Gubitak sebe. Otpor prema promenama.

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Malo filozofije na ženama. A volela bih i da ostane ovde, ipak bih volela da čujem mišljenja i utiske obične raje, a ne mudraca.

Šta je uopšte koren zatucanosti? I zar nismo svi zatucani za bar neku stvar? Šta je zatucanost? Posvećenost stereotipima, tabuisanje određenih ideja, stavova i tuđih života? I, na kraju, da li je uzrok i strahu od smrti isti? Gubitak sebe.

Zašto se toliko snažno borimo da očuvamo sebe kada smo i mi, kao i svet, podložni promenama i, čak, težimo njima? Pola sata posvete ovoj glavolomki je uzrokovano prekidom "terapije" malom dozom, svima poznatih, hormona i mojim utiscima o tome koliko se sad bolje osećam, kao muško, opet. (Ajd da ne šokiram forumske jezike radi se o testosteronskom uticaju na moj život, well, oduvek, i činjenici da je dominacija ženskih hormona učinila da se osećam tromo, izgledam drugačije i, najzad, promenila mi je ličnost bez zajebancije!///nisam muško i ne želim biti). Pitam se sada, zašto sam toliko ispizdela kad sam shvatila da su me prekomerni hormoni učinili tipično "ženskastijom" i zašto mi to smeta toliko?

Ondak se setih još nekih primera, i sve je negde postalo ista slika: jedina stvar kojoj individua teži jeste čuvanje svog identiteta. Može da se odrekne i zemlje, i pola, i rodnih uloga, čak i svoje životinjske vrste, ali svoje ličnosti nikako. A ličnost se vremenom svejedno menja. Koliko vas može da kaže da su iste osobe sada i pre deset godina? Imate li spisak stavova, mišljenja i, najvažnije, obrazaca ponašanja, koji su dijametralno suprotni? Nemate? Ajde.

Plašite li se promena sveta ili sebe?
 
probaj da pomiris muskarca i zenu u sebi, jer svaka zena ima i svoju musku stranu, a svaki muskarac svoju zensku. koristi oba principa u sebi u zavisnosti od situacije. msm, i moja muska strana je umela da bude izrazito dominantna, u smislu agresivnosti. al' kako da ih pomiris pojma nemam.
mada, mozda to i nema veze sa tvojom zenskom stranom ta tromost, vec sa nekom globalnom razocaranoscu i shvatanjem da se na neke stvari ne moze uticati. tromost je posledica predaje i mislim da to nema veze sa zenskim i muskim stranama. nemoj mi reci samo da je tipicno zenski da se neko preda.
mozda si smeksala i ako si se zaljubila, ja sam to primetila kod sebe. cim sam zaljubljena (najgora faza zaljubljenosti) ja postajem meksa i neznija prema svima. i to jeste haranje hormona.
a licnost se menja i onako i ovako, jer svaki kontakt sa drugima nas oblikuje i preoblikuje, izvlaci skrivene delove i nikada ne moze izvuci ono sto ne postoji.
uocila sma svoje promene upravo zbog pisanja na 4umu i ostavljanja pisanih tragova kako sma mislila pre, a kako danas. doslo je do neke vrste evolucije ili regresije, nisma bas sigurna.
 
Zapravo, mislim da nisam imala nikakvih problema sa muškom i ženskom stranom, dok ženska nije prisilno počela da dominira. Tromost i bolešljivost bih navela kao fizičke promene, ali ono što mi je stvarno zasmetalo je promena ličnosti. Baš ličnosti: postala sam emocionalno zavisna, preemotivna prema sebi, prehladna prema drugima, besna na jedan potpuno nov način koji mi se nije sviđao. Nestalo je energije, energija = 0, nestalo je duhovitosti, želje za zaebancijom i konstantno sam bila u fizičkom bolu. Nekom. Na svu tu gadnjikavu ličnost, očekivala sam pažnju i nisam čak bila ni nešto preterano nesrećna. Samo u poricanju i apatična. A od prave agresije ni trunke :o i ona mi je falila..... i sve ovo ne bih primetila da nisam prestala i sad kapiram da definitivno nisam bila sva svoja.

Tema je o tome koliko mi to smeta, i zašto. U svemu ovome ja sam navela sve negativno, a sigurno postoji i pozitivno!? koje nisam u stanju da vidim jer mi užasno SMETA što nisam ona ja na koju sam navikla. Da li je navika problem? Možda smo zatucani, prosto, zbog navike. Evo još primera da se ovo ne bi pretvorilo u temu o meni.

Svi koji su na faksu po starom sistemu, drvlje i kamenje po bolonji. Svi. Neki su morali da pređu pa su se teškom mukom prilagodili i sad kao ćute ili čak hvale "novi sistem". Ali u globalu postoji ogroman otpor prema tome. Mislim da i oni koji su davno diplomirali nemaju ništa lepo da kažu o novim sistemima školovanja.

Jugoslavija vs Srbija vs VojvodinoKosovoCentralna Srbija..... više nije ni pitanje šta zaista valja, činjenica je da će ljudi koji su odrasli u jednom sistemu grčevito braniti isti. Čak i ako preuzmu neke "kvalitete" opet će u duši ostati jugosloveni :D
Uopšte ne sumnjam, ako bi se nekim čudom oformila neka nova, veća država, da bi moja generacija imala samo negativne misli o istoj.
 
Poslednja izmena:
ovome se nisam nado od tebe pocela si malo razmisljati sto bi se reklo sve vise ti se dopadam..pa sad kapiras da nisam samo seruckao vec da svo ono tzv zvocanje ima pokrice u iskustvu..elem..svako je zatucan ko se breca na prvu loptu ne poznajuci sagovornika i ne dajuci sebi sansu da ga skapira i nesto novo nauci
 
e sta bih dala da sam ona osoba pre 10 godina :aha:

mada da je tako onda verovatno bih videla da je sad sasvim ok??

sta je tad bilo bolje: bila sam mladja i nisam mogla da se uplicem s tipovima bila sam kao jaka. radila sam neke stvari. ali faks je otisao u vrazju mater.
onda i vreme je bilo drugacije, meni te godine posle 5. okt pa do neke sta znam 2005-6 ne znam, taj period sad deluju divno, ali bila sam samo mladja
ali bilo je i teshko sad nije tesko a cini mi se da je tad bilo bolje ... : II licno
da li se menjam pa menjam se jer starim mada staris oduvek. ko ima srece ne pokvari enke stvari a ko nema valjda pokvari, ali neki koji me znaju sad nesto vise vole kod mene, kao mirnija sam, sto se meni cini ponekad kao -.
a ne moram da budem nesto bolja, jedino ne bih da napravim nesto bash gadno ili da me previse boli kad me neko sutne pomalo. i da ne dodjem u neke teske situacije da nema posla
imam isto otpor prema zenskastom malo i kad nesto tako napisem onda se uplasim

pre 10- god je bilo gadno ali znaci da nisam radila nesto a ... ma ne znam
sad sam onako :roll:
 
ovome se nisam nado od tebe pocela si malo razmisljati sto bi se reklo sve vise ti se dopadam..pa sad kapiras da nisam samo seruckao vec da svo ono tzv zvocanje ima pokrice u iskustvu..elem..svako je zatucan ko se breca na prvu loptu ne poznajuci sagovornika i ne dajuci sebi sansu da ga skapira i nesto novo nauci

p[a sta i ako si zatucan?
ima situacija kad to boli npr neko je lepshi od tebe a ti si chupav i neko ode s nekim jer je lepshi. ok boli
ali ono sta ti je bitno sta nije valjda, posto nije nista, radi sta ima
posto ni to ne radim ... ne znam
: ))
e sad kao neko je zatucan pa ce da ide da ubija otkud znam druge nacije, ok nemoj to da radis, mada ko zna, to je skroz drugi ugao gledanja i druga sredina
 
ovome se nisam nado od tebe pocela si malo razmisljati sto bi se reklo sve vise ti se dopadam..pa sad kapiras da nisam samo seruckao vec da svo ono tzv zvocanje ima pokrice u iskustvu..elem..svako je zatucan ko se breca na prvu loptu ne poznajuci sagovornika i ne dajuci sebi sansu da ga skapira i nesto novo nauci
Slažem se sa tvojom definicijom zatucanosti. Najzatucaniji su oni koji misle da su stalno u pravu.
 
onda i vreme je bilo drugacije, meni te godine posle 5. okt pa do neke sta znam 2005-6 ne znam, taj period sad deluju divno, ali bila sam samo mladja
ali bilo je i teshko sad nije tesko a cini mi se da je tad bilo bolje ... : II
Ja sam sebi rekla, kad sam bila klinka baš i užasno nesrećni pubertetlija, da svaki put, ako odrastem, kad se setim ovog perioda i pomislim kako je tada bilo super jer sam mlađa i kako sam bila srećnija, prestanem da se rem jer nisam. I istina, sreća je stanje uma, baš nema veze s godinama (sad sam definitivno malo srećnija nego tada, a nisam baš rada da ustanem svaki dan), ali ljudi se često zaebu pa misle da su bili srećniji samo zato što su bili mlađi, ne znam kako ti. Možda ti je tad stvarno više radio hormon sreće.

Istina je da sam nešto radila isto tako, imala više energije i snova. I to mi fali. Od dvadeset i, recimo, druge, moj mozak je zakržljo načisto. Ostao na istom nivou, ako se nije i skupio malo. To me zabrinjava. A najinteresantnije mi je što me sad ozbiljnije slušaju ko da imam nešto pametnije da kažem nego pre :neutral:

Nikad se neće izbiti taj trip s godinama kod ljudi. Ustvari hoće, kad ja budem baba i kad budem tražila svoje pravo da budem mudra :lol:
 
Ja sam sebi rekla, kad sam bila klinka baš i užasno nesrećni pubertetlija, da svaki put, ako odrastem, kad se setim ovog perioda i pomislim kako je tada bilo super jer sam mlađa i kako sam bila srećnija, prestanem da se rem jer nisam. I istina, sreća je stanje uma, baš nema veze s godinama (sad sam definitivno malo srećnija nego tada, a nisam baš rada da ustanem svaki dan), ali ljudi se često zaebu pa misle da su bili srećniji samo zato što su bili mlađi, ne znam kako ti. Možda ti je tad stvarno više radio hormon sreće.

Istina je da sam nešto radila isto tako, imala više energije i snova. I to mi fali. Od dvadeset i, recimo, druge, moj mozak je zakržljo načisto. Ostao na istom nivou, ako se nije i skupio malo. To me zabrinjava. A najinteresantnije mi je što me sad ozbiljnije slušaju ko da imam nešto pametnije da kažem nego pre :neutral:

Nikad se neće izbiti taj trip s godinama kod ljudi. Ustvari hoće, kad ja budem baba i kad budem tražila svoje pravo da budem mudra :lol:

pa bilo je turbulentnije i objektivno opasnije, rizicnije, mozda mi tako nesto stvarno fali a ne znam kako da upalim, a i pitanje da li bih mogla, i da li mi sve to treba, prestala sam tako jer sam rekla sta ce mi to
mislim da mi je taj hormon srece sad bolji

ok nista posebno nije u stvari bilo ali valjda tako izgleda odavde, ali mislim da sam bila cvrsca
ne znam nekako i nije bitno
 
pa bilo je turbulentnije i objektivno opasnije, rizicnije, mozda mi tako nesto stvarno fali a ne znam kako da upalim, a i pitanje da li bih mogla, i da li mi sve to treba, prestala sam tako jer sam rekla sta ce mi to
mislim da mi je taj hormon srece sad bolji

ok nista posebno nije u stvari bilo ali valjda tako izgleda odavde, ali mislim da sam bila cvrsca
ne znam nekako i nije bitno
Da, to je... definitivno je iščezla neka čvrstina, to je taj izraz. Mbem li ga možda je tako i bolje, mnogo je iscrpljivalo onako. Al' ne mogu da kažem da život radi života vodi negde ili da zvuči uzbudljivo :aha:
Ili da, uopšte, čovek napreduje kao jedinka u bilo kom smislu.
 

Back
Top