Fašistički istup sarajevskog novinara protiv Srba iz RS: "Seli se u Srbiju"

Србија није држава у коме један народ одлучује о свему већ једна партија једна група која освоји већину на било ком броју изашлих на изборе

Србијa је држава једне мафијашке камариле која нема благе везе ни са чојством ни јунаштвом а камоли са Српством
Zato ćemo ti i ja da učinimo sve da odbnovimo našu voljenu Kraljevinu. :heart: :heart: :heart:

 
Nije cijela iako je nekad bila, sada je pola srpsko a drugu polovinu dijele Bošnjaci i Hrvati po 23--27%.

Tako su oni sami htjeli. Profesor Perišić kaže ovako:
"Iranski predsednik je 1998. godine rekao Miloševiću da je Iran pogriješio što je podržao bosanske muslimane u ratu jer su oni američki pijuni. Rekao mu je da će sigurno SAD bombardovati Srbiju da bi stvorile državu Kosovo koju Iran nikada neće prriznati"
Pa je li priznao?
 
FB_IMG_1776023388827.jpg
 
Nije cijela iako je nekad bila, sada je pola srpsko a drugu polovinu dijele Bošnjaci i Hrvati po 23--27%.

Tako su oni sami htjeli. Profesor Perišić kaže ovako:
"Iranski predsednik je 1998. godine rekao Miloševiću da je Iran pogriješio što je podržao bosanske muslimane u ratu jer su oni američki pijuni. Rekao mu je da će sigurno SAD bombardovati Srbiju da bi stvorile državu Kosovo koju Iran nikada neće prriznati"
А Слобо, јел и он рекао, знам и ја сам исто тако погријешио. :lol:
 

ŽESTOK ODGOVOR STIGAO IZ BEČA: "Vukanoviću, ne mogu se voljeti dvije žene - ali ne može se biti ni 'malo trudan'"


To što Nebojša Vukanović govori kako navija za Srbiju i Crvenu Zvezdu, iako njegova porodica živi već 300 godina u Bosni, pa dodaje da se "ne mogu voljeti dvije žene istovremeno", odjeknulo je i u Austriji, ali odgovor je brzo stigao

12. Apr. 2026

ibrahim_kaniza1.jpg

Ibrahim Kaniža

Nakon svake euforije i kolektivne radosti gotovo uvijek dođe trenutak koji nas vrati na tlo. Ovog puta ta uloga pripala je Nebojši Vukanoviću. U trenutku kada je Bosna i Hercegovina živjela rijetko viđeno zajedništvo nakon historijskog plasmana na Svjetsko prvenstvo, izjava da se “ne mogu voljeti dvije žene”, pa samim tim ni navijati za dvije reprezentacije, djelovala je kao hladan tuš.

Ali taj argument jednako ne stoji kao i tvrdnja da se može biti “malo trudan”. Ili jesi, ili nisi. Kao što je apsurdno tvrditi da se ne mogu imati složeni identiteti, višestruke emocije i paralelne pripadnosti.


Piše: Ibrahim Kaniža

Ljudi širom Bosne i Hercegovine svakodnevno žive upravo tu kompleksnost: vole grad u kojem žive, zemlju u kojoj su rođeni, ali i osjećaju bliskost s drugim državama, kulturama ili identitetima. To nije kontradikcija — to je realnost.

Zato je posebno razočaravajuće kada političar koji za sebe tvrdi da predstavlja promjenu, koji se s pravom profilirao kao glas protiv korupcije i zloupotreba, pokaže nedostatak širine u trenutku koji je zahtijevao upravo suprotno. Razotkrivati afere i vršiti parlamentarnu kontrolu jeste važno i vrijedno poštovanja. Međutim, to samo po sebi ne znači i političku viziju. A Bosni i Hercegovini danas treba upravo vizija.

Posjeta Novaka Đokovića i reakcije običnih ljudi širom zemlje pokazale su da se događa tihi, ali vidljiv pomak. Ljudi su spremni na normalnost. Spremni su da radost sporta nadvlada stare rovove.

Spremni su da prihvate da simpatija prema Srbiji, Hrvatskoj ili bilo kome drugom ne mora biti u suprotnosti s podrškom Bosni i Hercegovini. To je znak sazrijevanja društva.

Zato je zabrinjavajuće kada relativno mlad političar ne prepoznaje taj trenutak. Umjesto da bude glas novog paradigme — politike saradnje, meritokratije i ekonomskog napretka — ostaje zarobljen u starim obrascima. U obrascima koji su nas decenijama dijelili i od kojih su mnogi ljudi upravo pobjegli.

U nauci znamo da u vrijeme paradigme promjene upravo predstavnici starog modela često reagiraju najgrublje, pokušavajući zadržati nešto što već izmiče. Nažalost, takve refleksije predugo gledamo kod predstavnika vladajućih struktura. Zato dodatno čudi kada se slična retorika pojavljuje i kod onih koji bi trebali biti alternativa.

Ako želite biti kandidat za najviše izvršne funkcije, posebno za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, onda ta funkcija zahtijeva širinu. Zahtijeva sposobnost da razumijete da inkluzivna Bosna i Hercegovina nije prijetnja ničijem identitetu. Da emocija prema Srbiji nije suprotna podršci Bosni i Hercegovini. Upravo prepoznavanje te nijanse jeste politička zrelost.

Još više zabrinjava pokušaj da se kritika predstavi kao napad na kolektiv ili da se zauzme pozicija žrtve. Nova politika traži hrabrost. Hrabrost da se kaže: pogriješio sam. Hrabrost da se prizna da je metafora bila loša. Hrabrost da se napravi iskorak.

Pozivanje na porodično porijeklo ili regionalne korijene dodatno je nepotrebno. Historija je puna ljudi koji su živjeli, radili i navijali izvan mjesta svog porijekla. To nije slabost — to je prirodan izraz ličnog izbora i iskrenosti.

Na kraju, izbor je vaš. Hoćete li biti glas nove politike, koja razumije kompleksnost identiteta i gradi mostove? Ili pokušaj kopije starog političkog obrasca koji je region držao u mjestu više od dvije decenije?

Vrijeme traži hrabre. I traži one koji razumiju da se politika budućnosti ne gradi na isključivosti — nego na sposobnosti da prihvatimo da ljudi mogu imati više osjećaja, više pripadnosti i jednu zajedničku nadu.

I to nije kontradikcija. To je Bosna i Hercegovina.

(Autor je istaknuti funkcioner Socijaldemokratske partije Austrije. Porijeklom je iz Bugojna.)
 

ŽESTOK ODGOVOR STIGAO IZ BEČA: "Vukanoviću, ne mogu se voljeti dvije žene - ali ne može se biti ni 'malo trudan'"


To što Nebojša Vukanović govori kako navija za Srbiju i Crvenu Zvezdu, iako njegova porodica živi već 300 godina u Bosni, pa dodaje da se "ne mogu voljeti dvije žene istovremeno", odjeknulo je i u Austriji, ali odgovor je brzo stigao

12. Apr. 2026

ibrahim_kaniza1.jpg

Ibrahim Kaniža

Nakon svake euforije i kolektivne radosti gotovo uvijek dođe trenutak koji nas vrati na tlo. Ovog puta ta uloga pripala je Nebojši Vukanoviću. U trenutku kada je Bosna i Hercegovina živjela rijetko viđeno zajedništvo nakon historijskog plasmana na Svjetsko prvenstvo, izjava da se “ne mogu voljeti dvije žene”, pa samim tim ni navijati za dvije reprezentacije, djelovala je kao hladan tuš.

Ali taj argument jednako ne stoji kao i tvrdnja da se može biti “malo trudan”. Ili jesi, ili nisi. Kao što je apsurdno tvrditi da se ne mogu imati složeni identiteti, višestruke emocije i paralelne pripadnosti.


Piše: Ibrahim Kaniža

Ljudi širom Bosne i Hercegovine svakodnevno žive upravo tu kompleksnost: vole grad u kojem žive, zemlju u kojoj su rođeni, ali i osjećaju bliskost s drugim državama, kulturama ili identitetima. To nije kontradikcija — to je realnost.

Zato je posebno razočaravajuće kada političar koji za sebe tvrdi da predstavlja promjenu, koji se s pravom profilirao kao glas protiv korupcije i zloupotreba, pokaže nedostatak širine u trenutku koji je zahtijevao upravo suprotno. Razotkrivati afere i vršiti parlamentarnu kontrolu jeste važno i vrijedno poštovanja. Međutim, to samo po sebi ne znači i političku viziju. A Bosni i Hercegovini danas treba upravo vizija.

Posjeta Novaka Đokovića i reakcije običnih ljudi širom zemlje pokazale su da se događa tihi, ali vidljiv pomak. Ljudi su spremni na normalnost. Spremni su da radost sporta nadvlada stare rovove.

Spremni su da prihvate da simpatija prema Srbiji, Hrvatskoj ili bilo kome drugom ne mora biti u suprotnosti s podrškom Bosni i Hercegovini. To je znak sazrijevanja društva.

Zato je zabrinjavajuće kada relativno mlad političar ne prepoznaje taj trenutak. Umjesto da bude glas novog paradigme — politike saradnje, meritokratije i ekonomskog napretka — ostaje zarobljen u starim obrascima. U obrascima koji su nas decenijama dijelili i od kojih su mnogi ljudi upravo pobjegli.

U nauci znamo da u vrijeme paradigme promjene upravo predstavnici starog modela često reagiraju najgrublje, pokušavajući zadržati nešto što već izmiče. Nažalost, takve refleksije predugo gledamo kod predstavnika vladajućih struktura. Zato dodatno čudi kada se slična retorika pojavljuje i kod onih koji bi trebali biti alternativa.

Ako želite biti kandidat za najviše izvršne funkcije, posebno za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, onda ta funkcija zahtijeva širinu. Zahtijeva sposobnost da razumijete da inkluzivna Bosna i Hercegovina nije prijetnja ničijem identitetu. Da emocija prema Srbiji nije suprotna podršci Bosni i Hercegovini. Upravo prepoznavanje te nijanse jeste politička zrelost.

Još više zabrinjava pokušaj da se kritika predstavi kao napad na kolektiv ili da se zauzme pozicija žrtve. Nova politika traži hrabrost. Hrabrost da se kaže: pogriješio sam. Hrabrost da se prizna da je metafora bila loša. Hrabrost da se napravi iskorak.

Pozivanje na porodično porijeklo ili regionalne korijene dodatno je nepotrebno. Historija je puna ljudi koji su živjeli, radili i navijali izvan mjesta svog porijekla. To nije slabost — to je prirodan izraz ličnog izbora i iskrenosti.

Na kraju, izbor je vaš. Hoćete li biti glas nove politike, koja razumije kompleksnost identiteta i gradi mostove? Ili pokušaj kopije starog političkog obrasca koji je region držao u mjestu više od dvije decenije?

Vrijeme traži hrabre. I traži one koji razumiju da se politika budućnosti ne gradi na isključivosti — nego na sposobnosti da prihvatimo da ljudi mogu imati više osjećaja, više pripadnosti i jednu zajedničku nadu.

I to nije kontradikcija. To je Bosna i Hercegovina.

(Autor je istaknuti funkcioner Socijaldemokratske partije Austrije. Porijeklom je iz Bugojna.)
Kud svi Turci, tu i mali kolumnista Ibro. U fašizam. Ne interesuje čoveka pravo i zakoniost!

Vukan nije uradio ništa nezakonito, jer i po zakonima BiH, ima pravo da bira za koga će da navija i koga će da voli.
Zvonko alfoliki, jeste prekršio zakon, jer promoviše proterivanje.
 

ŽESTOK ODGOVOR STIGAO IZ BEČA: "Vukanoviću, ne mogu se voljeti dvije žene - ali ne može se biti ni 'malo trudan'"


12. Apr. 2026

ibrahim_kaniza1.jpg

Ibrahim Kaniža

U trenutku kada je Bosna i Hercegovina živjela rijetko viđeno zajedništvo nakon historijskog plasmana na Svjetsko prvenstvo...

Piše: Ibrahim Kaniža

Ljudi širom Bosne i Hercegovine osjećaju bliskost s drugim državama, kulturama ili identitetima....

Dalje niJesam mogO citati, kanu mi suza, muska, najteza.
Ima nade za nas...

Hocu i ja ovakvog dilera.



 

VUČIĆEV MEDIJSKI KASAPIN IZVRIJEĐAO SVE SRBE KOJI SU NAVIJALI ZA BOSNU I HERCEGOVINU: "Novak Đoković je propali teniser...."


Nakon toga je prokomentirao to što je Novak Đoković u Zenici navijao za Bosnu i Hercegovinu.

vuciccev.jpg

Ilustracija

Dragan J. Vučićević, vlasnik i glavni urednik opskurnog tabloida Informer, pod kontrolom režima Aleksandra Vučića, ponovo je izvrijeđao sve Srbe koji su navijali za Bosnu i Hercegovinu, ali i jednog od najboljih tenisera svih vremena Novaka Đokovića.

Vučićeviću je tema bila odlazak Bosne i Hercegovine i neodlazak Srbije na Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku.

Bosna i Hercegovina je svoj plasman ostvarila pobjedom nad Italijom, a Vučićević govori da za BiH Srbi nisu navijali.

“Nema Srbina koji je navijao za Bosnu i Hercegovinu protiv Italije”, poručio je Vučićević.

Nakon toga je prokomentirao to što je Novak Đoković u Zenici navijao za Bosnu i Hercegovinu.

“Da, bio je Novak Đoković u Zenici. I opet ću reći on je propali teniser, otkako je počeo da pumpa ništa nije osvojio niti će”, rekao je Vučićević.
 
Moj Živadine, kakvu si ti vest hteo da ostaviš dole u kafani da se sprdaš sa Lapušom. :lol: A vidi, kakva se tema izrodi. Čak se i matori Života podigao iz samrtne postelje i došao ovde da spamuje... :rotf:
Coro debeli :D ako je neko predmet sprdnje onda si to ti I tvoje drugo ,,Ja,, tzv. Simo.
Sto se tice vasih godina ne znam koliko ste stari, ali vrlo dobro znam koliko ste truli.
Vukana ne volim toliko zbog nekakve ,,politike,, koju plasira, ali ga obozavam sto vas ganja odpozadi.
Srdacan pozdrav!
Lapsi :D
 
Ja sam navijao za BiH..
Што то помињеш. Па знамо да су Бошњаци и савремени потурице међу Србљем навијали за бејха
С тим да за разлику од ових савремених потурица један %, могуће и не мали, Бошњака готиви српске спортисте.

Мада узгред у Српској ако изузмемо неке аутошовинисте, а има и таквих, нико од Срба, нити навија нити има било какве позитивне емоције према националним селекцијама БиХ. Један мањи број нагиње противницима БиХ, што је у реду и одговор на србофобију у ефбиху, огромна већина заљубљеника у спорт уопште не прати селекцију БиХ. Нити је уопште знала да се играла ова утакмица. Ја волим спорт, обожавам, стицајем околности бејах два дана прије те утакмице у Зеници не неком скупу, када се покренула прича о некој утакмици, ја сам само примијетио "која утакмица" (нисам по*ебавао, стварно нисам имао појма), и изазвао чуђење неких Зеничана.

Но није тема ко је за кога навијао. Нека потурице навијају за своју БиХ, широко им поље. Тема је србофобија у ефбиху. Која је ипак доста јача код бошњачких политичких елита и у медијском простору него код обичног народа. Више је разлога зашто је јача.
На ту србофобију по мени погрешно је реаговати контра фобијом, рецимо у фазону "коме се не свиђа Српска, нек се сели у своју ефбих или Туркију", нити наративом са циљем да неког повредимо, већ уљудно не "хранити" ту србофобију и држати до свог поноса и достојанства. А ликови попут овог ошинутог Вукановића нису ти који држе до достојанства. Да сам малициозан, прокоментарисао бих, овај лик који кампује по србофобичним медијима у ефбиху шлихтајући се тој србомржњи, добио је што је заслужио. Но нисам малициозан.
 

Back
Top