Finansije i deca - mišljenja stručnjaka ilii iskustva roditelja?

Dragan Jovanovic

Zainteresovan član
Poruka
247
Zanimaju me mišljenja stručnjaka ili iskustva roditelja vezano za sledeća pitanja:


1.) Sa koliko godina bi deca trebala da dobijaju džeparac i da li bi uopšte trebala da ga dobijaju?
(eventualno koliko je to novca po uzrastu, mada je to znam relativno u zavisnosti koliko roditelji imaju,
ali ipak neki optimum, i koja je ideja džeparca - uzgred ja ga nikad nisam imao, pa ni ne znam
čemu služi?!... ali eto... kada sam nešto tražio, roditelji su mi kupili ako su imali para, a ako nisu
imali, rekli su da nemaju i ja sam to prihvatio).

2.) Kako razviti naviku štednje novca kod dece?

3.) I treće pitanje koje mi je najbitnije je:

- Da li treba deci plaćati neke poslove izvedene u kući, kao na primer bacanje djubreta, pranje sudova,
brisanje prašine, usisavanje, pranje kola,... već u zavisnosti od uzrasta u kom su, pa takvu težinu posla
mogu da urade

- Ako je to u redu da im se tako plati ponešto, kada početi sa takvom praksom, koliko godina dete
treba da ima

- Da li je moguće uključiti dete u neki porodični zanatski posao i reći mu da će za toliko i toliko
zapakovanih predmeta, sklopljenih delova, itd... dobiti toliko i toliko po komadu (kao neka vrsta
pravog poslovnog odnosa)

Ovo treće pitanje postavljam naročito zato što pokušavam da shvatim da li je na bazi takvog
odnosa i stava deci moguće usaditi neku vrstu realnog pogleda na vrednost novca (da ne misle
da raste na drvetu, već da se mora zaraditi, a da to često nije nimalo lako). To ne bi isključilo
da oni dobiju neki svoj standardni džeparac, ali da se za još novca preko toga moraju potruditi
i zaraditi ga ukoliko više žele.
 
Mislim da je deci potrebno davati dzeparac naravno u zavisnosti od uzrasta ce zavisiti i visina dzeparca. Dzeparac ne treba biti bog zna kakav, bitno je da se detetu razvije svest o znacaju novca u zivotu. Treba davati tacno odredjenu sumu u tacno odredjeno vreme, kako se roditelji odluce, jednom nedeljno, jednom mesecno...Ali ako dete potrosi dzeparac pre, ne treba mu davati drugi, vec pustiti dete da vidi kako je ziveti bez "prebijenog dinara" cisto da razviju svest o stednji i pravilnom raspolaganju novcem. Svaki put kad posaljete dete u prodavnicu po neku stvarcicu, mislim da je potrebno traziti kusur nazad.
 
Mislim da je deci potrebno davati dzeparac naravno u zavisnosti od uzrasta ce zavisiti i visina dzeparca. Dzeparac ne treba biti bog zna kakav, bitno je da se detetu razvije svest o znacaju novca u zivotu. Treba davati tacno odredjenu sumu u tacno odredjeno vreme, kako se roditelji odluce, jednom nedeljno, jednom mesecno...Ali ako dete potrosi dzeparac pre, ne treba mu davati drugi, vec pustiti dete da vidi kako je ziveti bez "prebijenog dinara" cisto da razviju svest o stednji i pravilnom raspolaganju novcem. Svaki put kad posaljete dete u prodavnicu po neku stvarcicu, mislim da je potrebno traziti kusur nazad.

Deci smo uveli dzeparac sa poslaskom u skolu. Prvi razred 5 eura nedeljno, svake nove skolske godine po jedan vise; pred Bozic i letovanje, kada i mi dobijamo duple plate, dobiju i oni x2. Imaju apsolutnu slobodu raspolaganja njihovim malim blagom, kao i dinamikom trosenja.
 
Strucnjak?boze svasta..pazi kad im treba i poklone dozirati..secam se kako sam se radovo onima koji uvek nesto donose i daju kesh a druge ili mrzeo ili ih se ne secam..danas gledam kao deda daje unuku 5e a pravi bauk ko da ovaj ne zna da s tin ne moz dupe obrise

Ma cuti...meni jos uvek nije dobro kad pogledam koliko sam im kupio ovaj put za Novu godinu. Nikada toliko nisam kupovao. Ali zato im ne kupujem skoro nista tokom citave godine. Zna se, za rodjus i za NG dobijaju i to znaju da cene.
 
Deci smo uveli dzeparac sa poslaskom u skolu. Prvi razred 5 eura nedeljno, svake nove skolske godine po jedan vise; pred Bozic i letovanje, kada i mi dobijamo duple plate, dobiju i oni x2. Imaju apsolutnu slobodu raspolaganja njihovim malim blagom, kao i dinamikom trosenja.

To je ok dzeparac za prvaka. Naravno sa uzrastom deteta rastu i njegove potrebe. A najgore postane kad dodju u one pozne tinejdzerske godine, 16,17,18...god. Pa sminka, parfemi, krpice, cipelice, torbice i sto cuda :)
 
Nisam stručna da odgovorim na ova pitanja ali mogu da iznesem svoje mišljenje
1.mislim da je deci potrebno dati džeparac jer na taj način otkrivaju vrednost novca,koliko sa njim mogu ,kako izabrati prioritete...
kod nas u kući ne postoji klasičan džeparac...
sin je stariji i dobija novac za izlaske...da li će izaći više puta , ili če častiti drugove neko veče,hoće li samo na piće ili će ići na večeru ...na njemu je da odluči
pošto je devojčica mladja dajem manji iznos, ali se i ona raduje svom dinaru...
mislim da ih to podstiče da budu samostalni,da ne zavise od drugog kasnije i da ne žive na greb sistem
zavisno od toga više puta se udruže novcem i kupe sebi potrebne stvari ,zajedničke...novog miša,nove sluške,kamericu ili sl.
2.mislim da sama štednja zavisi od deteta...
3.sva deca osim što imaju svoja prava imaju i svoje obaveze ...kako u školi, tako i kod kuće...
nikad im nisam platila rad koji spada u njihove obaveze
4.sin je dobio kameru za rodjendan...već je zaradio svoje prve prihode snimajući spotove i marketinške projekte...
drago mi je da nije potrošio novac uzalud...kupio je stalak za kameru...
shvatio je da ulaganjem može dobiti više
Devojčica je mladja pa ona svoj novac štedi, zna šta želi i zna da mora da čuva novac kako bi to i dobila ,onoliko koliko joj bude falilo dodaćemo joj mi ali bar polovinu mora da sakupi sama...
Dogovor je samo da ne gladuju i ne štede na užini kako bi sebi nešto priuštili...jer smo pričali i o tome da se to deci u okruženju dešava
 
Odrasla sam bez dzeparca (osim kad se putuje, a tada je bio uglavnom bar duplo od realno potrebnog i to nezavisno od stanja kucnog budzeta), ali sam uvek imala sve sto je valjalo da dete ima i dobijala neku srednju kintu za izlaske koja je bila sasvim dovoljna da se lepo provedem, a da ne upadnem u fazon opijanja i duvke ko kloshari iz moje skole. Ponovicu princip svojih roditelja i sa svojim detetom: nema dzeparca, ali ima pojedinacne kinte za ono za sta kao roditelj odlucim da treba detetu priustiti, a kad dete putuje, onda treba da ima para i za vanredne situacije.

Nikad u zivotu nisam stedela pa neam pojma kako bih uopste mogla preneti na dete kako da stedi i mislim da ne treba insistirati na stednji u vaspitanju dece, nego na razvijanju sposobnosti i umetja kojima ce moci da zaradi novac na razne nacine.

Novac ne cenim ich osim kao sredstvo za svakodnevni zivot (msm, nikad ga ne bih gomilala tek onako, a da nemam konkretan plan kako da ga potrosim) i uvek ga pretvaram u nesto, ali pazim da to u sta ga pretvaram bude promisljena investicija i svaku kupovinu obrazlazem i sebi i detetu jednako argumentovano. Nikad nista ne kupujem sto mi nije potrebno i ucim dete tome. Sa takvim stavom u potrosnji, tesko moze nastati kriza u budzetu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top