Glasanje na temu Gitara

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Mika

dream catcher
Moderator
Poruka
23.785
Stige su tri pesme za koje možete glasati do 03. 06 do 21h.


Pravila glasanja:

1. Pravo glasa imaju svi učesnici foruma, uključujući i autore koji ne smeju glasati za svoj rad,
2. Glasanje autora nije obavezno ali je poželjno,
3. Moderator koji organizuje konkurs nema pravo glasa,
4. Glasanje je javno,
5. Svako ima na raspolaganju 5 poena, koje možete podeliti ili dati jednom radu,
6. Komentarisanje radova je poželjno (autori žele, pa ispoštujmo),
7. Po isteku roka određenog za glasanje moderator proglašava rezultate i pobednika,
7. Nepravilno, neozbiljno glasanje neće se računati
8. Simbolična nagrada za pobednika konkursa je zadavanje teme za naredno takmičenje i promena generičkog natpisa ispod nicka.

Pesma br.1

ГИТАРА

Жице њене попут хрчка знају да цијучу
никад не научих да је свирам ја
Као мама квочка што скупља пилиће кад пијучу
тако племенито дрво звуком спаја срца.

Кажу да су жуљеви ратареви тешки и храпави
али и гитара може прсте да раскрвари
Осећаји моји према једној жени троми су и трапави
и те жице само тајну знају, где ми срце крстари.

Пучина плава зове ме, а једро моје поцепано виси
кад бих певати знао ја само, макар и промукло
Гитара не би ме питала где ли сада ти си
Плачем без гласа, а тело моје кострет је навукло

Шта је љубав, тренутак среће или вечност цела
гитара шпанска, руска, нит' било чија не зна
Научићу и ја, а тајну шапнуће ми голубица бела
Шапатом најлепшег танга, наћи ће ме негде трезна...
 
Pesma br.2



NEMA ZEVANJA UZ GITARU


Ponekad gutara

Naivnu zavara



Na umilne zvuke

Pruži tipu ruke



On spusti gitaru

Pa izvadi...nešto



Dok se ona skida

Odeću joj kida



Padne jedna ptica

Ne, nije grlica



Posle kiretaže

Promrlja mu „Vraže“



Gitara uspeva

Tip uz nju ne zeva
 
Pesma br.3



Gitara


Dugo je gledao u nju
kako usamljeno stoji naslonjena na zid,
u uglu nedovoljno osvetljene sobe,
posmatrao njene konture
i savršenstvo njenog oblika i
prisećao se magičnog vrtloga
zadovoljstva
koje mu pruza njen zvuk
kada je uzme u ruke.

Toliko je dugo dodirnuo nije,
ni osetio mir koji ga ispuni
kada vrhovima prstiju predje
po njenom dugom, tankom vratu
i savrsenim oblinama,
a onda nežno dodirne njene žice i
ona ispusti tonove koji ispune vazduh
i vrate vreme unazad.

Želja je jaka ali strah je još jači,
jer je deo njega ostao zatvoren
u njenoj dubini kao iza rešetaka,
da li da se usudi,
šta će mu doneti
to vreme koje vrati?
neizmernu bol,
otvorene stare rane
ili zahvalnost što je voleo
i uspomene vredne tog bola?

Nesigurnim korakom krene ka njoj
a onda okret na peti
i po ko zna koji put joj okrenu ledja,
nemoćan u surovoj igri straha i želje,
neprestanoj borbi koju vodi
sam sa sobom,
pobednika nema,
a gorki ukus poraza uvek
ostaje u ustima

Vetar podiže zloslutno zavese i
zaigra se bas tu oko nje,
pomazi je umesto njega
po tankim žicama,
one zadrhtaše i u tišini sobe
razli se ta čudna melodija,
vapaj...
koji ga imenom zove...
dodji...
uzmi me,
želim da budem u tvojim rukama

Kao zaveden pesmom sirene,
želja je jača,
čvrsto stegnutih usana
i bez daha iz grudi
u dva koraka
stvorio se pored nje
uzeo je u isto vreme nežno
i pomalo grubo,
privio uz svoje telo
smestio u svoje naručje
i čvrsto držao tako pripijenu

Vrhovima prstiju,
kao nekad,
zaplovio je po njoj,
zatvorenih očiju,
da je oseti i
napipa njene tanke niti,
već prvi ton koji su stvorili zajedno
poneo ga je u vrtlog prošlog vremena,
davno zaboravljenih stihova
i snova
i zvonkog zvuka njenog glasa

Zaneseno su vraćali stare zvuke
i stvarali neke nove samo njihove,
sve je jača moć,
oni sve glasniji,
ritam sve brži,
na samom vrhuncu tog vrtloga strasti i želje,
osetio je da je strah nestao,
spojili su se
on više nije bio u njoj
ona je ušla u njega...
 
Poslednja izmena:
Уз дужно поштовање аутору, ово треће НИЈЕ песма.
Зато гласам за број 2.
Дајмо људи, да се мало уозбиљимо.
Ово постаје смешно.
Šta nije u redu?
Ne dopada ti se forma ili sadržaj?

Što se tiče forme, dovoljan je jedan klik
Da sve napisano izgleda kao sth.

Edit:
Glasaću neki drugi put
 
Pretpostavljam da je autor br 3 slucajno ubrljavio stihovnu formu. Prvo sam samo podrzala, jer sam isto i ja pomislila, da ono nema veze s pesmom/poezijom. Onda sam jos jednom procitala, onako kako ja zamisljam taj beli stih i svidela mi se sadrzajno i dala sam srce. Sto se mene tice, moze da prodje kao poezija u prozi.

Meni se br 1 po svemu dopala. I sadrzajno, i formom. Ja ne pisem rimom, ali volim kad je rima sadrzajna, inventivna, neustogljena, nepredvidljiva. To mi nekako daje visi stepen sadrzaja.

Br 2 me je bas raspolozila, nasmejala.

Ergo, za Br 1 od mene 5p.
 
Ne znam ko je autor pesme br.3 ali meni se mnogo sviđa i bila bi šteta da bude diskvalifikovana samo što nije dovoljan broj puta pritisnut enter na tastaturi. Meni lično to ne smeta i, dok je čitam, ja je "čujem" evo ovako:
Dugo je gledao u nju
kako usamljeno stoji naslonjena na zid,
u uglu nedovoljno osvetljene sobe,
posmatrao njene konture
i savršenstvo njenog oblika i
prisećao se magičnog vrtloga
zadovoljstva
koje mu pruza njen zvuk
kada je uzme u ruke.

Toliko je dugo dodirnuo nije,
ni osetio mir koji ga ispuni
kada vrhovima prstiju predje
po njenom dugom, tankom vratu
i savrsenim oblinama,
a onda nežno dodirne njene žice i
ona ispusti tonove koji ispune vazduh
i vrate vreme unazad.

Želja je jaka ali strah je još jači,
jer je deo njega ostao zatvoren
u njenoj dubini kao iza rešetaka,
da li da se usudi,
šta će mu doneti
to vreme koje vrati?
neizmernu bol,
otvorene stare rane
ili zahvalnost što je voleo
i uspomene vredne tog bola?

Nesigurnim korakom krene ka njoj
a onda okret na peti
i po ko zna koji put joj okrenu ledja,
nemoćan u surovoj igri straha i želje,
neprestanoj borbi koju vodi
sam sa sobom,
pobednika nema,
a gorki ukus poraza uvek
ostaje u ustima

Vetar podiže zloslutno zavese i
zaigra se bas tu oko nje,
pomazi je umesto njega
po tankim žicama,
one zadrhtaše i u tišini sobe
razli se ta čudna melodija,
vapaj...
koji ga imenom zove...
dodji...
uzmi me,
želim da budem u tvojim rukama

Kao zaveden pesmom sirene,
želja je jača,
čvrsto stegnutih usana
i bez daha iz grudi
u dva koraka
stvorio se pored nje
uzeo je u isto vreme nežno
i pomalo grubo,
privio uz svoje telo
smestio u svoje naručje
i čvrsto držao tako pripijenu

Vrhovima prstiju,
kao nekad,
zaplovio je po njoj,
zatvorenih očiju,
da je oseti i
napipa njene tanke niti,
već prvi ton koji su stvorili zajedno
poneo ga je u vrtlog prošlog vremena,
davno zaboravljenih stihova
i snova
i zvonkog zvuka njenog glasa

Zaneseno su vraćali stare zvuke
i stvarali neke nove samo njihove,
sve je jača moć,
oni sve glasniji,
ritam sve brži,
na samom vrhuncu tog vrtloga strasti i želje,
osetio je da je strah nestao,
spojili su se
on više nije bio u njoj
ona je ušla u njega...

Nosi zaista puno emocija i prezentovane su na takav način da sam svaku osetila.. autor je dočarao ljubav i strah između sebe i muzike.. kao da je nešto živo.. i taj "poziv" kojem nije mogao da se odupre.. dodirujući i prošlost i sadašnjost.. i dajući nam da naslutimo budućnost.. meni se pesma zaista puno dopala.. Bravo! Zato njoj dajem 3 poena.

Pesmi br.1 i pesmi br.2 dajem po 1 poen.
I one mi se sviđaju, jer takođe bude emocije.. - svaka na svoj posve autentičan način.

Svaka čast.. i čestitke svim autorima!
 
Pesma br. 1 - 2 poena
Lepa je, sa puno emocija opisuje ljubav prema gitari, muzici uopšte.

Pesma br. 3 - 3 poena
Najviše mi se dopala, dopada mi se sa koliko je strasti opisan odnos prema muzici, gitari, ta ljubav i strah.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top