Glasanje na prozni konkurs "ČEŽNJA" (rok: 12. novembar do 23.30h)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Forumaši šalju svoje priče na zadatu temu do roka koji odredi moderator. Po isteku, objavljuju se priče bez imena autora- Glasa se.
Po isteku roka, proglasava se pobednik i rezultati glasanja (broj dobijenih bodova-rangiranje svih priča)kao i autori, s tim sto
pobednik odredjuje novu temu...

P.S. Mozda će Borka bolje objasniti, jer vidim da pobednik poetskog konkursa jos uvek nije odredio temu ili sam ja nesto previdela, tako da ne znam o cemu se radi, kao forumas nislim da bi trebalo ispoštovati rokoveništa ja to n, ili ih nema kad je u pitanju odredjivanje nove teme?

hvala ti draga,ništa ja tu ne razumem, ni kome šaljem ni kako, al nek ide život
 
Tvoja jadikovka iliti Jadi mladog Vertera... ne, neću ovako da pričam, sa tobom treba drugačije pričati, kao sa čovekom koji ni jedno jedino književno delo koje sam pomenuo nije pročitao. Šta je po tebi ČEŽNJA, emotivno prebogati Drakče?
Bilo bi ti lakše da nisam pročitao te klasike...:mrgreen:
Ovako,promenljivi sklop emocija koje zovemo ćežnja nije fenomen,ne spada u pojave uma,već je noumenalan i dolazi iz dubine
naših duša o čemu nas dvoje svedočimo...
Čežnja zna nekad da uluđuje i izluđuje,a mlade ,manje emotivno slabije dovodilo i do mladalačkog ludila...
Kaže se: Ubi ga (je) prevelika čežnja...
Ne pišemo o istom-očigledno...
 
hvala ti draga,ništa ja tu ne razumem, ni kome šaljem ni kako, al nek ide život
Ostaje ti samo da pišeš price na zadate teme, pa ih onda lepo pošalješ meni, ili još bolje, ah, kako se toga nisam namah setio - pa kom drugom nego Emotivnom Drakčetu, lično-i-privatno-porukalno, a oni će ih, to jest mi ćemo ih prosleđivati onome kome je potrebno. Jasnije sad? :)
 
Bilo bi ti lakše da nisam pročitao te klasike...:mrgreen:
Ovako,promenljivi sklop emocija koje zovemo ćežnja nije fenomen,ne spada u pojave uma,već je noumenalan i dolazi iz dubine
naših duša o čemu nas dvoje svedočimo...
Čežnja zna nekad da uluđuje i izluđuje,a mlade ,manje emotivno slabije dovodilo i do mladalačkog ludila...
Kaže se: Ubi ga (je) prevelika čežnja...
Ne pišemo o istom-očigledno...

Stotine samoubistava je izazvala obicna pesma sa naslovom " tuzna je nedelja"

 
Bilo bi ti lakše da nisam pročitao te klasike...:mrgreen:
Ovako,promenljivi sklop emocija koje zovemo ćežnja nije fenomen,ne spada u pojave uma,već je noumenalan i dolazi iz dubine
naših duša o čemu nas dvoje svedočimo...
Čežnja zna nekad da uluđuje i izluđuje,a mlade ,manje emotivno slabije dovodilo i do mladalačkog ludila...
Kaže se: Ubi ga (je) prevelika čežnja...
Ne pišemo o istom-očigledno...
Kako da pišemo o "istom", kad ti po staroj dobroj navici uopšte ne čitaš postove onih koje citiraš, već namah kreneš sa svojim politikantskim pristupom, negirajući sve ono što nisi razumeo. Citiraću ti deo svog posta koji si oblepio svojim prebogatim politikantskim emocijama. Evo šta sam govorio u delu: "Mit o Sizifu valja vratiti na njegovo izvorište, tamo odakle je i uzet, u prirodu, u emocije, u ČEŽNJU. Sizifa je izgleda malo ko prozreo. Kamen je krunski svedok u svakom sporu o ČEŽNJI, on zna tajnu uspona ali i padova. Svoju životnu esenciju čovek izjednačava sa teretom koji u sebi nosi." Dakle, jasno je svakom dobronamernom da o ČEŽNJI govorim kao o emotivnoj, a ne racionalnoj kategoriji. Uzgred, sve one naslove i njihove autore, koje sam pomenuo, naveo sam iz jednostavnog razloga što svaka od 5 takmićarskih priča tangira po jednu vrstu čežnje koja je obrađena u pomenutim delima: čežnju za slobodom, čežnju za lepotom, mladošću i životom, čežnju za potomstvom I tako dalje. Drakče, ti ne pišeš ni o čemu, a ne o "istom", ti si jedan majušni politikant koji je navikao da diže galamu i plhjucka okolo kroz svoje retke sekutiće. Imaš li razmaknute jedinice? :)
 
Kako da pišemo o "istom", kad ti po staroj dobroj navici uopšte ne čitaš postove onih koje citiraš, već namah kreneš sa svojim politikantskim pristupom, negirajući sve ono što nisi razumeo. Citiraću ti deo svog posta koji si oblepio svojim prebogatim politikantskim emocijama. Evo šta sam govorio u delu: "Mit o Sizifu valja vratiti na njegovo izvorište, tamo odakle je i uzet, u prirodu, u emocije, u ČEŽNJU. Sizifa je izgleda malo ko prozreo. Kamen je krunski svedok u svakom sporu o ČEŽNJI, on zna tajnu uspona ali i padova. Svoju životnu esenciju čovek izjednačava sa teretom koji u sebi nosi." Dakle, jasno je svakom dobronamernom da o ČEŽNJI govorim kao o emotivnoj, a ne racionalnoj kategoriji. Uzgred, sve one naslove i njihove autore, koje sam pomenuo, naveo sam iz jednostavnog razloga što svaka od 5 takmićarskih priča tangira po jednu vrstu čežnje koja je obrađena u pomenutim delima: čežnju za slobodom, čežnju za lepotom, mladošću i životom, čežnju za potomstvom I tako dalje. Drakče, ti ne pišeš ni o čemu, a ne o "istom", ti si jedan majušni politikant koji je navikao da diže galamu i plhjucka okolo kroz svoje retke sekutiće. Imaš li razmaknute jedinice? :)
:rotf::manikir:
 
Moram da pomerim rok za glasanje na 12.novembar (u isti sat), iz tehničkih razloga.
Ne zamerite, tako se "skockalo".
----------------------------------------------
A ti bre, Dragoljube, samo neke primedbe imaš ... Viš da niko nije popio "bandžuru".:lol: Jes, baš ćemo da banujemo ljude zbog konstruktivnog dijaloga ... i to samo zato što je malo zalutao na ovu temu.
 
Imam ja Kojo mojih sredovečnih čežnji ihaj!
A sem priče br.4 -druge i ne opisuju čežnju...
Baš kao ni tvoj Tolstojevski u Brači Karabogoktemazovim...
Uostalom,ako ti nije knjiga pri ruci-uveri se sam:
http://cetvrtagimnazija.edu.rs/wp-content/uploads/2012/04/Dostojevski-Braca-Karamazovi.pdf
Ono šta Fjodor piše sve je samo ne i čežnja...
Uostalom-sve ima i nema za čim da čezne-ima i višak i to baca po kockarskim stolovima Moskve...
Pust,pametan,razmažen i neobuzdan...
Karaboktemazovi su čisto krimi farsa od zapletene drame sinapsama genija u kojoj ima filozofije,
teozofije,čak teologije,logičkih i kriminalističkih paradoksa koje ni tablice istinitosti (naravno da ih
Fjodor bolje i od pandura zna) ne mogu da rekonstruišu...I taj Mitja...Ko da ste ti i Marlon u jednoj
osobi-hteo bi čak i u Božu da veruje a prepamet ga sputava i oduzima dah...Nema tu čežnje...
Možda ponekad da se vrati na gluplje i srećnije stanje,ali se to krije...:manikir:
 
Imam ja Kojo mojih sredovečnih čežnji ihaj!
A sem priče br.4 -druge i ne opisuju čežnju...
Baš kao ni tvoj Tolstojevski u Brači Karabogoktemazovim...
Uostalom,ako ti nije knjiga pri ruci-uveri se sam:
http://cetvrtagimnazija.edu.rs/wp-content/uploads/2012/04/Dostojevski-Braca-Karamazovi.pdf
Ono šta Fjodor piše sve je samo ne i čežnja...
Uostalom-sve ima i nema za čim da čezne-ima i višak i to baca po kockarskim stolovima Moskve...
Pust,pametan,razmažen i neobuzdan...
Karaboktemazovi su čisto krimi farsa od zapletene drame sinapsama genija u kojoj ima filozofije,
teozofije,čak teologije,logičkih i kriminalističkih paradoksa koje ni tablice istinitosti (naravno da ih
Fjodor bolje i od pandura zna) ne mogu da rekonstruišu...I taj Mitja...Ko da ste ti i Marlon u jednoj
osobi-hteo bi čak i u Božu da veruje a prepamet ga sputava i oduzima dah...Nema tu čežnje...
Možda ponekad da se vrati na gluplje i srećnije stanje,ali se to krije...:manikir:
:lol:.. Nemam reči! Znaš zašto ne volim da se družim sa ribolovcima, Drakče? Upravo zato što je njihov lov - Lov u mutnom. Jedan tvoj ribolovački dan: kreneš u ribolov, poneseš stoličicu na rasklapanje, rasklopiš je i pre nego što sedneš na nju na obali neke bare, reke, jezera, snažno zamahneš svojim štapićem, i siroti crvić i udica kojom si ga prethodno surovo probušio na dva, tri mesta uleću u vodu. Šta se dalje dešava sa tvojom percepcijom? Cela je usmerena na površinu, nema sirota pojma kakve sve drame odigravaju ispod nje. Tek kad vodena površinu uznemiri trzaj uhvaćene ribice, ti sa osmehom na licu krećeš da učestvuješ u drami koje još uvek nimalo nisi svestan. Šta misliš, ribolovče moj, zašto se riba onoliko batrga na kraju tvog štapa? Zbog čežnje, moj Drakče, ogromne čežnje za slobodom, životom itd, a sve to joj ti oduzimaš, ubico! :lol: O književnom magu drame i čežnje, DOSTOJEVSKOM, neću puno da ti pričam. Već sam jedno dva tri puta naglašavao tvoje nepoznavanje književne materije, a na Braću Karamazove si isto tako "gledao" kao i na ribicu koju si lovio - netremice zagledan u zategnutu strunu i površinu vode ispod koje se odigrava drama koju ti: ne vidiš, ne čuješ, nisi je nimalo svstan, ne razumeš je. Toliko. Ovoga puta. :) P. S. Karamazovi su spomenik ČEŽNJE za: bogatstvom, moći, pohlepom, osvetom, toliko snažnom ČEŽNJOM za svime nabrojanim i još ko zna koliko nenabrojanim, da to dovodi do - oceubistva. E, dalje ćemo neki drugi... padon, neki treći put. Volim te, matori. :heart:
 
:lol:.. Nemam reči! Znaš zašto ne volim da se družim sa ribolovcima, Drakče? Upravo zato što je njihov lov - Lov u mutnom. Jedan tvoj ribolovački dan: kreneš u ribolov, poneseš stoličicu na rasklapanje, rasklopiš je i pre nego što sedneš na nju na obali neke bare, reke, jezera, snažno zamahneš svojim štapićem, i siroti crvić i udica kojom si ga prethodno surovo probušio na dva, tri mesta uleću u vodu. Šta se dalje dešava sa tvojom percepcijom? Cela je usmerena na površinu, nema sirota pojma kakve sve drame odigravaju ispod nje. Tek kad vodena površinu uznemiri trzaj uhvaćene ribice, ti sa osmehom na licu krećeš da učestvuješ u drami koje još uvek nimalo nisi svestan. Šta misliš, ribolovče moj, zašto se riba onoliko batrga na kraju tvog štapa? Zbog čežnje, moj Drakče, ogromne čežnje za slobodom, životom itd, a sve to joj ti oduzimaš, ubico! :lol: O književnom magu drame i čežnje, DOSTOJEVSKOM, neću puno da ti pričam. Već sam jedno dva tri puta naglašavao tvoje nepoznavanje književne materije, a na Braću Karamazove si isto tako "gledao" kao i na ribicu koju si lovio - netremice zagledan u zategnutu strunu i površinu vode ispod koje se odigrava drama koju ti: ne vidiš, ne čuješ, nisi je nimalo svstan, ne razumeš je. Toliko. Ovoga puta. :) P. S. Karamazovi su spomenik ČEŽNJE za: bogatstvom, moći, pohlepom, osvetom, toliko snažnom ČEŽNJOM za svime nabrojanim i još ko zna koliko nenabrojanim, da to dovodi do - oceubistva. E, dalje ćemo neki drugi... padon, neki treći put. Volim te, matori. :heart:
Moje drame iz ribolova ne poznaješ i one nemaju veze s ti m što pišeš...Ja sam ,naime,redak ribolovac koji vidi ispod površine šta se tamo dešava...
Tako vidim i Braću Karamarkoviće bog ih mazo...Kao predatore poput ajkula koje bez emocija gutaju jož živi plen koji se u njihovim
raljama još otima u poslednjim ropcima nasilnog umiranja zbog presecanja velikih krvnih sudova...
Svi gledate te horore s Kanibalom Lektorom,a niko da shvati pravu prirodu i Ćud čovekovu!
Koja čežnja?!
Pre svega,čežnja je ženskog roda i prema tome nežna i senzitivno emotivna...
Ne može Ti Rex da oseća čežnju!
Možda za većom zalogajčinom...Ali je to nezasita glad,a ne čežnja...
Postoji korpus emocija na koje može čežnja da se odnosiu,ali ni na jedan instikt!
Filozofski ili psihološki (ili oba!) to sigurno nije spojivo...
A što se tiče ruja...Pa...Čitni malo Štajnbeka ili ga se seti...Ili Getea,Šilera ili...
Emocije su nekako zapadnije od Rajne...Čak ni Česi nisu dali drugo do racionalizam i instiktivnost...
Tek Francuzi i dalje...O Talijancima da ne pričamo...Ako znaš reči koje bel canto...Ili Cojones Espania....
Ubi me čežnja za dolinama Loare...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top