Fali

....da pročitam tvoje stihove,

da mi se pod kožu jeza ugnjezdi

dok uz njih sa tobom razgrćem

sveže grobove odbačenih

večno hladnih duša.

Da mi nozdrve upiju memlu

rastresite crne zemlje

koja se pod nokte uvlači

dok sa tobom izvlačim

čisto bele kosti još tople

i vene kao kanape vezujem

da stvorimo još marioneta.

Istih onih koji se ulicama

prestrašeni, bledi vuku

dok im srce van tela,

ispod peta jedva kuca.

A ti, da magičnim glasom,

opijaš dok čitaš, naglas, molitve

za oprost bednih nedela

koje bezdušni nad slabima

bez milosti i pokajanja učiniše.

Volim tvoju istinu,

ti u mraku više svetlosti doneseš

nego milion svetlucavih zrna

zlatne prašine koja nam

se pred očima prosipa

da nas zaslepi.

Ali ima nas još,

nas koji njuh imamo

Kad vid izgubimo,

Da Miris opasnosti

U vazduhu nanjušimo

Kad ni sluh više ne služi...

Nema te da istinu zaraslu

U korov i gustu mahovinu

Otkriješ i razgrneš,

grčevitim stiskom,

jednim potezom iščupaš

i baciš u lice bednim folirantima.


1678485572163.png
 

Top