Neozbiljni pesimista
Elita
- Poruka
- 18.635
The Master (2012)
http://www.imdb.com/title/tt1560747/
Jos jedno, mogu slobodno da se izrazim, pretenciozno ostvarenje, sa dosta dobrih strana, ali sve to upakovano nekako cudno, dosta neprijemcivo za gledaoca...
Anderson, cini mi se, ne uspava da nadje balans izmedju nekog svog umetnickog stila, svoje poetike i pubilke kojoj treba da prezentuje film...
Ovaj film je prilicno zatvoren, zbunjujuc, i u trenutku kad vidis neku poentu, reditelj totalno skrece na drugi kolosek...
To je steta za film koji ima strahovit potencijal i koji je zaista divno snimljen, uz fantasticnu glumu Finiksa i Hofmana...
Film se bazira na vezu izmedju dva glavna lika, kroz odnos gospodara i zveri koju pokusava da pripitomi i uvrsti u svoj copor...
Glavni lik je Fredi Kvel (Finiks), povratnik iz WWII, koji se posle zavrsetka rata suocava sa velikom prazninom u svom zivotu...
On nema nikakav zivot, nikakav cilj u zivotu, zivi kao "zivotinja" zadovoljavajuci svoje primitivne nagone, istovremeno zavideci ljudima koji imaju kakav takav porodicni zivot, neku vrstu "americkog sna" (to se najbolje vidi u sceni na pocetku filma, kada fotografise onog debeljka)...
Igrom slucaja upoznaje Lankastera Doda (Hofman), zvanog "Master", vodju kulta pod nazivom "The Cause", coveka sa strahovitom energijom, koji bukvalno "uvlaci" ljude u svoj svet...
Po Masteru, svi ljudi su ziveli neki drugi zivot u proslosti, zbog cega danas ispastaju, tako da podvrgava ljude hipnozi, u nameri da ih natera da se suoce sa tim strasnim stvarima iz proslog zivota, kako bi zbacili to breme u sadasnjosti...
Medjutim, iza svega toga krije se njegova zelja za dominacijom, za upravljanjem i manipulacijom, tako sto ljudima usadjuje svoje ideje i poput carobnog frulasa, upravlja njima kao marionetama...
Susret sa Fredijem je za njega izazov: Fredi, onako prost, bez ikakvog cilja u zivotu, bacen na talog ljudskog drustva, bez ikakve perspektive, ali sa cistom, decijom dusom, predstavlja zadatak za Mastera, koji u njemu vidi podloznog taoca za svoj okrutni eksperiment...
Fredi je podvrgnut svojevrsnoj torturi, koja nastoji, ne samo da ubije nagone u njemu, vec da ubije dusu, da ubije svaku reakciju u njemu, tako da bude apsolutno pogodan za kontrolu...
Ubrzo, reditelj nam pokazuje da je Master u stvari prevarant, kada policija dolazi da ga uhapsi, jer je samostalno prisvojio kucu nekog bogatasa...
Vrhunac zaslepljnosti je kad Master i Fredi idu u neku zapizdinu, kako bi Master uzeo materijal za stampanje svoje knjige...
Ipak, Master ne uspeva da ubije u Frediju ono malo duse, tako da Fredi na kraju izlazi kao svojevrsni pobednik, na neki cudan nacin...
Film je isuvise komplikovan da bi se mogao u kratkim crtama pojasniti, ali je sustina da ovaj odnos Mastera i Fredija moze da se gleda i u jednom sirem kontekstu, kroz raznorazne ideologije koje vekovima uzimaju coveku dusu, njegovu prirodu, nagone, zelje...
Covek postaje dobrovoljno orudje u rukama manupulanata, nesposoban da se odbrani, sludjen, gubi svoj identitet ...
Veliki znacaj ovom filmu dali su glavni protagonsti Finiks i Hofman...
Svaka njihova scena, svaki njihov dijalog je maestralan, pocev od one "neformalne razrade" na brodu, pa do zavrsne scene, gde se postavlja pitanje: da li covek uopste moze biti slobodan u danasnjem svetu? ("If you figure a way to live without serving a master, any master, then let the rest of us know, will you? For you'd be the first person in the history of the world.")...
Sve u svemu, moja ocena za ovaj film je 7,5, jer mislim da je reditelj izgubio kompas u nacinu prenosenja poruke publici...
http://www.imdb.com/title/tt1560747/
Jos jedno, mogu slobodno da se izrazim, pretenciozno ostvarenje, sa dosta dobrih strana, ali sve to upakovano nekako cudno, dosta neprijemcivo za gledaoca...
Anderson, cini mi se, ne uspava da nadje balans izmedju nekog svog umetnickog stila, svoje poetike i pubilke kojoj treba da prezentuje film...
Ovaj film je prilicno zatvoren, zbunjujuc, i u trenutku kad vidis neku poentu, reditelj totalno skrece na drugi kolosek...
To je steta za film koji ima strahovit potencijal i koji je zaista divno snimljen, uz fantasticnu glumu Finiksa i Hofmana...
Film se bazira na vezu izmedju dva glavna lika, kroz odnos gospodara i zveri koju pokusava da pripitomi i uvrsti u svoj copor...
Glavni lik je Fredi Kvel (Finiks), povratnik iz WWII, koji se posle zavrsetka rata suocava sa velikom prazninom u svom zivotu...
On nema nikakav zivot, nikakav cilj u zivotu, zivi kao "zivotinja" zadovoljavajuci svoje primitivne nagone, istovremeno zavideci ljudima koji imaju kakav takav porodicni zivot, neku vrstu "americkog sna" (to se najbolje vidi u sceni na pocetku filma, kada fotografise onog debeljka)...
Igrom slucaja upoznaje Lankastera Doda (Hofman), zvanog "Master", vodju kulta pod nazivom "The Cause", coveka sa strahovitom energijom, koji bukvalno "uvlaci" ljude u svoj svet...
Po Masteru, svi ljudi su ziveli neki drugi zivot u proslosti, zbog cega danas ispastaju, tako da podvrgava ljude hipnozi, u nameri da ih natera da se suoce sa tim strasnim stvarima iz proslog zivota, kako bi zbacili to breme u sadasnjosti...
Medjutim, iza svega toga krije se njegova zelja za dominacijom, za upravljanjem i manipulacijom, tako sto ljudima usadjuje svoje ideje i poput carobnog frulasa, upravlja njima kao marionetama...
Susret sa Fredijem je za njega izazov: Fredi, onako prost, bez ikakvog cilja u zivotu, bacen na talog ljudskog drustva, bez ikakve perspektive, ali sa cistom, decijom dusom, predstavlja zadatak za Mastera, koji u njemu vidi podloznog taoca za svoj okrutni eksperiment...
Fredi je podvrgnut svojevrsnoj torturi, koja nastoji, ne samo da ubije nagone u njemu, vec da ubije dusu, da ubije svaku reakciju u njemu, tako da bude apsolutno pogodan za kontrolu...
Ubrzo, reditelj nam pokazuje da je Master u stvari prevarant, kada policija dolazi da ga uhapsi, jer je samostalno prisvojio kucu nekog bogatasa...
Vrhunac zaslepljnosti je kad Master i Fredi idu u neku zapizdinu, kako bi Master uzeo materijal za stampanje svoje knjige...
Ipak, Master ne uspeva da ubije u Frediju ono malo duse, tako da Fredi na kraju izlazi kao svojevrsni pobednik, na neki cudan nacin...
Film je isuvise komplikovan da bi se mogao u kratkim crtama pojasniti, ali je sustina da ovaj odnos Mastera i Fredija moze da se gleda i u jednom sirem kontekstu, kroz raznorazne ideologije koje vekovima uzimaju coveku dusu, njegovu prirodu, nagone, zelje...
Covek postaje dobrovoljno orudje u rukama manupulanata, nesposoban da se odbrani, sludjen, gubi svoj identitet ...
Veliki znacaj ovom filmu dali su glavni protagonsti Finiks i Hofman...
Svaka njihova scena, svaki njihov dijalog je maestralan, pocev od one "neformalne razrade" na brodu, pa do zavrsne scene, gde se postavlja pitanje: da li covek uopste moze biti slobodan u danasnjem svetu? ("If you figure a way to live without serving a master, any master, then let the rest of us know, will you? For you'd be the first person in the history of the world.")...
Sve u svemu, moja ocena za ovaj film je 7,5, jer mislim da je reditelj izgubio kompas u nacinu prenosenja poruke publici...
Prica drzi paznju, malo humora tu i tamo, samo mislim da su preterali sa psihickim stanjem glavnih aktera. U redu, oboje su sje*bani ali oni to podvlace u svakoj drugoj recenici.
Daleko bolji film je operacija hvatanja Bin Ladena...



