Falsifikati iz istorije - Drugi svetski rat

[Лекизан]

Gde ti je dokaz za to ? To je samrdzci izmislio i napisao da je Huska bio ''zloglasni'' ustaski komandant, a izvor nije postavio.
On je ceo rat pregovarao sa svima, ali nije bio pod nicijom vlascu, dok nije presao u partizane 1944,

За шта доказ, па сам си постаљао оне бошњачке таблоиде где кажу да је прелазио код једних и другох кад год је хтео.Доказани антифашиста!!!

 

[Nikita Kulganov]

За шта доказ, па сам си постаљао оне бошњачке таблоиде где кажу да је прелазио код једних и другох кад год је хтео.Доказани антифашиста!!!

Te bosnjacke tabloide je postavljao profesor bane, a i tamo ne pise da je Huska ikada bio u ustasama.
Inace samrdzic se predstavlja kao doktor istorije
Dr Samardžić je opisao i susret Draže.
https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/...-to-nije-ono-sto-je-najvise-sokiralo-prisutne
Ovde kada je davao interviju jos nije bio doktorirao istoriju, samo je bio istoricar
Istoričar Miloslav Samardžić,
https://www.srbijadanas.com/vesti/s...-svetog-save-turci-ga-nisu-spalili-2019-12-13

 

[Лекизан]

Te bosnjacke tabloide je postavljao profesor bane, a i tamo ne pise da je Huska ikada bio u ustasama.
Inace samrdzic se predstavlja kao doktor istorije
Dr Samardžić je opisao i susret Draže.
https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/...-to-nije-ono-sto-je-najvise-sokiralo-prisutne
Ovde kada je davao interviju jos nije bio doktorirao istoriju, samo je bio istoricar
Istoričar Miloslav Samardžić,
https://www.srbijadanas.com/vesti/s...-svetog-save-turci-ga-nisu-spalili-2019-12-13
Pogledajte prilog 791439

Не то си ти постаљао.

Па није он сам себе тако назвао него новинари.
И јесте историчар у смислу да се перманентно бави историјом.Није дипломирани историчар.
Ноћна мора комуниста прави је назив.

 

[Nikita Kulganov]

Не то си ти постаљао.

Па није он сам себе тако назвао него новинари.
И јесте историчар у смислу да се перманентно бави историјом.Није дипломирани историчар.
Ноћна мора комуниста прави је назив.

To je postavio profesor bane
post 1447 stran 60 ova tema. Nigde ne pise da je Huska bio u ustasam, to je samardzci izmislio, posto nije stavio izvor.
Tako permanentno kao sto se bavi istorijom moze da se bavi i medicinom.
Samardzic do sada nije imao nijedan tv duel, a Samardzica bi i dete od sedam godina rasturilo na tv duelu , samo da ga pita za izvore od njegovih prica, i Samrdzic je gotov.

 

[Nikita Kulganov]

falsikat : bane falisifikuje na su na ovaj slici ustase, i jos kaze - lazu i oci moje kad vidim ustaske oznake na vojsci koja se fotka
post 1477 strana 60 ova tema
gde bane vidis ustaske oznake na ovoj slici ocigledno da ti i oci lazu kako ti kazes
bane bi trebao da bauci kako izgledaju ustasek uniforme i oznake

Izvor za ovu sliku je foto-arhiva Muzeja Revolucije iz Sarajeva, a tu fotografiju je prvi objavio Enver Redzic u svojoj knjizi : 13 ss Handzar divizija i Muslimansko autonomastvo, a slika je Jedinica unske operativne grupe nakon prikljucenja Huskine legije. Istorijska je cinjenica da je Huskina legija kontrolisala odredjenu teritoriju gde su sititli srpska sela od ustasa, a muslimanska od cetnika.

 

[banebeograd]

Prva fotka nije nije vise Italijasnko- Jugoslovenska granica i Aleksandar Stojanovic i prelaz kod Susaka

bane zvani slovenska antiteza, prvo kaze jedno, onda kaze drugo, onda negira i prvo i drugo
bane : dakle nemci su ih iz francuske , kroz italiju sproveli do granice kraljevine na kojoj su se logicno nalazili italijanski vojnici od kojih jedan ima standardnu italijansku kapu kojeg vidim ne pominjes a drugi beretku i koji su pozdravili svoje drugove i saveznike normalno nacistickim pozdravom kojim su italijanski vojnici najnormalnije i pozdravljali tokom rata .
post 1681 strana 68
https://forum.krstarica.com/threads/falsifikati-iz-istorije-drugi-svetski-rat.895332/page-68

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
jel to znaci da ona tvoja predhodna poruka vise ne vazi

Nikita Kulganov:
bane i njegovi faslifikati
prva slike nema veze sa drugom, trecom i cetvrtom, ali bane sada izmislja da ima

 

[banebeograd]

Ovo pise kada se otvori liko koji si postavio
Zakonska odredba poglavnika od 30. aprila 1941. o rasnoj pripadnosti žitelja NDH
Znavi kvaternik je poglavnik, koja si ti baletancina

exxxpertisto za nista i veciniti nesretni falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu
za vecite ponavljace ponavljam linkove sa sve literaturom za citanje

http://znaci.net/arhiv/dokument/34374
spisak rasnih zakona koje je donosio, podrzavao i sprovodio usraski marsal kvaternik kroz delovanje svoje vojske-domobrana ,

Na teritoriji Bosne i Hercegovine, a osobito u Sarajevu, kriju se kod pojedinih obitelji razni srpski generali, časnici, činovnici i drugo osoblje, kao na primjer zločinac Rikard Vikert. Sve ove osobe imadu u roku od 48 sati predvesti na redarstvo njihovi stanodavci, a redarstvo će ih uputiti zapovjedništvu grada Sarajeva (sa sjedištem u zgradi bivše banske uprave) radi daljnjeg uredovanja. Kućevlasnik i stanodavac nose punu odgovornost za ovu provedbu. U slučaju neizvršenja ove zapovijedi bit će kućevlasnici i stanodavci uhićeni i stavljeni pred ratni sud radi veleizdaje. Jednaku odgovornost snosit će i sve one osobe, koje su o tome znale, pa su to prešutile, kao i oni, koji su u tomu pomagali. Osim toga sve te osobe izgubit će cjelokupan svoj imetak, koji će biti zaplijenjen u korist ove države. Ova zapovijed vrijedi i za sve bolnice, sanatorije i sve javne ustanove. Svaki kućevlasnik, stanodavac ili ravnatelj javnih ustanova, koji kriju srpske generale, više časnike, ih činovnike, te Vikerta i njegove pomoćnike, imadu se smjesta strijeljati. Zapovijednici svih kotarskih mjesta imadu postupati po ovoj zapovijedi.

Ostvarenje postavljenog cilja - istrebljenje Srba pre svega - nije samo obaveza ustaške vlade već je to, kako je smatrao i javno isticao Slavko Kvaternik, istovremeno obaveza i vlada Italije, Nemačke i Mađarske. „Mi ćemo Srbe u Savu, a Vi u Dunav" - savetovao je on predstavnika mađarskog Generalštaba, Kolmana Kerija.6

Prigodom telefonskog razgovora s generalom Kvaternikom, naredio mi je da sve Hrvate časnike i vojnike zadržim na službi u Karlovcu i da nikoga ne puštam da ode iz posade karlovačke, a Srbe i Slovence da razoružam i uputim svojim kučama. Srbijance pak da zadržim kao taoce. Ujedno mi je naložio da sudjelujem kod dočeka njem. trupa. Ja sam zaista s ustaškim stanom još u noći izašao do mitnice „Ilovac". Poslije dugoga čekanja; pošto njemačke trupe nisu stigle, vratili smo se natreg u grad. Još tokom noći od 10 na 11 travnja slegla se je velika množina časnika i vojnika u Karlovac. Srbi i Srbijanci, te Slovenci odmah su razoružani i upućeni u određene vojarne dok su Hrvati bili odmah zaprisegnuti i raspoređeni na razne dužnosti oko osiguranja cjelokupnog materijala, koji je u ogromnim količinama ležao na svim krajevima grada i okolice.

Predmet: Predmet razgovora bio je sledeći: Preseljavanje Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku, odnosno Srbiju i Srba iz Hrvatske u Srbiju. S tim u vezi su i pojedina pitanja o postupku prema Hrvatima u onim oblastima Jugoslavije, koje su pripojene Rajhu. Razgovor je odobrilo Ministarstvo vanjskih poslova telegramom br. 389 od 31. 5. Odobrenje Firera za postupak preseljavanja saopštava se ovde telegramom br. 344 od 25.5.44. Na sednici od 4.5.1941. o preseljavanju Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku, odnosno u Srbiju i Srba iz Hrvatske u Srbiju, učestvovala su sledeća lica: Poslanik Kaše (Kasche), SS-obergrupenfirer Vojskovođa Kvaternik

NAREDBA MINISTRA UNUTRAŠNJIH POSLOVA OD 7. JUNA 1941. O OBAVEZNOJ PRIJAVI SRBIJANACA1 ,
NAREDBA o dužnosti prijave Srbijanaca Pozivaju se svi Srbijanci, koji borave na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se u roku od 10 dana računajući od dana proglašenja ove naredbe prijave općinskom, odnosno gradskom poglavarstvu svog boravišta, a u gradu Zagrebu redarstvenom ravnateljstvu.
Ova se naredba odnosi na sve Srbijance, koji su se doselili na područje Nezavisne Države Hrvatske poslije 1. siječnja 1900. godine, kao i na njihove potomke ma kojega oni zvanja bili, dakle i na seljake. Ova naredba obuhvaća i osobe, koje se nalaze u pritvorima ili bolnicama. Tko se od navedenih ne odazove ovom pozivu na prijavu u označenom roku, smatrat će se ratnim zarobljenikom i bit će odveden u zarobljenički logor. Prijavljene unosit će općinsko, odnosno gradsko poglavarstvo u popis po redu prijave rednim brojem i prijavljenom izdavati potvrdu. Po izmaku propisanog roka za prijavu općinska će poglavarstva prepis popisa dostaviti nadležnoj kotarskoj oblasti, a gradska poglavarstva kotarskoj oblasti svog sjedišta. Za općinsku upravu odgovorne osobe (načelnici i drugi) koji načine kakav propust odnoseći se na ovu naredbu, bit će potegnute na kaznenu odgovornost po propisima, koji vrijede za kažnjavanje onih, koji sakrivaju pobjegle ratne zarobljenike i otpuštene od službe. Isto tako postupat će se sa svakim, za koga se dokaže, da je znao za Srbijanca, koji se ne prijavljen krije, a ne bude to vlasti prijavio. Kotarski predstojnici imadu dužnost da se pobrinu, da područna općinska poglavarstva provedu uredovanja po ovoj naredbi. Obzirom na važnost i hitnost predmeta dužni su svi dnevnici, koji izlaze na području Nezavisne Države Hrvatske na vidnom mjestu odštampati ovu naredbu. 1 „Narodne novine" od 7. VI 1941. Sve kotarske oblasti i sva općinska poglavarstva i redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu dužni su ovu naredbu odmah proglasiti ne čekajući dostavu.2 U Zagrebu dne 7. lipnja 1941. Broj 372 Z. p. 1941. U zastupanju ministra unutarnjih poslova Vojskovođa Kvaternik, v. r.

OKRUŽNICA ZAPOVJEDNIKA CJELOKUPNE ORUŽANE SNAGE I MINISTRA DOMOBRANSTVA SLAVKA KVATERNIKA O ZABRANI OFICIRIMA I PODOFICIRIMA DA STANUJU KOD SRBA I ŽIDOVA1 OKRUŽNIC A Častnicima i dočastnicima zabranjujem da stanuju kod Židova, korupcionaša, Srba i poznatih jugoslovena ih masona. Svaki častnik i dočastnik ima svojem zapovjedniku prijaviti gdje stanuje i ko mu je stanodavac. Zapovjednici pozvati će one častnike i dočastnike čiji su stanodavci Židovi, korupcionaši, Srbi, poznati jugosloveni ili masoni, da se u najkraćem roku isele. U protivnom pozvati će takove na odgovornost i o tome izvjestiti Ministarstvo.- U Zagrebu dne 20. kolovoza 1941. I. odje l Br. 1062/taj. Zapovjednik cjelokupne oružane snage i Ministar Domobranstva Doglavnik-Vojskovođa : Slavko Kvaternik, v.r

Bogdan Krizman PAVELIĆ IZMEĐU HITLERA I MUSSOLINIJA
http://www.znaci.net/00003/528.pdf
"U sastavu domobranskih jedinica u početku se uopšte nisu ni mogli nalaziti Srbi, Jevreji i Romi. Slavko Kvaternik, kao maršal (vojskovođa) oružanih snaga NDH, zapretio je stavljanjem pred sud i suđenjem za veleizdaju svakome zapovedniku koji postupi suprotno toj naredbi"

 

[banebeograd]

Falsifikat i to jako glup

exxxpertisto za nista i veciniti nesretni falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu
pa jesmo mi krivi sto ga njegova raja onolko nafalila i sto ga na kraju jos njegovi bivsi drugari usrase ometlase kad je ponovo presao u tzv partizane

 

[banebeograd]

Sta je istina prvo si rekao na fotografiji je Alkesandar Stojanovic na Italiajsnko - Jugoslovenskoj granici sa jugoslovenskim komunistima iz Spanije, a sada pricas to su Englezi, Francuzi i Nemci na spanskoj francuskoj granici

bane prva verzija : dakle nemci su ih iz francuske , kroz italiju sproveli do granice kraljevine na kojoj su se logicno nalazili italijanski vojnici od kojih jedan ima standardnu italijansku kapu kojeg vidim ne pominjes a drugi beretku i koji su pozdravili svoje drugove i saveznike normalno nacistickim pozdravom kojim su italijanski vojnici najnormalnije i pozdravljali tokom rata .
post 1681 strana 68
https://forum.krstarica.com/threads/falsifikati-iz-istorije-drugi-svetski-rat.895332/page-68

banetova druga verzija :Fotografija kolone od 60 oslobođenih stranih vojnika (francuski, engleski, njemački) ubrzo nakon što ih je španska nacionalna frakcija uručila Francuskoj u špansko-francuskom pograničnom gradu Hendaye 30. maja 1937.
Fotografija grupe od 50 španskih republikanskih milicijana nakon njihovog prelaska granice iz Španije u Francusku u Hendayeu u francuskoj baskijskoj zemlji. Ljude u civilnoj odjeći, koje su primili francuski žandari, komisija odbora za nemiješanje i novinari, prethodno je oslobodio vrhovni zapovjednik španske nacionalne frakcije general Francisco Franco. U pozadini, granični most i španska prilagođena kuća.

dakle bane prva ili druga verzija, sta si odlucio ?

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
svakom pametnom bi bilo jasno kad sam postavio one nove fotke i kad bi sa razumevanjem procitao ispisanu poruku koja je meni prihvatljiva verzija , ali dobro dake rekoh svakom pametnom, pa sam tu tebi automatski odbacio
nego za koju verziju si se ti odlucio, ona od pre neki dan

Nikita Kulganov:
bane i njegovi faslifikati
prva slike nema veze sa drugom, trecom i cetvrtom, ali bane sada izmislja da ima

ili nesto drugo

 

[banebeograd]

Znaci Visnja Pavelic je na fotografiji kao partizanka koja je presla u partizane ?
Gde su ',domobrankinje''

"Znaci Visnja Pavelic je na fotografiji kao partizanka koja je presla u partizane ?"
au al tebi nije dobro

 

[banebeograd]

Huska Miljkovic je bio komnadat Huskine vojske, koji je tek 1944 presao u partizane.

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
ti toliko pojma nemas da je meni vec i smesno da citam tvoje budalastine i pisem istinu a to je vec na istoj temi ispisano ko zna koliko puta...
dakle nije istina da je huska tek 44-e presao u tzv partizane, on je prakticno i pre rata bio u tzv komunistickoj organizaciji , bio je cak i u tzv partizanskoj vojsci odakle je dezertitao, pa je onda pravio neku svoju kao miliciju i sa njom prelazio cas u usrase cas u tzv partizane , po potrebi i po oceni ko je u tom trenutku jaci.
dokle ce da se blamiras sa ovakvim budalastinama.

 

[banebeograd]

Huskina vojska sa ustasom. Huskina vojska nije bila partizanska.

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
strasno je koliko lupas
partizanski dezerter Huška Miljković, oko koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade pripadnika. U toku operacije »Vajs«, kako su Nijemci zvali IV veliku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOB i POJ, Huška Miljković je dezertirao iz VIII krajiške NOU brigade sa grupom demoralisanih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na područje Cazina i Velike Kladuše, gdje je od muslimanskih Vojnih obveznika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,

 

[banebeograd]

Samardzic kada postavlje fotografije gde je ''saradnja'' ustasa i partizana, uvek mu fale ili ustase ili partizani.
Samardzic sada faslifikuje da su na fotografiji partizani i ustase u Zapadnoj Bosni, i naravno ne postavlja izvor. Na fotografiji ima partizana, ali nema ustasa. Takodje i cuveni istoricar bane je ''dokazivao'' na su na fotografiji ustase i da se vidi njihov znak U na njihovim kapama.
Izvor za ovu sliku je foto-arhiva Muzeja Revolucije iz Sarajeva, a tu fotografiju je prvi objavio Enver Redzic u svojoj knjizi : 13 ss Handzar divizija i Muslimansko autonomastvo, a slika je Jedinica unske operativne grupe nakon prikljucenja Huskine legije. Istorijska je cinjenica da je Huskina legija kontrolisala odredjenu teritoriju gde su sititli srpska sela od ustasa, a muslimanska od cetnika.

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
pa sta bi sa onom tvojom cuvenom teorijom kad se nalazis sa neprijateljem automatski si izdajnik ,
dakle ovde vidimo cuvenog ujka husku i sa usrasama i sa tzv partizanima,
njegova raja potvrdila saradnju sa usrasma i dogovore o pripadnosti, na kraju ga jos usrase i ubiju zbog izdaje
ali mi ce ipak tebi da verujemo jer ti se babo i amidza zakleli da nisu bili u usrasama

 

[banebeograd]

Gde ti je dokaz za to ? To je samrdzci izmislio i napisao da je Huska bio ''zloglasni'' ustaski komandant, a izvor nije postavio.
On je ceo rat pregovarao sa svima, ali nije bio pod nicijom vlascu, dok nije presao u partizane 1944,

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
nije bio pod nicijom vlascu


partizanski dezerter Huška Miljković, oko koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade pripadnika. U toku operacije »Vajs«, kako su Nijemci zvali IV veliku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOB i POJ, Huška Miljković je dezertirao iz VIII krajiške NOU brigade sa grupom demoralisanih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na područje Cazina i Velike Kladuše, gdje je od muslimanskih Vojnih obveznika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,

Snabdijevajući se kod Nijemaca, u prvom redu oružjem i municijom, okićeno muslimanskim amblemima »Huskina vojska« nastojala je da pod svojom kontrolom drži teritoriju cazinske krajine,

Dok su ga Nijemci i ustaški vrh u Zagrebu smatrali svojim čovjekom, Huška Miljković je istovremeno prihvatao kontakte i razgovore sa partizanskim komandantima na području Korduna, namjeravajući da što duže očuva samostalnu poziciju

Zbog saradnje sa Nijemcima i prisustva ustaških elemenata u njegovoj vojsci, partizani su ga nazivali izdajnikom i proglašavali neprijateljem, a zbog kontaktiranja sa partizanima Nijemci i ustaše su gubili povjerenje u Husku Miljkovića,

Nije mu smetao njen »šareni« sastav i što se u njoj, osim odbjeglih domobrana i vojnih obveznika, koji su se radije prijavljivali njemu nego domobranskim jedinicama, nalazilo ne samo u četama, već i na komandnim položajima i u štabovima domaćih ustaša, koji su učestvovali u pljački, paljevinama i ubistvima srpskog stanovništva na ovom području.

Huška Miijković je lukavo koristio da bi kod Nijemaca osigurao snabdijevanje svojih bataljona oružjem i drugom vojnom opremom. Ovu Huskinu igru između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, namjeravao je da prekine štab II bosanskog NOU korpusa naređenjem da se VIII krajiška NOU brigada prebaci na prostor cazinske krajine sa zadatkom da razbije i uništi »bande Huske Miljkovića«

u njegovoj blizini nalazio bivši poslanik JMO Hasan Miijković, koji je bio izrazito nestabilna politička ličnost. U politički život ušao je kao đak mladobosanskog opredjeljenja. Poslije stvaranja jugoslavenske države biran je za poslanika na listi JMO, koja je u rezervi držala autonomistički program, a u praksi se kretala između velikosrpskih režima i prečanske opozicije. U uslovima aprilskog sloma Jugoslavije i uspostavljanja NDH priključio se ustaškom režimu. U trenutku kada je stvarnu vlast u cazinskoj krajini imao Huška Miijković, zahvaljujući vojsci koju je okupio, Hasan Miijković se našao među njegovim »savjetodavcima«.

Ostati u »Huskinoj vojsci«, značilo je za ove domobrane »na dopustu« imati Huskinu zaštitu od kazne, koja ih je čekala u njihovim domobranskim ratnim jedinicama. Igra da se sačuva glava na vratu bila je osnovna motivacija Huske Miljkovića i »njegovih vojnika«,

Nijemci i ustaše nisu se mirili sa Huskinom odlukom o pristupanju partizanima.

Odnosi Huske Miljkovića sa Nijemcima i ustašama, koje je nastavio da podržava i poslije pristupanja partizanima, uticali su na unutrašnje stanje »njegove partizanske vojske«, u kojoj se na razne načine, sa različitom motivacijom i snagom manifestovao otpor partizanskoj disciplini

Ovdje je Huška Miljković lavirao između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, a laviranje između jednih i drugih najbolje je odgovaralo prirodi i karakteru njegove ličnosti, kao i raspoloženju njegove »vojske«.

U Cazin su dolazili ministri vlade NDH, visoki ustaški funkcioneri i predstavnici islamske vjerske zajednice, s nekima od njih Huška se sastajao, ali je istovremeno vodio razgovore i sa predstavicima Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Smatralo se: na čijoj se strani nađe Huška Miljković sa »svojom« vojskom, toga će biti i cazinska krajina. Krajem januara 1944. u Cazinu su boravili i konferisali ministri vlade NDH dr Mehmed Alajbegović, dr Vjekoslav Vrančić, izaslanik Glavnog ustaškog stana ing. Sažunić i ustaški stožernik iz Bihaća Josip Baljkas. Cilj njihove posjete bio je da se ojačaju oslabljene pozicije ustaškog pokreta.283) Početkom februara 1944. došli su u Cazin na razgovor sa Huskom Miljkovićem ustaški funkcioneri iz Zagreba, ustaški pukovnik Juco Rukavina, domobranski bojnik ing. Vladimir Pankov, ustaški satnik Martin Grabovac, izaslanik redarstva oružanih snaga Nikola Heraković i ustaški logornik Mile Miletić. Na sastanku, kome je uz Husku Miljkovića prisustvovao i bivši narodni poslanik iz Velike Kladuše Hasan Miljković, navodno zaključeno je da Huška pređe potpuno u »ustašku vojnicu« i da se od nje formira »ustaški zdrug«.

Izvještavajući ministra oružanih snaga NDH o Huskinim stavovima, ustaški muftija Handžić predložio je da se na područje Cazina »uputi jedna dobro opremljena bojna ustaša« kako bi joj se priključili pripadnici »Huskine postrojbe« i stanovništvu osigurao život i imetak. Handžić podvlači da je »od prijeke potrebe da se što prije zavede vlast i red« u cazinskoj krajini, jer se »krajiški narod tuži na mnoge pljačke od strane njemačke vojske kao i Huskine«.285) Kao što je naprijed rečeno, igru na dvije strane Huška Miljković je okončao Sporazumom sa partizanima, jer je ocijenio da će Nijemci izgubiti rat sa antihitlerovskom koalicijom, a sa Nijemcima i njihov sve slabiji saveznik NDH.

Nijemci i ustaše nisu mu mogli oprostiti Sporazum sa partizanima, pa su organizovali njegovo ubistvo

Huška Miljković nije vjerovao u autonomističku realnost i perspektivu zelenokadrovskog tabora, a pogotovo je odbacivao svaku mogućnost saradnje sa četničkim pokretom, što su mu insinuirali ne samo Nijemci i ustaše, već i pojedini partizanski izvori.

Krajem jula 1941. godine vratio se u rodno mjesto, gdje je uspostavio vezu s rođakom Hasanom Miljkovićem, gradonačelnikom Velike Kladuše. Hrvatske vlasti nisu se obazirale na intervenciju gradonačelnika i Husku su poslale u zatvor. Nakon nekoliko dana, uz obećanje da će stupiti u domobranske formacije u Petrinji, Huska je oslobođen

Početkom maja 1943. godine stupio je u XI domobransku pukovniju s kojom napada partizane i četnike na području Banije i Korduna.

U tom cilju Nijemci su mu poslali nešto pušaka i metaka, te odobrili ustaškom satniku Martinu Grabovcu da pregovara s Huskom o uključenju njegovih odreda u Ustašku vojnicu.53 U Cazinu je došlo 28. XI 1943. do pregovora između Grabovca i Huske. Za prelazak Milicije u Ustašku vojnicu Huska je postavio više uvjeta: naoružanje i opremu, zdravstveno osoblje s materijalom, da pripadnici njegove vojske primaju plaću, dnevnice i doplatke, kao i pripadnici Ustaške vojnice, veću radiostanicu i dva teretna automobila. Huskina vojska nosila bi naziv: “Krajiški zdrug” pod komandom Huske Miljkovića i njegovog zamjenika Martina Grabovca. Huska je dalje zahtijevao da se Zdrugu pošalju školovani časnici, dočasnici koji su obučeni za gerilski način ratovanja.54

Partizanske jedinice napale su Cazin, ali su domobrani bili preslabi za odbranu, i da nije bilo Huskinih vojnika, grad bi bio osvojen. Kao nagradu za odbranu Cazina od partizana Huska je dobio čin majora.56 Komandantu domobrana dao je ultimatum da u roku od 20 minuta razoruža domobrane u Cazinu, a Nijemci su ga u tome podržali.57 Da je prelaz Milicije u Ustašku vojnicu bila samo Huskina taktika da od NDH vlasti dobije ono što mu je potrebno dokazuje nam više ustaških izvještaja. Naime, Huski je bilo potrebno 500 kabanica za njegove ljude, nešto municije i oružja, pa je opet smjelo taktizirao s ustašama.5

Odnosi između partizana i Milicije zaoštrili su se, a kao razlog tome ustaški dokumenti navode da je u Krajinu stigla jedna grupa crnogorskih partizana koja dolazi u česte sukobe s Huskinim vojnicima

Nakon ubistva braće Miljković, mnogi komandanti Unske operativne grupe prelaze na stranu ustaša i Nijemaca, ili se odmeću u “zeleni kadar”. Komandant Bužimskog bataljona Hasan Dizdarević ubio je mnoge partizanske komesare, te se sa svojim i Stijenskim bataljonom, od 500 vojnika i čitavom ratnom opremom, predao ustašama.6 Dakle, Huska se u isto vrijeme upuštao u pregovore i s partizanima i s ustašama. Smjelo je taktizirao s dva ljuta protivnika

 

[banebeograd]

Te bosnjacke tabloide je postavljao profesor bane, a i tamo ne pise da je Huska ikada bio u ustasama.

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
kakvi bosanski tabloidi to su sve knnjige tvoje muslimasnke raje i to jedan deo iz tvoje knjige a drugi iz knjige one zene istoticarke

partizanski dezerter Huška Miljković, oko koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade pripadnika. U toku operacije »Vajs«, kako su Nijemci zvali IV veliku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOB i POJ, Huška Miljković je dezertirao iz VIII krajiške NOU brigade sa grupom demoralisanih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na područje Cazina i Velike Kladuše, gdje je od muslimanskih Vojnih obveznika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,

Snabdijevajući se kod Nijemaca, u prvom redu oružjem i municijom, okićeno muslimanskim amblemima »Huskina vojska« nastojala je da pod svojom kontrolom drži teritoriju cazinske krajine,

Dok su ga Nijemci i ustaški vrh u Zagrebu smatrali svojim čovjekom, Huška Miljković je istovremeno prihvatao kontakte i razgovore sa partizanskim komandantima na području Korduna, namjeravajući da što duže očuva samostalnu poziciju

Zbog saradnje sa Nijemcima i prisustva ustaških elemenata u njegovoj vojsci, partizani su ga nazivali izdajnikom i proglašavali neprijateljem, a zbog kontaktiranja sa partizanima Nijemci i ustaše su gubili povjerenje u Husku Miljkovića,

Nije mu smetao njen »šareni« sastav i što se u njoj, osim odbjeglih domobrana i vojnih obveznika, koji su se radije prijavljivali njemu nego domobranskim jedinicama, nalazilo ne samo u četama, već i na komandnim položajima i u štabovima domaćih ustaša, koji su učestvovali u pljački, paljevinama i ubistvima srpskog stanovništva na ovom području.

Huška Miijković je lukavo koristio da bi kod Nijemaca osigurao snabdijevanje svojih bataljona oružjem i drugom vojnom opremom. Ovu Huskinu igru između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, namjeravao je da prekine štab II bosanskog NOU korpusa naređenjem da se VIII krajiška NOU brigada prebaci na prostor cazinske krajine sa zadatkom da razbije i uništi »bande Huske Miljkovića«

u njegovoj blizini nalazio bivši poslanik JMO Hasan Miijković, koji je bio izrazito nestabilna politička ličnost. U politički život ušao je kao đak mladobosanskog opredjeljenja. Poslije stvaranja jugoslavenske države biran je za poslanika na listi JMO, koja je u rezervi držala autonomistički program, a u praksi se kretala između velikosrpskih režima i prečanske opozicije. U uslovima aprilskog sloma Jugoslavije i uspostavljanja NDH priključio se ustaškom režimu. U trenutku kada je stvarnu vlast u cazinskoj krajini imao Huška Miijković, zahvaljujući vojsci koju je okupio, Hasan Miijković se našao među njegovim »savjetodavcima«.

Ostati u »Huskinoj vojsci«, značilo je za ove domobrane »na dopustu« imati Huskinu zaštitu od kazne, koja ih je čekala u njihovim domobranskim ratnim jedinicama. Igra da se sačuva glava na vratu bila je osnovna motivacija Huske Miljkovića i »njegovih vojnika«,

Nijemci i ustaše nisu se mirili sa Huskinom odlukom o pristupanju partizanima.

Odnosi Huske Miljkovića sa Nijemcima i ustašama, koje je nastavio da podržava i poslije pristupanja partizanima, uticali su na unutrašnje stanje »njegove partizanske vojske«, u kojoj se na razne načine, sa različitom motivacijom i snagom manifestovao otpor partizanskoj disciplini

Ovdje je Huška Miljković lavirao između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, a laviranje između jednih i drugih najbolje je odgovaralo prirodi i karakteru njegove ličnosti, kao i raspoloženju njegove »vojske«.

U Cazin su dolazili ministri vlade NDH, visoki ustaški funkcioneri i predstavnici islamske vjerske zajednice, s nekima od njih Huška se sastajao, ali je istovremeno vodio razgovore i sa predstavicima Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Smatralo se: na čijoj se strani nađe Huška Miljković sa »svojom« vojskom, toga će biti i cazinska krajina. Krajem januara 1944. u Cazinu su boravili i konferisali ministri vlade NDH dr Mehmed Alajbegović, dr Vjekoslav Vrančić, izaslanik Glavnog ustaškog stana ing. Sažunić i ustaški stožernik iz Bihaća Josip Baljkas. Cilj njihove posjete bio je da se ojačaju oslabljene pozicije ustaškog pokreta.283) Početkom februara 1944. došli su u Cazin na razgovor sa Huskom Miljkovićem ustaški funkcioneri iz Zagreba, ustaški pukovnik Juco Rukavina, domobranski bojnik ing. Vladimir Pankov, ustaški satnik Martin Grabovac, izaslanik redarstva oružanih snaga Nikola Heraković i ustaški logornik Mile Miletić. Na sastanku, kome je uz Husku Miljkovića prisustvovao i bivši narodni poslanik iz Velike Kladuše Hasan Miljković, navodno zaključeno je da Huška pređe potpuno u »ustašku vojnicu« i da se od nje formira »ustaški zdrug«.

Izvještavajući ministra oružanih snaga NDH o Huskinim stavovima, ustaški muftija Handžić predložio je da se na područje Cazina »uputi jedna dobro opremljena bojna ustaša« kako bi joj se priključili pripadnici »Huskine postrojbe« i stanovništvu osigurao život i imetak. Handžić podvlači da je »od prijeke potrebe da se što prije zavede vlast i red« u cazinskoj krajini, jer se »krajiški narod tuži na mnoge pljačke od strane njemačke vojske kao i Huskine«.285) Kao što je naprijed rečeno, igru na dvije strane Huška Miljković je okončao Sporazumom sa partizanima, jer je ocijenio da će Nijemci izgubiti rat sa antihitlerovskom koalicijom, a sa Nijemcima i njihov sve slabiji saveznik NDH.

Nijemci i ustaše nisu mu mogli oprostiti Sporazum sa partizanima, pa su organizovali njegovo ubistvo

Huška Miljković nije vjerovao u autonomističku realnost i perspektivu zelenokadrovskog tabora, a pogotovo je odbacivao svaku mogućnost saradnje sa četničkim pokretom, što su mu insinuirali ne samo Nijemci i ustaše, već i pojedini partizanski izvori.

Krajem jula 1941. godine vratio se u rodno mjesto, gdje je uspostavio vezu s rođakom Hasanom Miljkovićem, gradonačelnikom Velike Kladuše. Hrvatske vlasti nisu se obazirale na intervenciju gradonačelnika i Husku su poslale u zatvor. Nakon nekoliko dana, uz obećanje da će stupiti u domobranske formacije u Petrinji, Huska je oslobođen

Početkom maja 1943. godine stupio je u XI domobransku pukovniju s kojom napada partizane i četnike na području Banije i Korduna.

U tom cilju Nijemci su mu poslali nešto pušaka i metaka, te odobrili ustaškom satniku Martinu Grabovcu da pregovara s Huskom o uključenju njegovih odreda u Ustašku vojnicu.53 U Cazinu je došlo 28. XI 1943. do pregovora između Grabovca i Huske. Za prelazak Milicije u Ustašku vojnicu Huska je postavio više uvjeta: naoružanje i opremu, zdravstveno osoblje s materijalom, da pripadnici njegove vojske primaju plaću, dnevnice i doplatke, kao i pripadnici Ustaške vojnice, veću radiostanicu i dva teretna automobila. Huskina vojska nosila bi naziv: “Krajiški zdrug” pod komandom Huske Miljkovića i njegovog zamjenika Martina Grabovca. Huska je dalje zahtijevao da se Zdrugu pošalju školovani časnici, dočasnici koji su obučeni za gerilski način ratovanja.54

Partizanske jedinice napale su Cazin, ali su domobrani bili preslabi za odbranu, i da nije bilo Huskinih vojnika, grad bi bio osvojen. Kao nagradu za odbranu Cazina od partizana Huska je dobio čin majora.56 Komandantu domobrana dao je ultimatum da u roku od 20 minuta razoruža domobrane u Cazinu, a Nijemci su ga u tome podržali.57 Da je prelaz Milicije u Ustašku vojnicu bila samo Huskina taktika da od NDH vlasti dobije ono što mu je potrebno dokazuje nam više ustaških izvještaja. Naime, Huski je bilo potrebno 500 kabanica za njegove ljude, nešto municije i oružja, pa je opet smjelo taktizirao s ustašama.5

Odnosi između partizana i Milicije zaoštrili su se, a kao razlog tome ustaški dokumenti navode da je u Krajinu stigla jedna grupa crnogorskih partizana koja dolazi u česte sukobe s Huskinim vojnicima

Nakon ubistva braće Miljković, mnogi komandanti Unske operativne grupe prelaze na stranu ustaša i Nijemaca, ili se odmeću u “zeleni kadar”. Komandant Bužimskog bataljona Hasan Dizdarević ubio je mnoge partizanske komesare, te se sa svojim i Stijenskim bataljonom, od 500 vojnika i čitavom ratnom opremom, predao ustašama.6 Dakle, Huska se u isto vrijeme upuštao u pregovore i s partizanima i s ustašama. Smjelo je taktizirao s dva ljuta protivnika

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
jel to znaci da ona tvoja predhodna poruka vise ne vazi

bane prva verzija : dakle nemci su ih iz francuske , kroz italiju sproveli do granice kraljevine na kojoj su se logicno nalazili italijanski vojnici od kojih jedan ima standardnu italijansku kapu kojeg vidim ne pominjes a drugi beretku i koji su pozdravili svoje drugove i saveznike normalno nacistickim pozdravom kojim su italijanski vojnici najnormalnije i pozdravljali tokom rata .
post 1681 strana 68
https://forum.krstarica.com/threads/falsifikati-iz-istorije-drugi-svetski-rat.895332/page-68

banetova druga verzija :Fotografija kolone od 60 oslobođenih stranih vojnika (francuski, engleski, njemački) ubrzo nakon što ih je španska nacionalna frakcija uručila Francuskoj u špansko-francuskom pograničnom gradu Hendaye 30. maja 1937.
Fotografija grupe od 50 španskih republikanskih milicijana nakon njihovog prelaska granice iz Španije u Francusku u Hendayeu u francuskoj baskijskoj zemlji. Ljude u civilnoj odjeći, koje su primili francuski žandari, komisija odbora za nemiješanje i novinari, prethodno je oslobodio vrhovni zapovjednik španske nacionalne frakcije general Francisco Franco. U pozadini, granični most i španska prilagođena kuća.

dakle bane prva ili druga verzija, sta si odlucio ?
ceo forum moze da vidi banetove citate i kako bane negira sam sebe sa njevom postovima

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciniti nesretni falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu
za vecite ponavljace ponavljam linkove sa sve literaturom za citanje

http://znaci.net/arhiv/dokument/34374
spisak rasnih zakona koje je donosio, podrzavao i sprovodio usraski marsal kvaternik kroz delovanje svoje vojske-domobrana ,

Na teritoriji Bosne i Hercegovine, a osobito u Sarajevu, kriju se kod pojedinih obitelji razni srpski generali, časnici, činovnici i drugo osoblje, kao na primjer zločinac Rikard Vikert. Sve ove osobe imadu u roku od 48 sati predvesti na redarstvo njihovi stanodavci, a redarstvo će ih uputiti zapovjedništvu grada Sarajeva (sa sjedištem u zgradi bivše banske uprave) radi daljnjeg uredovanja. Kućevlasnik i stanodavac nose punu odgovornost za ovu provedbu. U slučaju neizvršenja ove zapovijedi bit će kućevlasnici i stanodavci uhićeni i stavljeni pred ratni sud radi veleizdaje. Jednaku odgovornost snosit će i sve one osobe, koje su o tome znale, pa su to prešutile, kao i oni, koji su u tomu pomagali. Osim toga sve te osobe izgubit će cjelokupan svoj imetak, koji će biti zaplijenjen u korist ove države. Ova zapovijed vrijedi i za sve bolnice, sanatorije i sve javne ustanove. Svaki kućevlasnik, stanodavac ili ravnatelj javnih ustanova, koji kriju srpske generale, više časnike, ih činovnike, te Vikerta i njegove pomoćnike, imadu se smjesta strijeljati. Zapovijednici svih kotarskih mjesta imadu postupati po ovoj zapovijedi.

Ostvarenje postavljenog cilja - istrebljenje Srba pre svega - nije samo obaveza ustaške vlade već je to, kako je smatrao i javno isticao Slavko Kvaternik, istovremeno obaveza i vlada Italije, Nemačke i Mađarske. „Mi ćemo Srbe u Savu, a Vi u Dunav" - savetovao je on predstavnika mađarskog Generalštaba, Kolmana Kerija.6

Prigodom telefonskog razgovora s generalom Kvaternikom, naredio mi je da sve Hrvate časnike i vojnike zadržim na službi u Karlovcu i da nikoga ne puštam da ode iz posade karlovačke, a Srbe i Slovence da razoružam i uputim svojim kučama. Srbijance pak da zadržim kao taoce. Ujedno mi je naložio da sudjelujem kod dočeka njem. trupa. Ja sam zaista s ustaškim stanom još u noći izašao do mitnice „Ilovac". Poslije dugoga čekanja; pošto njemačke trupe nisu stigle, vratili smo se natreg u grad. Još tokom noći od 10 na 11 travnja slegla se je velika množina časnika i vojnika u Karlovac. Srbi i Srbijanci, te Slovenci odmah su razoružani i upućeni u određene vojarne dok su Hrvati bili odmah zaprisegnuti i raspoređeni na razne dužnosti oko osiguranja cjelokupnog materijala, koji je u ogromnim količinama ležao na svim krajevima grada i okolice.

Predmet: Predmet razgovora bio je sledeći: Preseljavanje Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku, odnosno Srbiju i Srba iz Hrvatske u Srbiju. S tim u vezi su i pojedina pitanja o postupku prema Hrvatima u onim oblastima Jugoslavije, koje su pripojene Rajhu. Razgovor je odobrilo Ministarstvo vanjskih poslova telegramom br. 389 od 31. 5. Odobrenje Firera za postupak preseljavanja saopštava se ovde telegramom br. 344 od 25.5.44. Na sednici od 4.5.1941. o preseljavanju Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku, odnosno u Srbiju i Srba iz Hrvatske u Srbiju, učestvovala su sledeća lica: Poslanik Kaše (Kasche), SS-obergrupenfirer Vojskovođa Kvaternik

NAREDBA MINISTRA UNUTRAŠNJIH POSLOVA OD 7. JUNA 1941. O OBAVEZNOJ PRIJAVI SRBIJANACA1 ,
NAREDBA o dužnosti prijave Srbijanaca Pozivaju se svi Srbijanci, koji borave na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se u roku od 10 dana računajući od dana proglašenja ove naredbe prijave općinskom, odnosno gradskom poglavarstvu svog boravišta, a u gradu Zagrebu redarstvenom ravnateljstvu.
Ova se naredba odnosi na sve Srbijance, koji su se doselili na područje Nezavisne Države Hrvatske poslije 1. siječnja 1900. godine, kao i na njihove potomke ma kojega oni zvanja bili, dakle i na seljake. Ova naredba obuhvaća i osobe, koje se nalaze u pritvorima ili bolnicama. Tko se od navedenih ne odazove ovom pozivu na prijavu u označenom roku, smatrat će se ratnim zarobljenikom i bit će odveden u zarobljenički logor. Prijavljene unosit će općinsko, odnosno gradsko poglavarstvo u popis po redu prijave rednim brojem i prijavljenom izdavati potvrdu. Po izmaku propisanog roka za prijavu općinska će poglavarstva prepis popisa dostaviti nadležnoj kotarskoj oblasti, a gradska poglavarstva kotarskoj oblasti svog sjedišta. Za općinsku upravu odgovorne osobe (načelnici i drugi) koji načine kakav propust odnoseći se na ovu naredbu, bit će potegnute na kaznenu odgovornost po propisima, koji vrijede za kažnjavanje onih, koji sakrivaju pobjegle ratne zarobljenike i otpuštene od službe. Isto tako postupat će se sa svakim, za koga se dokaže, da je znao za Srbijanca, koji se ne prijavljen krije, a ne bude to vlasti prijavio. Kotarski predstojnici imadu dužnost da se pobrinu, da područna općinska poglavarstva provedu uredovanja po ovoj naredbi. Obzirom na važnost i hitnost predmeta dužni su svi dnevnici, koji izlaze na području Nezavisne Države Hrvatske na vidnom mjestu odštampati ovu naredbu. 1 „Narodne novine" od 7. VI 1941. Sve kotarske oblasti i sva općinska poglavarstva i redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu dužni su ovu naredbu odmah proglasiti ne čekajući dostavu.2 U Zagrebu dne 7. lipnja 1941. Broj 372 Z. p. 1941. U zastupanju ministra unutarnjih poslova Vojskovođa Kvaternik, v. r.

OKRUŽNICA ZAPOVJEDNIKA CJELOKUPNE ORUŽANE SNAGE I MINISTRA DOMOBRANSTVA SLAVKA KVATERNIKA O ZABRANI OFICIRIMA I PODOFICIRIMA DA STANUJU KOD SRBA I ŽIDOVA1 OKRUŽNIC A Častnicima i dočastnicima zabranjujem da stanuju kod Židova, korupcionaša, Srba i poznatih jugoslovena ih masona. Svaki častnik i dočastnik ima svojem zapovjedniku prijaviti gdje stanuje i ko mu je stanodavac. Zapovjednici pozvati će one častnike i dočastnike čiji su stanodavci Židovi, korupcionaši, Srbi, poznati jugosloveni ili masoni, da se u najkraćem roku isele. U protivnom pozvati će takove na odgovornost i o tome izvjestiti Ministarstvo.- U Zagrebu dne 20. kolovoza 1941. I. odje l Br. 1062/taj. Zapovjednik cjelokupne oružane snage i Ministar Domobranstva Doglavnik-Vojskovođa : Slavko Kvaternik, v.r

Bogdan Krizman PAVELIĆ IZMEĐU HITLERA I MUSSOLINIJA
http://www.znaci.net/00003/528.pdf
"U sastavu domobranskih jedinica u početku se uopšte nisu ni mogli nalaziti Srbi, Jevreji i Romi. Slavko Kvaternik, kao maršal (vojskovođa) oružanih snaga NDH, zapretio je stavljanjem pred sud i suđenjem za veleizdaju svakome zapovedniku koji postupi suprotno toj naredbi"

pozivam ceo forum da klknu na link koji je bane postavio
i izaci ce ovo
http://znaci.net/arhiv/dokument/34374
Zakonska odredba poglavnika od 30. aprila 1941. o rasnoj pripadnosti žitelja NDH
bane misli da je Poglavnik titula za Kvaternika, bane i istorija, ko nebo i zemlja

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciniti nesretni falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu
pa jesmo mi krivi sto ga njegova raja onolko nafalila i sto ga na kraju jos njegovi bivsi drugari usrase ometlase kad je ponovo presao u tzv partizane

falsifikat, a nije ni cudo jer ti samo i falsifikate postavljas

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
svakom pametnom bi bilo jasno kad sam postavio one nove fotke i kad bi sa razumevanjem procitao ispisanu poruku koja je meni prihvatljiva verzija , ali dobro dake rekoh svakom pametnom, pa sam tu tebi automatski odbacio
nego za koju verziju si se ti odlucio, ona od pre neki dan


ili nesto drugo

pozivam ceo forum da procita banetov post koji je napisao ovde, a sada ga negira hahahahahahahaahah
bane zvani slovenska antiteza, prvo kaze jedno, onda kaze drugo, onda negira i prvo i drugo
bane : dakle nemci su ih iz francuske , kroz italiju sproveli do granice kraljevine na kojoj su se logicno nalazili italijanski vojnici od kojih jedan ima standardnu italijansku kapu kojeg vidim ne pominjes a drugi beretku i koji su pozdravili svoje drugove i saveznike normalno nacistickim pozdravom kojim su italijanski vojnici najnormalnije i pozdravljali tokom rata .
post 1681 strana 68
https://forum.krstarica.com/threads/falsifikati-iz-istorije-drugi-svetski-rat.895332/page-68

 

[banebeograd]

To je postavio profesor bane
post 1447 stran 60 ova tema. Nigde ne pise da je Huska bio u ustasam, to je samardzci izmislio, posto nije stavio izvor.
Tako permanentno kao sto se bavi istorijom moze da se bavi i medicinom.
Samardzic do sada nije imao nijedan tv duel, a Samardzica bi i dete od sedam godina rasturilo na tv duelu , samo da ga pita za izvore od njegovih prica, i Samrdzic je gotov.

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
TI si postavio link na knjigu o huski koju si pisali tvoji ujaci i familija ,
a sta su pisali videli smo svi

 

[Nikita Kulganov]

"Znaci Visnja Pavelic je na fotografiji kao partizanka koja je presla u partizane ?"
au al tebi nije dobro

To si ti napisao za sliku, posto si poznat ekpsert za istorijska objasnjenja

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
ti toliko pojma nemas da je meni vec i smesno da citam tvoje budalastine i pisem istinu a to je vec na istoj temi ispisano ko zna koliko puta...
dakle nije istina da je huska tek 44-e presao u tzv partizane, on je prakticno i pre rata bio u tzv komunistickoj organizaciji , bio je cak i u tzv partizanskoj vojsci odakle je dezertitao, pa je onda pravio neku svoju kao miliciju i sa njom prelazio cas u usrase cas u tzv partizane , po potrebi i po oceni ko je u tom trenutku jaci.
dokle ce da se blamiras sa ovakvim budalastinama.

neznalico pokri s usima ides na popravni jer nezas nista, knjigu u sake od envera redzica i kreni iz pocetka, ispativacu te od korice do korice, i prestani da iznosis svoje fantazije i nebuloze

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
strasno je koliko lupas
partizanski dezerter Huška Miljković, oko koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade pripadnika. U toku operacije »Vajs«, kako su Nijemci zvali IV veliku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOB i POJ, Huška Miljković je dezertirao iz VIII krajiške NOU brigade sa grupom demoralisanih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na područje Cazina i Velike Kladuše, gdje je od muslimanskih Vojnih obveznika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,

pokri se sa usima neznalico, Huskina vojska je bila huskina vojska, a ne partizanska. ti lupetas i fantaziras kao i uvek i zasmejavas forum

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
pa sta bi sa onom tvojom cuvenom teorijom kad se nalazis sa neprijateljem automatski si izdajnik ,
dakle ovde vidimo cuvenog ujka husku i sa usrasama i sa tzv partizanima,
njegova raja potvrdila saradnju sa usrasma i dogovore o pripadnosti, na kraju ga jos usrase i ubiju zbog izdaje
ali mi ce ipak tebi da verujemo jer ti se babo i amidza zakleli da nisu bili u usrasama

pokri se usima falsifikatoru, gde su partizani na slici u tvojoj masti
Verujemo samrdzciu falsifikatoru, koji postavlja zli bez izvora, kakav saralatan

 

[Nikita Kulganov]

exxxpertisto za nista i veciti falsifikatoru u pokusaju koji uvek padne na delu,
nije bio pod nicijom vlascu


partizanski dezerter Huška Miljković, oko koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade pripadnika. U toku operacije »Vajs«, kako su Nijemci zvali IV veliku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOB i POJ, Huška Miljković je dezertirao iz VIII krajiške NOU brigade sa grupom demoralisanih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na područje Cazina i Velike Kladuše, gdje je od muslimanskih Vojnih obveznika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,

Snabdijevajući se kod Nijemaca, u prvom redu oružjem i municijom, okićeno muslimanskim amblemima »Huskina vojska« nastojala je da pod svojom kontrolom drži teritoriju cazinske krajine,

Dok su ga Nijemci i ustaški vrh u Zagrebu smatrali svojim čovjekom, Huška Miljković je istovremeno prihvatao kontakte i razgovore sa partizanskim komandantima na području Korduna, namjeravajući da što duže očuva samostalnu poziciju

Zbog saradnje sa Nijemcima i prisustva ustaških elemenata u njegovoj vojsci, partizani su ga nazivali izdajnikom i proglašavali neprijateljem, a zbog kontaktiranja sa partizanima Nijemci i ustaše su gubili povjerenje u Husku Miljkovića,

Nije mu smetao njen »šareni« sastav i što se u njoj, osim odbjeglih domobrana i vojnih obveznika, koji su se radije prijavljivali njemu nego domobranskim jedinicama, nalazilo ne samo u četama, već i na komandnim položajima i u štabovima domaćih ustaša, koji su učestvovali u pljački, paljevinama i ubistvima srpskog stanovništva na ovom području.

Huška Miijković je lukavo koristio da bi kod Nijemaca osigurao snabdijevanje svojih bataljona oružjem i drugom vojnom opremom. Ovu Huskinu igru između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, namjeravao je da prekine štab II bosanskog NOU korpusa naređenjem da se VIII krajiška NOU brigada prebaci na prostor cazinske krajine sa zadatkom da razbije i uništi »bande Huske Miljkovića«

u njegovoj blizini nalazio bivši poslanik JMO Hasan Miijković, koji je bio izrazito nestabilna politička ličnost. U politički život ušao je kao đak mladobosanskog opredjeljenja. Poslije stvaranja jugoslavenske države biran je za poslanika na listi JMO, koja je u rezervi držala autonomistički program, a u praksi se kretala između velikosrpskih režima i prečanske opozicije. U uslovima aprilskog sloma Jugoslavije i uspostavljanja NDH priključio se ustaškom režimu. U trenutku kada je stvarnu vlast u cazinskoj krajini imao Huška Miijković, zahvaljujući vojsci koju je okupio, Hasan Miijković se našao među njegovim »savjetodavcima«.

Ostati u »Huskinoj vojsci«, značilo je za ove domobrane »na dopustu« imati Huskinu zaštitu od kazne, koja ih je čekala u njihovim domobranskim ratnim jedinicama. Igra da se sačuva glava na vratu bila je osnovna motivacija Huske Miljkovića i »njegovih vojnika«,

Nijemci i ustaše nisu se mirili sa Huskinom odlukom o pristupanju partizanima.

Odnosi Huske Miljkovića sa Nijemcima i ustašama, koje je nastavio da podržava i poslije pristupanja partizanima, uticali su na unutrašnje stanje »njegove partizanske vojske«, u kojoj se na razne načine, sa različitom motivacijom i snagom manifestovao otpor partizanskoj disciplini

Ovdje je Huška Miljković lavirao između Nijemaca i ustaša, s jedne, i partizana, s druge strane, a laviranje između jednih i drugih najbolje je odgovaralo prirodi i karakteru njegove ličnosti, kao i raspoloženju njegove »vojske«.

U Cazin su dolazili ministri vlade NDH, visoki ustaški funkcioneri i predstavnici islamske vjerske zajednice, s nekima od njih Huška se sastajao, ali je istovremeno vodio razgovore i sa predstavicima Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Smatralo se: na čijoj se strani nađe Huška Miljković sa »svojom« vojskom, toga će biti i cazinska krajina. Krajem januara 1944. u Cazinu su boravili i konferisali ministri vlade NDH dr Mehmed Alajbegović, dr Vjekoslav Vrančić, izaslanik Glavnog ustaškog stana ing. Sažunić i ustaški stožernik iz Bihaća Josip Baljkas. Cilj njihove posjete bio je da se ojačaju oslabljene pozicije ustaškog pokreta.283) Početkom februara 1944. došli su u Cazin na razgovor sa Huskom Miljkovićem ustaški funkcioneri iz Zagreba, ustaški pukovnik Juco Rukavina, domobranski bojnik ing. Vladimir Pankov, ustaški satnik Martin Grabovac, izaslanik redarstva oružanih snaga Nikola Heraković i ustaški logornik Mile Miletić. Na sastanku, kome je uz Husku Miljkovića prisustvovao i bivši narodni poslanik iz Velike Kladuše Hasan Miljković, navodno zaključeno je da Huška pređe potpuno u »ustašku vojnicu« i da se od nje formira »ustaški zdrug«.

Izvještavajući ministra oružanih snaga NDH o Huskinim stavovima, ustaški muftija Handžić predložio je da se na područje Cazina »uputi jedna dobro opremljena bojna ustaša« kako bi joj se priključili pripadnici »Huskine postrojbe« i stanovništvu osigurao život i imetak. Handžić podvlači da je »od prijeke potrebe da se što prije zavede vlast i red« u cazinskoj krajini, jer se »krajiški narod tuži na mnoge pljačke od strane njemačke vojske kao i Huskine«.285) Kao što je naprijed rečeno, igru na dvije strane Huška Miljković je okončao Sporazumom sa partizanima, jer je ocijenio da će Nijemci izgubiti rat sa antihitlerovskom koalicijom, a sa Nijemcima i njihov sve slabiji saveznik NDH.

Nijemci i ustaše nisu mu mogli oprostiti Sporazum sa partizanima, pa su organizovali njegovo ubistvo

Huška Miljković nije vjerovao u autonomističku realnost i perspektivu zelenokadrovskog tabora, a pogotovo je odbacivao svaku mogućnost saradnje sa četničkim pokretom, što su mu insinuirali ne samo Nijemci i ustaše, već i pojedini partizanski izvori.

Krajem jula 1941. godine vratio se u rodno mjesto, gdje je uspostavio vezu s rođakom Hasanom Miljkovićem, gradonačelnikom Velike Kladuše. Hrvatske vlasti nisu se obazirale na intervenciju gradonačelnika i Husku su poslale u zatvor. Nakon nekoliko dana, uz obećanje da će stupiti u domobranske formacije u Petrinji, Huska je oslobođen

Početkom maja 1943. godine stupio je u XI domobransku pukovniju s kojom napada partizane i četnike na području Banije i Korduna.

U tom cilju Nijemci su mu poslali nešto pušaka i metaka, te odobrili ustaškom satniku Martinu Grabovcu da pregovara s Huskom o uključenju njegovih odreda u Ustašku vojnicu.53 U Cazinu je došlo 28. XI 1943. do pregovora između Grabovca i Huske. Za prelazak Milicije u Ustašku vojnicu Huska je postavio više uvjeta: naoružanje i opremu, zdravstveno osoblje s materijalom, da pripadnici njegove vojske primaju plaću, dnevnice i doplatke, kao i pripadnici Ustaške vojnice, veću radiostanicu i dva teretna automobila. Huskina vojska nosila bi naziv: “Krajiški zdrug” pod komandom Huske Miljkovića i njegovog zamjenika Martina Grabovca. Huska je dalje zahtijevao da se Zdrugu pošalju školovani časnici, dočasnici koji su obučeni za gerilski način ratovanja.54

Partizanske jedinice napale su Cazin, ali su domobrani bili preslabi za odbranu, i da nije bilo Huskinih vojnika, grad bi bio osvojen. Kao nagradu za odbranu Cazina od partizana Huska je dobio čin majora.56 Komandantu domobrana dao je ultimatum da u roku od 20 minuta razoruža domobrane u Cazinu, a Nijemci su ga u tome podržali.57 Da je prelaz Milicije u Ustašku vojnicu bila samo Huskina taktika da od NDH vlasti dobije ono što mu je potrebno dokazuje nam više ustaških izvještaja. Naime, Huski je bilo potrebno 500 kabanica za njegove ljude, nešto municije i oružja, pa je opet smjelo taktizirao s ustašama.5

Odnosi između partizana i Milicije zaoštrili su se, a kao razlog tome ustaški dokumenti navode da je u Krajinu stigla jedna grupa crnogorskih partizana koja dolazi u česte sukobe s Huskinim vojnicima

Nakon ubistva braće Miljković, mnogi komandanti Unske operativne grupe prelaze na stranu ustaša i Nijemaca, ili se odmeću u “zeleni kadar”. Komandant Bužimskog bataljona Hasan Dizdarević ubio je mnoge partizanske komesare, te se sa svojim i Stijenskim bataljonom, od 500 vojnika i čitavom ratnom opremom, predao ustašama.6 Dakle, Huska se u isto vrijeme upuštao u pregovore i s partizanima i s ustašama. Smjelo je taktizirao s dva ljuta protivnika

gde pise da je bio Huska u ustasa ?

kakav glup falsifikat