Filo(z)sofija - termin

overloader

Obećava
Poruka
89
Termin filosofija (Φιλοσοφία), nastao je od glagola "filein" (φιλεῖν, voleti) i imenice "sofija" (σοφία, mudrost) Na srpskom jeziku 's' je postalo 'z', mada postoji sporenje oko same reči, pa tako jedni kažu filozofija, drugi filosofija.

U google prevodiocu, pustio sam zvučni izgovor grčke reči Φιλοσοφία, i čini mi se da sam čuo ' filosofija'. Pretražujući internet, našao sam komentare da reč filozofija potiče iz grčkog jezika (ne zvuči mi tako), dok je filosofija po izgovoru iz ruskog (reč je u direktno preuzeta iz grčkog; u ruskom se izgovara isto kao i grčkom - prosudite sami; sa možda razlikom u naglasku)

ruski:

http://translate.google.rs/translat...ja&um=1&ie=UTF-8&sa=N&tab=wT#sr|ru|filozofija

grčki:

http://translate.google.rs/translat...ja&um=1&ie=UTF-8&sa=N&tab=wT#sr|el|filozofija


Dublja poenta od jednog slova. Sofia - mudrost; zophos – mrak. Prema ovom, filozofi bi bili ljubitelji mraka. Šta može biti biti pod simbolom mraka. Neistina, laž, bez mudrosti .. smrt? Postojalo je dosta filozofa i filosofa, čija se filozofija ili filosofija međusobno spore. Neki bi rekli sasivim neusaglasena disciplina, čak možda sa do kraja nedokazanim tvrdnjama (teza-protivteza)
 
Poslednja izmena:
Termin filosofija (Φιλοσοφία), nastao je od glagola "filein" (φιλεῖν, voleti) i imenice "sofija" (σοφία, mudrost) Na srpskom jeziku 's' je postalo 'z', mada postoji sporenje oko same reči, pa tako jedni kažu filozofija, drugi filosofija.

U google prevodiocu, pustio sam zvučni izgovor grčke reči Φιλοσοφία, i čini mi se da sam čuo ' filosofija'. Pretražujući internet, našao sam komentare da reč filozofija potiče iz grčkog jezika (ne zvuči mi tako), dok je filosofija po izgovoru iz ruskog (reč je u direktno preuzeta iz grčkog; u ruskom se izgovara isto kao i grčkom - prosudite sami; sa možda razlikom u naglasku)

ruski:

http://translate.google.rs/translat...ja&um=1&ie=UTF-8&sa=N&tab=wT#sr|ru|filozofija

grčki:

http://translate.google.rs/translat...ja&um=1&ie=UTF-8&sa=N&tab=wT#sr|el|filozofija


Dublja poenta od jednog slova. Sofia - mudrost; zophos – mrak. Prema ovom, filozofi bi bili ljubitelji mraka. Šta može biti biti pod simbolom mraka. Neistina, laž, bez mudrosti .. smrt? Postojalo je dosta filozofa i filosofa, čija se filozofija ili filosofija međusobno spore. Neki bi rekli sasivim neusaglasena disciplina, čak možda sa do kraja nedokazanim tvrdnjama (teza-protivteza)

Филозоф значи онај ко воли мудрост и чему ова тема?

Или биће колико видим да је ово још једна тема од многих у којој ће неко износити своја "узвишена" мишљења како у филозофији нема доказаних истина за разлику од драге му науке где тога има. Ма немој!

Оверлоадеру, или Рамоксу, ако негде има доказаних истина оне су у филозофији. У науци заправо тако нечег нема! Како је давно показао Хјум научни метод барата само претпоставкама не и аподиктичким истинама.

А што се тиче мрака.
Чак и када би филозофија то значила имало би смисла, јер мрак асоцира на трансцендентно или на ствар по себи ... а шта је друго сврха филозофије него дати нам колико је то могуће, откровење суштине света и живота изван појаве.
 
Pročitaj ponovo temu, ispravan termin se traži. Drugi termin 'z' može da označava mrak. Filosofija žnači mudroljublje, niko nije sporio njene dokaze istine. Neosporno je međutim da postoje filozofiranja koja se ne slažu. Koliko mi je poznato i filosofija je nauka, ali nećemo sada o nauci. Tema je ispravan termin.
 
Mudrost i mrak imaju mnogo toga zajedničkog..Iskustvo je neophodan preduslov mudrosti (da ne zalazim sada u predispozicije mudrosti). Lijepo iskustvo daje samopouzdanje, ali koliko aktivira misaone procese i usaglašava ličnost, određuje stav prema životu, odn. stav prema opasnosti.. Negativno iskustvo aktivira nagone, a ovi preko emocija aktiviraju misaonu koru, koncentraciju, fokus..pronalaze se rješenja, određuju strategije, kreira taktika, odmjeravaju snage..
Negativna iskustva ili 'mrak' organizuju ličnost, a mudrost je najbolje oružje i odbrana istovremeno .. Što te ne ubije ojača te, kaže naš narod .. misaona snaga zasnovana na iskustvu, snaga ličnosti zasnovana na iskustvu je mudrost .. konflikti riješeni na svjesnom nivou pronalaženjem uzroka istih dovode do zaključaka koji trebaju ličnost 'bolje' voditi..Uzrok misaonih tokova je mrak, potvrda i podsjetnik svjetlost
 

Погледао сам.
Филм заправо није обичан филм већ се ради о адаптацији драме коју је написао "Cormac McCarthy" и састоји се од дијалога између две особе "беле и црне" о разним религијским и филозофским темама, при чему је централан тема можемо рећи сукоб оптимизма и песимизма. Боље да је оверлодер на томе засновао тему.
Наравно, у драми као и у филозофији песимизам је неприкосновен иако разне друге рефлексије дотичног професора не држе воду или израњају из заблуда које је филозофија давно разоткрила..попут рецимо ништавила коме професор тежи и слично.

А што се тиче оптимизма осим Лајбница који је покушао да покаже како је овај свет најбољи од свих могућих светова...а због чега је исмеван до дан данас, велики филозофј једноставно нису могли да дођу до тог аспурдног погледа на свет.

Али то запараво није тема..иако би могла и да буде. :think:
 
Filozofija termin... da malo parafraziram Witgenstajna - " Sta je filozofija do istorija silovanja jezika" ... a kakvih je sve serijskih silovatelja bilo... siluju sve dok ne izgrade sistem....

...sad to napisi na skolskoj tabli 100 puta... zutom kredom... da jarko zvechi...
 
Filozofija termin... da malo parafraziram Witgenstajna - " Sta je filozofija do istorija silovanja jezika" ... a kakvih je sve serijskih silovatelja bilo... siluju sve dok ne izgrade sistem....

...sad to napisi na skolskoj tabli 100 puta... zutom kredom... da jarko zvechi...
А ти ту декадентну филозофију језика, баци тамо где јој је место а потражи праву филозофију коју можемо наћи у делима Барклија, Канта, Шопенхауера ,Бергсона и сличних.

Креаторима новог светског поретка не одговара да људи много мисле, зато су смишљеним деловањем довели филозофију на ниво декаденције на којој је данас. Баш као што су учинили са музиком и целом ументошћу, све иде ка томе да се од људи направе мрави. Људи без индивидуалитета. Стадо.
 
Погледао сам.
Филм заправо није обичан филм већ се ради о адаптацији драме коју је написао "Cormac McCarthy" и састоји се од дијалога између две особе "беле и црне" о разним религијским и филозофским темама, при чему је централан тема можемо рећи сукоб оптимизма и песимизма. Боље да је оверлодер на томе засновао тему.
Наравно, у драми као и у филозофији песимизам је неприкосновен иако разне друге рефлексије дотичног професора не држе воду или израњају из заблуда које је филозофија давно разоткрила..попут рецимо ништавила коме професор тежи и слично.

А што се тиче оптимизма осим Лајбница који је покушао да покаже како је овај свет најбољи од свих могућих светова...а због чега је исмеван до дан данас, велики филозофј једноставно нису могли да дођу до тог аспурдног погледа на свет.

Али то запараво није тема..иако би могла и да буде. :think:

Nastavak teme u tom toku, svetlo ili mrak, život ili smrt. Lajbnic je pokazao da je najbolji moguć, ne i da je savršen. U nedostatku savršenosti, šta oslobađa.

Intelekt, sposobnost razmišljanja i rasuđivanja, kao oruđe otkrivenja žiivota, njegove istinske vrednosti i smisla, ili donosioc svetlosnog mraka, smrti svemu, počev od ljudskih bića, pa na dalje, priroda, materija, na kraju i prostor sam. Sledeči korak destrukcije je ništavilo.

"The Sunset Limited " Dijalog dva lika. Black (Samuel L. Jackson) pokušava da ubedi White-a (Tommy Lee Jones), da život ima smisla, sada i posle njega. Dva lika suprotnih verovanja. White je celog života razmišljao da se ubije, smrt video kao svetlo, nešto sto ce ga osloboditi. Ne samo fizičku smrt, već i smrt potencijalnog zagrobnog zivota u nekom drugom svetu. On vidi apsolutni bes(z)msao života kao pojma. Black se koristi raznim načinima kako bi ga odvratio od namere. Na kraju ne uspeva da po drugi put odvrati od samoubistva. Nikada i nije zapravo, samo odložio vreme. Obavezno pogledati film.

 
Poslednja izmena:
А ти ту декадентну филозофију језика, баци тамо где јој је место а потражи праву филозофију коју можемо наћи у делима Барклија, Канта, Шопенхауера ,Бергсона и сличних.

Креаторима новог светског поретка не одговара да људи много мисле, зато су смишљеним деловањем довели филозофију на ниво декаденције на којој је данас. Баш као што су учинили са музиком и целом ументошћу, све иде ка томе да се од људи направе мрави. Људи без индивидуалитета. Стадо.
Ne,ne Ozi...Prvo pobacamo izsilovanu filoz(s)ofiju,jer je rastavimo na atomske i subatomske sastojke kad ispada da su se i Barkli i Kant i Artur i Anri ...igrali loše sašivenim odelima (rečima) misli o nepreciznim senzacijama odraza mutnog ogledala...
Uz to,pomenuti su bili totalni introverti,a neki od njih čak i narcisi melanholični(psihotičari u sebe zatuljeni do stupora!)-tako da su njihove doktrine u skladu s njihovim karakterom...
I do tvojih misli je teško dopreti jer si ubeđen da su i moje ispisane reči samo tvoje misli s kojima se sporiš,a u stvari-komuniciraš sa mnom-sa "spoljnim" svetom!
A to odbijaš sebi da priznaš čak i kad stisneš "Enter"...
Tvoj problem jeste tvoja introvertnost.
Kad ovladaš svojim bićem i uspeš kao ja da GLEDAŠ SVET SA BRDA BIFOKALNIM OČIMA u svojoj IMAGINACIJI videčeš svet predivnih boja,bezbroj mogućnosti i taj BRILIJANT na dlanu svoje ruke...Razni introverti(idealisti) i extroverti (realisti) će ostati za tobom jer češ ih sahraniti u grobljima njihovih praznih "odela"-reči...To je i Ludvig uradio,ali je Traktat prerano počeo pisati ne očistivši i sam reči...Priznao on to i odrekao se svega šta je napisao...A,vidiš-i on bio introvert,ali genijalan...
 
Ne,ne Ozi...Prvo pobacamo izsilovanu filoz(s)ofiju,jer je rastavimo na atomske i subatomske sastojke kad ispada da su se i Barkli i Kant i Artur i Anri ...igrali loše sašivenim odelima (rečima)

Ти си се видим ухватио за неке "речи" као одбране од неоспорних истина идеализма. Какве речи?
Ако негде има празних појмова и њихових празних репрезената тј. речи, има их у декадентној филозофији која је зачета са Хегелом а до данас сведена на филозофију језика или на млаћење празне сламе где типови потпуно лишени ткз. "филозофског разбора" ... млатарају празним појмовима а све уз чежњиви осврт на научни метод коме су препустили откровења суштине света и живота. То су припадници свакидашег пука који су неспособни схавтити узвишене истине идеализма и онда следе банални пут где је свет реалан, где су боје и осећаји на предметима, где објективан свет постоји сам по себи а научни метод је ту да нам открије његову суштину.

То се бави речима!!!!! То се бави сенкама и гради куле од карата!

Идеализам се бави , не сенкама на зиду Платонове пећине, већ сунцем иза наших леђа које сенку баца.
Речи ту нису празне већ су утемељене на најчвршћим темељима истинитости а који се тичу непосредних чињеница свести. Чињеница које долАзе пре емпириског искуства и представаљају услов истог. Самим тим то знање је ултимативно.

Што се тиче теме белог и црног тј. оптимизам и песимизма. Ти Ковикасу видим да си одушевљен овим светом кога називаш "предиван". Нећу износити аргументе песимизма јер људи одмах на њега пројеkтују баналан песимизам незадовљних жеља, већ ћу пренети пост о томе који сaм већ писао а тиче се и ове теме:

Sa teme o Negaciji volje:
Da...
Zadovoljstvo nastaje kada posle dugotrajnog napora,ucenja i nerviranja polozimo ispit, tj. kada nerviranje i napor prestanu,kada posle visecasovnog osecaja gladi,pojedemo nesto i onda ta glad(osecaj nezadovoljstva) prestane,kada posle zelje za necim to sebi i priustimo. Kako je zelja za necim patnja,zadovoljstvo je samo prestanak te patnje. Cak,sto vise zelimo nesto tj.patimo za necim,zadovoljstvo ce biti vece. Npr.sto smo duze gladni,osecaj zadovoljstva kad jedemo bice veci.Sto duze zelimo neku stvar,bicemo srecniji kada je dobijemo tj,kada patnja za time prestane. Problem je sto sa tim mi nista nismo resili,jer cim zadovoljimo jednu potrebu,ona nam vise nije zanimljiva i javlja se neka druga. Javlja se nova patnja..
Kao sto je Sopenhauer i rekao,jedno od retkih mesta gde patnja moze da utihne na tren je umetnost. I sa tim se apsolutno slazem.
Zanimljivo je kako ovo njegovo razmisljanje niko ne zeli da prihvati,u startu govoreci da su to gluposti.
Cak je i moja profesorica filozofije rekla kako je on depresivac i kako je to sto prica strasno i nema smisla.

Da, Sopenhauera znaju po pesimizmu i to je ono na sta ljudi pomisle kada ciju za njega, a svo ono znanje koje je on pruzio covecanstvu a posle koga, kako je on sam govorio, "Sfinga moze da propadne u ponor, jer su sva pitanja filozofije resena"..to je "strasno i nema smisla" kako kaze tvoja profesorica.

Filozofski pesimizam nije isto sto i ocajanje. Velika je razlika izmedju nekog ko pati nad time sto ga je ostavila devojka ili sto nije kupio nova kola ili zbog neke slicne banalnosti koja se tice individualne volje. Nije isti taj "pesimizam" i pesimizam filozofa koji sazaljeva samu sudbinu coveka uopste. Samu "nezgodu biti rodjen" kako bi rekao Emil Sioran.
Kada smo vec kod njega... Emil Sioran ... filozof paroksizma patnje..onaj koji vice "krikom beznadja" i silogizmima gorcine...
Evo kako izgelda taj filozof koji je dodirnuo transcendentno:
200px-sibiu_cioran.jpg


Kada bi njega pogledao neki covek ...projektovao bi svoj duhovni sklop i zakljucio da Emil Sioran eto pati sto nije zadovoljio neku banalnost iz svog zivota.
Greska....melaholija filozofa je nesto sasvim drugacije ...ono sto vodi negaciji volje...
Sopenhaurov pesimizam je uzviseni patos. Put ka spasenju.
 
OK...Skoro pola ukupnog čovečanstva u tom smeru misli-to su introverti,druga (tek malo veča)polovina su realisti-extroverti.Iz tog razloga valja da se uzdržim ponekad od "očiglednosti" ili "nemoguće neposrednosti"...Valja uvažiti karaktere po rođenju šta je i praktično-jer ih je nemoguće menjati!Tek manje od 1 % populacije nije opredeljeno več ravnomerno funkcioniše neselektivno...Takva psiha označava starmalu decu koja veoma često zapanjuju odrasle.I imaju mnogo talenata,a naravno-odlični su učenici,idu na takmičenja...Kasnije su odlični studenti,članovi MENSE,vrhunski stručnjaci i svestrani ljudi...Ni u starosti nemaju dovoljno vremena za svoje (intelektualne)želje...O,da...ukupno jesu blagi pesimisti,ali dnevni optimizam seju oko sebe...Svratite u Kafanu-tamo su...
 
Prekinite da pucate praznim puškama, i poređajte te metkove, lepo u redu da ih svi vide, ukoliko ih ima uopšte. Smatrate da je svet nesavršen, čovek kao kreacija, ili samo trenutno nedovoljno savršen; shodno tome moguć je dovoljno savršen. Izložite sve primedbe na svet. Lepo vam je u trenutnom svetu, vaš životni smisao je dovoljno dobar. Koji životni smisao smatrate da nije dovoljno dobar; izložite životne motoe i smislove.
 
- Sopenhaurov pesimizam je uzviseni patos. Put ka spasenju.
Spasenje se ovde odnosi na nestanak sveta, onoga što baca senku? Verovatno prekidom razmnožavanja populacije, usled prihvatanja te ideje. Izvan se očekuje ništavilo, koje će ih isto spasiti od života? Ako se na to odnosi, zašto se Šopenhauer nije ubio. Možda se u tom slučaju plašio smrti, a možda mislio da je život ipak dovoljno vredan za nešto (dovoljno savršen je moguć)
 
Spasenje se ovde odnosi na nestanak sveta, onoga što baca senku? Verovatno prekidom razmnožavanja populacije, usled prihvatanja te ideje. Izvan se očekuje ništavilo, koje će ih isto spasiti od života? Ako se na to odnosi, zašto se Šopenhauer nije ubio. Možda se u tom slučaju plašio smrti, a možda mislio da je život ipak dovoljno vredan za nešto (dovoljno savršen je moguć)

Не очекује се изван "ништавило" које је псеудопојам без значења. Нема за нас ништавила. Ништа је реч без значења. Постоји само нешто за нас... сада је ово али после неегаицје воље биће нешто друго али опет нешто.
Заборави нa реч "ништа"

Tema o ништа
http://forum.krstarica.com/showthread.php/259411-NISTA?highlight=nista

Значи, говоримо о ствари по себи. А зашто се Шопенхауер није убио ...сам је објаснио у својој филозофији..јер самоубиство није исто што и негација воље. Ако уништиш једну сенку од многих, на зиду пећине, тиме ниси уништио или тачније речено променио сунце које сенку баца.
Воља остаје недирнута тиме.
 
Не очекује се изван "ништавило" које је псеудопојам без значења. Нема за нас ништавила. Ништа је реч без значења. Постоји само нешто за нас... сада је ово али после неегаицје воље биће нешто друго али опет нешто.
Заборави нa реч "ништа"

Tema o ништа
http://forum.krstarica.com/showthread.php/259411-NISTA?highlight=nista
Ništa ne očekujem. Ako ga je posle života ponovo sačekao život? Od čega zapravo on beži, postoji li za njega zamišljen, a dovoljno savršen svet, u kojem bi egzistirao, na neki njegov savršen način. Ukoliko ne postoji, njega je oslobodila smrt, i to prirodna po svemu sudeći. Da nije te smrti, on bi čitavu večnost se borio sa "senkama", snivajući smrt da pokuca na vrata.

Значи, говоримо о ствари по себи. А зашто се Шопенхауер није убио ...сам је објаснио у својој филозофији..јер самоубиство није исто што и негација воље. Ако уништиш једну сенку од многих, на зиду пећине, тиме ниси уништио или тачније речено променио сунце које сенку баца.
Воља остаје недирнута тиме.
On je mrtav, da li svojom ili rukom prirode, nema razlike. Nije ništa uništio, volja ga je i dalje vodila kroz život. Hranio se, opstajao, živeo, baveći se tome kako ne želi da živi. Pisao je o Indiji, možda je verovao u reinkarnaciju, i prekid večnog kruga umiranja i rađanja. I da se ponovo rodio, ne seća se prošlog, a ko smo mi nego sećanja. Bez toga mi smo samo prazni papiri, bačeni, pa spremni za reciklažu (u slučaju reinkarnacije, koja je meni malo moguća)
 
Neverovatno, upravo sam pogledao film Sunset Limited, o kojem sam pisao na osnovu kratkih opisa. Da napomenem, nisam čitao dramu Cormac McCarthy-ja. Neka čudna igra subine uputila me je na taj film, koji sadži 90% mojih vlastitih razmišljanja. Ponekad sam profesor, u svoj svojoj ulozi i biti., nekada i Crni, u izvensom smislu.

Tragam za postizanjem maksimalno mogućeg savršenstva nečeg, slušanje životnih melodija drugih bića, uživanje u zaista estetski vrednim, umetnosti, spoznaji, ne ugrožavajući druge. Profesor je krenuo sličnim putem, a završio u obožavanju smrti. Bitna razlika, u odnosu na profesora, je ta što ipak trenutno mislim da život može biti dovoljno savršen, da se svet može urediti, iako su mali izgledi za to. Takođe, neki drugi savršeniji oblik egzistencije mi se čini smislenim, iako ponekad, u mračnim trenucima, i ta opcija pada u ponor.

U podsvesti ljudi je želja za smrću sebe i drugih, zato i hodaju stazama daleko od savršenosti, uživajući u tom momentu, ali nesvesni kuda taj put vodi. Na taj način se taj talas širi, postaje se instrument smrti, izmanipulisana igračka, napojena iluzijama, koje postaju svrha životna. Ne može se biti opredeljen za život, a biti protivan njegovoj harmoniji, naraušavajući je. U odredu smrti, postoje i svesni poput profesora. Profesor nije instrument smrti, postao je smrt sama. Ušao je u legiju anđela smrti, za koje su oni koji hodaju ka njima ništavni, jer te oslobođujuće smrti nisu svesni. Takvi bi i dalje večno hodali tim putem, a nikada ne stigli u takvo "smrtno" stanje svesti.

Tema je tu, ali nema sagovornika. Strah od nedovoljno dobrog životnog smisla, ili strah od istine da i dalje živite a vidite apsolutni besmisao bilo kakve vrste egzistencije. Ne mogu se ubrojati u nijedno od ta dva, kao sto sam obrazložio. Izgleda da je isuviše teška, za razliku od ostalih, koja služi kao teren za pucanje mecima sa police "Filozofija". Raznih stvari tamo možete pronaći, svako je izabrao nešto, za šta subjektivno oseća da je dovoljno za pobedu u forumskom meču. To mu daje zadovoljstvo i užitak, ionako niko ne može pobediti, nema straha od gubitka. Na neki način i sam smisao svega, makar to bilo obično ništa. Osećaj je bitan; razmišljam, pametan sam, u pravu sam, citiram Ničea, veličinu, koliko ljudi njega uopšte poznaje (smatrajući inferiornim takve) moćan sam itd.
 
Poslednja izmena:
Ozi ti je odgovorio da je "ništa"kvazi ideja...Ja bih rekao: ne samo ideja o ništa,več i sve ideje kao prazne matrice ili okviri za slike koje u mislima imaju svoja "odela"ili kako ih je nazvao neki filozof "himere" misli...Dakle i sve Ozijeve spekulacije...
Tek misli koje imaju potencijalno objektiviziranje ili nekovrsni kvantni skok iz" prostora" u postojanje su misli vredne pažnje mislećeg bića...Nažalost,ima mislećih bića koja trate svoju pažnju na neproduktivne spekulacije.Pošto mi je ovo kao gimnastika-ovo se ne računa u blejeće spekulacije.Pomenuti Niče je rekao mudro;Nemoj mi pričati o istini-pokaži mi je...
Kad več pomenu besmisao-apsurd ili odsustvo smisla-moj savet je da nije problem i da se samoubijete jer niste u stanjuDA OSMISLITE SVOJ ŽIVOT,SVOJE CILJEVE,PLANOVE,ZADOVOLJSTVA,NAČINE ISPUNJAVANJA DUŽNOSTI... Ali navijam za vas kako osmišljavate svoje smislove...Ne otpisujem nikog,ali pored ovakvih,civilizovanih,ljudi,pitam se (gledajući taj city s brda)da li ljudska civilizacija etički i zaslužuje dugovečnost i uzlet ka bogovima...
 
Ozi ti je odgovorio da je "ništa"kvazi ideja...Ja bih rekao: ne samo ideja o ništa,več i sve ideje kao prazne matrice ili okviri za slike koje u mislima imaju svoja "odela"ili kako ih je nazvao neki filozof "himere" misli...Dakle i sve Ozijeve spekulacije...
Ništa definitivno postoji kao pojam (u ovom slučaju znači izbrisati) Zamisli svemoguću mašinu, delete subject coviax1 ENTER Ideja je ideja, samo to. Ideja može biti realna, ali koja. Kreativna sila sveta definitivno postoji, nije potrebna vera za tako nešto. Zašto nas je stvorila, i pitanje za pitanjem stignemo do stvarne mogućnosti života posle smrti. Moguće je čak na osnovu kreacije učiti o istini, spoznajom saobraznog načenja (nauka o saobraznosti) Više o tome na drugoj temi.

Tek misli koje imaju potencijalno objektiviziranje ili nekovrsni kvantni skok iz" prostora" u postojanje su misli vredne pažnje mislećeg bića...Nažalost,ima mislećih bića koja trate svoju pažnju na neproduktivne spekulacije.
O čemu onda, o moralu, etici, estetici, logika.. Ovo pitanje je pitanje svih pitanja. Mi živimo, u tom životu nešto i radimo. Pričajmo o tome.

Pomenuti Niče je rekao mudro;Nemoj mi pričati o istini-pokaži mi je...
Eno je svuda oko tebe.

Kad več pomenu besmisao-apsurd ili odsustvo smisla-moj savet je da nije problem i da se samoubijete jer niste u stanjuDA OSMISLITE SVOJ ŽIVOT,SVOJE CILJEVE,PLANOVE,ZADOVOLJSTVA,NAČINE ISPUNJAVANJA DUŽNOSTI...
Jesam u stanju, ali delimično, jer moj put je uzvodno. Ne prilagođavam se, a postaje sve teže gledati i slušati ceo svet koji me okružuje. Zamisli sebe u blatu, ne sviđa ti se? Možda nisi svestan blata, pa ti odgovara. Našem profesoru nije to velikim slovima navedeno problem, on u svemu tome ne vidi smisao. Verovatno nisi pogledao film.

Ali navijam za vas kako osmišljavate svoje smislove...Ne otpisujem nikog,ali pored ovakvih,civilizovanih,ljudi,pitam se (gledajući taj city s brda)da li ljudska civilizacija etički i zaslužuje dugovečnost i uzlet ka bogovima...
Ponovo bez odgovora, gde je tvoj smisao. Zašto ga kriješ, šta te ispunjava..
 
Nisam gledao film-tek kad od stopedesetšest ljudi čujem da je "avion"-pogledam početak,možda i sredinu,veoma teško dočekam kraj...Ima desetak filmova ,od onih koje sam gledao,da je vredelo gubiti vreme na njih...Jasno mi i bez tog filma o čemu je reč...Ko o čemu babe o uštipcima,a filozofi o ima smrta-nema smrta...Traže jadni način da u dogledno vreme zbritve od Stare Dame...Ali,luckajte-pa na pavanje...
Inače,Tvoj post je OK -normalne reakcije obzirom na sve oko tebe i u tebi...Nemam nekih primedbi sem več izrečenih..Naročito poslednje rečenice koju sam napisao....
 
Nisam gledao film-tek kad od stopedesetšest ljudi čujem da je "avion"-pogledam početak,možda i sredinu,veoma teško dočekam kraj...Ima desetak filmova ,od onih koje sam gledao,da je vredelo gubiti vreme na njih...Jasno mi i bez tog filma o čemu je reč...
Gledas samo popularne filmove. Teško da ćes dočekati nešto previše vredno po tom principu.

Ima desetak filmova ,od onih koje sam gledao,da je vredelo gubiti vreme na njih...
Filmovi ti ne popunjavaju životno vreme, kako izgleda tvoj uobičajen dan.

Jasno mi i bez tog filma o čemu je reč...Ko o čemu babe o uštipcima,a filozofi o ima smrta-nema smrta...Traže jadni način da u dogledno vreme zbritve od Stare Dame...Ali,luckajte-pa na pavanje...Inače,Tvoj post je OK -normalne reakcije obzirom na sve oko tebe i u tebi...Nemam nekih primedbi sem več izrečenih..Naročito poslednje rečenice koju sam napisao....
Ovaj stav je nerealan. Nema traženja, spoznaja dovodi do tog momenta. Snaga jednog i drugog su u balansu. To je razlog zašto svet i dalje postoji, a u isto vreme bića umiru. Čeka se određena doza prevage, nakon čega će se jedna polovina zauvek izgubiti.

Pitanje o smislu večnosti, jer u tom slučaju, baba ne bi mogla o uštipcima (nema potrebe za hranom, jedino iz sećanja), a filozofi bi dobili odgovor, time i nova pitanja. Konzumatori mudrosti, konzumatori hrane, umetnosti kreatori .. Nema sumnje, svima je potrebna hrana, misaona, makar i banalna ptiča o uštipcima. Tom pričom osete neku vrstu emocije bliskosti, da ne kažem ljubavi. Izgleda da je to jedina stvar koja drži svet u postojanju, ljubav, ma sta to značilo. Možda u smislu, ono šta volim to me zadovoljava, smisao sam. S druge strane zašto mržnja ne bi bila dovoljna, iako bi na samom kraju, kada nestane omrženog objekta, dovela u destrukciju. Smisao besmisla rekao bih.

Pojedini su sposobni za sopstvenu kreaciju, njihova lična nota. Sasvim izgledno poslednja kruna životnog dostignuća. Naravno, kreacija sudi o njenoj vrednosti, opet prema određenom relativizmu umova subjekata. Dolazimo do verovatno jedine sigurne životne istine: Живот је звук, a o ukusima ne vredi raspravljati; smrt je mač, njegova oštrica seče na pola, smrtni deo pada u večni plamen uništenja. Pepeo u vatri postaje vatra, sagoro u poslednjoj kapi beskonačnog besa.
 

Back
Top