- Poruka
- 400.120
Galileo Ćini (1873, Firenca – 1956) bio je italijanski dekorater, dizajner, slikar i grnčar. Kao istaknuti član italijanskog pokreta slobodarskog stila , ili italijanske secesije ili Art nouveau , predavao je dekorativne umetnosti na Akademiji lepih umetnosti u Firenci . Bio je zaslužan za nekoliko slika i dekoracija u kapeli Brandini u Kastelfjorentinu , crkvi San Frančesko de Feri u Pizi i prestonoj sali Ananta Samahom u Bangkoku . Pomagao je u dizajniranju i ukrašavanju soba u Palati kongresa u Salsomađore Terme . Njegov pozorišni rad obuhvatao je dizajniranje scenografije za evropsku premijeru Pučinijeve opere Đani Skiki (Rim, januar 1919) i svetsku premijeru Turandot (Milano, 1926). Takođe je kreirao scenografiju za premijere opere Umberta Đordana „ La cena delle beffe“ (Milano, 1924) i istoimene drame Sema Benelija na kojoj je opera zasnovana (Rim, 1909).
Pod uticajem Gustava Klimta , Kini i Vitorio Cekin (1878 – 1947) su 1914. godine stvorili nekoliko panela za hotel Terminus u Veneciji pod nazivom „La Primavera“ i „Mille e una note“. Oni su kasnije izloženi u Muzeju dekorativne umetnosti Bonkompani Ludovizi .
Ova slika Galilea Ćinija primer je stila Art Nouveau (poznatog i kao secesija), umetničkog pokreta koji je bio popularan od oko 1890. do 1910. godine.
Stil karakterišu dugačke, vijugave, organske linije i oblici inspirisani prirodom, posebno biljkama i cvećem.
Art Nouveau je bio pokušaj stvaranja novog, modernog stila, oslobođenog od imitacije istorijskih stilova koji su dominirali u 19. veku.
Ovaj pokret je uticao na arhitekturu, dizajn enterijera, nakit, grafički dizajn i ilustracije.
U Nemačkoj je bio poznat kao "Jugendstil", u Austriji kao "Sezessionstil", a u Italiji kao "Stile Floreale" ili "Stile Liberty".
Ženska figura u prirodnoj veličini sa antičkom smirenošću gleda nas pravo u oči i kao da kaže: „Lepota će spasiti svet”.
Žena ima prodoran pogled, prelepe crte lica, lepo oblikovanu kosu, rukama pridržava imaginarni cvetni teret da se ne bi izgubila u njemu. Odevena je u antičku togu
bujnih nabora sa slapovima dekorativnih traka koje se spuštaju od ramena do vrhova prstiju na nogama. U podnožju slike oko ženinih nogu umetnik je smestio
blistavi splet stilizovanih cvetova, koji se sa jedne strane uzdiže ženi do ramena.
Motiv za ovaj pano umetnik je izabrao iz brojnih aktuelnih dekorativnih tema, među kojima se najčešće pominju dela jednog od najpoznatijih bečkih slikara toga doba − Gustava Klimta. Cveće, svuda cveće, ljubav i poljupci. „Stil 1900.
Pod uticajem Gustava Klimta , Kini i Vitorio Cekin (1878 – 1947) su 1914. godine stvorili nekoliko panela za hotel Terminus u Veneciji pod nazivom „La Primavera“ i „Mille e una note“. Oni su kasnije izloženi u Muzeju dekorativne umetnosti Bonkompani Ludovizi .
Ova slika Galilea Ćinija primer je stila Art Nouveau (poznatog i kao secesija), umetničkog pokreta koji je bio popularan od oko 1890. do 1910. godine.
Stil karakterišu dugačke, vijugave, organske linije i oblici inspirisani prirodom, posebno biljkama i cvećem.
Art Nouveau je bio pokušaj stvaranja novog, modernog stila, oslobođenog od imitacije istorijskih stilova koji su dominirali u 19. veku.
Ovaj pokret je uticao na arhitekturu, dizajn enterijera, nakit, grafički dizajn i ilustracije.
U Nemačkoj je bio poznat kao "Jugendstil", u Austriji kao "Sezessionstil", a u Italiji kao "Stile Floreale" ili "Stile Liberty".
Ženska figura u prirodnoj veličini sa antičkom smirenošću gleda nas pravo u oči i kao da kaže: „Lepota će spasiti svet”.
Žena ima prodoran pogled, prelepe crte lica, lepo oblikovanu kosu, rukama pridržava imaginarni cvetni teret da se ne bi izgubila u njemu. Odevena je u antičku togu
bujnih nabora sa slapovima dekorativnih traka koje se spuštaju od ramena do vrhova prstiju na nogama. U podnožju slike oko ženinih nogu umetnik je smestio
blistavi splet stilizovanih cvetova, koji se sa jedne strane uzdiže ženi do ramena.
Motiv za ovaj pano umetnik je izabrao iz brojnih aktuelnih dekorativnih tema, među kojima se najčešće pominju dela jednog od najpoznatijih bečkih slikara toga doba − Gustava Klimta. Cveće, svuda cveće, ljubav i poljupci. „Stil 1900.