Granice

To su kod mene vise kodeksi ponasanja i principi.
ne volim galamdjije i uglavnom ih iskuliram.u principu u rl vrlo tiho i vrlo malo govorim.uglavnom slusam.ukoliko bas bas preteruju znam gadno da ujedem(recima uglavnom).
To odrzavam tako sto imam bas mali krug ljudi koji su mi bliski.ostali su poznanici.
Iritiraju me nepristojni i bezobrazni ljudi i njih uglavnom ako mogu izbegavam ili samo sluzbeno ako bas moram.
Licno zdravlje i smirenost mi je najbitnije zato stalno drzim granicu prema osobama koje niti su pristojne niti imaju kodeks ponasanja.
kada god se drzim tih principa ok prodjem cim pustim da mi prelaze tu granicu upadnem u problem.
 
Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Lične granice su stvari koje ne bi uradio ili dopustio drugima. I super je stvar. Samo, granice se menjaju, postavljaju i repostavljaju. Jer granice uglavnom postavlja mozak. A osećanja, potrebe i želje su autonomni i kad prevladaju, pobede mozak i pomere granice. Tako nekako.
 
Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Kod mene je do posla. Ne dozvoljavam izdrkavanje šefa ili nažalost obično više šefova, znam koliko vredim i jasno to stavim do znanja, ako pređu granicu da ću da se okrenem i odem. Ne bi bilo prvi put. I to takođe znaju (raspitaju se, naravno). Tek od 2019. sam prestao da menjam firme, jer sam se konačno negde uklopio.
 
Ovo sa ličnim granicama je prilično široka tema kada se jednom otvori.
Kontam da se kroz iskustvo formiraju naše lične granice, kao i mehanizmi kako ih (manje) uspešno sprovodimo u delo.
Kod mene je slučaj da baš ne volim kada me neko smara, vara, podjebava i sl. ono mogu da pustim nešto malo da me neko zagrebe, ali ako primetim neko ponašanje za koje vidim da će mi biti smorno uglavnom jasno kažem/zapretim:
Ako uradiš ovo/Ako ne ispuniš ovo, ja ću ... to i to ...

Npr. poslednji posao koji sam radio je bio za jednu veću firmu iz KG-a
Long story short - toksično okruženje, malo ljudi, previše posla, plata - tuga itd.
Nabace mi neka 4 projekta da radim što je samo po sebi bilo mnogo i kada sam nakon 2 meseca počeo da trokiram jer je tu još svašta nešto moralo da se dorađuje, odem do šefa i kažem mu da treba bar još 1-2 osobe da zaposli na mom mestu i da hoću veću platu za ovo što radim jer se tako nismo dogovorili u početku - u protivnom odlazim...
Dobio sam veću platu ali ne i ljude... tako da sam kroz 3 meseca napustio firmu, a ovi su kao bili u šoku zbog toga...
 
Ovo sa ličnim granicama je prilično široka tema kada se jednom otvori.
Kontam da se kroz iskustvo formiraju naše lične granice, kao i mehanizmi kako ih (manje) uspešno sprovodimo u delo.
Kod mene je slučaj da baš ne volim kada me neko smara, vara, podjebava i sl. ono mogu da pustim nešto malo da me neko zagrebe, ali ako primetim neko ponašanje za koje vidim da će mi biti smorno uglavnom jasno kažem/zapretim:
Ako uradiš ovo/Ako ne ispuniš ovo, ja ću ... to i to ...

Npr. poslednji posao koji sam radio je bio za jednu veću firmu iz KG-a
Long story short - toksično okruženje, malo ljudi, previše posla, plata - tuga itd.
Nabace mi neka 4 projekta da radim što je samo po sebi bilo mnogo i kada sam nakon 2 meseca počeo da trokiram jer je tu još svašta nešto moralo da se dorađuje, odem do šefa i kažem mu da treba bar još 1-2 osobe da zaposli na mom mestu i da hoću veću platu za ovo što radim jer se tako nismo dogovorili u početku - u protivnom odlazim...
Dobio sam veću platu ali ne i ljude... tako da sam kroz 3 meseca napustio firmu, a ovi su kao bili u šoku zbog toga...
Vrlo siroka tema istina.
Sve "gazde"su slicne,sto vise koristi a sto manje troskova.
Imao sam neku slicnu situaciju gde sam napet bio do pucanja i jedini odgovor je bio"posao ne sme da trpi"🙄.
Uopsteno granice na poslu privatno sa ljudima sve ima svoje.davno mi neko rekao"sto je neko meksi ugodniji za gazenje"😑
Ne kazem da covek treba biti surov kao sto cesto cujem vec jednostavno postavis neku granicu i kada je predju samo kazes "cao" ili jos bolje samo odes.
Ja licno kazem pobedi u tisini nek misle da gubis 😑.
Ne odgovara firma,kolege zena drustvo.ma cao samo se organizujem za novu firmu okruzenje etc.
 
Vrlo siroka tema istina.
Sve "gazde"su slicne,sto vise koristi a sto manje troskova.
Imao sam neku slicnu situaciju gde sam napet bio do pucanja i jedini odgovor je bio"posao ne sme da trpi"🙄.
Uopsteno granice na poslu privatno sa ljudima sve ima svoje.davno mi neko rekao"sto je neko meksi ugodniji za gazenje"😑
Ne kazem da covek treba biti surov kao sto cesto cujem vec jednostavno postavis neku granicu i kada je predju samo kazes "cao" ili jos bolje samo odes.
Ja licno kazem pobedi u tisini nek misle da gubis 😑.
Ne odgovara firma,kolege zena drustvo.ma cao samo se organizujem za novu firmu okruzenje etc.
Postoji jedan specifičan momenat kada su lične granice u pitanju, a to je ako je neko sposoban da ih održava.
Primera radi dete može da postavi neke svoje lične granice, međutim roditelji su autoritet i njihova je glavna reč.
Tako da iako dete pokuša da uspostavi neku svoju granicu, ako je u okruženju koje nije dobro najčešće će posle takvih razočarenja početi da se povlači u sebe u fazonu: ne mogu ni nešto najjednostavnije da zaštitim. Kontam nešto i da je dosta ljudi sa našeg područja prošlo kroz tako nešto.
Sećam se situacija na poslu pošto je pored mene prolazilo baš dosta ljudi - gomilaju se frustracije u nama pogotovu ako je toksično radno okruženje u pitanju.
Ako neko ne prolupa na poslu i ne izgubi živce, velika je verovatnoća da će to uraditi kada dođe kući kod svojih...
 
Toksicni ljudi i okruzenje jedna od najgorih stvari u bilo kakvom poslu a da ne pricam privatno.
Ne mozes normalno ni da se dogovoris sa takvima djabe ti 100 da im cinis 101 da nesto nisi trenutno u mogucnosti odmah si najgori od najgorih.
Sto je najgore ne mozes ni da ih izbegnes jer recimo radite zajedno pa si prinudjen da uopste imas neku pa makar i sluzbenu kominikaciju.djaba ti granice,principi jednostavno silom prilika si prinudjen da ih predjes jer"posao ne sme da trpi"...
Ranije mi bilo lakse,nasmesim se klimnem glavom i odlutam u svoje misli.sada se bas vidi na meni kada mi neko toksican 🙄
Najbolje maska.da bi preziveo mora maska ljudi su cudo.
 
Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?

Verujem da granice formira iskustvo. Nesto smo trpeli, nesto nam je naskodilo, sa nekim smo se osecali lose i te neke malecke traume (i ne tako malecke) su nas naucile gde su opasnosti, sta nam ne godi i kakvo ponasanje nam ne prija jer smo se zbog njih grizli, plakali i osecali lose.

Mozda ponekad i deca imaju osecaj sta ne smeju da dopuste, ali to je ipak osecaj uz primesu vaspitanja. Nazrelost je laka meta za manipulaciju.
Ocekivano je da sto smo stariji i sto smo iskusniji to su nam granice jasnije.
Odnosno, jasnije su nam sopstvene slabosti i potrebe.

Moja granica je da niko ne sme da podigne glas na mene jer ja nikada ne podizem glas. Ili niko ne sme da me opsuje jer ja ne psujem.
Ukoliko se te granice krse ja cu zavrsiti odnos i necu popustiti.
Ljudi cesto misle da nakon svega mozemo nastaviti. Nikako, mogu biti ljubazna, ali nastaviti necemo ni pod tackom razno.
Covek nije sujetan ako trazi identicno ono sta daje i sam.
Mozda neko misli da mu je dopusteno lose ponasanje zbog viseg statusa, ali uzimam pravo da me taj status ne zanima. Moze neko biti iznad mene samo ako mu ja tu visinu odobrim.
Posto ne odobravam, prica je zavrsena.

Ranije bih oprastala...danas mmmmm nisam sigurna da verujem u zute minute tokom kojih se svasta kaze.
 
@**Freya** slažem se sa tobom da granice formira iskustvo.

Čini mi se da sam manje tolerantna nego pre. Ranije sam dopuštala da me neko vređa, često bez osnova. Imam i lepa i ružna sećanja, ali su ta ružna sećanja dominantna u odnosu na ona lepa.
Ne znam zašto je to tako.

Postavila sam granice, dokle mogu nešto i nekoga da tolerišem. Više ne radim i ne mogu da pišem o poslu, ali mogu o ljudima sa kojima kontaktiram i sa kojima sam kontaktirala.

Sada biram da se družim sa iskrenim ljudima jer mi je u međuljudskim odnosima najvažnija iskrenost.
 
Kazu ljudi "kada hoces da vidis kakav je neko samo mu daj vlast "😑
vecina odmah pocne nenormalno da se ponasa i izbije najgore ono sto uopste ima u coveku.zato se i u startu podize barijera dok se ne vide na delu.na recima su svi fini slatki dok se ne docepaju pozicije.posle vecina hijene.
Opasni igraci i kada su na poziciji paze da ne uvrede nize pozicionirane.retki su takvi
 
@**Freya** slažem se sa tobom da granice formira iskustvo.

Čini mi se da sam manje tolerantna nego pre. Ranije sam dopuštala da me neko vređa, često bez osnova. Imam i lepa i ružna sećanja, ali su ta ružna sećanja dominantna u odnosu na ona lepa.
Ne znam zašto je to tako.

Postavila sam granice, dokle mogu nešto i nekoga da tolerišem. Više ne radim i ne mogu da pišem o poslu, ali mogu o ljudima sa kojima kontaktiram i sa kojima sam kontaktirala.

Sada biram da se družim sa iskrenim ljudima jer mi je u međuljudskim odnosima najvažnija iskrenost.
Ja sam promenila isto sto I ti u odnosu sa drugim ljudima, strancima. Danas me skoro uopste ne zanima sta ko misle o meni, dok sam ranije gubila mnogo energije oko nebitnih ljudi.
Danas sam postala tolerantnija, i pomerila granice u odnosu sa ljudima do kojih mi je stallo.
Ranije sam bila mozda s njima ostrija ili stroza, danas sam popustljivija...s godinama.
 
Moja granica je jasna.
Na mene nije vikao ni moj otac pa nece ni neki kreten na poslu
ako se i desi precrtam ga u glavi i robotizovano komuniciram posle
Zafrkancija? Kad se predje granica ja ucutim. Pametni znaju sta se desava i ne prilaze.
Gluperde dodju i dobiju verbalnu porciju koju nikad nece zaboraviti.
Mora covek da postavi granice ili te pregaze i unisste...
 
Samo jos da dpounim razmisljanje.
Iskustvo nas ucci da pomeramo pomalo granice...
ali zavisi od ljudi koliko trpe i koliko brzo ucce
ja sam jos u srednjoj skoli postavljao grancie na isti nacin kao i danas
a neki tek u srednjim godinama naucce
nazalost ima i onih koji nikad ne shvate istinu
a ona je jednostavna
Ja sam svoj najbolji prijatelj i niko me ne poznaje kao ja sam sebe.
 
Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Pa ono jednostavno što ne želiš da činiš, pa postaviš neki limit šta se smije a šta ne. Ja sam počela sa NE uz osmjeh. Nekad bi odmah shvatili a nekad baš i ne valjda iz razloga tog mog osmjeha. Bilo je situacija kada bi se dvoumila da li ipak treba da popustim, ali sad se vodim tim nekim unutrašnjim glasom. Da kad "na prvu pomislim" NE, da tako treba i da ostane. Najbitnija je ipak dosljednost, da bi te i za dalje shvatili ozbiljno.
 
Kazu ljudi "kada hoces da vidis kakav je neko samo mu daj vlast "😑
vecina odmah pocne nenormalno da se ponasa i izbije najgore ono sto uopste ima u coveku.zato se i u startu podize barijera dok se ne vide na delu.na recima su svi fini slatki dok se ne docepaju pozicije.posle vecina hijene.
Opasni igraci i kada su na poziciji paze da ne uvrede nize pozicionirane.retki su takvi

Slažem se, samo bih dopunila tvoj post.

Postoje osobe koje se ne menjaju kada dođu na neku vlast. Iste su kao i ranije.

Dodala bih još nešto, ali neću odmah da idem u off topic 🙂

Ja sam promenila isto sto I ti u odnosu sa drugim ljudima, strancima. Danas me skoro uopste ne zanima sta ko misle o meni, dok sam ranije gubila mnogo energije oko nebitnih ljudi.
Danas sam postala tolerantnija, i pomerila granice u odnosu sa ljudima do kojih mi je stallo.
Ranije sam bila mozda s njima ostrija ili stroza, danas sam popustljivija...s godinama.

Sa ljudima do kojih mi je stalo, uvek sam ista. Kada nekoga volim, užu porodicu, bliske prijatelje i još neke, ne mogu da budem oštra. Ali, dobilla sam kritiku od sestričine.
Rekla mi je da sam prestroga prema njoj i da imam prevelika očekivanja... Bilo je to kada je tek upisala fakultet.

Inače sam veoma stroga prema samoj sebi i previše sebe kritikujem.
 

Back
Top