"Istinoljublje je osnova i najbitnija crta karaktera. Čovjek koji laže, nema karaktera." ~ Imanuel Kant
( Nisam upoznala veće budale od one koja insistira na istini i pravdi.Samo sam se kasno sjetila.Zato me ta budala svaki put ironično gleda iz ogledala i kaže; - idiJote jedan!
Odraz u ogledalu mi se podsmjehuje, a ja se pitam, šta je u stvari istina...
Samo u prolazu...pijući kiselu vodu. ~ nn ) podsjeti me ovaj Tvoj tekst na neki davni zapis
i na ovu priču
Istina i laž
Istina i laž su putovale u jedan grad. Narod koji ih je vidio govorio bi:
“Gledajte, Istina i Laž putuju zajedno!”
Narod ih je razlikovao po odjeći. Istina je nosila odjeću Istine, a Laž odjeću Laži. Prije nego što su stigle u grad u koji su namjeravale da dođu, obje odlučiše da plivaju u jezeru van grada. Poslije plivanja, Laž je izašla prva iz jezera. Umjesto da obuče svoju odjeću, ona je uzela odjeću Istine i obukla je. Ona je proračunala da će narod misliti da je ona Istina.
Tako, Laž je krenula sama prema gradu. Kasnije, Istina je izašla iz jezera i vidjela da nema njene odjeće. Shvatila je da je Laž zgrabila njenu odjeću i obukla se u nju tako da narod povjeruje da je ona Istina. Ali Istina nije htjela da obuče odjeću Laži jer nije htjela da narod misli da je ona Laž. Zbog toga Istina je pošla gola prema gradu. Kada je ušla u grad, vidjela je sav gradski svijet kako sluša Laž obučenu u odjeću Istine. I Istina je pomislila:
“Narod vjerovatno misli da sam ja Laž.” i pođe među narod da objasni stvar. Ali narod nije želio ni da čuje Istinu. Naprotiv, narod je bježao od nje. Istina je onda rekla sama sebi:
“To je jako čudno, ovaj svijet će prihvatiti Laž obučenu u odjeću istine ali neće prihvatiti golu Istinu.” ( izvor mudre misli )
..i neke moje misli inspirisane pričom
" I tako, do dana danasnjeg, istina biva tek ruglu izvrgnuta.
A sto da ne ... golotinja, i najljepsa, postane monotona. Mi ljudi volimo sarene haljine, volimo traganja ( da ne kazem zabadanja nosa tamo gdje mu nije mjesto ), volimo igre i igrice, a istina je jednostavna, prosta i samim time, nezanimljiva.
Ni ona se vise ne trudi da dodje do svoje "odjece" . Osudjena na podsmjeh i dijagnostikovana ludilom, osjeca se jos istinitijom ...u ovom svijetu uniformisanih marioneta koji su svoj lik i odjecu stvorili po uzoru na preobucenu laz.
Sjetice se jednom da je ono cemu teze - biti unikat - jer to i jesmo, svako za sebe, jednostavno se biva.Samo jednim istinskim ogoljevanjem pred ogledalom sopstvene savjesti.
Ne cudi me sto niko danas ne obraca paznju na istinu.Zivot je postao prekomplikovan da bismo ga srecno zivjeli bez svih nijansi lazi.I nikakvih problema ne bi bilo da nam jednog dana ne zatreba gola, monotona istina.
Kad dodje takav dan, kad je potrazimo, ona nas samo tuzno pogleda, nasmjesi se i nestane u sarenoj gomili. " ~ nn
( odlomak iz nenapisane knjige jednog nerodjenog pisca )
