oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.992
Bluetdogger
Ma nemoj?
E bas cu da se slozim sa ovim na forumu Filzofija.
Da si ovo izneo negde drugde, u redu... ali ovde ..NE!
Nije covek zrno peska u univerzumu vec je univerzum zrno peska u covekovom duhu.
Nije beskonacni svemir ono cemu se trebamo diviti na ovom svetu, vec ljudski duh je ono sto je velicanstveno i sto je sustinsko ovde. Ceo vidljivi univerzum ustvari je obican skup senzacija , skup oseta uredjenih u opazaje .
Onaj citat na pocetku nastavlja se u ovome:
Onoj tvojoj slici i onoj slici miljarda galaksija, suprostavljam ovu jednu Sopenhaurovu sliku .
Beskonacni univerzum je iluzija.... , a subjekat ..covecji duh je SVE !
"Svet je moja predstava".
Ovo mi je nekako glavno , danas se skoro niko (bar ja tako mislim) ne boji televizije , tako mozhda u buducnosti niko se nece bojati genetskog inzhenjeringa , vanzemaljaca , i sve ono ostalo shto je nabrojano , mada moram da priznam da sam i sam pomalo skeptichan prema svim tim idejama .
Plus kako da se izrazim ( jer nemam pojma ni o folozofiji , a ni psihologiji ) sve ova pitanja su postavljena iz "ljudske" perspektive , mozhda ista pitanja imaju i ostali stanovnici univerzuma , mozhda se i oni isto tako boje buducnosti , tehnoloshtkog napretka i nepoznatog , jer se sve to promeniti njihove vrednosti i nachin zhivota.
A uostalom , shta je chovechanstvo u ovom univerzumu do jedno zrno peska:
![]()
Ma nemoj?
E bas cu da se slozim sa ovim na forumu Filzofija.
Da si ovo izneo negde drugde, u redu... ali ovde ..NE!
Nije covek zrno peska u univerzumu vec je univerzum zrno peska u covekovom duhu.
U beskonačnom prostoru bezbrojne svetleće lopte, i oko svake kruži dvanaestak manjih osvetljenih lopti, užarenih iznutra i pokrivenih tvrdom, hladnom korom, na kojoj je sloj plesni proizveo živa i stvaralačka bića: to je empirijska istina, realnost, svet. Pa ipak, biću koje misli nije ugodno da stoji na jednoj od tih bezbrojnih lopti što slobodno lebde u bezgraničnom prostoru, a da ne zna ni otkuda su one ni kud idu, i da bude samo jedno od nebrojenih bića koja se tiskaju, komešaju i zlopate, stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.
Artur Sopenhauer
![]()
Nije beskonacni svemir ono cemu se trebamo diviti na ovom svetu, vec ljudski duh je ono sto je velicanstveno i sto je sustinsko ovde. Ceo vidljivi univerzum ustvari je obican skup senzacija , skup oseta uredjenih u opazaje .
Onaj citat na pocetku nastavlja se u ovome:
Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo moždani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"
Artur Sopenhaeur
Onoj tvojoj slici i onoj slici miljarda galaksija, suprostavljam ovu jednu Sopenhaurovu sliku .
Beskonacni univerzum je iluzija.... , a subjekat ..covecji duh je SVE !
"Svet je moja predstava".
Poslednja izmena:





