Favorizacija

Neno

Elita
Poruka
20.434
Svako u životu ima neke svoje favorite ili osobe koje su nam više "simpatične" od drugih. Favorizacija je izdvajanje nekoga iznad ostalih, nekada sa dobrim razlozima a ponekad baš i nemamo objašnjenja zašto nekoga izdvajamo i favorizujemo?
Ipak, favorizovanje često u životu ostavlja za sobom negativne posledice??

Jedan primjer..
Recimo, roditeljji vole jedno dijete više od drugog(ih)
Da li ste možda i sami bili u takvoj poziciji da vaš otac i majka vole vise vašeg brata i li sestru? Ili ste bili njihov mezimac, povlašten u svakom slučaju..
vi to vidite, osjetite, osjećate htjeli ili ne ljubomoru, zavist, osjećaj manje vrijednosti, povlačite se u sebe.. emocionalno, psihički, društveno ste ugroženi i to nije do vas.. što je još gore, vi to kako god htjeli ne možete promjeniti. Možda ste bolji, ljepši, uspješniji, bolje učite ili vam je primjerno vladanje, ali avaj.. sve je to uzalud.. roditelji (ili jedno od njih) i pored svega vise vole drugog.. To je bukvalno favorizacija jednog dijeta nad drugim(a)..
favorizovanom dijetu nije lako.. Kao mezimče, njegovi roditelji će ga bezuslovno podržavati u svemu.. uvijek će u njihovim očima biti u pravu iako nije, svi drugi će biti u krivu samo ono ne.. Favorit ili mezimac će imati velijih problema u stvarnom životu jer će na nekad grub način shvatiti da je svijet drugačiji i da za neko povlaštenje treba i te kako pokazivati neke druge osobine i karakter, tj neće ga tretirati kao kod kuće. To može imati mnogo veće traume za to povlašteno dijete nego ono koje to nije..

Da li je favorizacija grubo rečeno jedan oblik diskriminacije?
Da li ja favorizovanje donosi jedan vid nepravde jer nekada to "izdvajanje" nije najčistije, pa u suštini se izdvajaju i brane osobe koje to (ipak) ne zaslužuju?
 
Poslednja izmena:
Nije pedagoski. Tako da favorizacija ne bi trebalo da postoji tamo gde postoji vaspitna delatnost institucije.
Na radu je diskriminacija - pravljenje razlike u uslovima rada, zasnivanju ro, zaradi po osnovu licnog svojstva.
Tako da ostaje jako usko podrucje na kojem bi bila "dozvoljena" favorizacija, a najbolje da to podrucje bude "u glavi" i da se drzi pod kontrolom.
 
Net je druga priča.. igrom slučaja a i zato što živimo u istom mjestu, imao sam priliku da upoznam dvije osobe koje su mi bile više nego prijatne na jednom forumu. Posle toga sam totalno promjenio mišljenje o njima i uveliko se razočarao.
 
Nije pedagoski. Tako da favorizacija ne bi trebalo da postoji tamo gde postoji vaspitna delatnost institucije.
Na radu je diskriminacija - pravljenje razlike u uslovima rada, zasnivanju ro, zaradi po osnovu licnog svojstva.
Tako da ostaje jako usko podrucje na kojem bi bila "dozvoljena" favorizacija, a najbolje da to podrucje bude "u glavi" i da se drzi pod kontrolom.
a kako? imaš dvije mačke, jedna ti draža a drugu bi nogom šutnula? ne moramo ništa ni reći ali odaju nas postupci i maniri prema njima. :kafa:
 
Da li je favorizacija grubo rečeno jedan oblik diskriminacije?
Da li ja favorizovanje donosi jedan vid nepravde jer nekada to "izdvajanje" nije najčistije, pa u suštini se izdvajaju i brane osobe koje to (ipak) ne zaslužuju?


Po meni , jeste vid diskriminacije.
Dakle , odvajanje , guranje nekoga u stranu da bi drugoga uzdigli i da bi se sva pažnja posvetila njemu.
Ta favorizovana osoba i ne mora da ima probleme u životu , može sasvim odlično da mu ide ...Ali zato ona druga , nefavorizovana strana može da nosi traume u sebi celoga života.
I nisu bitne reči ....Bitno je postavljanje , pogled , ponašanje ...
Sve se može čuti i bez reči .Vidi se.
 
Svako u životu ima neke svoje favorite ili osobe koje su nam više "simpatične" od drugih. Favorizacija je izdvajanje nekoga iznad ostalih, nekada sa dobrim razlozima a ponekad baš i nemamo objašnjenja zašto nekoga izdvajamo i favorizujemo?
Ipak, favorizovanje često u životu ostavlja za sobom negativne posledice??

Jedan primjer..
Recimo, roditeljji vole jedno dijete više od drugog(ih)
Da li ste možda i sami bili u takvoj poziciji da vaš otac i majka vole vise vašeg brata i li sestru? Ili ste bili njihov mezimac, povlašten u svakom slučaju..
vi to vidite, osjetite, osjećate htjeli ili ne ljubomoru, zavist, osjećaj manje vrijednosti, povlačite se u sebe.. emocionalno, psihički, društveno ste ugroženi i to nije do vas.. što je još gore, vi to kako god htjeli ne možete promjeniti. Možda ste bolji, ljepši, uspješniji, bolje učite ili vam je primjerno vladanje, ali avaj.. sve je to uzalud.. roditelji (ili jedno od njih) i pored svega vise vole drugog.. To je bukvalno favorizacija jednog dijeta nad drugim(a)..
favorizovanom dijetu nije lako.. Kao mezimče, njegovi roditelji će ga bezuslovno podržavati u svemu.. uvijek će u njihovim očima biti u pravu iako nije, svi drugi će biti u krivu samo ono ne.. Favorit ili mezimac će imati velijih problema u stvarnom životu jer će na nekad grub način shvatiti da je svijet drugačiji i da za neko povlaštenje treba i te kako pokazivati neke druge osobine i karakter, tj neće ga tretirati kao kod kuće. To može imati mnogo veće traume za to povlašteno dijete nego ono koje to nije..

Da li je favorizacija grubo rečeno jedan oblik diskriminacije?
Da li ja favorizovanje donosi jedan vid nepravde jer nekada to "izdvajanje" nije najčistije, pa u suštini se izdvajaju i brane osobe koje to (ipak) ne zaslužuju?
Ti si uzeo kao primer decu kao manje osetljiv primer, medjutim favorizacija pocinje interesom prvo licnim, pa se spusta na decu kao zastita i stimulise se dete koje je snalazljivije, kao primer drugom detetu. Cesto je to nesvesno zastitnicki.
Od ovoga pocinje i pozitivan stav prema ljudima koji se "snalaze" tacnije, nesposobnim ljudima koji nisu u stanju svojim mentalnim, intelektualnim, fizickim ili drugim sposobnostima da se uklope u drustvo, pa im je potrebna pomoc u vidu favorizacije, citaj, nepravedne podrske. Zar nije onda sasvim normalno da ce manje svesni ljudi da traze za svoju decu "favorizaciju" u vidu " zaposli mi dete bas se namucilo", a dete debil koji moze da odgovara samo istim takvim debilima.
 
Jedan primjer..
Recimo, roditeljji vole jedno dijete više od drugog(ih)
Da li ste možda i sami bili u takvoj poziciji da vaš otac i majka vole vise vašeg brata i li sestru? Ili ste bili njihov mezimac, povlašten u svakom slučaju..

Ja ću malo subjektivnije jer mi je ovaj deo naročito privukao pažnju.
Roditelj sa svakim detetom različito funkcioniše jer ma koliko ih ima-ne mogu biti ista.

Npr. to što su me moji roditelji ispoštovali kao ličnost mi je dragocenije od toga da li nekom spolja izgleda kao da me ne vole kao drugo dvoje dece.
Bila sam dete kojem preterana pažnja smeta, neko ko voli svoj svet, mogla sam sa 4-5godina da satima štrickam, crtam, igram se sama u sobi-ali kad naiđu, pravila bih facu kao da mi prekidaju nešto bitno, mogla sam da se igram u dvorištu vrtića i mimo radnog vremena (zgrada u kojoj smo živeli je bila tik uz vrtić), :zaljubljena: prosto sam rano izrazila kako najviše volim da funkcionišem, a oni su to prihvatili.
Drugo dvoje dece su takođe tretirali prema njihovim temperamentima, naravno-drugačije nego mene.

Kao tinejdžer, pa čak i adolescent sam pomišljala da ne mare za mene uopšte, puštali su me na studije bez da se čuju sa mnom i po mesec dana, ali se danas složilo sve u rečima kojima me opisuju kao dete-u mene su uvek imali 100% poverenja, rano sam bila satrmalo dete, jednom su se samo ogrešili o mene negde u 2-3. razredu osnovne i napravili potragu za mnom nakon škole da bi me izmlatili kad sam došla kući misleći da sam se smucala, uličarila... pa onda saznali da sam vreme provela u biblioteci :besna:... Sve sam sama radila bolje nego da su mi se mešali u bilo šta... i sa mnom im je bilo najlakše.

Znate, sa drugo dvoje dece ovi moji roditelji razmenjuju nekad i psovke, ali sa mnom nisu nikad, i nadam se da neće mada to interno nije tako strašno. I ovo drugo dvoje dece u mom prisustvu nikad nije opsovalo, pričalo gluposti. Mislim, rastem u sebi kad znam da će moja porodica uvek da se seti sa kim priča-i da ne zaslužujem da slušam đubre ni od koga.

Pravi roditelj je kad uspešno vidi i čuje sa kim i sa čim ima posla.
Jasno je da ne može baš svako da bude pravi roditelj, ali većina roditelja za svu svoju decu imaju jedno isto srce, ali ih različito tretiraju jer su naprosto različita.
 
Da li je favorizacija grubo rečeno jedan oblik diskriminacije?
Da li ja favorizovanje donosi jedan vid nepravde jer nekada to "izdvajanje" nije najčistije, pa u suštini se izdvajaju i brane osobe koje to (ipak) ne zaslužuju?


Po meni , jeste vid diskriminacije.
Dakle , odvajanje , guranje nekoga u stranu da bi drugoga uzdigli i da bi se sva pažnja posvetila njemu.
Ta favorizovana osoba i ne mora da ima probleme u životu , može sasvim odlično da mu ide ...Ali zato ona druga , nefavorizovana strana može da nosi traume u sebi celoga života.
I nisu bitne reči ....Bitno je postavljanje , pogled , ponašanje ...
Sve se može čuti i bez reči .Vidi se.
Naravno da jeste diskriminacija to je samo druga strana medalje
Ako jednu osobu favorizujes znaci da druga trpi i ona mora biti diskriminisana prosto ako izdvojis nekoga iz neke druge ostali ne mogu nikako da budu podjednako vazni vec padaju u sejku to i jeste poenta favorizacije
 
sto se ljubavi tice mislim da roditelji vole oba deteta samo su kao po pravulu mladjem naklonjeniji a za to postoji
rezon koji sam cula.naime sa mladjim detetom roditelji ce da zive krace..nego sa starijim
koliko ovo ima smisla ne znam ali sam cula
 
Naravno da jeste diskriminacija to je samo druga strana medalje
Ako jednu osobu favorizujes znaci da druga trpi i ona mora biti diskriminisana prosto ako izdvojis nekoga iz neke druge ostali ne mogu nikako da budu podjednako vazni vec padaju u sejku to i jeste poenta favorizacije
Znaju li to popune? Bože moj?
Oću da kažem, znaju li popine da su oni u stvari govna. Jer oni nikad ne favoriziraju druge vjere?
 

Back
Top