Lexa
Buduća legenda
- Poruka
- 30.368
Malo filozofije na ženama. A volela bih i da ostane ovde, ipak bih volela da čujem mišljenja i utiske obične raje, a ne mudraca.
Šta je uopšte koren zatucanosti? I zar nismo svi zatucani za bar neku stvar? Šta je zatucanost? Posvećenost stereotipima, tabuisanje određenih ideja, stavova i tuđih života? I, na kraju, da li je uzrok i strahu od smrti isti? Gubitak sebe.
Zašto se toliko snažno borimo da očuvamo sebe kada smo i mi, kao i svet, podložni promenama i, čak, težimo njima? Pola sata posvete ovoj glavolomki je uzrokovano prekidom "terapije" malom dozom, svima poznatih, hormona i mojim utiscima o tome koliko se sad bolje osećam, kao muško, opet. (Ajd da ne šokiram forumske jezike radi se o testosteronskom uticaju na moj život, well, oduvek, i činjenici da je dominacija ženskih hormona učinila da se osećam tromo, izgledam drugačije i, najzad, promenila mi je ličnost bez zajebancije!///nisam muško i ne želim biti). Pitam se sada, zašto sam toliko ispizdela kad sam shvatila da su me prekomerni hormoni učinili tipično "ženskastijom" i zašto mi to smeta toliko?
Ondak se setih još nekih primera, i sve je negde postalo ista slika: jedina stvar kojoj individua teži jeste čuvanje svog identiteta. Može da se odrekne i zemlje, i pola, i rodnih uloga, čak i svoje životinjske vrste, ali svoje ličnosti nikako. A ličnost se vremenom svejedno menja. Koliko vas može da kaže da su iste osobe sada i pre deset godina? Imate li spisak stavova, mišljenja i, najvažnije, obrazaca ponašanja, koji su dijametralno suprotni? Nemate? Ajde.
Plašite li se promena sveta ili sebe?
Šta je uopšte koren zatucanosti? I zar nismo svi zatucani za bar neku stvar? Šta je zatucanost? Posvećenost stereotipima, tabuisanje određenih ideja, stavova i tuđih života? I, na kraju, da li je uzrok i strahu od smrti isti? Gubitak sebe.
Zašto se toliko snažno borimo da očuvamo sebe kada smo i mi, kao i svet, podložni promenama i, čak, težimo njima? Pola sata posvete ovoj glavolomki je uzrokovano prekidom "terapije" malom dozom, svima poznatih, hormona i mojim utiscima o tome koliko se sad bolje osećam, kao muško, opet. (Ajd da ne šokiram forumske jezike radi se o testosteronskom uticaju na moj život, well, oduvek, i činjenici da je dominacija ženskih hormona učinila da se osećam tromo, izgledam drugačije i, najzad, promenila mi je ličnost bez zajebancije!///nisam muško i ne želim biti). Pitam se sada, zašto sam toliko ispizdela kad sam shvatila da su me prekomerni hormoni učinili tipično "ženskastijom" i zašto mi to smeta toliko?
Ondak se setih još nekih primera, i sve je negde postalo ista slika: jedina stvar kojoj individua teži jeste čuvanje svog identiteta. Može da se odrekne i zemlje, i pola, i rodnih uloga, čak i svoje životinjske vrste, ali svoje ličnosti nikako. A ličnost se vremenom svejedno menja. Koliko vas može da kaže da su iste osobe sada i pre deset godina? Imate li spisak stavova, mišljenja i, najvažnije, obrazaca ponašanja, koji su dijametralno suprotni? Nemate? Ajde.
Plašite li se promena sveta ili sebe?