Gde ste bili u trenutku,kad je objavljena vest o atentatu na premijera Srbije Zorana Đinđića ?

Gde ste bili tada,kako ste dočekali tu vest?
Da li vam je bilo žao ili ste otvarali šampanjac,kao sadačnji predsednik Srbije?
CIA banda i njihove sluge u udbi ga ubise

Kosovo ga je ostalo glave i plan koji je spremio. Zato ga je banda ubila...

Osetio sam tugu veliku.
 
Na vežbama na faksu.
Onda sam otrčala do zgrade gde je ubijen jer nisam verovala
Zahvali engleskoj i usa
Tvojim zapadnjacima

Pocetkom februara je njihovim glavnim medijima dao intervju tj plan o kosovu i da je krajnje vreme da se tacke iz rezolucije 12 44 pocnu izvrsavati

Ni mesec dana nije poživeo posle toga...

Seme im banditsko
 
U Karađorđevom parku. Bio lep dan pa sam šetao sa ortakom.
Iznenada niotkuda nailazi kolega sa fakulteta, i pita da li sam čuo vest. Ne! Kaže: Pucali na Đinđića!
Ne verujem. On kaže stvarno. Malo pre.
Je li ranjen, pitam.
Jeste, ali ne zna se je li živ.

Nešto kasnije, otišli smo do jedne starije žene da odnesemo nešto. Onda kaže da je podlegao.

Posle toga sedimo u prevozu. Ljudi potišteni. Sećam se kad je vozač rekao "Nema ništa od reformi"

Ja kažem drugu, ako sad ne uvedu vanredno stanje, neka sve ide u tri lepe.
Žena koja je sedela iza nas, kaže: Uveli su.
 
Ne znam , ne mogu se setiti ,znam samo da sam pomislio opet nešto seru o atentatu , ko zna koji put, no kad sam spoznao da su ga stvarno na mrtvo :D ubili u sebi rekoh: hvala qurcu,. otac plače , sestra plače , za majku ne znam . Jedini ja ne žalim a bio sam za DS od početka , oduševio se kad je Đinđić skinuo matoru drtinu Mićuna a onda mi se zgadio kad je počeo da vlada sa kretenom Jovanovićem i celom tom volumentom tako da ja te njegove zadnje meseci možda i godinu dana vladanja nisam ni pratio. Kada je došao Tadić i otarasio se svega što je Đinđić nakupio laknulo mi je.
 
Bila je sreda. Radio u firmi, i čujem...
Svet mi se srušio. Došao sam kući, ćerka imala godinu i po dana,plakao sam kao kiša. Došlo mi je sve da ih pokupim i napustim Srbiju istog dana.
I ja sam plakao, ali me bilo sramota da napišem, ali kad si već ti probio led... :D
 
Prošao sam pored vlade kasno popodne. Tramvaji bili zaustavljeni, sedmice i devetke, pa nisam mogao kući kod Piramide.
Išao sam peške preko Brankovog mosta, pa tamp negde na NBG vatao 73.

Kad sam stigao, na dnevniku poternica. Posle specijalna emisija: Batić, Mićun, Živković, i Korać ako se ne varam. Svi uplakani, Batić i Mićun bukvalno jecaju dok govore.
 

Back
Top