YHYK
Колико су Стварност и Философија различити?.
Filozofija kao umeće logičkog mišljenja ili pak razumevanja stvarnosti uopšte nije različita od stvarnosti. Ili barem, ne bi trebalo da bude različita, jer stvarnost ima svoju logiku po kojoj postoji, a filozofija je samo čovekova sposobnost da tu logiku otkriva i pomoću nje se prilagođava stvarnoti. Prema tome, filozofija je samo oblik i način čovekovog života prilagođenog stvarnosti i ništa drugo.
U takve oblike filozofije spadaju sva svetska verska učenja (hrišćanstvo, islam, budizam, hinduizam itd) jer ova učenja imaju za cilj da nam, svaka na svoj način, objasne logiku stvarnosti i pridobiju nas da po toj logici živimo. Tu spadaju i sve svetske ideologije (komunizam, fašizam, kapitalizam itd) jer i to su pokušaji da se logikom otkrije logika stvarnosti po kojoj treba da se živi da bi se bilo u skladu sa stvarnosti. Svaka nacionalna pripadnost takođe ima nekakvu svoju posebnu logiku po kojej se nacije razlikuju jedna od druge, pa je tako i nacionalna pripadnost neka vrsta logike i filozofije života i stvarnosti. Tu spada i nauka i sve naučne teorije, jer i sva naučna otkrića i teorije su, pre svega, rezultat razumevanja stvarnosti koje se uvek temelji na logici. Tako da na kraju ispada da svako ljudsko iskustvo, tj. znanje, koje pokušavamo da živimo u praksi i koje bazira na logici stvarnosti, u svojoj suštni, poseban oblik filozofije i da su tako filozofija kao logika i istina o stvarnosti, jedno od drugog nedeljivi.
Međutim, postoje i takva filozofska dela u vidu pokušaja da se otkrije i prikaže logika stvarnosti, poput dela Platona, Sokrata, Kanta, Hegela, Šopenhauera itd. Po ovim filozofskim delima ne može da se oformi nikakav praktičan i poseban način života, pa za ovakva dela možemo da kažemo da ona i nemaju neku posebnu praktičnu vrednost i da su ona odvojena života i od stvarnosti: A samim tim da za čoveka i nisu od neke posebne vrednosti i važnosti i da ništa ne gubimo ako ne znamo šta u tim dlima stoji.
Problem sa filozofijom nastaje kad čovek stvori pogrešnu logiku i istinu o stvarnosti i počne pogrešno, na svoju štetu, da živi po toj logici, misleći da živi po istini o stvarnosti. Nikako ne znači da sva ona filozofija i logika stvarnosti po kojoj praktično živimo ima vrednost. Tu njihovu vrednost možemo da cenimo po tome koliko imamo koristi ako po njima živimo, ili pak štete. Pa tako za sva svetska verska učenja, logike i filozofije, zbog međuverske mržnje i ratova, možemo da tvrdimo da ona za ljudski rod nemaju nikakvu vrednost. Iz istih razloga to možemo da kažemo i za sve svetske ideologije, na kojima se temelji politička podela sveta i svi dosadašnji društveni poreci, koji svetu nikada nisu bili ni od kakve koristi, već samo štete. Pa niti onaj deo naučne logike, teorija i filozofije koji opravdava i proizvodi ratne tehnologije koje ne služe za dobrobit i održanje sveta, već njegovo uništenje.
Tako da na kraju ostaje da je samo ona filozofija i logika istinita i podudarna sa stvarnošću koja omogućuje život i opstanak čoveku i koja tom životu daje neki smisao. To je naravno logika i filozofija jedinstva svih ljudi sveta, mira, reda, uzajamnog pomaganja i saradnje i ljubavi čoveka prema čoveku, drugim živim bićima i sveukupnoj prirodi i stvarnosti. A pre svega logika i filozofija pravedne podele rada i rezultata rada, kao jedinog efikasnog i univerzalnog rešenja da se izbegne zlo, a ostvari dobro. Sve što je izvan toga je - tandara-mandara.