Dekalog (1989) je od strane mnogih pametnih ljudi nazivan najvećim delom filmske umetnosti osamdesetih godina a čak je i onaj prepotentni Kjubrik gajio slična osećanja.
Možda je sa ove istorijske distance takva tvrdnja preterana i devalvirana mada nema sumnje da se radi o istinskom remek delu. Velikom melanholičnom spomeniku jedne epohe koja je bila sposobna da živi po zapovestima, da se ogreši o njih, da bude vredna promatranja.
Sve u svemu, čovek se nekada razlikovao od amebe, a moral i sloboda su bili pojmovi u izvesnoj korelaciji.
„Dekalog“ je prašnjavi, neremasterizovani i nedeestetizovani muzejski eksponat.
Scenario su pisali zajednički Kieslowski i njegov verni saradnik Piesiewicz.
Negde sam pročitao da je prvobitna namera bila da angažuju deset različitih reditelja kako bi realizovali projekat. Od toga se na svu sreću odusalo pa se režije prihavtio sam Kieslowski a u svakoj epizodi je različit direktor fotografije. Moje laičko oko nije primetilo značajnu razliku i vizuelni koncept je potpuno dosledan za razliku od sadržinskog pošto se radi o manje-više prilično slobodnim varijacijama na temu dva večna motiva: ljubavi i smrti.
Dekalog, jeden: U prvoj epizodi obrađuje se fundamentalno pitanje svih monoteističkih religija: Ја сам Господ Бог Твој; немој имати других богова осим мене.
Kieslowski se klanja ovoj nepobedivoj narcisoidnosti a ne samom Bogu jednom ubedljivom pričom koja polemiše o odnosu nauke i religije i čija završnica slama srce. Makar moje.
Ocena: 10
Dekalog, dwa: Pokazuje slabosti serijala. Zaplet iz latino sapunica koji se nalazi u par epizoda ovde je najizraženiji. Ipak, stvar spašava savršen filmski jezik koji gledaocu postavlja niz pitanja umesto da mu u maniru radio drame sve istrtlja. Na kraju ispadne dobro. U nekom smislu ova epizoda je tipična i sve što se odnosi na nju može se pripisati za
Dekalog, siedem i
Dekalog, osiem.
Ocena: 7
Dekalog, trzy: Najdosadnija priča ali sa gustom atmosferom noći i praznika što je fora na koju se uvek upecam. Jedna žena i njen ljubavnik(?) taksista traže po celom gradu njenog muža. Usput igraju neku ljubavnu igru a ja ne kapiram ni kako se pobeđuje u toj igri ni koji je trenutno rezultat.
Na kraju mu ona kaže u čemu je fora. Ooo, naporne žene!
Ocena: 8
Dekalog, cztery: Vrlo tiha a snažna priča o kvazi-incestu.
Eksplicitni seks i besmisleno nasilje odavno kod mene ne izazizaju nikakvo osećanje. Pošto se danas na ekranu može prikazati sve, ne postoji onaj osećaj nelagode kad se pređe granica.
Ovde su bile dovoljne dve rečenice da se osetim kao go u crkvi.
Ocena: 9
Dekalog, piec i
Dekalog, szesc su svima poznati kao Kratki film o ubijanju i Kratki film o ljubavi. Sada su još kraći i nimalo lošiji.
Ocena: 10
Za kraj, kada je pažnja gledalaca slabija i već su zasićeni sličnim senzacijama Kislowski je ostavio dve priče čvrste dramske struktute.
Dekalog, dziewiec (devet
) uz malu dopunu može biti i samostalan celovečernji film. Tema je odnos fizičkog i duhovnog aspekta ljubavi između muškarca i žene.
Ovo bi nekome mogla biti i omiljena epizoda. Meni nije, ali je jako dobra.
Ocena 8
Dekalog, dziesiec: eto i svetlih tonova. Humor. Optimizam?
Ocena 9
Dekalog se može svima preporučiti jer je pitak i lako se gleda.
Konzumira se sporo, na kašičicu, bilo da ste:
Osoba A koja trenira strah što sve lepo kratko traje, ili
Osoba B koja je srećna što je princ Džofri konačno umro pa nema gde da žuri.