Glupa nisam...a ( ne ) želim da budem...

Poštovane Dame,

koliki je "nivo" slobode koji dopuštate svojoj drugoj polovini...gde vam je prag...a kada vaša kazaljka - obrtaljka ulazi u crveno...?

To nije pitanje samo za dame, svi imaju (ili nemaju) taj problem. Prvo procenim kolike su potrebe i za kakvom slobodom, pa mi se tek onda dopadne osoba. Nemam "ugrađeno" osećanje ljubomore, pa nikada ne mislim ono: gde je, sa kim je i sl., samo volim da mi se javi kad će doći kući (zadovoljavam se i sa: "ne znam kada ću doći, javiću se kad krenem") jer volim da raspolažem svojim vremenom, a ne da "dežuram" kod kuće. Inače u vezi zahtevam apsolutno poverenje, i ne trpim nikakvu sumnjičavost - ali zato to i ne zloupotrebljavam. Koliko zahtevaš, moraš i pružiti i obrnuto. Druga bi stvar bila da pouzdano (ali stvarno sigurno) saznam ili nedajbože vidim "nešto", veza momentalno prestaje, pa tačno da svet prestane da postoji!
 
Ni on ni ja ne spadamo u ultra tolerantne persone. Srecna je okolnost što su nam stavovi isti tako da nema nikakvih problema inače većina ljudi kojima smo okruženi živi kao mi. Ne izlazimo uveče svako sa svojim društvom, svi prijatelji su nam zajednički, tj nemamo zasebna prijateljstva, ne letujemo odvojeno, ne flertujemo sa drugim ljudima. Ima pravo da me pita šta god želi i da na to dobije odgovor i obratno. Tako nam odgovara i nemamo nameru da menjamo.
 

Back
Top