Epilog
Da li će kriza naučiti Srbiju pameti
Neodgovorna država kaznila potrošače gasa
Sve toplane u Srbiji, ali i kotlarnice zdravstvenih i obrazovnih ustanova morale su da budu spremne da pređu sa gasa na mazuti ili ugalj. Tako bi rasteretili sistem i oslobodili ovaj energent za individualne potrošače koji nemaju nikakvu alternativu. Obični potrošači nisu smeli da ostanu bez isporuka.
Nespremnost sistema daljinskog grejanja i raznih ustanova pada na dušu direktora i lokalnih samouprava, dok je na republičkom nivou država morala odavno da izgradi skladište gasa Banatski Dvor ili da zakupi neki rezervoar u inostranstvu – kaže Vojislav Vuletić, sekretar Udruženja za gas.
Posle obezbeđivanja pet do šest miliona kubika gasa dnevno, situacija se poboljšava, ali je daleko od normalne. Najdeblji kraj izvukli su individualni potrošači, njih oko 170.000, koji su imali najmanje mogućnosti za alternativno grejanje. Preostalo im je da koriste električnu energiju ili da se ogrnu ćebetom. Paradoks je još veći ako se zna da većina korisnika daljinskog grejanja ne plaća realnu cenu, već ih subvencionišu ostali potrošači. Kupcima gasa cena je tržišna, ali ni to im očigledno nije puno pomoglo.
Vuletić ističe da su sve toplane i bolnice koristile ranije mazut ili ugalj, a onda su prešle na gas. „Plavi energent“ se ispostavio kao bolji, jeftiniji, čistiji, ali to nije trebalo da znači da se zaborave ostali energenti. Gas se i plaćao na odloženo, dok je to teže išlo kod mazuta, a novac je problem jer cene daljinskog grejanja nisu tržišne.
– Toplane i bolnice su jednostavno zanemarile sistem koji im omogućava korišćenje mazuta ili uglja. To je posledica neodgovornosti ljudi zaduženih za grejanje od direktora do ministara zdravlja, prosvete i energetike. Na ovoj krizi se pokazalo da li smo vodili dobru energetsku politiku u poslednjih 40-50 godina I rezultat je vidljiv u hladnim bolesničkim sobama i vrtićima. Plašim se da ništa nećemo naučiti, neće se ništa promeniti, neko će zbog zasluga dobiti sledeće izbore. I to je to – naglašava Vuletić.
Srbija je energetski zavisna zemlja i to se stalno zaboravlja, jer uvozi naftu, prirodni gas, čak i ugalj za široku potrošnju i privredu. Osim toga, domaći gasovod je loše izgrađen i ne garantuje stabilnost isporuka i u mnogo bezazlenijim situacijama. Na primer, ako bi došlo do kvara na gasovodu kod Subotice, Novog Sada ili Beograda, svi potrošači ispod ostali bi bez plina. Gas, naime, u našu zemlju ulazi samo na granici sa Mađarskom.
Izlaz je bilo povezivanje sa gasovodnim sistemom Bugarske, izgradnjom deonice od Niša preko Dimitrovgrada do Dupnice, u dužini od 80 kilometara. Ipak, nije bilo sluha da se ovaj projekat ostvari, kao ni za izgradnju skladišta Banatski Dvor, za šta postoji projekat više od 20 godina.
– Jasno je šta treba raditi. Toplane i sve kotlarnice moraju imati alternativu za gas, mora se ubrzati završetak gradnje skladišta gasa i alternativnog gasovoda, u ovom slučaju „Južnog toka“ predviđenog sporazumom sa Rusijom. Odgovorni za kašnjenje gradnje skladišta su direktori Naftagasa odnosno Naftne industrije Srbije, kao i Srbijagasa. Skladište je moglo da nam olakša celu situaciju, kao što se to dešava u Hrvatskoj. Naši susedi imaju 300 miliona kubika u rezervoaru, pa dnevno vade pet, šest miliona kubika. Toliko je nama dovoljno za sve potrošače osim privrede, ali zbog kašnjenja u realizaciji projekta iz Dvora možemo da izvadimo oko 20 miliona kubika, 400.000–500.000 kubika dnevno. U toku je gradnja dvosmernog gasovoda od skladišta do glavne mreže, ali su za izvlačenje više gasa potrebni dodatni kompresori i novac za upumpavanje većih količina ovog energenta. Takođe, problem je što je ovo prva godina rada skladišta, pa ima dosta nepoznanica – ističe Vuletić.
Iznajmljivanje rezervoara u inostranstvu je opcija koja je u igri, Slovenija je pribegla ovom rešenju, a Vuletić kaže da je ova opcija najskuplja. „Pozajmljivanje gasa je trebalo da se dogovori ranije i da to obave resorni ministar ili premijer, a ne predsednik. U svemu je očigledno bilo dosta politike i želje da se na delu pokaže solidarnost Evrope prema Srbiji“, navodi on.