....da pročitam tvoje stihove,
da mi se pod kožu jeza ugnjezdi
dok uz njih sa tobom razgrćem
sveže grobove odbačenih
večno hladnih duša.
Da mi nozdrve upiju memlu
rastresite crne zemlje
koja se pod nokte uvlači
dok sa tobom izvlačim
čisto bele kosti još tople
i vene kao kanape vezujem
da stvorimo još marioneta.
Istih onih koji se ulicama
prestrašeni, bledi vuku
dok im srce van tela,
ispod peta jedva kuca.
A ti, da magičnim glasom,
opijaš dok čitaš, naglas, molitve
za oprost bednih nedela
koje bezdušni nad slabima
bez milosti i pokajanja učiniše.
Volim tvoju istinu,
ti u mraku više svetlosti doneseš
nego milion svetlucavih zrna
zlatne prašine koja nam
se pred očima prosipa
da nas zaslepi.
Ali ima nas još,
nas koji njuh imamo
Kad vid izgubimo,
Da Miris opasnosti
U vazduhu nanjušimo
Kad ni sluh više ne služi...
Nema te da istinu zaraslu
U korov i gustu mahovinu
Otkriješ i razgrneš,
grčevitim stiskom,
jednim potezom iščupaš
i baciš u lice bednim folirantima.
da mi se pod kožu jeza ugnjezdi
dok uz njih sa tobom razgrćem
sveže grobove odbačenih
večno hladnih duša.
Da mi nozdrve upiju memlu
rastresite crne zemlje
koja se pod nokte uvlači
dok sa tobom izvlačim
čisto bele kosti još tople
i vene kao kanape vezujem
da stvorimo još marioneta.
Istih onih koji se ulicama
prestrašeni, bledi vuku
dok im srce van tela,
ispod peta jedva kuca.
A ti, da magičnim glasom,
opijaš dok čitaš, naglas, molitve
za oprost bednih nedela
koje bezdušni nad slabima
bez milosti i pokajanja učiniše.
Volim tvoju istinu,
ti u mraku više svetlosti doneseš
nego milion svetlucavih zrna
zlatne prašine koja nam
se pred očima prosipa
da nas zaslepi.
Ali ima nas još,
nas koji njuh imamo
Kad vid izgubimo,
Da Miris opasnosti
U vazduhu nanjušimo
Kad ni sluh više ne služi...
Nema te da istinu zaraslu
U korov i gustu mahovinu
Otkriješ i razgrneš,
grčevitim stiskom,
jednim potezom iščupaš
i baciš u lice bednim folirantima.