Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Lične granice su stvari koje ne bi uradio ili dopustio drugima. I super je stvar. Samo, granice se menjaju, postavljaju i repostavljaju. Jer granice uglavnom postavlja mozak. A osećanja, potrebe i želje su autonomni i kad prevladaju, pobede mozak i pomere granice. Tako nekako.Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Kod mene je do posla. Ne dozvoljavam izdrkavanje šefa ili nažalost obično više šefova, znam koliko vredim i jasno to stavim do znanja, ako pređu granicu da ću da se okrenem i odem. Ne bi bilo prvi put. I to takođe znaju (raspitaju se, naravno). Tek od 2019. sam prestao da menjam firme, jer sam se konačno negde uklopio.Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Misliš, čovek i ne zna koliko može dok ne mora?Nemam pojma. Znam da sam expert za pomeranje istih, koje nisam cak ni sama definisala.
Shvatio.Misliš, čovek i ne zna koliko može dok ne mora?
Ako sam shvatio.
Vrlo siroka tema istina.Ovo sa ličnim granicama je prilično široka tema kada se jednom otvori.
Kontam da se kroz iskustvo formiraju naše lične granice, kao i mehanizmi kako ih (manje) uspešno sprovodimo u delo.
Kod mene je slučaj da baš ne volim kada me neko smara, vara, podjebava i sl. ono mogu da pustim nešto malo da me neko zagrebe, ali ako primetim neko ponašanje za koje vidim da će mi biti smorno uglavnom jasno kažem/zapretim:
Ako uradiš ovo/Ako ne ispuniš ovo, ja ću ... to i to ...
Npr. poslednji posao koji sam radio je bio za jednu veću firmu iz KG-a
Long story short - toksično okruženje, malo ljudi, previše posla, plata - tuga itd.
Nabace mi neka 4 projekta da radim što je samo po sebi bilo mnogo i kada sam nakon 2 meseca počeo da trokiram jer je tu još svašta nešto moralo da se dorađuje, odem do šefa i kažem mu da treba bar još 1-2 osobe da zaposli na mom mestu i da hoću veću platu za ovo što radim jer se tako nismo dogovorili u početku - u protivnom odlazim...
Dobio sam veću platu ali ne i ljude... tako da sam kroz 3 meseca napustio firmu, a ovi su kao bili u šoku zbog toga...
Postoji jedan specifičan momenat kada su lične granice u pitanju, a to je ako je neko sposoban da ih održava.Vrlo siroka tema istina.
Sve "gazde"su slicne,sto vise koristi a sto manje troskova.
Imao sam neku slicnu situaciju gde sam napet bio do pucanja i jedini odgovor je bio"posao ne sme da trpi".
Uopsteno granice na poslu privatno sa ljudima sve ima svoje.davno mi neko rekao"sto je neko meksi ugodniji za gazenje"
Ne kazem da covek treba biti surov kao sto cesto cujem vec jednostavno postavis neku granicu i kada je predju samo kazes "cao" ili jos bolje samo odes.
Ja licno kazem pobedi u tisini nek misle da gubis.
Ne odgovara firma,kolege zena drustvo.ma cao samo se organizujem za novu firmu okruzenje etc.
Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Ja sam promenila isto sto I ti u odnosu sa drugim ljudima, strancima. Danas me skoro uopste ne zanima sta ko misle o meni, dok sam ranije gubila mnogo energije oko nebitnih ljudi.@**Freya** slažem se sa tobom da granice formira iskustvo.
Čini mi se da sam manje tolerantna nego pre. Ranije sam dopuštala da me neko vređa, često bez osnova. Imam i lepa i ružna sećanja, ali su ta ružna sećanja dominantna u odnosu na ona lepa.
Ne znam zašto je to tako.
Postavila sam granice, dokle mogu nešto i nekoga da tolerišem. Više ne radim i ne mogu da pišem o poslu, ali mogu o ljudima sa kojima kontaktiram i sa kojima sam kontaktirala.
Sada biram da se družim sa iskrenim ljudima jer mi je u međuljudskim odnosima najvažnija iskrenost.
posebno kada takvi, koji mi nisu bliski, s punim pravom dodju da baljezgaju i govore mi da treba nesto da uradim ovako ili onako..Ne podnosim ulaženje u " lični prostor ".
Nepotrebna i lična pitanja. Šalu koja se postepeno pretvara u vulgarnost.
Ljudi sebi daju previše slobode.
Ja obratno. Neki ljudi (čak i bliski) su počeli moju susretljivost tako obilato da koriste da sam morala početi da zatežem.Danas sam postala tolerantnija, i pomerila granice u odnosu sa ljudima do kojih mi je stallo.
Ranije sam bila mozda s njima ostrija ili stroza, danas sam popustljivija...s godinama.
Pa ono jednostavno što ne želiš da činiš, pa postaviš neki limit šta se smije a šta ne. Ja sam počela sa NE uz osmjeh. Nekad bi odmah shvatili a nekad baš i ne valjda iz razloga tog mog osmjeha. Bilo je situacija kada bi se dvoumila da li ipak treba da popustim, ali sad se vodim tim nekim unutrašnjim glasom. Da kad "na prvu pomislim" NE, da tako treba i da ostane. Najbitnija je ipak dosljednost, da bi te i za dalje shvatili ozbiljno.Šta su to lične granice i kako izgleda njihovo postavljanje/održavanje?
Kazu ljudi "kada hoces da vidis kakav je neko samo mu daj vlast "
vecina odmah pocne nenormalno da se ponasa i izbije najgore ono sto uopste ima u coveku.zato se i u startu podize barijera dok se ne vide na delu.na recima su svi fini slatki dok se ne docepaju pozicije.posle vecina hijene.
Opasni igraci i kada su na poziciji paze da ne uvrede nize pozicionirane.retki su takvi
Ja sam promenila isto sto I ti u odnosu sa drugim ljudima, strancima. Danas me skoro uopste ne zanima sta ko misle o meni, dok sam ranije gubila mnogo energije oko nebitnih ljudi.
Danas sam postala tolerantnija, i pomerila granice u odnosu sa ljudima do kojih mi je stallo.
Ranije sam bila mozda s njima ostrija ili stroza, danas sam popustljivija...s godinama.