Sve zavisi od karaktera deteta.
Ima dece kojima ce ta vrsta ''kazne'' ili iskustva pomoci da gledaju drugacijim(zrelijim)ocima na zivot,pocnu da cene tudje vreme i novac,pocnu da cene vlastiti rad i znanje.
Takvih primera u blizoj i daljoj okolini imam mnogo.
Ali ima i ona skupina kod kojih takva vrsta iskustava prozivodi suprotan efekat.
Bratanac mog zeta,24 godine.
Kao klinac bio je nemoguc,u sustini dobar decko,ali lenj po pitanju skole.
Kako je krenuo u srednju skolu-redovno neki popravni,neke jedinice,naposletku okinuo godinu.
Brat od mog zeta,malo je reci-poludeo.
Ne zna covek sta ce sa njim.On zavrsio visoke skole,zena takodje,samo ovaj mali -nece,pa nece.
Dolazio je i kod mene da mu pomognem matematiku i hemiju.Pametan decko,nije da nije,ali lenj do bola

Resi da on njega zaposli kod majstora,da vidi sta je tezak rad i cvrsta ruka.
Naravno,malom lenjivcu,usput buntovno nastrojenom prema svima i svemu,to samo dolilo ulje na vatru.
Nikad skolu nije zavrsio,postao jedan od ''zestokih''momaka

Srecem ga relativno cesto,u fancy kaficima blizu moje zgrade.Uvek se fino javi,pita kako sam.
Ali cela ta slika njega i oko njega govori vise od hiljadu reci.Meni ga jako zao...Mozda,da su na drugi nacin pokusali da ga nateraju da uci,mozda bi bilo drugacije-ovako sigurno nije dobro

Mozda i ne bi ko to zna.Ali rad ga je definitivno odbijao
