Filmovi snimljeni po književnim delima

Srce tame i Apokalipsa sada - i jedno i drugo odlično. Možda je Kopolin film čak i bolji, Konrad ima i boljih romana.

Inače me ne interesuju filmske verzije knjiga koje volim, ali Kopola nije "snimao roman". Knjiga mu je bila samo osnovna inspiracija.

Pa realno, film i nema veze s knjigom, što god Coppola rekao.

Conrad ima boljih romana, no ovo je više noveleta nego roman. O ST mišljenja su podijeljena: većina misli da je to vrhunsko djelo, a manjina da je precijenjeno. Ja sam tu uz većinu.

Kod AS- dalo bi se pričati, no da budem provokativan: meni je taj film pretenciozno mudroserstvo. Od tih pretencioznih, pseudoumnih, mislim da je, uza sve slabosti, Malickov film istinski metafizički epski film. Za manjinu, AS je ne baš uspjela avantura. Ja sam tu uz manjinu.
 
Kod AS- dalo bi se pričati, no da budem provokativan: meni je taj film pretenciozno mudroserstvo.

Nisam filmofil, ali kad gledam filmove više ih doživljavam kroz pojedinačne slike i sekvence, nego kao koherentnu priču sa idejom i porukom. Tako kod Apokalipse volim onu "I love the smell of napalm in the morning" epizodu. A i onaj kraj sa Brandom (posebno director's cut verzija) je vizuelno vrlo uspješna. U svakom slučaju, to mi je drugi omiljeni ratni film, poslije Full Metal Jacket.
 
Nisam filmofil, ali kad gledam filmove više ih doživljavam kroz pojedinačne slike i sekvence, nego kao koherentnu priču sa idejom i porukom. Tako kod Apokalipse volim onu "I love the smell of napalm in the morning" epizodu. A i onaj kraj sa Brandom (posebno director's cut verzija) je vizuelno vrlo uspješna. U svakom slučaju, to mi je drugi omiljeni ratni film, poslije Full Metal Jacket.

Pa da, dobar dio filmova nije "cjelovit", ostaju detalji, replike, štosevi, .....

Film je posebno sredstvo izražavanja (OK- i to je tričavo).
 
Čudna devojka (1962) – Jovan Živanović se odlično pokazao u režiji ovog filma, koji povremeno isplivava kao tihi favoriot mnogobrojnih ovdašnjih filmofila. Kao osnova poslužio je izvanredni roman Izlet u nebo Grozdane Olujić, a Živanović je uz pomoć scenariste Juga Grizelja uspešno savladao minsko polje sinkopiranog narativa iz literarnog predloška. Osim toga, Čudna devojka se preporučuje i kao sugestivna i uverljiva romansa, a poseban ukras predstavlja Beograd koji u pozadini izrasta u grad kakvim ga znamo danas
 
U raljama života (1984) – beogradski producent i značajan broj ovdašnjih glumačkih lica daje nam za pravo da barem u ovom odabiru prisvojimo ovo vrlo dobro filmsko ostvarenje i više nego zadovoljavajuće filmsko prepakivanje romana Dubravke Ugrešić. Reditelj Rajko Grlić ovde je znalački izbalansirao polivaletnost priče, zadržavši i složenu naraciju i osnovni ton romana. Sve to u krajnjem zbiru dovodi do suda o dostojanstvenoj i smislenoj ekranizaciji i verovatno najkvalitetnijem Grlićevom rediteljskom radu.

 
Pop Ćira i Pop Spira (1957) – ovo ostvarenje velike Soje Jovanović na prvom mestu biva isticano kao prvi YU kolor-film, ali to nimalo ne bi trebalo u zasenak da baci činjenicu da je istovremeno reč o izvrsnom prevođenju proze Stevana Sremca u filmski medij. Soja Jovanović je (kao i uvek) neusiljeno na filmski medij preinačila priču o ovdašnjim nepopravljivim naravima, ističući šarm i poletnost Sremčeve proze, a obogativši film i umešno inkorporiranim elementima slapstick komedije
 
Maestro i Margarita (1972) – takođe velikan Aleksandar Petrović je početkom sedamdesetih godina prošlog veka pokazao prilično hrabrosti pristupivši adaptaciji ovog Bulgakovljevog remek-dela. Formalno gledano, ovo je italijansko-jugoslovenska koprodukcija sa stranim glumcima u najzapaženijim ulogama, a istovremeno je reč o adaptaciji bisera ruske književnosti snimanoj u Srbiji, i ta se polifonija odrazila i na sam film, kome se ima štošta zameriti, ali čijem autoru barem moramo odati počast na odvažnosti i ambicioznosti koja je, kanda, davnih dana netragom nestala iz srpskog/jugoslovenskog filma.
 
Glasam za ljubav (1965) – na krilima uspeha gorepominjane Čudne devojke nastala je i ova adaptacija istoimenog romana narečene Grozdane Olujić. Poređenja su nužna, Glasam za ljubav Tome Janića je manje filmski maštovit i razigran, ali i u tom svom svedenijem ruhu ovaj film diskretno odražava egzistencijalističku bit proze Grozdane Olujić, što skupa sa suptilnom bajkolikošću ovu priču o mladalačkoj ljubavi i zametku pobune u odbranu prava na individualnost Glasam za ljubav čini skrajnutim biserom naše istorije filma.
 
Rekvijem za snove (Requiem for a Dream, 2000)


„Rekvijem za snove“ je film snimljen 2000. godine u režiji Darena Aronofskog, a nominovan je i za Oskara. Oslikava tragičan sunovrat četiri zavisnika, prikazujući ih, simbolično, kroz tri godišnja doba: leto, jesen i zimu. Svaka od ovih osoba ima svoj san koji pokušava da ostvari posredstvom različitih opijata. Film je za inspiraciju imao istoimeni roman Hjuberta S. Džuniora, napisan 1978. godine.
 
Isijavanje (The Shining, 1980)


Ljubiteljima Stivena Kinga, čuvenog američkog pisca, ova informacija je sigurno poznata. „Isijavanje“ (1977) je samo jedan od romana ovog autora koji doživeo svoju filmsku adaptaciju. King je jedan od pisaca koji su najviše privlačili Holivud, pa su njegova dela doživela više od 50 ekranizacija (ne računajući serije i TV filmove).
 
Doručak kod Tifanija (Breakfast at Tiffany’s, 1961)


Lik Holi Golajtli, u dugoj crnoj haljini sa muštiklom, prva je asocijacija na čuvenu holivudsku glumicu Odri Hepbern. Pre nego što je ovekovečena na velikom platnu, Holi je postojala kao literarni junak u najpoznatijem romanu Trumana Kapota, napisanom 1958. godine i uvek je bila, po rečima samog pisca, njegova omiljena kreacija.
 
Ljeto nas ubrzano napušta, donoseći sa sobom kiše koje nas tjeraju ostati kod kuće. Knjige, filmovi i serije savršena su razbibriga kada se nebo spaja sa zemljom, a vani miriše na jesen. Kako bismo u tu razbibrigu unijeli što više emocija, podsjećamo vas na omiljene ljubavne romane po kojima su snimljeni nezaboravni filmovi. Neki od njih su već moderni klasici ljubavnog žanra, dok će drugi to tek postati. Zašto biste samo čitali ili gledali kada te dvije aktivnosti možete spojiti u "dvostruki udar" na svoje emocije? Uz ove priče svakako je preporučljivo pri ruci imati veliku količinu papirnatih maramica. Upozorili smo vas.
 

Back
Top