Fatalna privlačnost = aktiviranje najvećeg kompleksa u nama?

Филм "Фатална привлачност" је потпуно погрешан избор за причу на ову тему. То је један типичан
комерцијални холивудски филм, без неке битне поенте, осим што у њему породица увек мора да
изађе као победник, јер продуценти не дозвољавају тужан крај...

Права прича о фаталној привлачности по мени је приповетка Максима Горког "Макар Чудра" по коме
је снимљен филм "Цигани лете у небо"... Е ту је тај судар Ероса и Танатоса, који чини ову причу тако
јаком, моћном и узбудљивом, дошао до пуног изражаја и двоје љубавника, довео до фаталног краја.

Ja doživljavam taj sukob obično kad gledam katalog Viktorijas sikreta.
 
Vrlo često ljudi koji nas fatalno privlače nisu dobro po nas. Ipak, deluju snažno. Da li je to zaista privlačnost među ljudima ili neko u nama aktivira neki jaki kompleks sa kojim se nismo izborili? Ako neko misli da je ružan, pa ga neka prelepa osoba očara, na pr. Da li on to samo traži u njoj potvrdu da nije ružan? Da li to reagujemo burno na duboko potisnute komplekse iz detinstva? Dobro zavirite u sebe pre nego što odgovorite.

Jeste, to je aktiviranje nase nezrelosti, i potom, brzo sazrevanje i mirenje sa cinjenicom da moramo ziveti sa svojim osobinama. To se postize u onom trenutku, kad posle par godina sretnes fatalno privlacnu osobu, i primetis da su one osobine zbog kojih smo odlepili, jednako izrazene kao i svaka koja nam je nebitna. Isto je i ako idole sa postera pokusas da svedes fantazijom na nekog ko ce ti biti dostupan, a i kad realnim ljudima uvelicas zeljene osobine i cinis ih idolima.
 

Back
Top