Komunistkinja
Buduća legenda
- Poruka
- 48.824
GASTARBAJTERI OGORČENI Nikad više neću doći u Nemačku. Ni na odmor, ni u posetu. Ni po koju cenu! To je sistem za izrabljivanje
"Nikad više neću doći u Nemačku. Ni na odmor, ni u posetu. Ni po koju cenu!" Marijana Kostea je dva meseca radila na jednom seoskom imanju u Bavarskoj. I nije više izdržala. Neplaćeni prekovremeni sati. Prljavi smeštajni kapaciteti. Bez zaštitnih mera protiv korone.
- „Nisam htela da prihvatim da nas osmoro spavamo u jednoj sobi, da osam ljudi deli jedno kupatilo, a 30 - jednu kuhinju - priča za DW ova sezonska radnica iz Rumunije.
U jednom minibusu sa osam sedišta svako jutro bi se 14 ili 15 osoba prevozilo na polje na kojem se radilo, a uveče se vraćaju „kući“, priča ona. Pravila zaštite od korone u Nemačkoj ustvari izgledaju sasvim drugačije – i trebalo je da važe i za istočnoevropske sezonske radnike.
Marijana Kostea je samo jedan slučaj. Proteklih nedelja i meseci su brojni istočnoevropski radnici skupili dovoljno hrabrosti da javno govore o nemogućim uslovima rada i života u nemačkim preduzećima – u mesnoj industriji, kurirskim firmama, u sektoru nege, na građevini ili u poljoprivredi.
To je situacija koja je, kako priznaje i savezni ministar rada Hubertus Hajl, već odavno poznata: „Korona je Kao lupa - zbog nje vidimo i stvari koje već i ranije nisu bile u redu", rekao je Hajl na konferenciji za novinare u Berlinu.
A o tim "stvarima" za "Dojče vele" priča i Aleks B. On želi da ostane anoniman. Boji se mogućih represija. Dve godine je radio u pogonu Tenisa, najvećeg nemačkog proizvođača mesa.
- Oni su nam krali radne sate. Umesto osam sati plus 45 minuta pauze, radili smo i po deset do 13 sati dnevno. Posle toga si gotov, pa i psihički.
„Oni" - to su preduzeća kod kojih je formalno zaposlena većina istočnoevropskih radnika. I Rumun Aleks B. nije potpisao ugovor direktno s Tenisom, već s jednom firmom koja „posreduje“ strane radnike. To je bila jedne eksterna firma koja je u klanici preuzela jedan deo proizvodnje. Ti radnici nisu zaposleni pod istim kao zaposleni u klanici, već pod uslovima kooperanata. Odgovornost za radne uslove tako snosi taj kooperant – a ne nemački proizvođač mesa.
Većina tih ljudi zapravo nije plaćena na temelju odrađenog vremena, već po unapred definisanom učinku. A tu količinu posla jednostavno nije moguće završiti za osam sati. To je sistem izrabljivanja, kaže Aleks B. A ko protiv tog sistema protestuje, brzo ostane bez posla – nemačka pravila rada u tim uslovima ne vrede, priča Aleks.
A nema praktično ni zaštite od korone – preko 1.500 od ukupno 7.000 zaposlenih kod Tenisa u mestu Reda-Videnbrik bilo je početkom juna pozitivno na kovid-19. Za kompletnu regiju Giterslo bio je proglašen novi "lokdaun". I sad Državno tužilaštvo vodi istragu protiv Tenisa kao i čiavog niza podizvođača – zbog sumnje da su kršili Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti.
https://www.blic.rs/vesti/svet/gast...nemacku-ni-na-odmor-ni-u-posetu-ni-po/qp9yphw
"Nikad više neću doći u Nemačku. Ni na odmor, ni u posetu. Ni po koju cenu!" Marijana Kostea je dva meseca radila na jednom seoskom imanju u Bavarskoj. I nije više izdržala. Neplaćeni prekovremeni sati. Prljavi smeštajni kapaciteti. Bez zaštitnih mera protiv korone.
- „Nisam htela da prihvatim da nas osmoro spavamo u jednoj sobi, da osam ljudi deli jedno kupatilo, a 30 - jednu kuhinju - priča za DW ova sezonska radnica iz Rumunije.
U jednom minibusu sa osam sedišta svako jutro bi se 14 ili 15 osoba prevozilo na polje na kojem se radilo, a uveče se vraćaju „kući“, priča ona. Pravila zaštite od korone u Nemačkoj ustvari izgledaju sasvim drugačije – i trebalo je da važe i za istočnoevropske sezonske radnike.
Marijana Kostea je samo jedan slučaj. Proteklih nedelja i meseci su brojni istočnoevropski radnici skupili dovoljno hrabrosti da javno govore o nemogućim uslovima rada i života u nemačkim preduzećima – u mesnoj industriji, kurirskim firmama, u sektoru nege, na građevini ili u poljoprivredi.
To je situacija koja je, kako priznaje i savezni ministar rada Hubertus Hajl, već odavno poznata: „Korona je Kao lupa - zbog nje vidimo i stvari koje već i ranije nisu bile u redu", rekao je Hajl na konferenciji za novinare u Berlinu.
A o tim "stvarima" za "Dojče vele" priča i Aleks B. On želi da ostane anoniman. Boji se mogućih represija. Dve godine je radio u pogonu Tenisa, najvećeg nemačkog proizvođača mesa.
- Oni su nam krali radne sate. Umesto osam sati plus 45 minuta pauze, radili smo i po deset do 13 sati dnevno. Posle toga si gotov, pa i psihički.
„Oni" - to su preduzeća kod kojih je formalno zaposlena većina istočnoevropskih radnika. I Rumun Aleks B. nije potpisao ugovor direktno s Tenisom, već s jednom firmom koja „posreduje“ strane radnike. To je bila jedne eksterna firma koja je u klanici preuzela jedan deo proizvodnje. Ti radnici nisu zaposleni pod istim kao zaposleni u klanici, već pod uslovima kooperanata. Odgovornost za radne uslove tako snosi taj kooperant – a ne nemački proizvođač mesa.
Većina tih ljudi zapravo nije plaćena na temelju odrađenog vremena, već po unapred definisanom učinku. A tu količinu posla jednostavno nije moguće završiti za osam sati. To je sistem izrabljivanja, kaže Aleks B. A ko protiv tog sistema protestuje, brzo ostane bez posla – nemačka pravila rada u tim uslovima ne vrede, priča Aleks.
A nema praktično ni zaštite od korone – preko 1.500 od ukupno 7.000 zaposlenih kod Tenisa u mestu Reda-Videnbrik bilo je početkom juna pozitivno na kovid-19. Za kompletnu regiju Giterslo bio je proglašen novi "lokdaun". I sad Državno tužilaštvo vodi istragu protiv Tenisa kao i čiavog niza podizvođača – zbog sumnje da su kršili Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti.
https://www.blic.rs/vesti/svet/gast...nemacku-ni-na-odmor-ni-u-posetu-ni-po/qp9yphw