Možda je to zato što je živeo u vreme kad je postalo jasno da Velika šizma ostaje, pa se izjasnio za Carigrad? Uostalom, da je bilo drugačije ko zna da li bi se sada i pominjala Srbija i Srbi - Križevačka biskupija mi spontano pade na pamet…
Prvo što si spomenuo, definitivno je tačno, ali postojala je i Srbija pre toga.
Ne želim nimalo da umanjujem značaj Nemanje i Save. Tako da nemoj niko da pogrešno protumači ovo (ima par ovde forumaša koji gotovo opsesivno uhode i čitaju svaku moju najmanju objavu, u nadi da nešto istrgnu iz konteksta i predstave to 180 stepeni drugačije, pa radi njih moram da upozorim, zato što postoji dosta velika verovatnoća da će se opet javiti, kao i svaki put) ali XII vek era je razvitka pismenosti i prodora narodnih jezika u prostor koji je do tada bio gotovo isključivo latinski i grčki.
Stefanu Nemanji pridavati takav znača, kao da Srbije pre njega nije ni bilo, bez obzira na to što imamo oskudnost u pisanim izvorima, neopravdano je. Srpske istorije u srednjem veku nema bez Nemanjića; nema ni istorije, a Nemanjića nema bez Nemanje, ali ne treba pravi glofikovani kult ličnosti preuveličavanjem nekih aspekata. Pre svega, mi bi trebalo da zapravo probijemo taj stereotip, koji je Nemanju tretirao kao početak srpske istorije, a takve priče tome uopšte ne pomažu. Pomažu samo novoromantičarima koji ponavljaju onu mantru da se tobož' samo deretićevci interesuju za istoriju Srba pre Nemanje, kako li je išao taj mit toliko dugo na ovoj temi.