Slavenska
Iskusan
- Poruka
- 5.586
ауторска тема
Нађем један јако интересантан текст који датира из 2013 године , текст говори о шпијунажи и илегалним пословима фирми које се баве приватним обезбеђењем грађана и објеката , видео надзорима а данас већ се види да је овај текст био испред времена јер данас ове исте фирме раде много више од тога .
У тесту се помињу звучна имена , једна од њих је и име бившег командата Жандарамерије Горана Радосављевића који је власник једне од поменутих фирми и за којег се тврди да ради за Британску обaвештајну службу и да је због тога прелето у СНС да би се сакрио иза партије .
avistock institut je najvažniji institut iz mreže MI6. Britanski MI6 je intelektualno jedna od najjačih svetskih obaveštajno-bezbedonosni službi, koja formalno i ne postoji. Jezgro ove službe nalazi se u britanskom ministarstvu spoljnih poslova, a ključni kadrovi dolaze iz britanskog naslednog plemstva.
Zaposleni službenici rade za platu, dok sve ostale služba nagrađuje, tako što im pomaže u karijeri, u sklapanju dobrog posla, te im pri tom pomaže u ličnom bogaćenju. Što postanu bogatiji, to lakše dolaze do podataka, pa su samim tim i korisniji.
Služba pod svojom kontrolom ima desetak najvažnijih naučnoistraživačkih instituta, nekoliko najvažnijih medija, mnoga humanitarna ili ekološka udruženja građana, te kontrolne pakete deonica u najmanje dve kompanije u svim delatnostima. Najvažnije delatnosti koje kontrolišu su bankarstvo, osiguranje, investicioni fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, fizičko obezbeđenje, nafta, automobilska industrija, hemijsko-farmaceutska industrija…
U svim ovim delatnostima kontrolišu najmanje dve kompanije koje glume međusobnu konkurenciju, i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet drže kontrolne pakete još manjih nacionalnih preduzeća.
Kontrolne pakete deonica obično vode na ime nekog fizičkog, ili pravnog lica, koje tajno služe kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmićuje razne državne službenike drugih zemalja, preko kojih dobijaju unosne poslove, nakon čega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmićeni državni službenici obično misle kako se radi o običnoj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za Britance.
Preko bankarske piramidalne mreže koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko filijala na svim kontinentima, a koje opet imaju filijale u svim susednim državama, vrlo lako mogu doći do podataka o stanju i prometu na računima skoro svih većih svetskih i nacionalnih kompanija, te pojedinaca.
Preko osiguravajućeg društva „Loyd" mogu doći do podataka o tokovima roba u međunarodnom saobraćaju. Preko revizorskih kuća kao što su Coopers Lybrand, Peat Marwick i sličnih, mogu doći do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svetu, nakon čega podatke mogu iskoristiti za korumpiranje i ucenjivanje vodećih ljudi u tim sistemima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih humanitarno lobističkih udruženja kao što u Rotary i Layons mogu doći do podataka o većini društveno angažovanih pojedinaca u svetu.
Preko međunarodnih stručnih udruženja mogu doći do podataka o svim relevantnim stručnjacima svih struka, preko udruženja MENSA koja ima sedište u Londonu mogu doći do podataka o svim natprosečno inteligentnim ljudima sveta, a preko security kompanija mogu doći do podataka o svim službenicima i menadžerima u institucijama i kompanijama koje štite. Svi podaci šalju se u Institut za strateško planiranje Tavistock gde se drže dosijei više miliona najvažnijih ljudi sveta, s precizno izraženim psihološkim profilima.
Špartaju i Srbijom
MI6 drži dve Security kompanije Group 4 securicor i Securitas services koje imaju svoje podružnice u svim državama koje su najčešće vlasnički maskirane pod imenom svojih terenskih saradnika.
Ove podružnice obično najviše zarađuju čuvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako stečenim profitom korumpiraju najveće političke stranke, državne funkcionere i menadžere državnih preduzeća, kako bi preuzeli čuvanje svih državnih institucija i državnih preduzeća.
A kad jednom čuvari uđu na neki objekat, vrlo lako mogu saznati šta se događa na objektu, ko su najvažniji rukovodioci i menadžeri u čuvanim objektima, kakvi su odnosi među njima, koje su im slabosti i zavisnosti, kakav im je privatni život, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i slično.
Čuvare povremeno kontrolišu kontrolori od kojih su neki obučeni kako iz čuvara, u nevezanom razgovoru, izvući informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psihološki profili svih važnih lica, ili lica koji bi jednog dana mogli postati važni.
Medijska i novinarska mreža koju su stvorili širom sveta povremeno služi za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha širenje dezinformacija o licima ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih strateških interesa.
Razvili su i mrežu za širenje dezinformacija preko interneta, te na svim važnijim jezicima sveta redovno prate rasprave na različitim internet forumima i uključivanjem u rasprave nastoje omalovažiti diskutante koji šire istinite podatke o onom što MI6 želi sakriti, uz istovremeno širenje dezinformacija o onom ili onima koje žele medijski ili politički uništiti.
Perači novca
Kako Securitas SE realizuje pranje novca i utaju poreza u Srbiji? Davanjem mita činovnicima (privatne kompanije, javna preduzeća i ustanove, državni organi) sadašnji i bivši državni činovnici: Rasim Ljajić-saradnja datira još iz Ministarstva rada, Radmila Bukumirić-Katić- pomoćnica ministra Ministarstva rada, Zorana Mihajlović-ministarka energetike, Dušan Bajatović-direktor "Srbijagas"-a, Jelena Trivan, DS Aleksandar Jokić, SNS –davanjem mita probranim bivšim viđenijim (sa dobrim vezama) funkcionerima policije, BIA i Tužilaštva, lično ili preko njihovih osnovanih firmi ili advokatskih kancelarija, Rade Bulatović, general Goran Radosavljević-Guri, general Senta Milenković, Vuk Stanišić, general Zdravko Jelisavčić, general Mile Novaković…
Naravno da se svi oni pozivaju uvek, ili najčešće na Srpsku naprednu stranku(Guri i Jokić) ili Socijalističku partiju Srbije (Bajatović, Milenković, Stanišić).
Enorman profit se obezbeđuje tako što se svi radnici angažuju po Ugovoru o stručnom usavršavanju, obučavaju se 12 meseci, i naravno, nakon tog isteka, pošto "nisu položili" ispit vraćaju se na Tržište rada. Na njihovo mesto se angažuju novi radnici, po istom osnovu, i tako sve u krug.
Porezi su oko 40% opterećenja na neto zaradu, mada oni sada nelegalno pribegavaju plaćanju 32 % . Ne treba napominjati da je redovno opterećenje 63%. Oslobođeni su i ostalih davanja: godišnji odmor, regres, bolovanje, rad u vreme državnih praznika, prevoz, smenski rad i sl. Naravno da ovi radnici ne dobijaju obračunske listiće.
Na mnoge prijave radnika Inspekcijama uvek su imali spreman argument–Mišljenje Ministarstva rada, izdato je na ovu situaciju od strane pomoćnika ministra Radmile Bukumirić-Katić, tako da Inspekcija rada ostaje bespomoćna.
Rasimov rođak Zećir Kobilić je zaposlen u "Securitas"-u kao kontrausluga i radi na poslovima Lica za bezbednost(zaštita na radu). U februaru 2013.godine istom Kobiliću je najavljen otkaz jer je Rasim prestao da se javlja na telefon Vučiniću, a i Ljajić više nije koristan "Securitas"-u u ovom Ministarstvu(trgovine).
Kako bi se stekla prava slika o profitu i zakidanju države za sredstva u budžetu, evo notornih činjenica: "Securitas" ima 4.000 radnika angažovanih na poslovima fizičkog obezbeđenja sa prosečnim primanjima oko 22.000 dinara a koji imaju status-radnik na stručnom usavršavanju.
U državnu kasu trebalo bi mesečno biti uplaćeno po osnovu doprinosa 41.580.000 dinara. Oni mesečno uplaćuju 21.120.000 dinara. Državi nije ništa sumnjivo s obzirom da je i ovo veliki iznos u ovim teškim vremenima, a pored ovih 4.000 radnika imaju i 2.000 radnika "uredno prijavljenih", na određeno i neodređeno vreme.
Inspekcije su stalno po prijavama „češljale" „Securitas" ali uvek neobavljenog posla, jer Ministarstvo rada je legalizovalo ovaj oblik radnog angažmana do besmisla.
Drugi vid utaje poreza je kod ovih 2.000 radnika „legalno" zaposlenih koji moraju imati više od minimalca(22.000). S njima se ugovora određena visina zarada koja prelazi minimalac, ali minimalac ostaje kao ugovorena suma u ugovoru o radu a ostatak do ugovorenog iznosa isplaćuje se kao UDK (udeo u dobiti kompanije) na koji ide porez od 26%.
Taj UDK se ugovara usmeno i ne postoji nigde pisanog traga o tome, te isplata tog (drugog) dela zarade zavisi od trenutne volje poslodavca. Taj drugi deo „zarade" se uplaćuje preko tekućeg računa radnika i banka ga vodi kao drugi deo zarade.
Primer: radnik koji je usmeno ugovorio 50.000 dinara neto zaradu primiće; deo zarade-22.000 dinara sa opterećenjima od 63% i deo zarade-28.000 dinara sa opterećenjima od 26%.
Što je viša ugovorena zarada, to su veće utaje poreza.
Država je trenutno razbila mistifikaciju oko UDK i zabranila im ovakav vid isplate, ali se „finansijski mag" Tatjana Antonić priprema da ovaj vid isplate zameni sa fiktivnim putnim nalozima. Problem je samo u tome što mora biti uključeni mnogi zaposleni te stepen tajnosti izostaje.
Ove navode, u smislu više podnesenih prijava radnika protiv kršenja Zakona, treba samo proveriti u Inspektoratu rada, Inspektoratu rada Beograd 1, Poreskoj upravi Novog Beograda, Poreskoj upravi Regionalni centar Beograd, Poreskoj upravi-centrala, Policijskoj upravi-Policijska stanica Novi Beograd.
MUP-u su podnošene prijave, jer se ovim radnicima nije smelo davati oružje na držanje u toku redovnog rada, jer ne ispunjavaju Zakonom propisane uslove za to. Poslove nabavljaju na više načina:
1. Preko Regularne velike lože Srbije, koja okuplja masone, a koji su javno istaknuti (zbog uplata na svoje račune -provizije za svoje „konsultantske usluge") u „East-West bridge"(www.ewb.rs ), u kojima su poznati „trgovci uticajima": Tahir Hasanović, Zorana Mihajlović i drugi…
Agent za kupovine firmi za obezbeđenje na Balkanu je ujedno i agent MI-6, švedski državljanin srpskog (bosanskog) porekla Duško Suvajac. Imao je svoju kancelariju „Suvajac&Partners", u Beogradu, Kosovska 30/II. Preko tendera vrši se korumpiranje direktora i državnih činovnika Javnih preduzeća i ustanova. U prilogu je spisak gde su uspeli da korumpiraju direktore…
Preko bivših policajaca "zvučnih imena" i "trgovaca uticajem" : Goran Radosavljević Guri, Mile Novaković, Rade Bulatović, general vojni Jelisavčić, Vuk Stanišić, Dušan Bajatović i drugi ostvaruju kontakte i nude proviziju, mesečna apanaža po dobijanju posla. Naravno da se ta apanaža ugrađuje u cenu, i o trošku građana.
Inače, Guri je poznat u istoriji MUP-a kao drugi džudista (prvi je ubijen) koji je postao general bez kvalifikacija-kao običan fizikalac, a kasnije je preko nemačke firme "SecTraCon", regrutovao srpske mladiće kao plaćenike u ratnim zbivanjima u Zairu.
S obzirom da se po starom Zakonu o javnim nabavkama ne mora raspisivati tender(oglas) već se upućuje zahtev od naručioca ka probranim ponuđačima a za dostavu ponude za poslove fizičkog obezbeđenja, naručilac šalje zahtev na "slučajno" odabrane najmanje 3 adrese trima firmi za obezbeđenje na srpskom tržištu. Sasvim slučajno neko iz tima za pranje novca "Securitasa"(vidi gornju tabelu) dotura, činovnicima za nabavke, po ranijem dogovoru, adrese tri firme a nekad i pet, da se ne posumnja, koje sasvim slučajno imaju veću cenu od "Securitasa" tako da se ugovor "legalno" dodeljuje. Ceo posao traje najviše 15 dana, van očiju javnosti.
Нађем један јако интересантан текст који датира из 2013 године , текст говори о шпијунажи и илегалним пословима фирми које се баве приватним обезбеђењем грађана и објеката , видео надзорима а данас већ се види да је овај текст био испред времена јер данас ове исте фирме раде много више од тога .
У тесту се помињу звучна имена , једна од њих је и име бившег командата Жандарамерије Горана Радосављевића који је власник једне од поменутих фирми и за којег се тврди да ради за Британску обaвештајну службу и да је због тога прелето у СНС да би се сакрио иза партије .
avistock institut je najvažniji institut iz mreže MI6. Britanski MI6 je intelektualno jedna od najjačih svetskih obaveštajno-bezbedonosni službi, koja formalno i ne postoji. Jezgro ove službe nalazi se u britanskom ministarstvu spoljnih poslova, a ključni kadrovi dolaze iz britanskog naslednog plemstva.
Zaposleni službenici rade za platu, dok sve ostale služba nagrađuje, tako što im pomaže u karijeri, u sklapanju dobrog posla, te im pri tom pomaže u ličnom bogaćenju. Što postanu bogatiji, to lakše dolaze do podataka, pa su samim tim i korisniji.
Služba pod svojom kontrolom ima desetak najvažnijih naučnoistraživačkih instituta, nekoliko najvažnijih medija, mnoga humanitarna ili ekološka udruženja građana, te kontrolne pakete deonica u najmanje dve kompanije u svim delatnostima. Najvažnije delatnosti koje kontrolišu su bankarstvo, osiguranje, investicioni fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, fizičko obezbeđenje, nafta, automobilska industrija, hemijsko-farmaceutska industrija…
U svim ovim delatnostima kontrolišu najmanje dve kompanije koje glume međusobnu konkurenciju, i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet drže kontrolne pakete još manjih nacionalnih preduzeća.
Kontrolne pakete deonica obično vode na ime nekog fizičkog, ili pravnog lica, koje tajno služe kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmićuje razne državne službenike drugih zemalja, preko kojih dobijaju unosne poslove, nakon čega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmićeni državni službenici obično misle kako se radi o običnoj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za Britance.
Preko bankarske piramidalne mreže koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko filijala na svim kontinentima, a koje opet imaju filijale u svim susednim državama, vrlo lako mogu doći do podataka o stanju i prometu na računima skoro svih većih svetskih i nacionalnih kompanija, te pojedinaca.
Preko osiguravajućeg društva „Loyd" mogu doći do podataka o tokovima roba u međunarodnom saobraćaju. Preko revizorskih kuća kao što su Coopers Lybrand, Peat Marwick i sličnih, mogu doći do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svetu, nakon čega podatke mogu iskoristiti za korumpiranje i ucenjivanje vodećih ljudi u tim sistemima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih humanitarno lobističkih udruženja kao što u Rotary i Layons mogu doći do podataka o većini društveno angažovanih pojedinaca u svetu.
Preko međunarodnih stručnih udruženja mogu doći do podataka o svim relevantnim stručnjacima svih struka, preko udruženja MENSA koja ima sedište u Londonu mogu doći do podataka o svim natprosečno inteligentnim ljudima sveta, a preko security kompanija mogu doći do podataka o svim službenicima i menadžerima u institucijama i kompanijama koje štite. Svi podaci šalju se u Institut za strateško planiranje Tavistock gde se drže dosijei više miliona najvažnijih ljudi sveta, s precizno izraženim psihološkim profilima.
Špartaju i Srbijom
MI6 drži dve Security kompanije Group 4 securicor i Securitas services koje imaju svoje podružnice u svim državama koje su najčešće vlasnički maskirane pod imenom svojih terenskih saradnika.
Ove podružnice obično najviše zarađuju čuvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako stečenim profitom korumpiraju najveće političke stranke, državne funkcionere i menadžere državnih preduzeća, kako bi preuzeli čuvanje svih državnih institucija i državnih preduzeća.
A kad jednom čuvari uđu na neki objekat, vrlo lako mogu saznati šta se događa na objektu, ko su najvažniji rukovodioci i menadžeri u čuvanim objektima, kakvi su odnosi među njima, koje su im slabosti i zavisnosti, kakav im je privatni život, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i slično.
Čuvare povremeno kontrolišu kontrolori od kojih su neki obučeni kako iz čuvara, u nevezanom razgovoru, izvući informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psihološki profili svih važnih lica, ili lica koji bi jednog dana mogli postati važni.
Medijska i novinarska mreža koju su stvorili širom sveta povremeno služi za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha širenje dezinformacija o licima ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih strateških interesa.
Razvili su i mrežu za širenje dezinformacija preko interneta, te na svim važnijim jezicima sveta redovno prate rasprave na različitim internet forumima i uključivanjem u rasprave nastoje omalovažiti diskutante koji šire istinite podatke o onom što MI6 želi sakriti, uz istovremeno širenje dezinformacija o onom ili onima koje žele medijski ili politički uništiti.
Perači novca
Kako Securitas SE realizuje pranje novca i utaju poreza u Srbiji? Davanjem mita činovnicima (privatne kompanije, javna preduzeća i ustanove, državni organi) sadašnji i bivši državni činovnici: Rasim Ljajić-saradnja datira još iz Ministarstva rada, Radmila Bukumirić-Katić- pomoćnica ministra Ministarstva rada, Zorana Mihajlović-ministarka energetike, Dušan Bajatović-direktor "Srbijagas"-a, Jelena Trivan, DS Aleksandar Jokić, SNS –davanjem mita probranim bivšim viđenijim (sa dobrim vezama) funkcionerima policije, BIA i Tužilaštva, lično ili preko njihovih osnovanih firmi ili advokatskih kancelarija, Rade Bulatović, general Goran Radosavljević-Guri, general Senta Milenković, Vuk Stanišić, general Zdravko Jelisavčić, general Mile Novaković…
Naravno da se svi oni pozivaju uvek, ili najčešće na Srpsku naprednu stranku(Guri i Jokić) ili Socijalističku partiju Srbije (Bajatović, Milenković, Stanišić).
Enorman profit se obezbeđuje tako što se svi radnici angažuju po Ugovoru o stručnom usavršavanju, obučavaju se 12 meseci, i naravno, nakon tog isteka, pošto "nisu položili" ispit vraćaju se na Tržište rada. Na njihovo mesto se angažuju novi radnici, po istom osnovu, i tako sve u krug.
Porezi su oko 40% opterećenja na neto zaradu, mada oni sada nelegalno pribegavaju plaćanju 32 % . Ne treba napominjati da je redovno opterećenje 63%. Oslobođeni su i ostalih davanja: godišnji odmor, regres, bolovanje, rad u vreme državnih praznika, prevoz, smenski rad i sl. Naravno da ovi radnici ne dobijaju obračunske listiće.
Na mnoge prijave radnika Inspekcijama uvek su imali spreman argument–Mišljenje Ministarstva rada, izdato je na ovu situaciju od strane pomoćnika ministra Radmile Bukumirić-Katić, tako da Inspekcija rada ostaje bespomoćna.
Rasimov rođak Zećir Kobilić je zaposlen u "Securitas"-u kao kontrausluga i radi na poslovima Lica za bezbednost(zaštita na radu). U februaru 2013.godine istom Kobiliću je najavljen otkaz jer je Rasim prestao da se javlja na telefon Vučiniću, a i Ljajić više nije koristan "Securitas"-u u ovom Ministarstvu(trgovine).
Kako bi se stekla prava slika o profitu i zakidanju države za sredstva u budžetu, evo notornih činjenica: "Securitas" ima 4.000 radnika angažovanih na poslovima fizičkog obezbeđenja sa prosečnim primanjima oko 22.000 dinara a koji imaju status-radnik na stručnom usavršavanju.
U državnu kasu trebalo bi mesečno biti uplaćeno po osnovu doprinosa 41.580.000 dinara. Oni mesečno uplaćuju 21.120.000 dinara. Državi nije ništa sumnjivo s obzirom da je i ovo veliki iznos u ovim teškim vremenima, a pored ovih 4.000 radnika imaju i 2.000 radnika "uredno prijavljenih", na određeno i neodređeno vreme.
Inspekcije su stalno po prijavama „češljale" „Securitas" ali uvek neobavljenog posla, jer Ministarstvo rada je legalizovalo ovaj oblik radnog angažmana do besmisla.
Drugi vid utaje poreza je kod ovih 2.000 radnika „legalno" zaposlenih koji moraju imati više od minimalca(22.000). S njima se ugovora određena visina zarada koja prelazi minimalac, ali minimalac ostaje kao ugovorena suma u ugovoru o radu a ostatak do ugovorenog iznosa isplaćuje se kao UDK (udeo u dobiti kompanije) na koji ide porez od 26%.
Taj UDK se ugovara usmeno i ne postoji nigde pisanog traga o tome, te isplata tog (drugog) dela zarade zavisi od trenutne volje poslodavca. Taj drugi deo „zarade" se uplaćuje preko tekućeg računa radnika i banka ga vodi kao drugi deo zarade.
Primer: radnik koji je usmeno ugovorio 50.000 dinara neto zaradu primiće; deo zarade-22.000 dinara sa opterećenjima od 63% i deo zarade-28.000 dinara sa opterećenjima od 26%.
Što je viša ugovorena zarada, to su veće utaje poreza.
Država je trenutno razbila mistifikaciju oko UDK i zabranila im ovakav vid isplate, ali se „finansijski mag" Tatjana Antonić priprema da ovaj vid isplate zameni sa fiktivnim putnim nalozima. Problem je samo u tome što mora biti uključeni mnogi zaposleni te stepen tajnosti izostaje.
Ove navode, u smislu više podnesenih prijava radnika protiv kršenja Zakona, treba samo proveriti u Inspektoratu rada, Inspektoratu rada Beograd 1, Poreskoj upravi Novog Beograda, Poreskoj upravi Regionalni centar Beograd, Poreskoj upravi-centrala, Policijskoj upravi-Policijska stanica Novi Beograd.
MUP-u su podnošene prijave, jer se ovim radnicima nije smelo davati oružje na držanje u toku redovnog rada, jer ne ispunjavaju Zakonom propisane uslove za to. Poslove nabavljaju na više načina:
1. Preko Regularne velike lože Srbije, koja okuplja masone, a koji su javno istaknuti (zbog uplata na svoje račune -provizije za svoje „konsultantske usluge") u „East-West bridge"(www.ewb.rs ), u kojima su poznati „trgovci uticajima": Tahir Hasanović, Zorana Mihajlović i drugi…
Agent za kupovine firmi za obezbeđenje na Balkanu je ujedno i agent MI-6, švedski državljanin srpskog (bosanskog) porekla Duško Suvajac. Imao je svoju kancelariju „Suvajac&Partners", u Beogradu, Kosovska 30/II. Preko tendera vrši se korumpiranje direktora i državnih činovnika Javnih preduzeća i ustanova. U prilogu je spisak gde su uspeli da korumpiraju direktore…
Preko bivših policajaca "zvučnih imena" i "trgovaca uticajem" : Goran Radosavljević Guri, Mile Novaković, Rade Bulatović, general vojni Jelisavčić, Vuk Stanišić, Dušan Bajatović i drugi ostvaruju kontakte i nude proviziju, mesečna apanaža po dobijanju posla. Naravno da se ta apanaža ugrađuje u cenu, i o trošku građana.
Inače, Guri je poznat u istoriji MUP-a kao drugi džudista (prvi je ubijen) koji je postao general bez kvalifikacija-kao običan fizikalac, a kasnije je preko nemačke firme "SecTraCon", regrutovao srpske mladiće kao plaćenike u ratnim zbivanjima u Zairu.
S obzirom da se po starom Zakonu o javnim nabavkama ne mora raspisivati tender(oglas) već se upućuje zahtev od naručioca ka probranim ponuđačima a za dostavu ponude za poslove fizičkog obezbeđenja, naručilac šalje zahtev na "slučajno" odabrane najmanje 3 adrese trima firmi za obezbeđenje na srpskom tržištu. Sasvim slučajno neko iz tima za pranje novca "Securitasa"(vidi gornju tabelu) dotura, činovnicima za nabavke, po ranijem dogovoru, adrese tri firme a nekad i pet, da se ne posumnja, koje sasvim slučajno imaju veću cenu od "Securitasa" tako da se ugovor "legalno" dodeljuje. Ceo posao traje najviše 15 dana, van očiju javnosti.