Čitam i gledam ovih dana kako Vesna da Vinča ne jede čitavih 40 dana. Meni to djeluje nemoguće.
Jeste li pratili to i vjerujete li joj? Postoji li ovde iko ko je to pokušao bar na kraće?
Nije nemoguce i razumem ukoliko postoji zdravstveni problem ili duhovna potreba.
Propagandu kod zdravih ljudi u tom pravcu ne podrzavam. Zbog dece sklone kopiranju odraslih i zbog mogucih posledica.
Mislim da je problem danasnjice neumerenost a ne hrana per se.
Jedemo previse i kao kontrast toj cinjenici imamo potrebu da ne jedemo uopste bez razloga. Dva tabora.
Redovno citam kako treba preskakati obroke i neki polugadljiv stav povodom redovne i umerene ishrane.
Za mene je to vrsta bahatosti.
Zasto bahatost? Zato sto je istorija ljudi puna gladnih usta, problema zbog slabe hrane, nerazvijenosti. Koliko je ljudi i danas na svetu pothranjeno, koliko dece nema sta da doruckuje sutra? Milioni!
A nama se hrana gadi, preziremo ljude sa urednim apetitom, govorimo o njima sa prezirom.
Umesto da svi poradimo na umerenosti.
Da sipamo dve kutlace, da pojedemo tanku krisku hleba, da napravimo tepsiju kolaca za nedeljni rucak i posluzimo se kockom istog. Da ima za sve.
Da nam nisu oci gladne.
Vitamine covek mora uneti putem hrane. Nema drugog nacina a telo ne voli sokove vec regularnost, pravilnost.
Simetrija je vrhunac lepote.
Mnogo je teze nauciti sebe na umerenost nego gladovati par dana pa sunuti u sebe pleh kolaca, kafanski rostilj sa rakijom a od sutra opet na gladovanje. Telo je stalno u soku. Ne zna kada ce dobiti hranu i kakva ce ta hrana biti.
Meni su se uvek svidjali stari arapski lekari, svaka bolnica je imala vise kuvara koji su pacijente lecili individualno pripremljenim obrocima.
Niko ne kaze da se treba prezderavati vec razviti dobre navike i u tanjiru i oko stola, spremati obroke porodici i imati prijatnost tokom jela. Hrana je uzivanje i deljenje.
Kada je covek na zivotnoj raskrsnici ili u iskusenju, religiozni, ili bilo kakav post koji pomogne, u potpunosti razumem i podrzavam. Treba sve probati jer moze da pomogne.
Govorim o ljudima bez problema.