Gde je mozak Alberta Ajnštajna ?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
419.070
Albert Ajnštajn, jedan od najvećih umova u istoriji čovečanstva, preminuo je pre 70 godina, 18. aprila 1955. godine u Prinstonu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Iako je njegova želja bila da bude kremiran i da njegovo telo ne bude predmet obožavanja ili kulta ličnosti, sudbina njegovog mozga krenula je drugačijim tokom.

Nakon smrti, obdukciju je izvršio patolog dr Tomas Harvi u bolnici u Prinstonu. Bez odobrenja porodice, Harvi je izvadio Ajnštajnov mozak i sačuvao ga u formalinu,
tvrdeći da je to uradio „u ime nauke”. Kasnije je dobio dozvolu od Ajnštajnovog sin, pod uslovom da mozak bude korišćen isključivo u naučne svrhe.

Dr Harvi je mozak fotografisao i isekao ga na više od 240 delova. Te uzorke je podelio raznim neuronaučnicima i institucijama širom sveta.
Njegov cilj je bio da se otkrije da li je postojala neka anatomska specifičnost, koja bi mogla da objasni Ajnštajnovu genijalnost.
Decenijama su objavljivane različite studije na osnovu tih uzoraka, ali rezultati su bili kontroverzni. Jedna studija iz 1985. ukazivala je da je Ajnštajn
imao nešto drugačiju raspodelu neurona u nekim regijama mozga, posebno u delu koji se odnosi na matematičko i prostorno razmišljanje.

Druga studija iz 2012. opisala je da je njegov mozak imao izuzetno razvijen prednji deo, povezan s apstraktnim mišljenjem. Međutim, mnogi naučnici smatraju
da su te razlike zanemarljive i da ne mogu pouzdano da objasne Ajnštajnovu genijalnost...Delovi Ajnštajnovog mozga i dalje se čuvaju – neki u Medicinskom centru pri Muzeju Muter u Filadelfiji, dok su drugi u arhivama ili se izlažu u retkim prilikama u naučne svrhe.
688z387_--------.jpg
 
Često se postavlja pitanje i da li je Ajnštajn sam osmislio teoriju relativnosti? Ponekad se u javnosti pojave tvrdnje da njegova supruga, Mileva Marić,
ima velike zasluge za njegov rad, kao i da su Anri Poankare ili Hendrik Lorenc su bili pravi autori ideja koje je Ajnštajn kasnije samo „formulisao” ili „pozajmio”.

Mileva, Srpkinja rođena u Novom Sadu, bila je prva žena na studijama fizike u Cirihu. Nesumnjivo inteligentna i obrazovana, razmenjivala je pisma sa Ajnštajnom, koja ukazuju da su razgovarali o nauci i razmenjivali ideje.Ipak, ne postoje konkretni dokazi da je ona bila koautor njegovih radova. Neki istoričari nauke tvrde da joj je Ajnštajn bio inspiracija i podrška, ali ne i da je direktno učestvovala u formulisanju teorije relativnosti. Sam Ajnštajn je u jednom pismu spomenuo „naš rad“, ali se veruje da je to više emocionalni, a ne naučni izraz.

Anri Poankare i Hendrik Lorenc jesu razvijali koncepte bliske onim u specijalnoj teoriji relativnosti, posebno u oblasti transformacija brzine i elektromagnetizma. Lorenc je čak formulisao matematičke transformacije koje je Ajnštajn kasnije koristio.Ipak, ono što je Ajnštajna učinilo jedinstvenim je to što je ukinuo potrebu za postojanjem „etera“ kao medijuma za svetlost, uveo ideju da brzina svetlosti bude ista za sve posmatrače i radikalno redefinisao vreme i prostor kao relativne, a ne apsolutne kategorije.

Njegova intuicija, sposobnost da misli u slikama (Gedankenexperimente – misleni eksperimenti), i način na koji je povezao postojeće ideje u koherentnu i revolucionarnu teoriju – to je ono što mu se priznaje kao genijalno.link
Mileva_Maric.jpg
 

Back
Top