(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

To je sasvim jasno, međutim, ako je vidljivi Univerzum tek jedan mali deo Univerzuma i ako informacije primamo samo iz tog malog dela onda ne znamo stanje van njega. Na primer, ne možemo znati na koju stranu od nas se nalazi "centar" jer nam vidljivi Univerzum o tome ne kaže ništa

Morao bi postojati makar nekakav gradijent gustine na svakoj tački (čak i ako vidiš samo deo univerzuma, ona strana tog dela koja je "prema centru" mora biti makar malo gušća od one strane koja je "prema ivici").

Ono što može da spase tvoj model je ako je univerzum toliko veliki da je gradijent efektivno nedetektabilan - no, to dodaje još jednu od gomile pretpostavki koje moramo da dodamo na gomilu eda bi tvoj model bio prosto nekontradiktoran. Od prediktivnosti još ništa nismo videli.

To samo kaže da "matematičke teorije" mogu nedvosmisleno opisati neku od tih hipoteza, međutim, one daju toliko tačne rezultate koliko su tačne te hipoteze, odnosno ono šta sledi iz tih hipoteza i nezavisno od ispravnosti hipoteza.

Da, što i predstavlja "mali" problem za ceo tvoj stav ovde. Mi svakako možemo napraviti matematički model koji opisuje nešto što sledi iz neispravnih hipoteza. Ali takav matematički model ne može dati ispravna predviđanja.

Mi imamo matematički model koji je tačno predvideo, decenijama unapred, rezultate budućih eksperimenata. Prvo je matematikom izračunato. Onda je izvedeno. I dobijeni su rezultati koji se potpuno slažu sa onim što su izračunavanja predvidela.

Ti ovde tvrdiš da su same osnovne na kojima se zasnivaju ovi matematički modeli potpuno netačne. Kako onda one mogu da proizvedu tačna predviđanja?

Zašto je ovo pitanje tako teško?

Pomoću teorije relativiteta, ja mogu da tačno izračunam gde će se Merkur nalaziti za deset godina. Mogu danas da izračunam poziciju, da sačekam deset godina, i da onda proverim moju računicu. I ona će biti tačna: Merkur će se nalaziti tačno tamo gde je predviđeno.

Ono što tražim od tebe je da pokažeš prediktivno važenje tvog modela. Recimo, pošto po tebi STR nije tačna, objasni nam logiku i računicu po kojoj možemo da predvidimo buduće pozicije Merkura.

Ili, recimo, STR predviđa dilataciju vremena u skladu sa relativnom brzinom. Mi sada trenutno imamo nekoliko letelica koje lete ogromnim relativnim brzinama u odnosu na Zemlju, a čiji energetski sistemi se zasnivaju na raspadu radioaktivnih elemenata (tj. na toploti oslobođenoj pri takvom raspadu). Brzina poluraspada na ovim letelicama je drugačija od brzine poluraspada na Zemlji - i to za upravo onoliku vrednost kao što STR predviđa. Ako ti tvrdiš da je STR iz osnova netačna, objasni nam kako to da se ova merenja poklapaju sa predviđanjima STR, i objasni nam mehanizam zbog koga je nuklearni poluraspad drugačiji na letelicama nego na Zemlji - i to na takav način da razlika zavisi od relativne brzine letelice u odnosu na Zemlju.

Ili bilo šta drugo. Odaberi jedan od mnogobrojnih primera u kojima teorija relativiteta daje apsolutno tačne rezultate, i objasni nam zašto i kako pogrešna teorija daje tačna predviđanja, i daj nam svoj matematički model kojim možemo da napravimo (na osnovu tvog modela) predviđanja koja se sa makar istom preciznošću uklapaju sa merenjima.

Što bi moglo da znači da je vidljivi Univerzum samo jedan neznatan deo Univerzuma.

? Ako postoje mehanizmi za kretane informacija efektivno neograničenim brzinama (ili bar brzinama većim od svetlosti), "vidljiv" univerzum bi bio definisan tim mehanizmima, umesto da bude (kao što jeste) definisan ograničenjem brzine svetlosti.

Ne! Kvantitativno istraživanje svojstava prirodnih pojava je druga faza istraživanja i ta faza nema smisla ako eksperimentalno ne dokažemo fenomenološku (kvalitativnu) prirodu tih pojava.

Da je ovako, nauka bi bila negde na nivou petnaestog veka. Koliko vekova su ljudi pažljivo radili kvantifikaciju elektromagnetnih pojava, pre nego što su uspostavili bilo šta što je bilo čak i blizu kvalitiativnom opisu? Činjenica da se materija sastoji od atoma različitih elemenata je uspostavljena tako što su generacije pažljivih kvantitativnih hemijskih i fizičkih merenja polako i korak po korak izgradile dokaz iz koga je usledio kvalitativan opis. Itd, itd.

Dalje, predloženi kvalitativni opisi se moraju uklapati u kvantitativne informacije.

Nipošto! Zašto bi značilo? Objasni mi kako si došao do tog zaključka.

Suviše je bilo nadati se da ćeš moći ikada da priznaš grešku po bilo kom pitanju...

Pa, Galet, ovde mi prosto nešto nije jasno. Ti si lepo priznao da je brzina svetlosti strogo određena vrednost, ista za svakog posmatrača. Onda u sledećoj poruci sad kažeš da ipak postoje svetlosti koje se kreću različitim brzinama. Pretpostavljam da kontradikcija u ovim stavovima predstavlja samo još jedan dokaz mog nerazumevanja dubine tvojih misli?

Ako postoje svetlosti različitih brzina, onda se automatski javlja ona paradoksalna situacija o kojoj smo pričali. Nije potrebno nikakvo ulaženje u procese merenja, ili kako ko razmišlja o tome, ili bilo kakve druge pretpostavke. Ako samo postoji svetlost - ili bilo kakva elektromagnetna interakcija - koja se kreće brzinom drugačijom od c, onda zakoni elektromagnetizma ne mogu biti onakvi kakve vidimo na Zemlji. Ili su ti osnovni zakoni potpuno pogrešni, ili su potpuno drugačiji u različitim zonama univerzuma (u skladu sa rastojanjem od Zemlje) - što vodi u gomilu drugih paradoksa. Ovo sledi direktno iz matematičke formalne logike.

Za sad nemam - ja samo tvrdim da bi trebalo izvesti principijelno drukčije eksperimente od već izvedenih - da bi se dokazala ili eliminisala ova tvrdnja.

Urađeni su milioni eksperimenata, čiji rezultati potvrđuju predviđanja na osnovu teorije relativiteta.

Da makar pokušam da izbegnem večni začarani krug ovde, evo ti veoma direktno, bez ulaženja u dokaze protiv tvog modela, i bez ulaženja u probleme koji slede iz njega.

Ako ti imaš model koji se zaista uklapa sa stvarnošću, i koji je razuman opis univerzuma u kome živimo. Ti onda na osnovu tog modela moraš da proizvedeš matematičku analizu koja omogućava da se budući fenomeni u univerzumu predvide sa makar jednakom tačnošću koju daju predviđanja zasnovana na teoriji relativiteta.

Ako to uradiš - ako nam ovde pokažeš matematičke jednačine pomoću kojih možemo da predvidimo skalu konverzije materije u energiju, nuzefekte interakcije masivnih objekata, i potpuno incidentalne stvari (kao što je orbita Merkura, ili promena u brzini svih fizičkih procesa u skladu sa relativnom brzinom) - i ako su rezultati tvojih jednačina bolji nego oni koje dobijamo sada (ili čak prosto jednake preciznosti)...onda možeš da tražiš da tvoj model bude uzet za ozbiljno od strane nauke.

Ovako kako jeste, stvari se svode na veoma jednostavnu sliku. Ti tvrdiš nešto sa čime se ne slaže većina profesionalnih naučnika. Fizika sadrži sisteme jednačina pomoću kojih se mogu precizno izračunati rezultati eksperimenata i budućih merenja; ti tvrdiš da su te jednačine iz korena netačne, i ne daješ nikakvo objašnjenje kako potpuno netačne jednačine mogu dati predviđanja koja se makar 99.99% poklapaju sa budućim merenjima. Daješ postulate (kretanje informacija brže od svetlosti) koje kontradiktuju i drugom sistemu jednačina (kvantna mehanika), na osnovu kojih se stvari mogu predvideti sa još većom preciznošću.

I onda tražiš da ljudi ulažu vreme i novac na izvođenje eksperimenata koje si ti zamislio (ostavićemo ovde po strani činjenicu da su ekvivalentni eksperimenti davno izvedeni; i da se tvoje zamerke baziraju na kritici eksperimenta iz devetnaestog veka, ignorišući milione drugih eksperimenata koji su sledili kasnije.)

To se prosto neće desiti. Pokaži nam matematiku, Galet. To nije neki nepravedan zahtev, pošto se isto traži od svih drugih naučnika; a bez toga, mi bi smo provodili sav svoj život izvodeći eksperimente koje žele desetine hiljada ljudi poput tebe, svaki sa svojim alternativnim teorijama.
 
O kakvom uticaju govoriš? Pa čak i kad bi postojao taj uticaj kako bi to moglo da utiče na kauzalitet?

Tu su problemi koji nastaju zbog relativnosti simultanosti, ali nećemo u to da ulazimo pošto ti odbijaš da veruješ u dilataciju vremena i pored direktnih fizičkih dokaza. Najveći deo dokaza se bavi teorijom kvantnih polja (koja je dokazana više nego bilo šta u okviru sfere ljudskog znanja), gde interakcije brže od svetlosti dovode do potpunog kolapsa teorije i potpuno besmislenih rezultata; no, to je suviše komplikovano za objašnjavanje. Tako da prosto nemam načina da ti na ovo pitanje odgovorim.

Jedino što mogu je da ti dam predlog. Uzmi bilo koji sistem kvantnih polja - recimo, interakciju dva atoma vodonika. Uzmi da pored njih prođe objekt koji elektromagnetno interreaguje sa oba atoma. I onda uzmi da nešto - bilo šta - utiče brzinom većom od svetlosti na bilo koji od ova tri elementa. Dobićeš situaciju u kojoj u istom trenutku imaš interakcije tipa: A deluje na B, što izaziva da B deluje na C, što izaziva da C sprečava dejstvovanje A na B. Sve sile se raspadaju na sastavne delove, i dobijaš rezultate koji nemaju veze s mozgom.

Govoriš sa stanovišta TR

Merenja nam pokazuju da relativna brzina izaziva povećanje mase. Uporedi masu protona u skladištu akceleratora sa masom protona koji se kroz akcelerator kreće brzinom od .99c. Uporedi i količinu potrebne energije.

Zaista, hajde objasni ovo. Uzmeš šačicu protona i ubaciš ih u akcelerator. I onda upališ magnete i ubrzavaš ove fotone u kružnoj putanji. I što ih više ubrzaš, a) oni imaju veću masu, i b) potrebno je više energije da bi ih još malo ubrzao.

Ti znaš koliko električne energije ulazi u magnete, i možeš da pratiš potrošnju veoma precizno. I izmeriš da količina energije E ubrza grupu protona do brzine ravne 0.99c. I onda uzmeš i napraviš veći akcelerator, uložiš 2E energije za identičnu grupu protona...i dobiješ brzinu od 0.994c. Nikako ne dobiješ brzinu veću od c.

(Štaviše, potrebno ti je mnogo više energije da jedan proton ubrzaš sa 0.4c na 0.7c nego što ti je potrebno da isti proton ubrzaš od 0.1c do 0.4c. Čudno, zar ne, s obzirom da teorija relativnosti uopšte nije tačna.)

Zašto? Zašto nijedan akcelerator, ma koliko energije uložio u to, ne može čak ni pojedinačne čestice sa masom da ubrza na brzinu veću od c? Po tvom modelu, to bi trebalo da bude jednostavna funkcija uložene energije. Ali ma koliko pokušavali, ne možemo ovo da postignemo. Koje je tvoje objašnjenje?

Ko neće da razume, a može, taj veruje. Na prikazu relativističkog tumačenja Majklsonovog eksperimenta - nameštaljka je očigledna.

Tebi jeste. Profesionalnim fizičarima nije. A nije ni meni.

Merenja su uvek problematična.

Da li ovo znači da ti tvrdiš da su i sva merenja promene energije u toku zadnjih sto i kusur godina...sva pogrešna? I to su slučajno pogrešna tako da se eto, nasumice baš poklapaju sa predviđanjima?

Ili svi fizičari na svetu lažiraju rezultate?

I ovo je jedna od kontradiktornih stvari.

? Po kojoj logici?

Napravim tunel od gume. Imam u tunelu avion koji se kreće maksimalnom brzinom kojom može (u skladu sa svojim motorima i otporom vazduha u tunelu). Ovaj avion se od početka tunela kreće brzinom v.

I ja onda dohvatim krajeve tunela i počnem da razvlačim tunel brzinom x. Avion se sada kreće od početka tunela brzinom v + x/2.

Gde je tu kontradikcija?

Ovo pitanje možeš postaviti za svaki model

??? Ja ovo pitanje postavljam za svaki model.

Model Velikog Praska daje odgovor koji se uklapa u sve ostale aspekte i podatke.

Tvoj model ne daje nikakav odgovor. Ja te pitam zašto?

Odgovor se nije odnosio na bilo koji model nego na uslove za ostvarenje nukleosinteze.

????

Po modelu Velikog Praska, mi smo imali veoma gusto, veoma vrelo stanje visoke energije. Usledila je inflacija, koja je raširila prostor. U ovoj inflaciji, temperatura je naglo opala (pošto temperatura zavisi od gustine energije u okviru prostora). Ovo je izazvalo kondenzaciju materije, koja je onda usled gravitacije kolapsirala u prve zvezde. U kojima je onda počela početna nukleosinteza.

Po tvom modelu....pa, nije sasvim jasno. Imamo dve mogućnosti, koliko ja vidim.

Prva mogućnost je da smo imali veoma gusto stanje, koje međutim nije bilo vrelo, jer bi u suprotnom morao da imaš pozadinsko zračenje iz pravca centra a ne iz pravca ostatka univerzuma. No, zaobiđimo ovaj problem, i recimo da to zbog nekog magičnog razloga nije važno. Ovo stanje je onda eksplodiralo u okolni, već postojeći prostor (nema širenja samog prostora). U tom slučaju, kondenzacija materije iz energije bi se događala na onoj razdaljini od centra na kojoj se početna gustina razredi do dovoljnog nivoa. Tu bi onda imao prvu materiju, koja bi se (zbog očuvanja momenta) i dalje širila od početnog centra.

Ovde se postavlja pitanje kako je uopšte došlo do formiranja prvih zvezda, pošto je širenje materije kroz prostor ujednačeno i obrnuto gravitaciji. Da je gravitacija jača od ovog širenja, onda ne bi smo mogli imati udaljavanje objekata onako kao što vidimo, već bi smo imali kolaps. A ako gravitacija nije jača od ovog širenja, onda ne može biti nastanka prvih zvezda. Velika zavrzlama.

(U okviru Velikog Praska, pošto se širi sam prostor, ovo nije problem. Lokalno možeš imati gustine materije dovoljne da izazovu gravitacioni kolaps, i ovo neće imati nikakav uticaj na sveošte širenje, pošto se tako kolapsirana materija i dalje udaljava od svih drugih tačaka. U tvom modelu ovo nije moguće: ako gravitacija savlada odbojnu silu, ona bi morala da okupi lokalno materiju tako da bi bar deo materije morao da se pokrene unazad, prema centru eksplozije, što bi zbog očuvanja momenta moralo da dovede do potpuno neuređenog kretanja objekata u odnosu na Zemlju.)

Druga mogućnost je da nije bilo kondenzacije energije: nekako su već okupljeni "parčići guste materije" razbacani iz centralne eksplozije. Ali u ovom slučaju imaš kompresione talase koji nikako ne mogu biti ujednačeni (prosto termodinamički nemoguće; to bi bilo kao da se ti sada ugušiš zato što su slučajno svi atomi u tvojoj sobi istovremeno odleteli pored plafona). Time bi u različitim grupicama materije imao drastično različite tačke početka prvobitne nukleosinteze.

Postavio sam ovo pitanje

Tvoj tekst koji posle toga sledi nije odgovor na to pitanje.

Vratimo se na ovo pitanje jer je vrlo značajno i zaslužuje posebnu pažnju

Ja ne mogu da ti odgovorim na ovo pitanje, ne još - ovo je cela priča o tamnoj materiji, i hipotetičkim načinima na koje ona može da utiče na širenje univerzuma. A postoje i alternativni modeli gravitacije koji bi ovo mogli da objasne. Čekamo na dodatne podatke.

No, da te podsetim, činjenica da nešto ne znamo ne znači da je sve što znamo odjednom postalo netačno, niti da sada treba brže-bolje da usvojimo bilo kakvu alternativu koja bilo kome padne na pamet. Mi imamo teorijski okvir koji veoma precizno predviđa gomilu stvari, i koji ima jedan određeni nedostatak. Ako želiš da kažeš da je tvoje rešenje bolje, mogu da ponovim, moraš da nam daš teorijski okvir koji sa makar istom preciznošću predviđa sve stvari koje predviđa naš današnji okvir, plus daje odgovor na ovo pitanje.
 
Ne zezam se. Kako bi drukčije razumeo teoriju velikog praska nego onako kako se o njoj govori?

O njoj ovako niko ne govori. Niko nikada nigde nije ovde pričao (niti igde drugde, bar ne nijedan čovek koji zna o čemu govori) o nekakvom radijalnom širenju univerzuma iz nekakvog centra.

Ako se Univerzum širi onda je danas veći nego jučer i ako idemo u prošlost dolazimo do zaključka da je bio sve manji i manji dok nije postao jedna tačka u kojoj je sve bilo sadržano. I onda kad odatle krenemo u budućnost dolazimo do velikog praska iz koga je nastao i prostor i počeo da se širi.

Upravo tako. No, kao što stalno ponavljamo, ovde nema centra. Ceo trodimenzionalni prostor se širi. Ne širi se univerzum u okviru nekog prostora.

Ilustracija koja je mnogo puta takođe ponavljana. Uzmi balon. Označi nekoliko tačaka na njemu. Počni da naduvavaš balon. Dvodimenzionalna površina balona se širi, i tačke na balonu se udaljavaju jedna od druge. Ali ta dvodimenzionalna površina nigde nema centar: na njoj nigde ne možeš naći tačku od koje se ona širi. Svaka tačka se udaljava od svih ostalih tačaka. A sve tačke se tek u trećoj dimenziji udaljavaju od centra balona.

Isto važi za univerzum, samo dodaj još jednu dimenziju. Sve tačke u univerzumu se udaljavaju istovremeno od drugih tačaka, i nigde nema centra udaljavanja. Tek u četvrtoj dimenziji (vremenu) možeš da nađeš tačku od koje se udaljavaju sve tačke trodimenzionalnog prostora.

Mada smatram da je nastanak vremena i prostora glupost koja rezultuje iz neshvaćanja beskonačnosti, ali tako se tumači veliki prasak.

Jeste, Galet, najveći matematičari na svetu iz gluposti ne shvataju beskonačnost. Sreća je što imamo tebe da ih tome naučiš.

Ozbiljno, nastanak vremena i prostora nije trenutno deo same teorije Velikog Praska. Prostor je bio veoma mali, veoma gust, i veoma vreo - i onda se raširio. Šta je bilo "pre" toga? Kakva je bila priroda prostora i vremena? Da li ovo pitanje uopšte ima smisla (Hoking-Hartl "no boundary" teorema predlaže da je ovo besmisleno pitanje, upravo zbog veoma dobrog razumevanja beskonačnosti)? Predmet hipoteza, za sada.

Ti govoriš o širenju prostora - pa onda objasni kako se prostor širi ili govoriš o nečem što ni sam ne znaš šta je.

Mhm. Dakle, da sam živeo, recimo, u petom veku nove ere, ti bi mi rekao "Ti govoriš o nekakvom padanju objekata - pa onda objasni kako objekti padaju, ili govoriš o nečem što ni sam ne znaš šta je."

Mi vidimo kako se prostor širi, i imamo ogroman broj fizičkih i matematičkih podataka koji se uklapaju u istu sliku. Koji je tačno mehanizam širenja prostora? To nije potpuno jasno. Jedino što za sada znamo je da se prostor širi. Recimo, Sentient je lepo objasnio jednu mogućnost u jednoj drugoj temi:

Ne. Tamna energija postoji svuda gde ima prostora (to je znacenje izraza 'imanentno svojstvo spacetime-a'). Medjutim, tamo gde ima materije, dejstvo tamne energije je 'maskirano' prisustvom drugih, mnogo jacih sila.

Ovo sledece sto cu da napisem je ... teska spekulacija.

Pretpostavka je da prostor nije kontinuelan, vec kvantizovan. Drugim recima, kvanti prostora su sami po sebi jedna vrsta cestica, samo sto nemaju nikakvu osobinu koje inace vezujemo za cestice: nemaju masu, nemaju naelektrisanje, nemaju spin, nemaju 'boju', ... Kretanje onog sto nazivamo 'cestica' kroz 'prostor', u stvari je predavanje jedne ili vise osobina cestice od jedne do druge cestice prostora (koja tim predavanjem postaje ta cestica). (To bi u stvari bio nacin na koji se krecu bozoni, putem kojih se prenose elementarne sile. Kretanje fermiona bi bilo... mnogo komplikovanije).

Stalan fluks bozona kroz cestice prostora je ono sto te cestice prostora drzi na okupu. Tamo gde je taj fluks veliki, npr u blizini masivnih objekata, dolazi do 'zgusnjavanja' cestica prostora - to je nacin na koji se javlja gravitacija.

Tamo gde je fluks blizak nuli, dolazi do ispoljavanja fundamentalne osobine cestica prostora da se medjusobno ne trpe tj udaljavaju se jedna od druge koliko god mogu. Kad se dve cestice prostora dovoljno udalje, napravi se mesto za novu cesticu prostora koja dolazi iz kvantnog vacuum-a.

Kao rezultat, imamo shirenje prostora...

Opet, ako ti se ovo ne sviđa, proizvedi novi, bolji model. Ali taj model mora da nam omogući da tačno predvidimo makar jednak broj rezultata kao naš današnji.

Pretpostavimo da se dve galaksije međusobno udaljavaju usled širenja prostora. Da li se te galaksije takođe šire ili ne? Odnosno da li se prostor među zvezdama širi pa se zvezde međusobno udaljavaju ili ne? Ako se zvezde međusobno ne udaljavaju onda onda se kreću kroz taj šireći prostor i to baš sve zvezde, jer ako se galaksije međusobno udaljavaju zbog širenja prostora onda to važi samo za nekakve centre galaksija koji čak i ne moraju biti u nekoj zvezdi nego negde u prostoru.
Šta se dešava sa zvezdama i planetama? Da li se i one šire? Ili šta se dešava sa prostorom u njima?

Odgovorio ti je lightm veoma lepo. Ja ću samo da ponovim malo drugačijim rečima, ne bih li možda povećao mogućnost razumevanja (ako već ne mogu da utičem na mogućnost prihvatanja).

Sav prostor se jednako širi, ali ovo možeš da vidiš samo na velikim udaljenosti između oblasti masa (materije). U okviru materije, druge sile ovo maskiraju - ako se prostor između dva povezana atoma za jedan veoma malecan (čak i u atomskim skalama) deo proširi, elektromagnetna sila prosto ponovo približi ova dva atoma. Rezultat je da širenje bude "istisnuto" iz molekula u okolni prostor. Isto važi i za galaksije.
 
Ovo apsolutno podržavam. Vjerovatno mi vidimo samo jedan mali segment vasione i otuda utisak o njenoj homogenosti. Pošto se prostor stalno širi a vasionski objekti udaljavaju sve više i tim većim brizinama što su dalje jedni od drugih, onda je sigurno da će udaljenija vasionska tijela jednom se kretati u odnosu na nas relativnim brzinama koje su veće od brzine svjetlosti, tako da svjetlost sa njih nikada ne može stići do nas.

Ovo je potpuno tačno, uzeto u obzir, i predstavlja deo prihvaćene teorije o univerzumu.

Naš vidljivi univerzum je ograničen podacima koje možemo dobiti brzinom svetlosti. Što je upravo i jedan od problema sa galetovim objašnjenjem - u njegovom viđenju, postoje procesi koji prenose informacije brže od c, što bi značilo da bi smo pomoću takvih informacija mogli videti mnogo dalje.

Recimo, on kaže da se udaljene galaksije zaista kreću brzinom većom od c, ne samo prividno (usled širenja prostora). Ako mogu galaksije, zašto ne bi mogle i sitnije čestice? U kom slučaju bi smo morali da povremeno primamo signale u vidu čestica bržih od brzine svetlosti, koje dolaze od objekata daljih nego što možemo da vidimo.

Takođe, Risto, ne zaboravi da kroz CMB mi možemo da vidimo u prošlost pre postojanja materije. Dakle, pre prvih zvezda i galaksija, mi direktno vidimo sjaj Velikog Praska. Nakon čega sledi "mračni period" (u kome nema ničega), i onda prve zvezde i drugi objekti - mnogi od kojih se sada kreću brzinama većim od c u odnosu na nas, i koje nikada zato nećemo moći da vidimo (svetlost poslata od njih nikada neće moći da nas stigne, iako je prešla deo puta, i i dalje prelazi put prema nama - ali nedovoljno brzo).
 
Takođe, Risto, ne zaboravi da kroz CMB mi možemo da vidimo u prošlost pre postojanja materije. Dakle, pre prvih zvezda i galaksija, mi direktno vidimo sjaj Velikog Praska. Nakon čega sledi "mračni period" (u kome nema ničega), i onda prve zvezde i drugi objekti - mnogi od kojih se sada kreću brzinama većim od c u odnosu na nas, i koje nikada zato nećemo moći da vidimo (svetlost poslata od njih nikada neće moći da nas stigne, iako je prešla deo puta, i i dalje prelazi put prema nama - ali nedovoljno brzo).

Ovo je vrlo drasticna izjava...
Jos ako se ubaci da bilo kakva promena putuje brzinom svetlosti, a ne brzom, moze se svasta iz ovog dobiti...
Ili kontra izjava da bilo kakva promena putuje brzinama vecim od brzine svetlosti, takodje se moze svasta dobiti...
 
Morao bi postojati makar nekakav gradijent gustine na svakoj tački (čak i ako vidiš samo deo univerzuma, ona strana tog dela koja je "prema centru" mora biti makar malo gušća od one strane koja je "prema ivici").

Ono što može da spase tvoj model je ako je univerzum toliko veliki da je gradijent efektivno nedetektabilan - no, to dodaje još jednu od gomile pretpostavki koje moramo da dodamo na gomilu eda bi tvoj model bio prosto nekontradiktoran. Od prediktivnosti još ništa nismo videli.
Ja ipak mislim da ti imaš malo problema sa stereometrijom. Uzmimo za primer onaj balon
koji malo kasnije navodiš. Pretpostavimo da u balonu vlada pritisak vazduha od tri bara, a
isto tako pretpostavimo da se taj balon nalazi u nekoj prostoriji u kojoj vlada pritisak od dva
bara. Ako smanjujemo pritisak u prostoriji balon će se širiti i to upravo tako da se rastojanje
između bilo koje dve čestice vazduha menja proporcionalno njihovoj udaljenosti. Ako prestanemo
smanjivati pritisak u prostoriji prestaće i širenje balona. Gustoća čestica vazduha je svuda
ista i ne postoji u bilo kojoj zapremini unutar balona nikakav gradijent gustoće koji bi
ukazivao na centar balona. Gustoća vazduha se širenjem smanjuje, ali u svakom trenutku
raspored čestica vazduha u balonu je izotropan.
Tvoja primedba, prema tome, ne stoji jer ti na taj način negiraš izotropiju Univerzuma.
Ti ovde tvrdiš da su same osnovne na kojima se zasnivaju ovi matematički modeli potpuno netačne. Kako onda one mogu da proizvedu tačna predviđanja?
Zašto je ovo pitanje tako teško?
Pa pokazao sam kako su ta predviđanja "tačna". Ako je dozvoljeno prostoru i vremenu
proizvoljno pripisivati atribute da bi "objasnili" neka svojstva prirodnih pojava ne ulazeći u
stvarne uzroke promene intenziteta tih svojstava onda možemo napraviti proizvoljan broj teorija koje
će opisivati na volšeban način ono čemu ne znamo pravi uzrok. Dokaz je štimovanje
računice u sračunavanju puteva u MM eksperimentu
Recimo, pošto po tebi STR nije tačna, objasni nam logiku i računicu po kojoj možemo da predvidimo buduće pozicije Merkura.
Zakretanje Merkurovog perihela i ne samo Merkurovog je odavno poznata stvar. Merkur
se ne kreće po eliptičnoj putanji oko Sunca, odnosno ne ponavlja svoju orbitu nego svakog
obilaska odstupi tako da je njegova putanja oko Sunca kriva slična rozeti. Elementi te
krive su dobro poznati i nije potrebna STR da bi se sračunao budući položaj Merkura.
Možda si malo pobrkao stvari - verovatno si mislio da kažeš da STR otkriva uzrok pojave
zakretanja perihela. Jedan od uzroka je sasvim sigurno i to što Merkur nema homogeno
raspoređenu masu oko geometrijskog centra tako da ulazak u zonu jače gravitacije Sunca
nije simetričan izlasku iz te zone. Ovo nije potpuno objašnjenje, ali bilo bi preopširno.
...objasni nam mehanizam zbog koga je nuklearni poluraspad drugačiji na letelicama nego na Zemlji - i to na takav način da razlika zavisi od relativne brzine letelice u odnosu na Zemlju.
U svakom slučaju uslovi na letelicama su drukčiji od onih na Zemlji. Zašto bi nuklearni
poluraspad bio nezavisan od tih uslova?
? Ako postoje mehanizmi za kretane informacija efektivno neograničenim brzinama (ili bar brzinama većim od svetlosti), "vidljiv" univerzum bi bio definisan tim mehanizmima, umesto da bude (kao što jeste) definisan ograničenjem brzine svetlosti.
To su te ustvari iste brzine - objasniću malo posle
Činjenica da se materija sastoji od atoma različitih elemenata je uspostavljena tako što su generacije pažljivih kvantitativnih hemijskih i fizičkih merenja polako i korak po korak izgradile dokaz iz koga je usledio kvalitativan opis. Itd, itd.
Ako sa velike visine pada jabuka na glavu Isaka Njutna konstatovaćemo da se Zemlja i
jabuka privlače i da udarac u glavu zavisi od visine - i gotovo. Merenja i zakonitost kretanja
jabuke ćemo dobiti iz tih rezultata i logike.
Ako ne bismo konstatovali tu pojavu - šta bi merili?
Suviše je bilo nadati se da ćeš moći ikada da priznaš grešku po bilo kom pitanju...
Ovo nije tačno to sam ti već pokazao.
Ti si lepo priznao da je brzina svetlosti strogo određena vrednost, ista za svakog posmatrača. Onda u sledećoj poruci sad kažeš da ipak postoje svetlosti koje se kreću različitim brzinama. Pretpostavljam da kontradikcija u ovim stavovima predstavlja samo još jedan dokaz mog nerazumevanja dubine tvojih misli?
To je zato što si opsednut TR i ne možeš ni na trenutak da je zaboraviš bar da pokušaš da
razumeš moju ideju. Ali da pokušam ponovo.
Sunce emituje svetlosti različitih brzina.
Naše oko može da interaguje samo sa onom od tih mnogobrojnih svetlosti koja u odnosu
na njega (oko) ima brzinu c. Ako se mi krećemo bilo kojom brzinom prema Suncu uvek
će postojati neka svetlost koja u odnosu na naše oko ima brzinu c i naše oko interaguje
samo sa tom svetlošću - sve ostale svetlosti ne interaguju sa našim detektorom
jednostavno zato što je energija tih svetlosti ili veća ili manja od one koja je tačno potrebna
elementarnom detektoru da bi mu promenila energetski nivo.
Dakle, moglo bi se reći, naše oko "bira" onu svetlost s kojom može interagovati.
Ako se krećemo različitim brzinama uvek detektujemo drugu svetlost i to onu koja na oko
ima brzinu c. Odatle i potiče iluzija da brzina svetlosti ne zavisi od relativne brzine između
izvora i detektora.
Ako se na primer neka galaksija udaljava od nas brzinom od 100 000 km/sek onda mi
opažamo svetlost koju emituju izvori galaksije i koja u odnosu na galaksiju ima brzinu
od 400 000 km/sek jer će ta svetlost u odnosu na nas imati brzinu od 300 000 km/sek
odnosno c. Naravno, postoji područje brzina od maksimalne do minimalne čije granice
treba istražiti.
Prema tome svaki promatrač vidi samo svetlost koja ispunjava uslov detekcije, ali ostale
svetlosti koje trenutno ne ispunjavaju taj uslov postoje i kreću se svojim brzinama i većim
i manjim od c u odnosu na promatrača. .
Ako to uradiš - ako nam ovde pokažeš matematičke jednačine pomoću kojih možemo da predvidimo skalu konverzije materije u energiju, nuzefekte interakcije masivnih objekata, i potpuno incidentalne stvari (kao što je orbita Merkura, ili promena u brzini svih fizičkih procesa u skladu sa relativnom brzinom) - i ako su rezultati tvojih jednačina bolji nego oni koje dobijamo sada (ili čak prosto jednake preciznosti)...onda možeš da tražiš da tvoj model bude uzet za ozbiljno od strane nauke.
Ne! Ja nemam takve pretenzije. Moj osnovni cilj je da pokušam dokazati da se krivo
tumači konstantnost brzine svetlosti, jer je takav zaključak donet na nedovoljno strog
dakle nenaučan način. Nema eksperimenta sa svetlošću u kom ne učestvuje detektor.
Svi eksperimenti za određivanje brzine svetlosti jednostavno to nisu bili - ispitivali smo
ustvari šta može detektor odnosno ispitivali smo svojstva detektora.
Sve ostalo u TR je samo nadgradnja nad zaključkom o konstantnosti brzine svetlosti
koji je apsolutno problematičan.
I onda tražiš da ljudi ulažu vreme i novac na izvođenje eksperimenata koje si ti zamislio (ostavićemo ovde po strani činjenicu da su ekvivalentni eksperimenti davno izvedeni; i da se tvoje zamerke baziraju na kritici eksperimenta iz devetnaestog veka, ignorišući milione drugih eksperimenata koji su sledili kasnije.)
Ne! Nisu izvedeni ekvivalentni eksperimenti.
To se prosto neće desiti. Pokaži nam matematiku, Galet. To nije neki nepravedan zahtev, pošto se isto traži od svih drugih naučnika; a bez toga, mi bi smo provodili sav svoj život izvodeći eksperimente koje žele desetine hiljada ljudi poput tebe, svaki sa svojim alternativnim teorijama.
Ako te interesuje pokazaću ti moje tumačenje MM eksperimenta.
 
O njoj ovako niko ne govori. Niko nikada nigde nije ovde pričao (niti igde drugde, bar ne nijedan čovek koji zna o čemu govori) o nekakvom radijalnom širenju univerzuma iz nekakvog centra.
Opet isti problem. Ako je Univerzum bio manji pa sad veći, a širi se jednako na sve strane
onda to mora biti sferno širenje

Ilustracija koja je mnogo puta takođe ponavljana. Uzmi balon. Označi nekoliko tačaka na njemu. Počni da naduvavaš balon. Dvodimenzionalna površina balona se širi, i tačke na balonu se udaljavaju jedna od druge. Ali ta dvodimenzionalna površina nigde nema centar: na njoj nigde ne možeš naći tačku od koje se ona širi. Svaka tačka se udaljava od svih ostalih tačaka. A sve tačke se tek u trećoj dimenziji udaljavaju od centra balona.
Pa o tome i govorimo - Univerzum je valjda trodmenzionalan
Isto važi za univerzum, samo dodaj još jednu dimenziju. Sve tačke u univerzumu se udaljavaju istovremeno od drugih tačaka, i nigde nema centra udaljavanja. Tek u četvrtoj dimenziji (vremenu) možeš da nađeš tačku od koje se udaljavaju sve tačke trodimenzionalnog prostora.
Kakva je sad ovo petljancija. "isto važi za univerzum" pa onda ne važi
Jeste, Galet, najveći matematičari na svetu iz gluposti ne shvataju beskonačnost. Sreća je što imamo tebe da ih tome naučiš.
Ovo je neosnovana i nepotrebna ironija
Ozbiljno, nastanak vremena i prostora nije trenutno deo same teorije Velikog Praska. Prostor je bio veoma mali, veoma gust, i veoma vreo - i onda se raširio. Šta je bilo "pre" toga? Kakva je bila priroda prostora i vremena? Da li ovo pitanje uopšte ima smisla (Hoking-Hartl "no boundary" teorema predlaže da je ovo besmisleno pitanje, upravo zbog veoma dobrog razumevanja beskonačnosti)? Predmet hipoteza, za sada.
Pa evo ti još jedan model:
Zašto je moralo doći do velikog praska na taj način?
Pođimo u prošlost! Kad se sav Univerzum strpao u jednu tačku nije trebalo da dođe do
praska nego je Univerzum nastavio kretanje u prošlost tako da je prešao na drugu stranu
te tačke i dogodio se veliki prasak u negativni Univerzum sa negativnim i vremenom i
prostorom. I taj univerzum se širio sve dotle dok opet nije počelo sažimanje tog
univerzuma u onu istu tačku - e pa onda je došlo do Velikog Praska na našoj strani i od
onog negativnog sad imamo naš pozitivni i to se tako stalno ponavlja u beskonačnost.
Kao što vidiš mogu se izmišljati razni modeli, a dokonjaci to mogu strpati i u nekakve
teorije "potkrepljene" matematikom.
Mi vidimo kako se prostor širi, i imamo ogroman broj fizičkih i matematičkih podataka koji se uklapaju u istu sliku. Koji je tačno mehanizam širenja prostora? To nije potpuno jasno. Jedino što za sada znamo je da se prostor širi. Recimo, Sentient je lepo objasnio jednu mogućnost u jednoj drugoj temi:
I rekao je da je to debela spekulacija


Odgovorio ti je lightm veoma lepo. Ja ću samo da ponovim malo drugačijim rečima, ne bih li možda povećao mogućnost razumevanja (ako već ne mogu da utičem na mogućnost prihvatanja).

Sav prostor se jednako širi, ali ovo možeš da vidiš samo na velikim udaljenosti između oblasti masa (materije). U okviru materije, druge sile ovo maskiraju - ako se prostor između dva povezana atoma za jedan veoma malecan (čak i u atomskim skalama) deo proširi, elektromagnetna sila prosto ponovo približi ova dva atoma. Rezultat je da širenje bude "istisnuto" iz molekula u okolni prostor. Isto važi i za galaksije.

Nema razlike - sav prostor se jednako širi i ako se širi radijalno što podrazumeva i širenje normalno na radijalno
 
Poslednja izmena:
S obzirom da si prosto preskočio centralni deo mojih prethodnih primedbi, ja ću samo da pokrijem dve tačke, da te podsetim na osnovni zahtev, i da ovde počnem da završavam priču. Jer dalje od ovoga nećemo stići, očigledno.

Sunce emituje svetlosti različitih brzina.
Naše oko može da interaguje samo sa onom od tih mnogobrojnih svetlosti koja u odnosu
na njega (oko) ima brzinu c.

Ovde se sada vraćaju svi problemi o kojima smo ranije u ovoj temi govorili, a na koje nikada nije bilo odgovora (npr, kršenje očuvanja energije, pošto mi znamo da se sva uložena energija vraća u vidu svetlosti koja se kreće jednom brzinom; svetlost "drugih brzina bi otud predstavljala stvaranje nove energije). No, to smo prevazišli i nema potrebe da se vraćamo nazad.

Ono što ostaje nepromenjeno je osnovni problem. Iz čiste formalne matematike sledi nepromenjiva činjenica: ako postoje svetlosti brzina različite od c, onda zakoni elektromagnetizma ne mogu funkcionisati. Ovo nema nikakve veze sa detektorom; ako se igde u univerzumu nalazi talas elektromagnetnog zračenja koji se kreće brzinom drugačijom od c - čak i ako taj talas nikada ne bude detektovan nikakvim detektorom - onda svi zakoni elektromagnetizma moraju biti pogrešni u samoj osnovi.

Ne! Nisu izvedeni ekvivalentni eksperimenti.

Količina i raznovrsnost izvedenih eksperimenata je neuporedivo veća nego što si svestan. Ti kritikuješ eksperimente od pre više od jednog veka, kao da ništa od tada do danas nije urađeno.

Ako te interesuje pokazaću ti moje tumačenje MM eksperimenta.

Ne, ne zanima me. Već sam ti opisao šta bi tvoje hipoteze dovelo do nivoa potrebnog za ozbiljno razmatranje: moraš da pokažeš da tvoj model može da ponovi predviđanja koja daje teorija relativiteta, plus da ih makar negde poboljša.

Ono što bi, recimo, trebalo da objasniš (i da možeš da predvidiš u budućim slučajevima) su stvari kao što je gravitaciono zakrivljenje svetlosti, Mosbauer efekt (gravitacioni crveni pomak), Šapiro zakašnjenje, rezultate Eötvös eksperimenata (ekvivalencija inercijalne i gravitacione mase), Lense-Thiring efekt, precesija J0737−3039 binarnog pulsara, itd. Sve stvari koje niko ne bi očekivao i koje nemaju nikakvog smisla na prvi pogled - ali ih relativistička matematika jasno predviđa, i koji su na osnovu te matematike očekivani decenijama pre nego što su uopšte i otkriveni.

Takođe bi morao da pokažeš alternativu za stvari koje negiraš, kao što je dilatacija vremena. Ti ovde to prosto otpisuješ kao "drugačiji uslovi". Ali zašto su uslovi drugačiji u dve kosmičke letelice koje se razlikuju samo po pitanju relativne brzine u odnosu na Zemlju?

Zašto se svi procesi odvijaju sporije u odnosu na Zemlju, u skladu sa relativnom brzinom u odnosu na Zemlju? Imaš letelicu A i letelicu B. One se nalaze u istom delu svemira, pod istim kosmičkim uslovima, i imaju istu relativnu brzinu u odnosu na Sunce; ali imaju značajno različite brzine u odnosu na Zemlju. I ako merimo sa Zemlje, u njima će brzina svih procesa - od mehaničkog kretanja robotskih delova, do poluraspada radioaktivnih elemenata, biti promenjena u skladu sa relativnom brzinom prema Zemlji. A ako posmatramo iz nekog drugog referentnog sistema, izmerićemo drugačije brzine. I svi ovi rezultati će se poklapati sa predviđanjima teorije relativiteta.

Ako hoćeš da budeš uzet za ozbiljno, daj svoje objašnjenje za ovaj efekt ("drugačiji uslovi" mačku o rep: zašto i kako ti drugačiji uslovi dovode do ovih obzervacija). I daj nam alternativne jednačine. Ja danas mogu da znam tačno koliko će stvari biti usporene, na osnovu relativističke računice. Ako tražiš da tu računicu odbacim, daj mi tvoje jednačine, pomoću kojih ovo mogu bolje da izračunam.

Do tada...pa, onako kako je opisano u ovom tekstu:

http://www.cognitionandculture.net/...-calculations&catid=57:pascals-blog&Itemid=34
 
Poslednja izmena:
Zašto se svi procesi odvijaju sporije u odnosu na Zemlju, u skladu sa relativnom brzinom u odnosu na Zemlju? Imaš letelicu A i letelicu B. One se nalaze u istom delu svemira, pod istim kosmičkim uslovima, i imaju istu relativnu brzinu u odnosu na Sunce; ali imaju značajno različite brzine u odnosu na Zemlju. I ako merimo sa Zemlje, u njima će brzina svih procesa - od mehaničkog kretanja robotskih delova, do poluraspada radioaktivnih elemenata, biti promenjena u skladu sa relativnom brzinom prema Zemlji. A ako posmatramo iz nekog drugog referentnog sistema, izmerićemo drugačije brzine. I svi ovi rezultati će se poklapati sa predviđanjima teorije relativiteta.

Како знаш да ће се поклапати, кад још нико то није ни посматрао ни измерио? Видиш, те грешке ти исправљаш математиком а мени то исто оспораваш, зашто?
 
Како знаш да ће се поклапати, кад још нико то није ни посматрао ни измерио? Видиш, те грешке ти исправљаш математиком а мени то исто оспораваш, зашто?

Na ostatak poruka ću odgvoriti kasnije, a u vezi ove tvoje tvrdnje, vujadine, bih te uputio na brojna merenja koja su vršena na raznim kosmičkim sondama, svemirskim stanicama i veštačkim satelitima, pa čak i avionima koji su se kretali velikim brzinama na ivici atmosfere (neke od radova sam već naveo ranije na ovoj temi).
Sva merenja pokazuju jasno slaganje sa predviđanjima teorije relativnosti.

Ono što mene zapanjuje je ničim opravdana samouverenost u stilu "ako ja nešto ne znam, onda to ne postoji" kojom nastupaš na ovoj temi, galeta da i ne spominjem, on je tek poseban slučaj.
Zamisli, vujadine, od Galilejevog teleskopa je prošlo skoro pola milenijuma i nauka danas barata sa daleko boljim uređajima za merenje, a naučnici ne vrte palčevima po ceo dan. :roll:
Samo mi objasni koji deo moljenja tvom bogu, koji god da je, ti daje za pravo, ma kakvi, koji deo ti daje obraza, da mirne duše napadaš nešto što ne znaš, nešto o čemu, sudeći po tvojim porukama, nemaš nikakvog pojma?

Na primer, galet. On još uvek nije savladao akon održanja energije koji se uči u osnovnoj školi, te mu nisu jasne posledice onoga što predlaže, ali o tome malo kasnije.
U poređenju sa njim tvoje nepoznavanje materije o kojoj disktuješ svakako se može oprostiti, ali ono preko čega se ne može preći jeste tvoj stav: ti decidno tvrdiš da niko nije ni posmatrao ni merio efekte koji su u pitanju. :roll:
Kako to znaš? Čitaš redovno sve žurnale sa IF? :dontunderstand:
Pratiš sve konferencije koje se održavaju?
Radiš pri nekoj instituciji koja je neodvojivo povezana sa takvim merenjima (RSA, NASA, ESA, opservatorije radio-telekopa, itd.)?
Što je najgore od svega, primere tih merenja sam na ovoj temi naveo, pre nekoliko strana, dakle, ne možeš da se pozivaš na neupućenost.
 
Vule, stiče se utisak da po inerciji (vjerovatno potaknuto vjerskim tumačenjima) omalovažavaš nauku i naučnike, kao da nauka do danas ništa nije postigla niti će ikada. To Vule, nije tačno. Nauka postiže svakim danom sve bolje i bolje rezultate i vernik nema nikakvog razloga da ne uvažava tu činjenicu. Nauka jedino još nema rezultata, čak ni nikakvih aktivnosti, na duhovnom polju. Ali, polako, doći će i to na dnevni red.
 
А шта теби даје право да шкартираш све шта ја напишем? И не на научној основи, него тврдиш да ја не знам ништа, а све што ти напишеш да је то већ доказано милионе пута, а да не наведеш нити један доказ од тих милиона. Са које друге тачке у свемиру је измерено нешто што је измерено на Земљи? Која друга тачка у свемиру има исту стабилност као Земља на супрот Сунцу, па да се мерење са те тачке може успоређивати са мерењем на Земљи? Без математичких и других исправки још нико није ништа измерио ван земље и да се поклапа са мерењима на Земљи. Ти ми наведи једно мерење које ти је познато, ако можеш?
 
"ako ja nešto ne znam, onda to ne postoji"

Не, то није мој мото. Ја кажем да све што било ко може да замисли да је то могуће. И да ће то постојати, ако већ није постојало, или ако не постоји данас.
 
А шта теби даје право да шкартираш све шта ја напишем? И не на научној основи, него тврдиш да ја не знам ништа, а све што ти напишеш да је то већ доказано милионе пута, а да не наведеш нити један доказ од тих милиона. Са које друге тачке у свемиру је измерено нешто што је измерено на Земљи? Која друга тачка у свемиру има исту стабилност као Земља на супрот Сунцу, па да се мерење са те тачке може успоређивати са мерењем на Земљи? Без математичких и других исправки још нико није ништа измерио ван земље и да се поклапа са мерењима на Земљи. Ти ми наведи једно мерење које ти је познато, ако можеш?
Samo sam stavio primjedbu kakav se utisak stiče o tvom tretmanu nauke i naučnika. A on je, po meni, preoštar i neobjektivan. Inače, nemam ništa protivu tebe i ne treba da se ljutiš. Evo ruka da se pomirimo! :bye:
 
Samo sam stavio primjedbu kakav se utisak stiče o tvom tretmanu nauke i naučnika. A on je, po meni, preoštar i neobjektivan. Inače, nemam ništa protivu tebe i ne treba da se ljutiš. Evo ruka da se pomirimo! :bye:

Кад се један научник брани науком уместо својим радом онда то даје лошу оцену том научнику. Није правилно да ја критикујем науку, ја то ни не радим, али могу имати мишљење о научним достигнућима. Можда се ја не изражавам на начин који то заслужује. Али ово је форум и ја се никада нељутим на никога јер сматрам да се тако не постиже ништа. Ипак не знам зашто ти мислиш да се на тебе љутим?
 
Како знаш да ће се поклапати, кад још нико то није ни посматрао ни измерио? Видиш, те грешке ти исправљаш математиком а мени то исто оспораваш, зашто?

??? Nisi mi uopšte jasan čoveče.

Naravno da je ovo posmatrano i mereno, hiljadama puta. Čitave letelice su poslate u svemir sa ovom svrhom, a mnoge druge su pored svoje glavne misije nosile dodatne eksperimente povezane upravo sa ovakvim stvarima.

Štaviše, ovo su kritični problemi za sledeću generaciju letelica, koje će funkcionisati u mrežama (veliki interferomerni teleskopi, npr., koji se sastoje od desetina letelica koje moraju da precizno znaju međusobnu relativnu poziciju). Bez relativističkih kalkulacija postaje nemoguće formirati ovakav sistem uopšte.

Dakle, ovde se ne radi o "ispravljanju grešaka matematikom", već o prostoj obzervaciji. Opet, po koji već put, govoriš bez ikakvog predznanja. Zašto?

Takođe, niko tebi ne osporava ispravljanje grešaka matematikom. Ali ti to nisi još uopšte uradio. Ti si ovde rekao da si našao probleme i razlike u merenju koga hiljade ljudi ponavljaju svakodnevno, bez takvih grešaka. Kada smo ti ukazali na neke moguće probleme, ti si rekao da se oni mogu ispraviti matematikom - ali nisi, koliko vidim, ni pokušao da to uradiš, pa da vidiš da li nakon matematičke ispravke problem i dalje preostaje. Ukupno, ceo tvoj pristup ovde se svodi na duboku sumnju u celokupnu nauku i apsolutnu uverenost u svoju sopstvenu nepogrešivost - što je pristup kojim nećeš daleko otići u razumevanju bilo čega.
 
??? Nisi mi uopšte jasan čoveče.

Naravno da je ovo posmatrano i mereno, hiljadama puta. Čitave letelice su poslate u svemir sa ovom svrhom, a mnoge druge su pored svoje glavne misije nosile dodatne eksperimente povezane upravo sa ovakvim stvarima.

Štaviše, ovo su kritični problemi za sledeću generaciju letelica, koje će funkcionisati u mrežama (veliki interferomerni teleskopi, npr., koji se sastoje od desetina letelica koje moraju da precizno znaju međusobnu relativnu poziciju). Bez relativističkih kalkulacija postaje nemoguće formirati ovakav sistem uopšte.

Dakle, ovde se ne radi o "ispravljanju grešaka matematikom", već o prostoj obzervaciji. Opet, po koji već put, govoriš bez ikakvog predznanja. Zašto?

Takođe, niko tebi ne osporava ispravljanje grešaka matematikom. Ali ti to nisi još uopšte uradio. Ti si ovde rekao da si našao probleme i razlike u merenju koga hiljade ljudi ponavljaju svakodnevno, bez takvih grešaka. Kada smo ti ukazali na neke moguće probleme, ti si rekao da se oni mogu ispraviti matematikom - ali nisi, koliko vidim, ni pokušao da to uradiš, pa da vidiš da li nakon matematičke ispravke problem i dalje preostaje. Ukupno, ceo tvoj pristup ovde se svodi na duboku sumnju u celokupnu nauku i apsolutnu uverenost u svoju sopstvenu nepogrešivost - što je pristup kojim nećeš daleko otići u razumevanju bilo čega.

Па тражио сам да ми неко покаже само једно мерење као моје или тај резултат, и уместо тога намећу ми се хиљаде и милиони фантома. Какво је предзнање потребно да ми се предочи једно мерење које је негде извршено тачно у 9 у 12 и у 17, рецимо на меридијану који истовремено сече магнетни и географски Пол? Наведи ми било коју установу где је то урађено. Ја сам то тражио од Жет Пропулсион Лаборатори у Пасадени, Лос Анђелесу УСА и нисам добио позитиван одговор. Све шта сам добио од директора је да је то питање повезано са целокупним кретањима Земље са свим осталим кретањима у васиони. То је било пре тридесет година и после тога сам још одлазио у Аризону и Чикаго и мерио. Већ сам навео да сам мерио и у Лондону у Музеју на линији Гринвич. Да ли ми можеш рећи који мередијан моментално сече оба пола?
 
Samo sam stavio primjedbu kakav se utisak stiče o tvom tretmanu nauke i naučnika. A on je, po meni, preoštar i neobjektivan. Inače, nemam ništa protivu tebe i ne treba da se ljutiš. Evo ruka da se pomirimo! :bye:

Онај одговор није био теби намењен, него се због нечега тамо десио. Ја се не могу на никога љутити, јер ме је мој отац тако одгојио. Рука руци.
 
Ovde se sada vraćaju svi problemi o kojima smo ranije u ovoj temi govorili, a na koje nikada nije bilo odgovora (npr, kršenje očuvanja energije, pošto mi znamo da se sva uložena energija vraća u vidu svetlosti koja se kreće jednom brzinom; svetlost "drugih brzina bi otud predstavljala stvaranje nove energije).
Ne daj Bože da je tako kao što ti kažeš. Sunce bi samo svetlelo - a ko bi te grejao?
Ono što ostaje nepromenjeno je osnovni problem. Iz čiste formalne matematike sledi nepromenjiva činjenica: ako postoje svetlosti brzina različite od c, onda zakoni elektromagnetizma ne mogu funkcionisati.
Možda ne bi trebalo ni zvuk da postoji?
Ovo nema nikakve veze sa detektorom; ako se igde u univerzumu nalazi talas elektromagnetnog zračenja koji se kreće brzinom drugačijom od c - čak i ako taj talas nikada ne bude detektovan nikakvim detektorom - onda svi zakoni elektromagnetizma moraju biti pogrešni u samoj osnovi.
Govoriti o brzini a ne govoriti u odnosu na šta - je besmisleno. Ako se neki talas u odnosu
na neki inercijalni sistem ne kreće brzinom c onda taj talas u tom sistemu nije elektromagnetski.
Kako objašnjavaš različite brzine talasa na vodi? Cunami ide gotovo brzinom zvuka.
Količina i raznovrsnost izvedenih eksperimenata je neuporedivo veća nego što si svestan. Ti kritikuješ eksperimente od pre više od jednog veka, kao da ništa od tada do danas nije urađeno.
Pa ti si verovatno svestan - zašto detaljno ne opišeš i zašto ne nacrtaš bar jedan
"ekvivalentan" pa ćemo odmah završiti priču.
Ne, ne zanima me.
Trebalo bi da te zanima istina, ali ako tebe zaista ne zanima ja verujem da će zanimati
Vujadina i priložiću prikaz besmislene relativističke računice
Ono što bi, recimo, trebalo da objasniš (i da možeš da predvidiš u budućim slučajevima) su stvari kao što je gravitaciono zakrivljenje svetlosti, Mosbauer efekt (gravitacioni crveni pomak), Šapiro zakašnjenje, rezultate Eötvös eksperimenata (ekvivalencija inercijalne i gravitacione mase), Lense-Thiring efekt, precesija J0737−3039 binarnog pulsara, itd.
Već sam te pitao koja polja sila deluju na svetlost pa nisi odgovorio - a zašto se svetlost
prelama, zašto se reflektuje, otkud difrakcija i aberacija - sve su to pojave koje se događaju
pod dejstvom polja sila na svetlost. Ekvivalenciju teške i trome mase Ajnštajn je
objasnio gore od osnovnoškolca. Rekao je da nikako ne bi mogao ustanoviti ako se nalazi
u prostoriji bez prozora da li se nalazi na Zemlji ili tu prostoriju gura sila veličine 1 g.
što je direktan dokaz njegove neinteligencije. Inercijalna sila je reaktivna sila i javlja se kao
otpor aktivnoj sili. Gravitacija je aktivna sila i uglavnom deluje iz jednog centra. Ekvivalencija
još uvek nije dokazana.
Takođe bi morao da pokažeš alternativu za stvari koje negiraš, kao što je dilatacija vremena. Ti ovde to prosto otpisuješ kao "drugačiji uslovi". Ali zašto su uslovi drugačiji u dve kosmičke letelice koje se razlikuju samo po pitanju relativne brzine u odnosu na Zemlju?
Kretanje o kom govoriš nije inercijalno, a neinercijalna kretanja se događaju isključivo pod
dejstvom sila - pa ne stoji tvoja napomena da je jedina razlika u brzinama.
One se nalaze u istom delu svemira, pod istim kosmičkim uslovima, i imaju istu relativnu brzinu u odnosu na Sunce; ali imaju značajno različite brzine u odnosu na Zemlju. I ako merimo sa Zemlje, u njima će brzina svih procesa - od mehaničkog kretanja robotskih delova, do poluraspada radioaktivnih elemenata, biti promenjena u skladu sa relativnom brzinom prema Zemlji. A ako posmatramo iz nekog drugog referentnog sistema, izmerićemo drugačije brzine. I svi ovi rezultati će se poklapati sa predviđanjima teorije relativiteta.
Tako se kreću i planete - jednako prema Suncu, a različito prema Zemlji, ali u tom slučaju
bi i dilatacija vremena varirala - jesi li to isto uzeo u obzir?
Ako tražiš da tu računicu odbacim, daj mi tvoje jednačine, pomoću kojih ovo mogu bolje da izračunam.
Pa ja i hoću da ti dam poneku moju računicu, a ti kažeš da te ne zanima.
Evo na primer za Vujadina i za tebe ako ti se promeni zanimanje:
 

Prilozi

Ово би требало бити главно питање. Шта је светло, како настаје, како се креће, зашто и када грије, и како нестаје?

To glavno pitanje je, kako što smo ti mnogo puta rekli, objašnjeno do sitnih detalja u okviru kvantne fizike. Ta objašnjenja su onda potvrđena bolje nego bilo koji drugi deo našeg znanja, i ogroman deo naše moderne tehnologije je izgrađen na osnovu njih.

Ako te ovo pitanje zaista zanima, moraćeš da sedneš i naučiš fiziku. Prosto je nemoguće da ti neko objasni celokupnu kvantnu fiziku ovde na forumu, pogotovo kada i početna objašnjenja prosto sa ljutnjom odbacuješ.
 
Ne daj Bože da je tako kao što ti kažeš. Sunce bi samo svetlelo - a ko bi te grejao?

? Svetlost prenosi ogroman deo energije koja dovodi do zagrevanja. Ako prosto misliš na svetlost drugih talasnih dužina, ona se prenosi istom brzinom kao i sva ostala svetlost, brzinom c. Sve elektromagnetne interakcije se prenose brzinom c. Nikada nigde nije nađena interakcija koja se prenosi nekom drugom brzinom.

(I nemoj ponovo da ulaziš u onu priču o različitim brzinama detektora. Prvo, elektroni nisu diskretne čestice koje se kreću po orbitama, a model koga koristiš je - isto kao i eksperimenti koje kritikuješ - zastareo za više od sto godina. Drugo, kretanje elektrona - ili čega već - u radio aparatu bi moralo da bude redovima veličine različito od kretanja elektrona u oku, a mi znamo da to nije tako. Treće, možeš koristiti isti detektor - recimo, oblak gasa vodonika - u kome su svi atomi homogeni, za detekciju potpuno različitih talasnih dužina, od mikrotalasa do gama talasa.)

Ozbiljno, možeš li da malo razviješ ovu tvoju tvrdnju? Mislim, naše letelice u svemiru, koje su svetlosnim minutima udaljene od nas, šalju ka nama signale u radio-frekvencijama, infracrvenim frekvencijama, i kroz lasere. Po tebi su to sve svetlosti koje se kreću različitim brzinama? Ok, svi detektori se nalaze na istom mestu. Na stranu brzina kretanja elektrona, ako se signal pošalje na sva tri kanala u istom trenutku, on u istom trenutku dolazi do detektora. Da se signali kreću različitim brzinama, kako bi to moglo biti moguće? Mislim, ako se recimo jedan signal kreće samo sto metara u sekundi sporije, on bi morao da dođe do detektora deo sekunde kasnije, prosto zbog puta koga mora da pređe ovom "sporijom brzinom"? Ali to nikada ne vidimo: svi signali stižu apsolutno istovremeno. Ako zamislimo da tu ipak postoji nekakva razlika, ona mora biti reda veličine 0,00000001%, tj. najbrža svetlost se kreće 299 792 458,0000000001 m / s a najsporija se kreće 299 792 457,9999999999 m / s. Jel to ono što predlažeš?

Možda ne bi trebalo ni zvuk da postoji?

Po kojoj to logici?

Govoriti o brzini a ne govoriti u odnosu na šta - je besmisleno. Ako se neki talas u odnosu na neki inercijalni sistem ne kreće brzinom c onda taj talas u tom sistemu nije elektromagnetski.

Imaš tačku A iz koje je pre pet dana krenuo elektromagnetni talas (jedan bljesak, radio talasa jedne talasne dužine, i gama-zraka druge talasne dužine). On će doći do detektora B za još pet dana.

Danas još nije došao do njega, ali ti možeš da pokušaš da izračunaš gde se nalazi taj talas, na osnovu pozicije A i brzine svetlosti c. Možeš, ako želiš, da na pola puta između A i B, na tačku koju si izračunao, udeneš detektor. U istoj poziciji ćeš istovremeno detektovati i radio-talase i gama-zrake.

Priča o talasima svetlosti koji nisu elektromagnetni je kao da pričaš o talasima zvuka koji nisu vibracioni. To je ubacivanje nečeg potpuno nepoznatog nauci kao "objašnjenja" kojim se vadiš iz paradoksa u koga si sam sebe ukopao. Ako nađeš neki dokaz postojanja talasa svetlosti koji nisu elektromagnetni, možeš da nam objasniš kako da takve talase detektujemo, kako oni nastaju, i zašto nikada nismo videli uticaj takvih talasa na materiju (kroz neke neelektromagnetne procese).

Kako objašnjavaš različite brzine talasa na vodi? Cunami ide gotovo brzinom zvuka.

? Kakva je tu misterija? Atomi vode (ili vazduha) se kreću brzinom koja zavisi od energije koju im daš. Možeš imati talase vode koji se kreću brzinama većim od zvučne, isto kao što možeš imati i takve talase vazduha (ili gasa - brzina zvuka je prosto definisana prosečnom temperaturom vazduha).

Pa ti si verovatno svestan - zašto detaljno ne opišeš i zašto ne nacrtaš bar jedan "ekvivalentan" pa ćemo odmah završiti priču.

Već sam to uradio; dvofotonski konfokalni mikroskop ne bi mogao da funkcioniše da stvari funkcionišu onako kako ti zamišljaš. Ceo sistem se zasniva na odsecanju pulsa svetlosti tako da se reflektovana svetlost iz samo jedne ravni vraća nazad ka obzervatoru. Takođe, meta je jedan molekul, tj. jedan određeni elektronski par u okviru jednog molekula.

Npr. uzmi zeleni fluorescentni protein, koji apsorbuje kvant svetlosti talasne dužine 395 nm, uđe u stanje ekscitacije, onda padne jedan nivo kroz povećanje nivoa vibracione energije (tj. oslobađanje toplote), a ostatak puta do stabilnog stanja padne kroz emisiju fotona talasne dužine 509 nm. Ali isto tako, možeš da ga istovremeno pogodiš sa dva fotona dužine 790 nm, i da dobiješ istu ekscitaciju, i istu emisiju na 509 nm (isto možeš ponoviti sa bilo kojom kvantnom ekvivalencijom - ekscitacija sa tri istovremena fotona 1185 nm proizvodi isti efekt, itd.). Ovo važi za apsolutno sve fluorofore. Po tvojoj teoriji, svetlosti koje se kreću različitim brzinama ne bi mogle da utiču na isti elektron, pošto se "ne bi kretale brzinom c" u odnosu na njega.
 
Trebalo bi da te zanima istina, ali ako tebe zaista ne zanima ja verujem da će zanimati Vujadina i priložiću prikaz besmislene relativističke računice

:hahaha:

Pogledao sam tvoju računicu. Jesi li ti to ozbiljno tamo pričao? Mislim, recimo:

"Po kom to principu se vreme t izračunava iz rezultujućeg plavog puta AB’ t. j. iz hipotenuze trougla AA’B’ a ne iz komponente AB tog puta i brzine i automobila?"

Tebi nije jasno da je B' = B, po definiciji, tj. da se ovde prosto radi o pomeranju centra referentnog sistema u P, i onda jednostavnog sabiranja vektora odatle? Tvoja zamerka uopšte nije usmerena protiv Ajnštajna: ti ovde tvrdiš da je osnovna matematika sabiranja vektora pogrešna! Ovde se upravo radi sabiranje komponenti koje tražiš, sa jedinom razlikom da se centar koordinatnog sistema sam po sebi kreće, što vodi do jednog prostog zbira vektora!

Ovo je prosta promena koordinata kroz vreme, osnovni integralni račun, i on predstavlja "relativističku grešku?" Ozbiljno?

"Pokušajte pomoću ove formule da sračunate plavi put AB’ ako je brzina promatrača P veća od brzine automobila ! "

Opet, ozbiljno? Ti misliš da je Anjštajn tvrdio da automobil zaista prelazi različitu distancu, a da niko pritom nije primetio da za različite distance koristi isto gorivo? Da niko od fizičara nije primetio pojavljivanje imaginarnih brojeva? Ti ozbiljno misliš da si otkrio ovde neki kritični problem sa relativitetom, dok su svi oni idioti fizičari prosto propustili da primete tako katastrofalnu grešku? Čoveče!

Nisi primetio da je u slučaju interferometra svetlost zaista prešla put od 2a - ne iluzorno, već doslovno? Kako onda odatle prenosiš stvari na iluzorno kretanje automobila?

Takođe, u tvom problemu sa interferometrom u kome dobijaš pogrešan rezultat...ako je brzina Zemlje (ili samog interferometra) veoma blizu c, onda će b biti približno jednako a, a ne l. Time cela računica pada u vodu. Probaj da izračunaš kroz Lorencove transformacije (bar za njih ne možeš da kriviš Ajnštajna), pa vidi šta dobijaš.

Već sam te pitao koja polja sila deluju na svetlost pa nisi odgovorio - a zašto se svetlost prelama, zašto se reflektuje, otkud difrakcija i aberacija - sve su to pojave koje se događaju pod dejstvom polja sila na svetlost.

A ja sam tebe pitao da nam pokažeš alternativne kalkulacije, pošto se sve ove interakcije mogu opisati kroz jednačine kvantne elektrodinamike, koja je iz korena netačna ako može postojati prenos informacija brži od svetlosti.

Ekvivalenciju teške i trome mase Ajnštajn je objasnio gore od osnovnoškolca. Rekao je da nikako ne bi mogao ustanoviti ako se nalazi u prostoriji bez prozora da li se nalazi na Zemlji ili tu prostoriju gura sila veličine 1 g.

Zaista? Ok, evo, pošto si ti bolji od osnovnoškolca, ti možeš da nam pokažeš lepo i lako kako da rešimo ovaj problem. Zamislimo da smo uzeli tebe, i stavili te u zatvorenu sobu, i onda ti dali neki anestetik koji te onesvesti na sat vremena. Zajedno sa tobom u sobu stavimo kakve god želiš instrumente - s tim što nijedan instrument ne može da vidi ništa van zidova sobe. Onda tu sobu ili stavimo na površinu Zemlje, ili je odnesemo u svemir, gde je zakačimo za raketu koja daje ubrzanje od tačno 1G.

Pošto ti imaš bolje rešenje nego Ajnštajn, pomoću svojih instrumenata ćeš odmah moći da nam kažeš u koju od ove dve pozicije smo te stavili. Objasni nam sada kako ćeš to da uradiš?

Ekvivalencija još uvek nije dokazana.

Nije poznat nijedan slučaj koji krši ekvivalenciju. Možda ti znaš za neki?

Kretanje o kom govoriš nije inercijalno, a neinercijalna kretanja se događaju isključivo pod dejstvom sila - pa ne stoji tvoja napomena da je jedina razlika u brzinama.

Ne, Galet, govorim o inercijalnom kretanju. Uzmeš dva satelita, i zavitlaš ih prema Marsu, u dva različita pravca. Posle x sekundi, ugasiš motore: kretanje od te tačke je potpuno inercijalno. Dve letelice se kreću pod istom brzinom u odnosu, recimo, na Mesec, ali se kreću različitim brzinama u odnosu na sve ostale planete. Uzmimo da "proces x" znači merenje nuklearnog raspada i svih drugih procesa prenosa sile.

Ako proces x izvedeš unutar letelice, dobićeš vrednosti koje su apsolutno ekvivalentne onima koje si dobio na Zemlji pre nego što su letelice poletele. Ako proces x izvedeš sa Meseca, dobijaš smanjene vrednosti, ali jednake za obe letelice. Ako proces x izvedeš sa bilo koje druge planete, dobijaš smanjene vrednosti, i to različito za dve letelice: tebi izgleda kao da se vreme usporilo: svi procesi koji sadrže komponentu vremena tebi izgledaju onoliko sporije kolika je relativna brzina letelice u odnosu na tačku na kojoj se nalaziš. Ako promeniš relativnu brzinu u odnosu na bilo koju letelicu, promeniš i merenja.

Kako je ovo moguće? Koje je tvoje objašnjenje? Koji procesi ili sile proizvode ovo, i zašto se ti procesi i sile menjaju u skladu sa relativnom brzinom, čak i kada nema nikakvog daljeg dejstva sila?

Tako se kreću i planete - jednako prema Suncu, a različito prema Zemlji, ali u tom slučaju bi i dilatacija vremena varirala - jesi li to isto uzeo u obzir?

Naravno da jesam. Upravo ovo je i problem, zaboga: različiti posmatrači koji gledaju isti proces dobijaju različite rezultate, u skladu sa relativnom brzinom prema merenom fenomenu!

Pa ja i hoću da ti dam poneku moju računicu, a ti kažeš da te ne zanima. Evo na primer za Vujadina i za tebe ako ti se promeni zanimanje:

Eno, analizirao sam je iznad. Negiranje integralnog računa (Njutn i Lajbnic) i osnovnih transoformacija koordinatnog sistema (više matematičara, vekovi pre Ajnštajna) mi se ne čini efikasnim poricanjem teorije relativiteta. Zapravo, imaš mnogo veće probleme nego što je teorija relativiteta.

Nego.

Ti si gore pokušao da prebaciš temu na to kako je Ajnštajn glup povodom ekvivalencije, i kako ti ja nisam ovde prekucao udžbenik kvantne elektrodinamike, ali nisi dao odgovor na pitanja koja su ti postavljena. Ja te nisam pitao da li su uslovi ekvivalentni, niti bilo šta slično tome. Tražio sam od tebe nešto veoma specifično:

Ono što bi, recimo, trebalo da objasniš (i da možeš da predvidiš u budućim slučajevima) su stvari kao što je gravitaciono zakrivljenje svetlosti, Mosbauer efekt (gravitacioni crveni pomak), Šapiro zakašnjenje, rezultate Eötvös eksperimenata (ekvivalencija inercijalne i gravitacione mase), Lense-Thiring efekt, precesija J0737−3039 binarnog pulsara, itd. Sve stvari koje niko ne bi očekivao i koje nemaju nikakvog smisla na prvi pogled - ali ih relativistička matematika jasno predviđa, i koji su na osnovu te matematike očekivani decenijama pre nego što su uopšte i otkriveni.

Ovde se radi o obzervacijama. Jednačine teorije relativiteta kažu "ako pod takvim i takvim uslovima izmerimo ovu i ovu osobinu takvog i takvog sistema, dobićemo rezultat x". I onda smo zaista otišli i izmerili, i dobili smo upravo taj rezultat koga teorija relativiteta predviđa. Ti ovde kažeš da je relativitet pogrešan iz osnova. Ja od tebe tražim da mi objasniš kako iz osnova pogrešne jednačine mogu da daju apsolutno tačna predviđanja, i da mi daš svoje jednačine pomoću kojih mogu da napravim takva predviđanja. Ovo nikako nije preteran zahtev, pošto se isto traži od svih naučnika.

Ne znam kako ovo jasnije da kažem. Mi imamo određene obzervacije. Zaboravi Ajnštajna, i šta nije tačno sa njegovom teorijom, i umesto toga nam daj svoju teoriju kojom možemo takođe da matematički predvidimo ove obzervacije.

Ako ti treba neka lakša tačka za početak, možemo se vratiti nečemu na šta takođe nisam dobio odgovor. U našim akceleratorima, mi koristimo elektromagnetnu silu da ubrzamo male grupe protona. Tačno kao što teorija relativiteta predviđa, mi moramo da uložimo sve više i više energije radi sve manjeg i manjeg ubrzanja: da bi smo ubrzali proton od 0.8 do 0.9c, potrebno je neuporedivo više energije nego što treba za ubrzanje protona od 0.1 do 0.8c. Naša merenja nam pokazuju da se masa protona strahovito povećava paralelno sa njegovom brzinom, opet tačno kao što teorija relativiteta predviđa.

Konačno, ma koliko energije uložili, mi ne možemo da ubrzamo proton do brzine svetlosti, a kamoli preko te brzine; ako nam treba x energije da proton ubrzamo od 0.01c do 0.95c, čak ni 100x energije nije dovoljno da pregura jaz od 0.95c do 0.999c, kamoli preko. Ovo se, opet, savršeno uklapa u jednačine relativiteta.

Objasni nam otkud ovakvo uklapanje u jednačine koje su očigledno potpuno pogrešne iz samog temelja. Zatim, objasni nam zašto vidimo ovakve efekte (mislim, mi vidimo ono što vidimo, bez obzira da li su Ajnštajnove interpretacije tačne ili ne). I za kraj, daj nam svoje jednačine, zasnovane na tvom sistemu, na osnovu kojih možemo da izračunamo kakve ćemo efekte videti u budućim eksperimentima, da bi smo mogli tvoj model da eksperimentalno proverimo.

Eto. Ovo je prost, direktan zahtev. Možeš preskočiti celu moju poruku osim ovog poslednjeg, i pokazati nam da ti zaista imaš realan fizički model.
 
:hahaha
Pogledao sam tvoju računicu. Jesi li ti to ozbiljno tamo pričao?
Čemu se ti to smeješ? Sabiranju vektora? Imaš li ti pojma o mehanici?
Opet, ozbiljno? Ti misliš da je Anjštajn tvrdio da automobil zaista prelazi različitu distancu, a da niko pritom nije primetio da za različite distance koristi isto gorivo? Da niko od fizičara nije primetio pojavljivanje imaginarnih brojeva? Ti ozbiljno misliš da si otkrio ovde neki kritični problem sa relativitetom, dok su svi oni idioti fizičari prosto propustili da primete tako katastrofalnu grešku? Čoveče!
"Čoveče" pa osim ove reči ništa konkretno nisi rekao
Nisi primetio da je u slučaju interferometra svetlost zaista prešla put od 2a - ne iluzorno, već doslovno?
Ni slučajno! To vide samo ljudi koji uvažavaju Ajnštajnove smicalice i koji ne vide kretanje
promatrača.
A ja sam tebe pitao da nam pokažeš alternativne kalkulacije,
Rekao si da te ne zanima!
Zaista? Ok, evo, pošto si ti bolji od osnovnoškolca, ti možeš da nam pokažeš lepo i lako kako da rešimo ovaj problem. Zamislimo da smo uzeli tebe, i stavili te u zatvorenu sobu, i onda ti dali neki anestetik koji te onesvesti na sat vremena. Zajedno sa tobom u sobu stavimo kakve god želiš instrumente - s tim što nijedan instrument ne može da vidi ništa van zidova sobe. Onda tu sobu ili stavimo na površinu Zemlje, ili je odnesemo u svemir, gde je zakačimo za raketu koja daje ubrzanje od tačno 1G.

Pošto ti imaš bolje rešenje nego Ajnštajn, pomoću svojih instrumenata ćeš odmah moći da nam kažeš u koju od ove dve pozicije smo te stavili. Objasni nam sada kako ćeš to da uradiš?
Neću da ti objasnim, ako unapred ne prihvatiš uslov da priznaješ logiku. I ako ne izjaviš
da si pogrešio ako ti to neko nedvosmisleno dokaže.
Dakle odgovoriću ti po buđenju iz anestezije iz zatvorene sobe opremljene preciznim
uređajima koji mogu meriti razlike bilo kog reda veličine, ako si spreman da prihvatiš
činjenice koje će pokazati ti uređaji i koje ću ti ja verodostojno saopštiti.

Da li se slažeš?

(Na ostali deo tvoje poruke neću da odgovaram jer su pitanja i nerazumevanje istog reda ,
a činjenica je da smo preopširni, i da je svako pitanje problem za sebe i da se o njemu
može govoriti nadugačko i naširoko, akamoli ako se u jednoj poruci poteže previše takvih
pitanja)
 

Back
Top