Filozofske ideje - kao inspiracija umetnika

Timosten

Aktivan član
Poruka
1.073
Posto na pdf Filozofija postoji tema "U cijim sve pesmama nalazite filozofsku nit",
mislim da ne bi bilo lose da postoji i tema koja ce se odnositi i na ucesnike
ovog pdf-a.

Filozofska razmišljanja ne moraju imati tipican filozozfski karakter...
Primer toga imamo u delima: Artura Šopenhauera, Fridriha Nicea,
Ralfa Valda Emersona, Anrija Bergsona, Martina Hajdegera, Sartra, Kamija,
Vaska Pope, Ujevica, Raickovica, Crnjanskog itd. Njihova dela nisu filozofska ni
po stilu ni po metod ni po izrazu, vise su vrsna "literatura",
ali su filozofska po svom celovitom pristupu coveku i svetu, po svom zahvatanju najdubljih
problema covekove egzistencije, koja prevazilaze uske granice bilo koje specijalne
nauke). Prepricao sam i malo prosirio uvod pomenute teme, koji mi se ucinio
prigodan i za temu koju pokrecem.

Malo je filozofa ili osoba koje se na bilo koji nacin "doticu" folozofije odolelo iskusenju
da svoja razmisljanja o pojedninim filozofskim temama pretoce u neku umetnicku formu, bilo da je to
pesma, prica, esej, slika, crtez...
Predlazem da na ovoj temi korisnici pdf filozofija, naravno, oni koji to zele, postave neki svoj "izraz"-delo,
u koje su pretocili svoja razmisljanja o odredjenim filozofskih temama, idejama ili sl.

Prema tome, izvolite: price, pesme, eseji, slike, crtezi.... kojima ste vi autori,
a smatrate da imaju neku filozofsku nit, ideju ili sl.


Zeleo bih da ovo postane kutak za "izrazavanje" filozofskih ideja ili razmisljanja u oliku umetnickih formi,
da se tema odrzi i traje, barem koliko i "kafana" :)

(puste zelje :) )
 
Poslednja izmena:
Evo da krenem ja.



Levitacija


Zamisli savršen krug, zamisli sebe u tom krugu,
zvezdano nebo, daleku reku, plavu, duboku.
Zamisli snove bez tebe, zamisli višnju u cvatu,
tamnu noć i zvezdano nebo.

A onda, u trenu, dižeš se i letiš, nema gravitacije,
letiš, gledaš zemlju ispod sebe.
Levitacija je tvoja sudbina, nema tela, samo ti.
Uspinješ se prema nebu, čuješ najdivnije zvuke.
Dodiruješ svoju dušu, nema tela, samo ti.
Pitaš se, otkud ja ovde, zvezdano nebo,
sve je hladno, tela nema, samo plavi krug i ti,
hladno, plavo, čisto, kristali, hiljade boja,
ruka pružena prema sjaju, nema tela, duša u letu.

Žališ za navikama, za telom, strmoglavo spuštanje.
Krug te mami, začaran kao tvoja sudbina.
Iz kruga se teško izlazi.

Sve je u krugu, savršenom, koji može samo da se zamisli.
Neću krug, hoću spiralu....
Zamisli savršen krug, zamisli sebe u tom krugu.
.................................................. ..........................(Timosten)

(Tekst sam ekranizovao uz pomoc prijatelja)
 
Poslednja izmena:
Sve bi bilo jednostavnije da nisam svojevremeno pročitao Traktat zdravog razuma L Vitgenštajna...
I ne samo pročitao,več dosta toga promislio...Mislim da sam tri puta produžavao u biblioteci...
Tako da meni cela postmoderna liči na "šutku"! Video sam (bož sačuvaj da sam učestvovao u ovim godinama)kako
to izgleda:emotivno,čulno,grubo i bez naročitog cilja...
Jednostavno kad se neke reči postave u relaciju s drugima proizvode mističnu "tajnovitost"pokušavajući izbiti novu misao...
To liči na metafiziku,ali je ipak samo mistika i to mistika,često proizvoljna i nemoguća ili tek teško domisliva...
Primena sezona na fazon...U sezoni imamo sezonske fazone,a i fazon je kad dođe sezona...
A s kojom lakoćom je moguće NALUPATI REČI JEDNE PREKO DRUGIH to je naprosto veoma primamljivo...
Nemam ja ništa protiv metafora,čak sam pobornik zbog siromaštva jezika,ali sam za VEOMA SMISLENE METAFORE
koje su svima lako razumljive!
Biti nerazumljiv je lako! Nalupam bilo šta i to je to!
Imamo takve primere na pdf u...Mada ima i drukčijih pokušaja...Da metaforično pisanje bude smisleno!Međutim-to je
očigledno preterivanje koje baš zbog vidljive preteranosti nije primamljivo za čitanje i promišljanje.
Mislim da je bolje pisati i "obične"misli (takve ne postoje-zalažem sebe u tu tvrdnju!) nego se truditi
biti iznad svojih i drugih mogućnosti...Sama dođe originalna i odlična misao i to svakom čoveku!Treba "samo"
da se drzne da je dohvati...
Lepe su pesme u kojima ima metafizike,pa i mistike i sva je književnost,prvobitno neodvojena od filozofije i religije,
legitimno mesto za i mudrost i mističnost...Međutim,filozofija ima tu ozbiljnost jasnosti i tačnosti,pogotovu gde je
ukorak s naukama,tako da joj te " umetničke crte" stoje kao piletu sisa,a osim toga znaju biti i alibi za nemoć
dostizanja nekog saznanja...
Da zaključim:uvek sam za filozoviju u književnosti,ali obrnuto-može,ali bez proizvoljnosti...
Ovo je ipak samo rakurs "otrovanog"pozitivizmom u jeziku,doduše nedoslednog i nedisciplinovanog,ali-eto takvog...
 
Poslednja izmena:
Sve bi bilo jednostavnije da nisam svojevremeno pročitao Traktat zdravog razuma L Vitgenštajna...
I ne samo pročitao,več dosta toga promislio...Mislim da sam tri puta produžavao u biblioteci...
Tako da meni cela postmoderna liči na "šutku"! Video sam (bož sačuvaj da sam učestvovao u ovim godinama)kako
to izgleda:emotivno,čulno,grubo i bez naročitog cilja...
Jednostavno kad se neke reči postave u relaciju s drugima proizvode mističnu "tajnovitost"pokušavajući izbiti novu misao...
To liči na metafiziku,ali je ipak samo mistika i to mistika,često proizvoljna i nemoguća ili tek teško domisliva...
Primena sezona na fazon...U sezoni imamo sezonske fazone,a i fazon je kad dođe sezona...
A s kojom lakoćom je moguće NALUPATI REČI JEDNE PREKO DRUGIH to je naprosto veoma primamljivo...
Nemam ja ništa protiv metafora,čak sam pobornik zbog siromaštva jezika,ali sam za VEOMA SMISLENE METAFORE
koje su svima lako razumljive!
Biti nerazumljiv je lako! Nalupam bilo šta i to je to!
Imamo takve primere na pdf u...Mada ima i drukčijih pokušaja...Da metaforično pisanje bude smisleno!Međutim-to je
očigledno preterivanje koje baš zbog vidljive preteranosti nije primamljivo za čitanje i promišljanje.
Mislim da je bolje pisati i "obične"misli (takve ne postoje-zalažem sebe u tu tvrdnju!) nego se truditi
biti iznad svojih i drugih mogućnosti...Sama dođe originalna i odlična misao i to svakom čoveku!Treba "samo"
da se drzne da je dohvati...
Lepe su pesme u kojima ima metafizike,pa i mistike i sva je književnost,prvobitno neodvojena od filozofije i religije,
legitimno mesto za i mudrost i mističnost...Međutim,filozofija ima tu ozbiljnost jasnosti i tačnosti,pogotovu gde je
ukorak s naukama,tako da joj te " umetničke crte" stoje kao piletu sisa,a osim toga znaju biti i alibi za nemoć
dostizanja nekog saznanja...
Da zaključim:uvek sam za filozoviju u književnosti,ali obrnuto-može,ali bez proizvoljnosti...
Ovo je ipak samo rakurs "otrovanog"pozitivizmom u jeziku,doduše nedoslednog i nedisciplinovanog,ali-eto takvog...

Uhhh, bre, @coviax1, ti počeo sa Vitgenštajnom kao Ozi sa Šopenhauerom ;)

Štaj je život bez malo mistike, a književnost bez metafizike?
Meni je ovde u ovom textu," sasvim jasno o cemu se radi!"
Dodaj svetu malo boje :cvet:

P.S. Proročište u Delfima je Sokrata proglasilo najmudrijim zato što on nije mislio da zna ono što ne zna.
 
Poslednja izmena:
Uhhh, bre, @coviax1, ti počeo sa Vitgenštajnom kao Ozi sa Šopenhauerom ;)

Štaj je život bez malo mistike, a književnost bez metafizike?
Meni je ovde u ovom textu," sasvim jasno o cemu se radi!"
Dodaj svetu malo boje :cvet:

P.S. Proročište u Delfima je Sokrata proglasilo najmudrijim zato što on nije mislio da zna ono što ne zna.
A ko je mene opanjkao da išta pouzdano znam?
Nego je u pitanju sledeći štos:Napišem post na neku temu i iz petnih žila se trudim da doprinesem temi (u okviru mojih
skromnih mogućnosti)kad ono DU!!! poklopi me postmoderni tekst sa silom metafora od kojih razumem tek poneku,a siguran sam
autor posle dva dana ni toliko...Eto-tome je namenjen moj skeptični crno beli tekst...
Obojite vi slobodno,ali ako može i Covi da razume...
 
A ko je mene opanjkao da išta pouzdano znam?
Nego je u pitanju sledeći štos:Napišem post na neku temu i iz petnih žila se trudim da doprinesem temi (u okviru mojih
skromnih mogućnosti)kad ono DU!!! poklopi me postmoderni tekst sa silom metafora od kojih razumem tek poneku,a siguran sam
autor posle dva dana ni toliko...Eto-tome je namenjen moj skeptični crno beli tekst...
Obojite vi slobodno,ali ako može i Covi da razume...

Metafora je legitimno i lepo sredstvo izražavanja, naročito u filozofiji
U književnosti i umetnosti uopšte, to je ona fina potka koja se dodaje na osnovu da bi tkanje bilo što lepše.

Ti "sigurno znaš" da ima umetnika, koji i ne stvaraju za široku publiku i "fućka" im se da li će ih "svako" razumeti.

Već sam to negde napisala, ali hajde da ponovim Sartrove reči da pisac ne piše zato što ima da kaže izvesne stvari, već zato što neke stvari hoće da kaže na izvestan način.

Šta misliš zašto je Vasko Popa jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika? (Smatra se rodonačelnikom srpske moderne poezije.)
 
Poslednja izmena:
Jedna moja pesma:

Beseda

Uh čoveče što naporan ti si
Uh čoveče što naporan ti si


...


Neminovno, svaki autorski tekst/pesma moraju u sebi imati filosofski fundament. U stvari, svaki čovek da bi prosto iskazao svoje misli, mora prevashodno da ima nakakvo znanje o svetu, nekakav stav o životu. Različiti ljudi imaju različita iskustva, različite roditelje/odrastanje, drugačiji genetski materijal, drugačije društveno/političko okruženje..Onako kako živimo, onako kako razmišljamo - to je zapravo filosofija.

Ne mogu reći za sebe da imam uzor u nekom filozofu, pokretu, religijskoj misli ili školi. Sa druge strane - sve što sam ikada pročitao,doživeo, diskutovao neminovno je uobličavalo moju svest. I tek će.

Dopada mi se haiku. Naizgled, sažeta misao u dva-tri reda. A u pozadini filosofija.

Dopada mi se kako su stari Spartanci učili svoju decu: "Reči su skupe!"

Koliko god tragao Istokom, sve mi je jasnije da je čitava mudrost sadržana u par reči.
 
A ko je mene opanjkao da išta pouzdano znam?
Nego je u pitanju sledeći štos:Napišem post na neku temu i iz petnih žila se trudim da doprinesem temi (u okviru mojih
skromnih mogućnosti)kad ono DU!!! poklopi me postmoderni tekst sa silom metafora od kojih razumem tek poneku,a siguran sam
autor posle dva dana ni toliko...Eto-tome je namenjen moj skeptični crno beli tekst...
Obojite vi slobodno,ali ako može i Covi da razume...

http://www.interpretacije.com/2009/09/postmodernizam-u-knjizevnosti-prema.html

i maksima od fukoa nedje oko sredine koja kaze sve ako razumes poentu
 
Točkovi

Kad sam putovao letos prema moru
Ugledah na desnom kraju neba lažnu zoru
A na levom mračnu siluetu stopostotnog anđela
Oči vodene, obrve spaljene i na licu svaku poru
Ugledah sve to tako lako pa osetih da se auto mako

I leti prema zori ili (100%) anđelu ravno u gubicu
A s njim, volan, sedište, karoserija cela
Samo su točkovi ostali na cesti

Samo su točkovi ostali na cesti
Zora mi okupira oči, muk krava ispunjava uši
Petim, šestim okom na krstima na guzici gde li
Gledam dole na Zemlji točkove
Kotrljaju se i dalje kao da ništa nije bilo

9wheelsseemtobemovingqd9.jpg
 
Pa evo "amatersko" pitanje:Na osnovu čega Fuko to tvrdi-konstatuje?
(O ničem drugom ni ja nisam reč napisao-o osnovi za to pitanje...) Ali sve to ipak manje važno-važnije je pisati ovako ili onako
-pozdravljam sve koji pišu,ali i one koji rado čitaju-i taj sam...

u svakom pitanju je sadrzano pola odgovora..ako ne razumes mishelovu metaforu sto onda razglabas o ideji kao ezotericnom stanju svesti sto nas nagoni da inspirativno i kreativno razmisljamo bez dubljeg osvrta na psiholoski rad doticnog genija, onda njegovo misljenje o postmoderni mozes staviti ne pod trenutnu inspiraciju vec iskljucivo pod definiciju...a o definicijama se ne diskutuje.... barem na ovom nivou svesti
 
u svakom pitanju je sadrzano pola odgovora..ako ne razumes mishelovu metaforu sto onda razglabas o ideji kao ezotericnom stanju svesti sto nas nagoni da inspirativno i kreativno razmisljamo bez dubljeg osvrta na psiholoski rad doticnog genija, onda njegovo misljenje o postmoderni mozes staviti ne pod trenutnu inspiraciju vec iskljucivo pod definiciju...a o definicijama se ne diskutuje.... barem na ovom nivou svesti
Pitanje sam postavio ja i to o Fukovoj definiciji postmodernog dela.Nešto ti promaklo...ali nema veze...
Postmoderno kad bih ja postupio pišući još dve tri različite unutrašnje verzije posta br.3 ove teme-izazvao bih zabunu i ili bi me proglasili opićenim,što nije baš neegzaktno,ili bi me zbog nerazumevanja ignorisali,a Milica koju bi mrzelo da razbija s tim komplikacijama glavu,jednostavno me banovala,a možda i ne ako bi se setila cveća u blogu...Pa ti vidi gde sve možeš naći metafiziku...Ma da,čak i tamo...
 
Poslednja izmena:


ARANEUM

Hteo bih da mislim...
Televizija, reklame, forumi, blogovi.
Pikseli vrše lobotomiju,
zatvorene oči, belina, pixeli.

Prebrojani dani,
rebra, uzdasi, orgasmus venereus,
bunar, gnev, očaj, sakriveno lice, najludji snovi,
praznina u mozgu, pikseli, belo.

Čovek iznutra,
ponizen, slab, nemocan, mračni hodnici
bes, gorčina, jad, olupina, gnev, očajanje, dronjci
nije svet po čovekovoj meri.

Hteo bih da mislim...
belina, pixeli, lobotomija,
senke na zidu, belo.

Svaka ostvarena budućnost postaje prošlost,
telefon zvoni, ostvarena budućnost.

Prebrojani dani,
rebra, uzdasi, orgasmus venereus, pelvis i pubis,
ubod kolena u rebra, pelvis i sacurm, pubis,
kapi znoja, drhtanje, sacrum, pubis, pelvis,
drhtaji, kratko dahtanje.

Svi smo vlasnistvo prošlosti,
saznati istinu, očistiti se od tela,
orgasmus venereus, radost umiranja,
strah od proslosti, paukova mreza.

Budućnost ne postoji, ne postoji sad,
egzistira prošlost.
Oni koji to znaju traze revoluciju.
Zavorene oči, belo, pixeli svuda oko nas.
............................................................(Timosten)
 
Poslednja izmena:
Концепт божанства, не у банално теолошком смислу већ у Хајдегеровском, оличен у познатој Блејковој поеми.





Cruelty has a human heart,
And Jealousy a human face;
Terror the human form divine,
And Secresy the human dress.

The human dress is forged iron,
The human form a fiery forge,
The human face a furnace sealed,
The human heart its hungry gorge.
 

Ponor

Pusta zemlja sa nebom se spaja.
U suzama nema istine, plač je slabost.
Sve suze su crne. Mesec je opet glup i okrugao.
Odiseji će uvek postojati, a talasi će dizati prašinu.
Kad nema suza, grudi pucaju, kosti zveče, osvetljavaju tamu.

Je li neko stigao tamo gde je krenuo?
Naga žena, pohotna, sjaj u oku, i vatra i zebnja i bes.
I slutnja i čežnja i sumnja.
Ima li srećnih ljudi?
Kovačnica u mojim grudima, sve udara, puca.
Ledena ruka na mom čelu, u grudima bije u ritmu taika.
Znao sam šta je bilo i šta je sad.

Vazduha meni treba.
Postoje samo zvuci, reči više nema, Tamno je.
Zaboravljen sam. Iskrivljena lica, bez usta, bez bora,
ključevi pakla u mojim rukama. Sat nemilosrdno odbrojava.
Reke teku, vreme stoji, ogledala su izgubila odraz.
Stepenice, duge, visoke. Težak uspon. Vertikala.
Tutnje koraci u mojim slepoočnicama.
Uzalud tražim slike u sećanju, uvek sam grešio.
Duša je dubok ponor.

Ja sam tragač, ne opraštam, mogu samo da zaboravim.
Posle zaborava dolazi tišina. I slutnja i sumnja.
Talasi i dalje razbijaju obale.
Strme ulice nas vuku ka ponoru, nema igre.
Ko nas osudi na život? Sreća je nada, nada je laž.
Lagani pokreti svlačenja. Lepota se sanja.
Nemam sna. Igra, pokreti, ruke, andjeli.
Cvet, ramena, bedra, grudi. Niko više ne veruje očima.
Drvo najčešće krivo sraste. Cvet je i dalje sinonim lepote.
Maske daju slobodu. Karnevali više ne postoje.
Teorije su prihvaćene hipoteze. Ko je dzelat a ko žrtva?
Sedam grehova, sedam vrlina, sedam pečata, sedam svećnjaka.
U grudima bije u ritmu taika.
Samo da te vidim, ne obraćaj pažnju na mene.
 
PLES VELOVA


Da li čovek može suštinski da se menja? Da li svesno može da promeni svoju osnovnu strukturu koja mu je sudbinski i genetski data s napomenom da genetika takodje pripada sudbinskom umeću? Dakle, da li može svesno toliko da promeni sebe da to slobodno može nazvati preobražajem ličnosti…..nešto kao kada iz jednog suda prospete vodu koja je do tada stajala u njemu i sipate na primer ulje…….sud ostaje isti ali je njegov sadržaj drugačiji?
Mislim da ne može....jer....

Dato nam je ono što je u nama, samo što svega nismo svesni istovremeno već se deo po deo otkriva u svoj svojoj lepoti ili ružnoći tokom života kada se za tu promenu steknu uslovi. Možemo se prilagodjavati što je neminovnost i stoga blago prilagodljivima ali suština ostaje ista.
Čovek je glavni glumac u svom komadu i to karakterni glumac. On igra svoje role onako kako dolaze. Nekad uspešnije a nekad manje uspešno, nekad briljantno a nekad traljavo u zavisnosti od stepena i brzine prilagodljivosti, jer priznaćete nije baš uvek lako brzinski iskakati uz jedne uloge i uskakati u drugu a i nismo svi skloni brzopoteznim životnim partijama. Ono što je u nama oduvek je u nama samo što nije na sceni sve odjednom….mnogo toga što I ne znamo da posedujemo čuči skriveno u duši čekajući svoj trenutak izlaska na scenu.
Onda kada dodje momenat da se uskoči u neku potpuno novu ulogu, prilično različitu od dosadašnjih……pa, onda ta rola uzima celog čoveka, zaposeda njegovu suštinu, odvlači mu pažnju i snagu, volju i želju. Taj aktuelni deo sebično svojom snagom gura dalje ostale delove naše suštine, postaje jak, najjači i mi imamo utisak suštinske promene, preobražaja.....zapravo je sve samo predstava u kojoj je glavni glumac samo obukao novu odoru koja je oduvek čekala svoj momenat u njegovoj garderobi. I sada, tako preobučen sa prilično drugačijom ulogom on sam sebi a i drugima izgleda nov, preobražen, suštinski promenjen …..drugačiji.
Glumac je isti samo što je sa njega skinut još jedan veo i otkriven još jedan njegov suštinski deo slagalice. Otkriveno ostaje u duši.....bogatstvo njeno samo se uveća za sve predstave do sledećeg skidanja vela. Koliko velova imamo i koliko delova ćemo otkriti sami sebi a koliko će skrivenog ostati u nama za vek zavisi od sudbine….predstave samo za nas stvorene i odore samo za nas skrojene.

velovima pokriveni
velovima sakriveni
svaki veo priču ima
svoju boju, svoju nit
kako koji spadne s duše
u iskustvu mesto nadje
duša zasja novim sjajem
što joj sudba tada daje
do novog trena vremena
kad se veo opet menja
svi velovi dušu krase
dok se svetla ne ugase

 

Back
Top