Grešnik sam, znam to ali se ne stidim

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
vernici znaju da je božja volja,jelte :rotf:
ko nešto radi,sebi greši ili ne greši,ili obrnuto:lol:
neki se menjaju,a neki ne,i možda je dobro,a možda nije:lol:
koliko se kome mešaju u posao je diskutabilno,opet možda treba,a možda ne🤷‍♀️
ima i updejtovanje,opet promena,valjda je dobro,a možda i nije🤷‍♀️
tako da je očigledno individualno,problem je u preterivanju u informisanosti,a realno ne postoji tolika potreba za sve znanjem,jer sve ne treba nikom🤷‍♀️
mada i ništa ne treba nikom:rotf::rotf:
neka lična,i pomalo zajednička nirvana treba,zbog stabilnosti:ortaci3::lol:
 
Nema potrebe pred ljudima da pišemo o svojim gresima. Dosta je svakome svojih problema. Ima kome se priča o tome.
Svoje bližnje, svoje frajere, prijatelje, decu itd štedim od ispovedanja greha i grešaka... Šta će im to? Pokatkad kažem jer mi treba savet, ali samo tada.

I ne živim tako da radim stvari za koje mi je jasno da su neki gresi prema nekom. Ne bih to mogla da nosim.

Već napisah, greh je nešto što ne doprinosi radosti života, tako tumačim. Primer. Ako bih bila u braku i svidi mi se neko, ne bih mogla da prećutim svom partneru. Nemam stomak za to. Ili kada bih bila sa nekim oženjenim, ne, nema šansi za to, ne zbog nekog morala nije poenta greha u pravilima već u tome što bih bila nesrećna biti sa nekim ko ne može da mi pomogne kad god mi zatreba, ko me skriva, osećala bih se jadno. Kako ko želi, ali to je moj odnos prema tome. I sve što on i ja u slobodi izaberemo, kao slobodne osobe to je u redu ako nas raduje i doprinosi boljem kvalitetu života.
 
Ispovediti se je nekad dobro, jer time covek materijalizuje svoje breme i tako se suocava sa njim. To je slicno kao i priznanje greske u kojem je poenta da je prizna covek samom sebi. Tako ljudi uce i prevazilaze izazove.
Ispovedanje greha je na dubljem dusevnom nivou jer se tice strukture licnosti a ne gresaka kroz pozitivnu intenciju.
Medjutim, pitanje je kome se ispovediti. Jer ljudi tudje greske cesto uzimaju za zlo. Pogotovu kada se radi o gresima, jer tada se to tice strukture te licnosti. Zato se u crkvi covek ispoveda Bogu ili popu iza zavese a ne drustvu u kafani. U tisini i anonimno.
 
Ispovediti se je nekad dobro, jer time covek materijalizuje svoje breme i tako se suocava sa njim. To je slicno kao i priznanje greske u kojem je poenta da je prizna covek samom sebi. Tako ljudi uce i prevazilaze izazove.
Ispovedanje greha je na dubljem dusevnom nivou jer se tice strukture licnosti a ne gresaka kroz pozitivnu intenciju.
Medjutim, pitanje je kome se ispovediti. Jer ljudi tudje greske cesto uzimaju za zlo. Pogotovu kada se radi o gresima, jer tada se to tice strukture te licnosti. Zato se u crkvi covek ispoveda Bogu ili popu iza zavese a ne drustvu u kafani. U tisini i anonimno.
Da, da, ispovedanje je lekovito. Jeste Bogu, popu u tišini, nekad i psihoterapeutu. Ali plus ima nešto što Isus reče pre nego što dođeš Bogu izmiri se sa bratom svojim. Jer. Nije svrha greha nešto što kao činimo protiv boga pa sad njega molimo za oprost, to je loše shvatanje svega toga. Nego greh je nešto što čini loše meni ili drugom čoveku. U tom smislu, ljudi kažu popu, ali ostaje im kamen jer to nisu rekli onome kome su zgrešili. Za to je potrebna hrabrost. Ali nagrada je mir u duši, nema veće.
 
Da, da, ispovedanje je lekovito. Jeste Bogu, popu u tišini, nekad i psihoterapeutu. Ali plus ima nešto što Isus reče pre nego što dođeš Bogu izmiri se sa bratom svojim. Jer. Nije svrha greha nešto što kao činimo protiv boga pa sad njega molimo za oprost, to je loše shvatanje svega toga. Nego greh je nešto što čini loše meni ili drugom čoveku. U tom smislu, ljudi kažu popu, ali ostaje im kamen jer to nisu rekli onome kome su zgrešili. Za to je potrebna hrabrost. Ali nagrada je mir u duši, nema veće.
Pa ne bih bas rekao da je tako.
Mislim da je Isus rekao izmiri se sa sobom, misleci na brata (bliskost), isto kao i ono bliznjeg svog.
Poenta svega toga je da se time izmirujes sa sobom. Jer na kraju smo svi isti pred Bogom i sjedinjujemo se u celinu. To je poenta vecine monoteistickih religija. Da svi poticemo od apsoluta.
Zato suocavanje s grehom a ne dobijanje oprosta. Prastas sebi. To je poenta toga. Oslobodjenje. Ali da bi doslo do oslobodjenja, osoba mora da pogleda dobuko u sebe.
S druge strane Onaj/Ona koja trazi oprost, bilo pred sobom ili drugim, bez tog sagkedavanja sebe, trazi samo potvrdu na "izvini". I tada je sve jedno da li ti ta druga strana ili samoj sebi kazes u redu je, oprosteno je.
 
Pa ok Crkva kao i sve religije imaju ulogu da postavljaju eticke standarde iz nekog razloga. Tada je to bio standard. Dakle: ako mislis da ti zenim ktjer i brinem se o njoj za ceo zivot, iz ljubavnog razloga, hocu onda da sam siguran da je samo ja volim od juce, danas i sutra.
A i da bi se znalo cija su deca. Igralo ulogu.
Slican je razlog zasto je Islam zabranio svinju da se jede. Ne zato sto je svinja sv zivotinja ili djavolja, vec zbog stomacnog visrusa koji se u svinji stvarao na vrucinama.
 
Ps ako je neka zgodna hot ultra seksi zenska imala gresne misli o seksu ili je bila seksualno gresna, nek se javi da je saslusam pa cemo posle odretiti kaznu za pokajanje. Videcemo sta: klecanje na kukuruzu i bicevanje ruzama, tapkanje vrelog voska dok izgovara grehe i tako...
Javi se gresnice, s ram te bilou. Sramoto jedna.
 
Pa ok Crkva kao i sve religije imaju ulogu da postavljaju eticke standarde iz nekog razloga. Tada je to bio standard. Dakle: ako mislis da ti zenim ktjer i brinem se o njoj za ceo zivot, iz ljubavnog razloga, hocu onda da sam siguran da je samo ja volim od juce, danas i sutra.
A i da bi se znalo cija su deca. Igralo ulogu.
Slican je razlog zasto je Islam zabranio svinju da se jede. Ne zato sto je svinja sv zivotinja ili djavolja, vec zbog stomacnog visrusa koji se u svinji stvarao na vrucinama.
Onda je to bila crkva a danas,ko danas crta tu liniju preko koje je ponašanje greh.
 
Šta je greh,jesmo li grešni,znamo li da smo grešni,koliko krijemo grehe od sebe,od drugih.

Odavno sam čuo,nema bezgrešnih,video sam da je to tačno putujući kroz život,kroz vreme ali sam i primetio,što veći grešnik više se trudi da sakrije grehe.
Nije ispovedaonica ali budite hrabri i priznajte.
Podforum kaže na koje grehe mislim.😉
Normalno je biti gresnik, nije normalno zamisljati da si uz to na 1:1 sa Bogom, to je onda mentalna bolest... koja se zove prelest...
 

Ђура Јакшић: Грешник​

О, тежак грешниче,
и ти се надаш, зар не?
Из твојих дела ниче
растрвљен пакла жар!

Вихар, олује пире,
дрмају жара дом –
горљиви кревет шире
путнику пакленом.

Душа, срце и уди,
гореће грешнијем;
Пуцаће болом груди!
Ал’ ти ћеш остати нем!…



Нећеш с грешних усана
просипат речи јед!
Ко после тешког сана,
стојаћеш мртав, блед!…

Ах! У тој мучној тами
трајаћеш греха век!
Па шта ти лицу мами
осмех блаженства мек?…

„Опет ме једно теши,
– и сад сам грешити рад –
нешто да Мила згреши,
с њоме да горем млад!“
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top