Glasanje Glasanje za poetski konkurs na temu "Nije lako pesnik biti"

  • Začetnik teme Začetnik teme Mika
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Mika

dream catcher
Poruka
24.291
Bili ste vredni, i to me posebno raduje :D
Stiglo je devet pesama za koje možete glasati do 20. 03 do 21h

Pravila glasanja:

1. Pravo glasa imaju svi učesnici foruma, uključujući i autore koji ne smeju glasati za svoj rad,
2. Glasanje autora nije obavezno ali je poželjno,
3. Moderator koji organizuje konkurs nema pravo glasa,
4. Glasanje je javno,
5. Svako ima na raspolaganju 5 poena, koje možete podeliti ili dati jednom radu,
6. Komentarisanje radova je poželjno (autori žele, pa ispoštujmo),
7. Po isteku roka određenog za glasanje moderator proglašava rezultate i pobednika,
7. Nepravilno, neozbiljno glasanje neće se računati
8. Simbolična nagrada za pobednika konkursa je zadavanje teme za naredno takmičenje
 
Poslednja izmena:
Pesma br.1

НИЈЕ ЛАКО ПЕСНИК БИТИ

Песник, ко је то?
Човек или сенка, ловац или плен?
Снови лете, громови и муње прете
а цео живот стане у један трен.

Десетерац бруји као звоно
Хаику није песма, али личи бар
Риму нема да наслика ово ил' оно...
Песник није пекар већ рибар.

Али стих се не пеца већ хвата
бржи је од зеца, гори од ината
Генијално звучи неко време
кад опет прочиташ, паднеш на теме.

Љубав? Та, кога то још занима,
а још мање таласи, осека и плима
Сваки лист и пахуља другови су стари
песник ни за мраз ни за жегу не мари.

Гордост је поети непријатељ вечни
шапуће к'о сирена морска, умиљава се
Очајање, рођак њен, спава у колотечини
док се душа са сном бори, срећи нада се.

Личи ли овај стих на лептира ил' је љута оса?
Коме то уопште важно је, има ли то смисла?
Јутарња роса у трави милује стопала боса,
Зашто све римоват' се мора, ко то каже?

Први зраци Сунца разбијају таму, зову ме к' себи
Будим се, у зноју лица свог, збуњен и затечен.
Знам, негде постоји слична теби,
А ја остах тебе жељан, песник недоречен.
 
Pesma br.2

NIJE LAKO PESNIK BITI

Nije lako pesnik biti,
svoj svet iz reči stvarati,
u sebi misli skriti,
ih smisao dotaći pravilno i verno kovati.

Reči kao perje lepršaju,
i umom se lako šire,
čas se igraju i sastavljaju,
čas opet same sebe diraju.

U svakom se stihu krije
delić neke duše snažne,
koja svetlo i tugu krije,
i misli koje joj daju snage.

Pesnik svoju dušu nudi,
da drugi u njoj pronađu se,
svoj bol u stihove uključi,
i svet promene i osveže.

Nije lako pesnik biti,
u svakoj rimi tražiti smisao,
svoju suštinu u stihu skriti,
i u tuđim srcima naći svoj spas.

No u tom se trudu skriva,
lepota koja čini život smislenim,
iako je ponekad teška i kriva,
duh pesnika je slobodan i visok uzdignutim.
 
Pesma br.4

Nije lako pesnik biti


Ne slazem crepove
krovovi moji su
ceo svet...
Ljudi nasmejani cine
moj svemir !

Lako je rec sloziti
tesko je istu, odrzati
sacuvati , ne izvrtati...
obrazloziti, prigrliti, ne osporavati...

Case nase, tuge ne poznaju
vekovima se ponavljaju
menjaju odecu
a ipak iste ostaju !

Volim ... ste ne moze
svako, rec zadenuti
u moje sveske
jer tamo zivis
samo TI...
 
Pesma br.5

Sanjao sam tvoj stomak čvrsti,
Kakav si mi rekla da je,
I kako po njemu klize mi prsti
I to baš dugo traje.

Onda me sunce baš tad probudi
Obasja mi lice pravo u oči
Mašta mi budna mozak mi ludi
A srce 'će da iskoči

Opet hormoni divljaju neki
Želja za tobom je veća
Žuljaju me jastuci meki
Volim a fali mi sreća
 
Pesma br.6

Nije lako pesnik biti

Iz bića toplim žilama do ledenih drhtavih ruku
kreće da se slije nešto moćno, nešto baš jako,
slovo po slovo, kao zrna soli na svežu muku
i poput šarenih perli duša se naniže lako,
ne da se zaustaviti,
nije lako pesnik biti.

Iz tamnog hrama, pojave se sve freske života.
Isukani mačevi, krila andjela, izdaje i prevare.
Osećanja pobede i poraza, svo ruglo i lepota
blagoslov i kletva, prodani dani i tajne večere.
Ne da se ništa sakriti,
nije lako pesnik biti.

I tada se po papiru, mastilom ožive iznova,
užasi otvorenih rana, što zjape neizlečene.
Ruševine nade, seta davnih izgubljenih snova
i surova patnja zbog ljubavi nikad prežaljene.
Ne da se zaboraviti,
nije lako pesnik biti.

Setno se zatrče bosa stopala po rosnoj travi,
usne čežnjive, željne, med i vino kao da osete,
telo uz telo, ruka u ruci, ringišpil u glavi,
a slomljena krila, vrle mladosti se sete.
Ne da se žal prežaliti,
nije lako pesnik biti.

Tad nit pukne i šarene perle po papiru raspe.
Duša ogoli i ranjiva postane, teško je sakupiti,
naterati da se umiri, zaboravi i ponovo zaspe,
da se može, medj normalne ljude, opet uklopiti.

Zaustaviti,
sakriti,
zaboraviti,
prežaliti...
il bar dobro odglumiti.
Eh!
Nije lako pesnik biti!
 
Pesma br.7

Nije lako pesnik biti

Da je lako
Bio bi i ti.
Kad ti kradu fore
Bez potpisa more
Kad ti kradu rime
Jasno navedi ime.

Emocija zavlada
Haos nadvlada
Havarija pocinje
Zdrav razum načinje.

Srce peva
Dusa sneva
Sreca nestaje
Tuga ne prestaje
Razum pati
Ruka olovkom prati
Tako nastaju citati.

Umetnost je napisati
Sa duse izbrisati
Preziveti na kraju
Ostati smirena u maju.

Ostaviti na papiru
Svako slovo to o miru
Ostaviti uspomene
Da dusa ne uvene.

Negde iznad svesti covecanstva
Gromoglasne tisine praznine
Jednostavnosti svetlucanja zvezda
Gde divlje vatre
Gore kao jedna
U beskraju

Razuzdanog divljeg purpura.
Negde daleko
Van ljudskog poimanja
Svetovi zestoki
Uplicu se u se u beskraju
Vecno plamtece inspiracije.

Ostavljajuci iza sebe
Poruke kad dusa zebe
Ostaviti da se zna
Secanje da postojim ja.
U obliku pisanome
Da se stabilnost i mir priklone
Zivot na lep nacin zaklone
Umetnosti se poklone
Gde je svako
Svoj na svome.
 
Pesma br.8

Ni na nebu ni na zemlji se dodirnu
Uzasi gore pretvarajuci se u cudo,
Za plamenje trebalo je dugo
Kamen spoticanja
U jezeru spava
Ni iz cega, ni od kuda
napisan zakon - prokletima
Umiru u mogucnostima, u postojanju
Krikovi njihovi u kristalnoj resetci,
Pa, samo sam to - kocka secera,
Da zadrzis svest,
Nepregledno svima,
Ne vide svetlost, ni boje
Prelomljene su kao slap ujutru,
Nestaje ti strah
Samo sam kocka secera,
Kisa me nije istopila,
Ti ces,
Da u krvi ti ostanem
 
Pesma br.9



Mic po mic olovka po papiru škripi,
mali školarac simpatiji pesmicu piše;
reči on čas dodaje, čas ih opet gumicom briše.
Malo se plaši da li će se dopasti Maši,
a pomalo se i stidi, ostaviće joj u klupi kad niko ne vidi.
Pa u sebi misli: „Valjda se onda neće više od mene kriti;
eh, tako je to kada nije lako pesnik biti!“

Sedi stari deka ispred kuće, iako napolju na suncu je baš vruće,
gleda baku dok cveće sadi, oko srca mu milina, njen pogled ga hladi.
Seća se nekada kada joj je stihove pisao - pisao i brisao dok ga umor nije stisao.
Pa u sebi misli sada, njen zagrljaj da osvoji opet tako postoji li kakva nada.
Nasmeja se i rukom odmahnu:
- Probaću kasnije kada odmorim, sada mi valja kafe piti;
eh, tako je to kada nije lako pesnik biti!

Hiljade ruku oko nas svakoga trena pišu svoje misli
kao što pauci vredno predu niti;
za zaveštanje oni ih utkaju u snove,
bistru reku iz koje će mnoge duše piti.
A ako ponekada svega budete siti,
uhvati vas neka čežnja i poželite suze liti,
probajte i vi - jer verujte, pesnik stvarno nije teško biti!
 
Glasanje kreće sad!

Music Video Stop GIF by Sub Pop Records
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top