frenki i dzoni

Pa imaš valjda mozga dovoljno da možeš da pretpostaviš da je iz nekog razloga
to osoba koju je život naučio, bolje reći primorao, da bude tih.

Prvi primer koji valjda svakom padne na pamet, pogotovo u našoj usranoj zemlji i naciji
u kojoj imati svoju kuću ili stan ili čak sobu, predstavlja neviđenu sreću i luksuz,
je taj da je možda odrastao u domaćinstvu bez uslova za privatnost.
U takvim uslovima ljudi nauče da ćutke i u tišini drkaju.

A imaš i gomilu drugih scenarija čiji je ishod da osoba dobije taj poriv da se "ne oda" ,
uglavnom se svode na neki strah, nesigurnost, neslobodu...

Izgleda da je ovo preozbiljan odgovor.
 

Back
Top