Frans Hals slikar portreta

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
415.000
Slikao je samo portrete i ništa, ništa sem toga. Ali, nije bio samo slikar portreta, već čitavog čovečanstva, zapisao je Vinsent Van Gog o jednom od svojih umetničkih idola, Fransu Halsu.Frans Hals, holandski barokni slikar danas važi za jednog od najvećih likovnih umetnika zlatnog doba slikarstva u toj zemlji. Halsovo ime uvek se pominje, rame uz rame, sa Rembrantovim ili Vermerovim. Međutim, iako je imao dugu i plodnu karijeru, ovekovečivši na slikarskim platnima neke od najuticajnijih ljudi holandskog društva iz prve polovine 17. veka, i bivajući veoma tražen portretista, preminuo je u 84. godini u potpunoj bedi.

Frans Hals je rođen oko 1582. godine u Antverpenu (danas u Belgiji, koji je tada bio deo Holandije, pod španskom vlašću). Ali sa roditeljima, zanatlijama,
bio je prinuđen da se, zbog žestokog progona protestanata, preseli u Harlem, na severu Holandije. Dva puta se ženio i imao jedanaestoro dece.
U kasnim dvadesetim godinama počinje da radi kao restaurator za gradske oce.

Činilo se kao da je u to vreme, kada je karijera baroknog umetnika počela da cveta, svaki holandski grad imao svog slikara. I Harlem je imao svog – bio je to Frans Hals. I bio je veoma tražen. I dok su njegove kolege slikale more, brodove, pejzaže, ili pak lobanje i tminu, Hals je na svojim platnima isključivo dočaravo ljude, same ili u grupi. Poznati su tako grupni portreti, od „Seljaka iz Harmena na svadbenoj gozbi“, do „Banketa oficira sv. Đorđa – streljačko društvo“. Obrađivao je i verske teme, i na svojim platnima ovekovečio Svetog Luku ili Svetog Jovana Krstitelja. I zvali ga svi – od običnih ljudi („Veseli dečak“, „Svirač romelota“, „Vesela pijanica“) do visokih funkcionera, poput predsednika suda, plemića i velikog Renea Dekarta.

Self portret
1632059195-profimedia-0596848202a-750x500-1.jpg
 
Uočljiva su dva perioda u slikarevoj karijeri. Odlikovale su ga bogate, svetle, a istovremeno tople i guste boje, koje je koristio slikajući živopisne muzičare, pijance, vesele devojke… Ali, kasnije tamni tonovi, crno-beli kontrasti počinju da prevladavaju. U delima kao što su „Čovek u crnoj odeći“, „Portret Timana Osdorpa“ ili „Portret slikara Jana Aselena“ dominantna je crna boja, iako s nijansama. To je primetio i Van Gog, napisavši jednom da „Hals ima najmanje 27 nijansi crne boje“.

Možda su te tamne boje imale veze sa nezavidnom situacijom u kojoj je bio… Iako je portretisao uticajne i značajne ljude u holandskom društvu, stalno je kuburio s novcem. Toliko je krpio kraj s krajem da je i preminuo u siromaštvu. A za to što poslednje dane nije proveo u domu za nezbrinute mogao je da zahvali čelnicima grada Harlema koji su mu pružili izvesnu finansijsku podršku. Ali, nakon njegove smrti 1666. godine porodici slikara bilo je teško..

Danas je Frans Hals slavljen maltene isto kao Rembrant ili Vermer. „Zacementirao se“ kao drugi najbolji holandski portretista 17. veka. Jedno od njegovih dela „Meagre Company“ stoji u Rijks muzeju tik do Rembrantove „Noćne straže„, a često ga nazivaju pretečom impresionizma.

Holandski umetnik je bio heroj i Gistavu Kurbeu, Eduaru Maneu ili Polu Sezanu. Kada je Kurbe 1869. godine video portret “lude žene” Barbare Klaes – “Malle Babbe”, inače pacijentkinje lokalne psihijatrijske ustanove u kojoj je jedno vreme boravio i slikarev sin, bio je toliko zapanjen da je pokušao da je iskopira. Slično je uradio i Mane kada je video kako Hals dočarava sirotišta u Harlemu. Uticao je slikar i na Edgara Degu, na Tuluza-Lotreka…

U avangardnom Parizu svi su, daleko posle smrti, ponovo otkrili genijalnost Halsa. I kada je 1865. godine njegov „Nasmejani kavaljer“ stavljen na aukciju u Parizu svi su bili očarani. Slike su počeli da kupuju odasvud – iz Toronta, Antverpena, Njujorka… A „Nasmejanog kavaljera“ je kupio Fransis Sejmor Konvej, markiz od Hertforda i ponosno ga je pokazao u Londonu. Dičio se velikom umetničkom kolekcijom, a jedan od najdragocenijih „komada“ bio je upravo „Nasmejani kavaljer“.

Svi ti silni portreti holandskog baroknog umetnika danas se čuvaju u najvećim svetskim muzejima, a Maks Liberman je svojevremeno govorio da kad god vidi delo Fransa Halsa „odmah oseti potrebu da slika“ Autor:Jelena Koprivica
 

Back
Top