Sjećaš li se dušo moja
naših davnih sastajanja
u proljeća ona davna
kraj mirisnih jorgovana.
Darovah ti dušo moja
svoje srce iz njedara
ko pupoljak iz džul bašte
da te miris njegov blagi
rujnom zorom tiho budi
da ti duša za mnom žudi.
Da me tvoje mrko oko
sa zanosom žarkim gleda
mojoj duši mira ne da.
Eh mladosti naša davna
i sva pusta obećanja
i u ljubav zaklinjanja
gdje ste sada
kad mi jadno srce strada
od čemera što se slio
u dušu se uselio
Gdje si sada dušo moja
da me ljubav tvoja liječi
od tebe mi niko preči.
Dođi dušo bar još jednom
ispuni mi zadnju želju
dunjaluče mili moj
smiri ovaj nespokoj.
naših davnih sastajanja
u proljeća ona davna
kraj mirisnih jorgovana.
Darovah ti dušo moja
svoje srce iz njedara
ko pupoljak iz džul bašte
da te miris njegov blagi
rujnom zorom tiho budi
da ti duša za mnom žudi.
Da me tvoje mrko oko
sa zanosom žarkim gleda
mojoj duši mira ne da.
Eh mladosti naša davna
i sva pusta obećanja
i u ljubav zaklinjanja
gdje ste sada
kad mi jadno srce strada
od čemera što se slio
u dušu se uselio
Gdje si sada dušo moja
da me ljubav tvoja liječi
od tebe mi niko preči.
Dođi dušo bar još jednom
ispuni mi zadnju želju
dunjaluče mili moj
smiri ovaj nespokoj.