Hajde da se druzimo

pa, evo par reci; (i) meni je krivo sto moja majka ne moze da dodje, ne toliko zbog mene, vec zbog unuke, a ovde smo vec skoro godinu dana, u cleveland-u, posao, kuca, kupovina, cuvanje cerke, i onda covek da bi postigao, odvaja bitno od nebitnog ne dozvoljavajuci da mu se vizija suzi, da se pretvori u masinu za zgrtanje para (ili dobara, u zavisnosti da li je ili nije potencijalni povratnik) dok zivot prolazi; srecom, i supruga i ja smo promenljivi i prilagodljivi, ja izdrzljiv kada nesto zacrtam, ali, opet, odustacu od hiljadu (sporednih/nevaznih) stvari ako ne vidim jasno cak i iza horizonta...

a brb.kisi sam hteo da kazem da je normalno sto je njena cerka odabrala svoj zivot, kao i ona svoj, obe su odrasle osobe, samo sto je mama trebala vise da utice i jos uvek nije kasno, a kako bi njena cerka "ovde cuda ucinila sto se tice skole"; da li je bila u poseti, za pocetak? koliko je drustvo, cerkini vrsnjaci, uticalo da ostane? mozda je problem u (kasnijem) "pridruzivanju"?

Jednostavno moja cerka nije shvatila da ja ozbiljno mislim da se udam i da napustim zemlju. Ohrabrivala me je sve do poslednjeg dana govoreci da ide sa mnom, a onda... tras... ne ide ona nikuda... a sve je vec bilo ugovoreno, dobile vize, kupili karte...
... Nisam znala sta cu, morala sam da odem, ali mi je obecala da ce razmisliti i doci kasnije.
Medjutim, nista od toga... mi mozemo sebi da priustimo da odemo jednom godisnje na tri nedelje i to mi je sve... tada sam sa njom, pricamo, ali njena ljubomora je toliko jaka da ona jednostavno odustaje od mene samo da ne bi zivela zajedno sa nama, ovde... Ostala je tamo sa mojim roditeljima, njen tata, moj bivsi suprug, je stalno obilazi, ali nije ostala zbog drustva... jednostavno ne zeli da me deli ni sa kim i kaze da joj je ovako bolje.
Ne znam sta da mislim, ocajna sam, razbolela sam se od tuge, pijem lekove jer bez njih bih umrla... kao vojska sam pocepanih zastava...
Ona ne zeli ni da dodje u posetu jer zna da je ja ne bih pustila da se vrati...
 
nisam pametan, a jos manje mogu da procenim koliko ti cerka ima godina, tinejdzer... moja mala je godinu i po, i strasno je bila ljubomorna, dok je pre neki dan nismo, nadam se, izlecili - svakodnevno je obasipamo paznjom, poljupcima, mazenjem, tako da je ona SIGURNA u nasu ljubav, a taman smo pomislili da ce propatiti zbog, da kazem, trzavica u braku; mada je i dalje posesivna...

ok lekovi, ali na dr. str. kristalizacija plana - moras da imas - step by step - plan; da li joj se moze objasniti, i da li bi joj zaista tu bilo bolje? kako (zna da) je ne bi pustila da se vrati - izgubljeno poverenje! znaci, mora da dodje i da se vrati - to je resenje - moras da joj obecas; sta na to kaze bivsi suprug, uvidja li interes cerke u eventualnom skolovanju usa? trebaju ti saveznici u svakom slucaju, - roditelji?
 
ovaj, kapiram te savrsheno.
mislim, nemam decu, debelo sam mlad [vishe debeo nego mlad, ali to sad nije bitno], ali shto reche ...pravda, morala bi da probash nekim zaobilaznim putem, a tu se morash poshteno pomuchiti da sakrijesh i sabijesh potrebu da je zadrzhish odma.

verovatno si pokushavala da je dovedesh za raspust da dodje i slichno, ali probaj to nekako da upakujesh da ona odredi koji period cje da provede u US s tobom.
i nemoj joj nabijati tvoju [posve ispravnu i opravdanu] zhelju za njenim shkolovanjem u US, sve dok se ne izgubi njen bes/gnev/hir.
 
OK, hvala vam puno na pomoci. Znaci mi.
Moram nekako nesto da uradim inace ne znam sta cu, da napravim plan.
Inace, ona ima 18 godina. Nista je drugo ne zanima osim skole, nema ni jednu dobru drugaricu, sama, decaci je za sada ne interesuju, sva se podredila ucenju... uvek je takva bila.
Kakve su vase price?
Ima li neko slicnu pricu?
Ili drugaciju... Ovde smo da se druzimo i pricamo i o dobrim i o losim stvarima.
 
zar ne postoji nishta shto je zanima u zhivotu? shta voli da radi? sama, sa nekim, sa tobom? [ne znam koliko imash godina, pa ne persiram, ali sam sigurno mnogo mladji, s obzirom da je tvoja kcjera malo mladja od mene...]

a chudno mi je malo da je zanima samo shkola :/ bash ni jedan dechko, sport, muzika... umetnost?
mada, i tu mozhesh da joj privuchesh pazhnju, ako znash shta je zanima od shkole, znachi shta zheli dalje da nastavi, kako da se usmeri, mozhesh ulozhiti malo truda i pronachi po US to shto njoj odgovara, mogucje da bi je zanimalo da tada dodje.

a ono shto je sigurno - zatvorila se u svoj svet jer je razocharana. za pochetak verovatno razvodom/razlazom roditelja (ja ne znam detalje, i na ovaj nachin i ne bi trebalo verovatno da saznajem, ali samo cju napisati shta nagadjam), daljom udajom majke sa kojom je zhivela, a udaje se u, ne tako blizu srbiji, ameriku. verovatno misli da je SAMA, baba i deda su stari ljudi, nikad se ne zna... zato ona mozhda konta da je najbolje da se okrene knjizi, uchenju, na prvom mestu da se obezbedi za zhivot i da necje da se bakcje sa dechkicjima tih godina jer su svi uglavnom neozbiljni. a "najbolje" drugarice joj verovatno nisu potrebne, jer u tim godinama je ismevanje najzanimljivije, pa i kod najboljih drugova/drugarica.

a kakva je moja pricha? :)
pa sve je pochelo ne tako davno, ali rodio sam se kao vrlo mlad... [shto je logichno?], od samog pochetka sam pokazao afinitete prema glasnoj muzici, sviranju u raznorazne instrumente, dakle, umjetnik sam :D samo prvih 8 godina zhivota nisam svirao ;) pa se pitam koliko cju godina na kraju zhivota imati "muzichke" karijere... i pre 2 godine sam ozbiljno skontao da cju verovatno od toga i zhiveti, ako zavrshim umetnichku Akademiju kako sam planirao...
i eto, prijavio sam se na lutriju za GreenCard, i pitam se chesto "a zashto? i shta cju ja tamo ako dobijem..." i uvek mi odgovor nekako bude - bar da vidim... nekako me jako zanima da i ja ugledam TU ameriku... pa kako mi bude. [zato ovde obezbedjivam neki biznis za sebe, koji uvek mogu da radim]

otprilike tako nekako. :)
 
sviram gitaru, tojest, za gitaru sam shkolovao se :D ali nju sviram samo "kad mi srce zheli", poshto je previshe gitarista da bih ja svirao sa nekim josh gitaru, sviram i bass gitaru, a nas bassista je malo, i onda sam fejms u NS :D bukvalno svaki dan, svaki drugi, neko me zove da sviram :/ nemam ja tolko vremena...
a uchim i bubnjeve, kad stignem od ostalog posla i nevremena.

a shta ti svirash? :P
 
OK, hvala vam puno na pomoci. Znaci mi.
Moram nekako nesto da uradim inace ne znam sta cu, da napravim plan.
Inace, ona ima 18 godina. Nista je drugo ne zanima osim skole, nema ni jednu dobru drugaricu, sama, decaci je za sada ne interesuju, sva se podredila ucenju... uvek je takva bila.
Kakve su vase price?
Ima li neko slicnu pricu?
Ili drugaciju... Ovde smo da se druzimo i pricamo i o dobrim i o losim stvarima.

Pokusavam da pricu sagledam iz njenog ugla jer sam joj bliska po godinama-i sama se skoro ispilila (imam 22).

Znas kako deca tesko prolaze kroz razvod roditelja-misle da su uzrok jer ima se mama i tata vise ne vole i sl.Ja sam za razvod-mislim da brak treba da bude svetinja ali ako to ne ide,zasto se muciti i odugovlaciti sa necim za sta nema buducnosti?

Verujem da je tvoja cerka povredjena i da se oseca odbaceno,i da je pogotovo sada ljubomorna jer si ti promenila svoj zivot iz korena zbog nekog koga volis ,a nisi ostala sa njom.U njenoj glavi to moze da bude znak da je ne volis dovoljno.Da li se oseca kao da joj je ljubav usracena?Verovatno da da.
Zato i shvatam njenu odbojnost prema svemu .Nisam pametna sta treba ciniti.
To sto je dobar djak u skoli je super ,ali da li je to znak njene povucenosti i nesigurnosti?
Nije drustvena,to sto nije pocela da pravi ljubavne "izlete" i nije tako strasno,i to ce doci u vreme kada bude osetila da joj neko treba,ali njena asocijalnost me asocira samo na jedno-usamljenost.
Sta tata kaze na sve?I da,zasto sada ne zivi sa njim?
Da li je pocela da se oseca kao da je niko od njenih najblizih ne zeli?
 
Kada pricamo telefonom, uvek je vesela, mada kada se ja rastuzim i ona se rastuzi.
Znam ja da ona pati za mnom, ali ona jednostavno ne zeli ovamo da dodje i da zajedno zivimo.
Nikada nije izrazila zelju cak ni da prespava u stanu mog bivseg muza, jednostavno ona ga voli, on joj u svemu pomaze, ali njen dom je kod mojih roditelja.
Imala je pet godina kada smo se razveli, pa sam se vratila sa njom kod mojih i tako zajedno ziveli...
Za sve moje je ovo bio sok sto sam otisla, ali... eto, tako se desilo.
I ne, ne mislim da se oseca kao da je niko od njenih najblizih ne zeli, moji je paze, moj bivsi muz isto tako, ispunjava joj svaku zelju, a ja kad sam tamo tih tri nedelje u godini, to je ludnica od mazenja, ljubljenja...
Sta cu, guram ovako, pa cu videti kada zavrsi srednju skolu... osecam da ne moze bez skole i da se boji nastavka skolovanja ovde iako perfektno govori engleski, bolje od mene.
 
aha, punoletna, znaci treba joj dati prostora da sama odlucuje, a da bi to mogla treba da sagleda MOGUCNOST u usa, ne moranje, vec MOGUCNOST, NA TOME TREBA DA INSISTIRAS, a sa bivsim suprugom da se dogovoris o njenoj poseti tebi, ko zna mozda joj se svidi, ali samo turistickoj, pa da se vrati, - to je sloboda i poverenje, ragovarajte racionalno, razlozno, realno kao odrasli ljudi sto i jeste;)
p.s. kraj srednje skole, prijemni za fax, - moze da bude kasno, jer vec se trasira akademski put
 
Ne znam ...pravda, videcu ovog leta da li cu moci nesto da napravim.
Moram da idem u Beograd, da vidim bolesnog tatu, pa malog sestrinog sincica, volim da budem u mojoj zemlji jer sam tad najsrecnija kada sam okruzena ljudima koje volim najvise na svetu.
Sa mojim bivsim suprugom sam u cool odnosima, on cak zeli da ona dodje kod mene, ali...
Ne znam, ponavljam, videcu sta ce biti ovog leta koje zarko ocekujem.
Hvala ...pravda za dobar savet.
 
Blago vama svima koji ste se navikli na USA.
Ja nisam i ne verujem da cu uskoro... jer sam zivela potpuno drugacije u Srbiji nego ovde sto zivim...
Nije jezik u pitanju, jer sam ga savladala kako-tako....
Imala sam velika ocekivanja dolazeci ovde, pocevsi od toga da ce mi se cerka pridruziti, medjutim, ona je odabrala da nastavi skolovanje u Beogradu, mada bi ovde cuda ucinila sto se tice skole.
Ovakva sam i zbog toga sto ona nije sa mnom. I to moju srecu kvari.
I ne, ne mrzim ja Ameriku, ja samo ne volim sto sam ovde, jer mi je srce tamo.
A ne mogu da se vratim, jer sam dala otkaz firmi gde sam radila, tako da ne bih nista imala.
Ne znam ni kako bi me moji roditelji i da li bi me primili bez icega. A znam da posla nema u Beogradu za zenu koja ima 40 godina...

@ Nina - Hvala Ti sto me razumes.

A pa, ti patis za cerkom? zato tolika prica....
 
Verovatno ce vremenom kako bude sazrevala stvari da se promene.Mora da zna da je nisi napustila i da je volis, a ostalo ce doci na svoje.Verovatno je bolje i za tebe i za nju da budete u USA samo je pitanje kada ce ona to shvatiti.Deca to u Srbiji shvate uglavnom kada se posle mukotrpnog skolovanja nadju u situaciji da fizikalisu za male pare ili da rade za nekog ko ih maltretira...
Pokusaj da je ubedis makar da jednom dodje pa ce joj se valjda svideti,a do tada slike internet i td...
Pozdrav i srecno...
 
Sta ti je navika... pa da zatvorim vrata za sobom ili kako? Super ovde mozemo o cemu god hocemo i potpuno ima smisla! :) Sta ti je interesantno u mestu gde si odsela :D a sta ti je uzas? Ti prva!

ineresantno mi je sve, jer mi je sve novo....pisacu o tome...uzas su mi rupe i katastrofalne ulice, sa ogromnim skupim kucama,dvoristima ,garazama unutar kojih su skupi automobili...a asfalt kao da ides na moje selo...i gori..i zato svi voze dzipove ovuda a ja???gdje je MOJ dzip ????:mad:
 

Back
Top