F ODELJENJCE

BAR DAN.......ovo bre Profo trčiš pa naiđeš na reč što nije psovka :eek:

sušim lak na noktima :manikir:

Profo da li si video kad treba da si kod statue konja?

oko 8.30.

vidimo se

poenta je da zezaju se na racun hitlera a , psovke su ovde , pa ko dobar dan.

da se moglo bez njih moglo bi se , no nasmejalo me je kako su veoma brzo uspeli da postave klip.:rotf:
 
Poslednja izmena:
fala :) ali sad videh poruke....mobilni sam ostavila u sobi. Goca ima goste a lari nije dobro, tako da idemo Profa, moja Cic i ja

- - - - - - - - - -

odoh da pijem kafu i spremim se. Biće divnooooooo :D
 
stiglaaaa.....bili do 23 sata a oni još sviraju i narod traži još :lol:
Bilo je divno, lepo se istorokasmo svo troje. Baš je prijalo. Park pun...mlado, staro, sredovečno, deca....ljudi sede po travi, stoje, pričaju i slušaju...bebeća kolica i psi....na kamenoj ogradi sede omladinci....tako prirodno i što je najlepše, mnooogo omladine a ozbiljna muzika se svira

evo malo onoga što smo slušali, ali sa you tuba

 
Ima nade... :)

I dobar dan. Kako mi je samo danas dan... običan a jučerašnji je onako divno počeo... Bila nam na poslednjoj terapiji Duša, ženka srednjeazijskog ovčara, i izljubila me sa stola za pregled. :zaljubljena: Posle je moja drugarica donela mačka na ponovljenu terapiju, prekjuče smo mu seckali nogu i čistili gnoj iz tuče sa drugim mačkom, i ne da mi nije uzeo za zlo, nego mi je posle sedeo u krilu i preo sve do polaska. :) A moj muž je prihvatio sugestiju i o Duši krenuo da priča u ženskom rodu, ne u muškom (taj pas) ili srednjem (to kuče) i vidim lepo da to vlasnicima prija.

Nego... C3 kurafte! :sad2: Nekako sam se u taj telefončić zaljubila još dok nije ni bilo savladano njegovo dekodiranje od strane servisera, kupila ga, služio mi super. U njemu su mi svi redom rođendani, godišnjice, važni datumi, na memorijskoj kartici gomila slika, za imenik nisam sigurna šta je na kartici a šta na samom telefonu, kad juče vidim, ne radi mu sat, pa ne rade ni alarm ni podsetnici, a ne radi ni crvena slušalica, onaj taster za prekidanje veze i prikazivanje sata kad je telefon zaključan... Promena paketa ne dolazi u obzir, umrežena sam sa mamom i Milicom, dakle, jedino neki za dve kartice. A ne radi mi se sve to, šta ću kad sam emotivna pa se vezujem čak i za stvari...
 
To emotivno vezivanje za stvari je nešto što nam samo otežava život... potpuno bez potrebe.
Ja vežbam... evo već20-tak godina (nemojte se smejati!) i ide mi... mada se nekad prevarim (npr. prema autu se ponašam ko' da mi je kućni ljubimac :zcepanje:)
Ključni momenat je bio davnih dana... kada sam došla iz sela, nakon sahrane voljenog Laze (dede) za kojim i dan-danas znam da se raswplačem...
Uglavnom, mama ostala tamo, ja otvorim viseći deo u kuhinji i iz njega ispadne stakleni čajnik (sa sopstvenom pričom... dobijen od jako drage osobe koja već tada više nije bila sa nama :( u nekim lepim okolnostima) i raspadne se u najsitnije detalje. U nekim drugim okolnostima, reagovala bih ko zna kako, ali tad sam samo rekla: "J... se i ti!", počistila taj krš i nastavila kao da ništa nije bilo...
Bilo je tih lekcija još... ali uvek pomislim na čajnik i ubedim sebe da nije vredno nerviranja, još manje bilo kakvog trošenja emocija.
A telafoni... oni su potrošna roba. Kad počne da se kvari (a obično je to oko isteka ugovora), odem i uzmem najsličniji, naravno za dinar, treba mi par dana da naviknem, i to je sve. Naučila sam da je to stvar koja služi svrsi... a ne nešto što treba voleti.
Odoše toliki dragi i bliski ljudi iz mog najbližeg okruženja... i to je jedino nenadoknadivo, pa opet se čovek nekako navikne... prezahtevno je vezivati se i za stvari. Naročiton za one koje su porošne i menjaju se.
 
Da, trebalo bi da mogu to da izvedem. Bez scena i toga... I da, uzela bih i ja najpre neki od tih za dinar ali mislim da je ovaj paket koji imamo, koliko god da je povoljan za nas koje se čujemo xy puta dnevno, s druge strane nezahvalan...
 
Da, trebalo bi da mogu to da izvedem. Bez scena i toga... I da, uzela bih i ja najpre neki od tih za dinar ali mislim da je ovaj paket koji imamo, koliko god da je povoljan za nas koje se čujemo xy puta dnevno, s druge strane nezahvalan...

To vec ne znam, u tarife stvarno ne ulazim i pojma nemam kakva je ponuda.
Mi imamo preko firme, neki od tkz. "biznis" paketa, poslednji put kad sam za svoj broj menjala tarifu (tarife su pojedinacne) prosle godine kad sam uzela Aleksi telefon (moja tarifa je veca pa zbog toga on uzima na moj broj, ja na njegov - da on ima sto boli aparat) zamenila sam za neku koja ima i internet, a svi razgovori u mrezi su besplatni.
I uopste ne vodim racuna o pozivima i zbog posla, ali i privatno, i ne znam da sam nekad izasla iz okvira... osim kad su me oderali za 62 minuta poziva iz rominga iz Milana (niti je bilo poziva, niti je bilo razgovora... broj koji sam, navodno, zvala je poslovni telefon poslovnog partnera i to u 19h kada je taj telefon ni fizicki nije kod njega i nema ko da se javi - ali hajde ti to njima dokazi!). Inace, ukinula sam i fiksni telefon (kad su ga iskljucili jer sam zaboravila da platim, shvatila sam da ga uopste ne koristim).
Elem... htedoh reci otidi do svog mobilnog operatera, menjaju oni te tarife i uslove pa nadji nesto odgovarajuce.
 
Dobro jutro svima.

Ne bih menjala tarifu, ovo mi stvarno odgovara, osim ako ima ta, što kažeš, besplatni pozivi u mreži, onda bi mi i Saša bio besplatan...

Joj, kakav stres sinoć! :sad2: Jedan drugi veterinar, onaj kod kog Dobar dan košta 1200 dinara, nije uspeo ni da mrdne sa terapijom demodeksa, šuge i sekundarne bakterijske infekcije kod jednog prelepog staforda. Gazda više nije imao ni volje ni sredstava da nastavi sa lečenjem a ima još dva psa. I dobije od nekoga naš kontakt i dovede ga sinoć na eutanaziju. A pas, zdrav kao dren, srce nikako da stane od davanja terapije kroz venu! :eek: Setim se da je ovaj moj pričao i intrakardijalnom eutanaziranju i kažem da pokuša tako. Kad 'oćeš, đavola, ne može da mu nacentrira srce, a pas će se i probuditi iz anestezije, pa šta ćemo onda?! "Daj tu iglu ovamo!" I ubodem iz prve i damo mu terapiju i gledamo kako igla sa sve špricem iz kog je ubrizgan rastvor pulsira u ritmu srca. :eek: To je potrajalo još par minuta, na kraju je umro. A vrhunac svega, ostao mu još jedan bomazepam, ne da mi, treba mu za jutros. Aman, čoveče, kako ja sad da zaspim?!
 
tumblr_nlkyq5gUEp1sgli32o1_540.jpg


:bye:
 
Profa u banji, Oto našao zanimljivu sličicu... :)

Izvinite sad, morala sam sa nekim da podelim. A ko bi me bolje razumeo, koliko mi je to teško palo?!

I ništa nisam uradila za telefon, ne mogu ni da menjam paket ni bilo šta drugo bez ovlašćenog predstavnika iz umrežene firme a dotična gospođa je trenutno na odmoru. Ma kakvi, nije htela ona u MTS da razgovara ni o dual sim telefonima sa nekim drugim paketom...
 
dobro veče..... boli me zub....:( juče nije uspela anestezija, stvorio se hematom , špric se napunio krvlju i morala je da prekine....u petak je ponovni pokušaj.... treba to dočekati....

:zag::zag::zag:.........jel sad bolje? :heart:

- - - - - - - - - -

Ti bokca, ne mozes bre pobeci od ovijeha iz Toronta.:evil:

Ima jedna koja se druzi sa mojom bivsom i tako, pobegoh,od nje, jel stalno mi pominje bivsu, :evil:

ima se mladih sestara i one koje , stavljaju.....:whistling:

:zeek:
majkumu.......stvarno ne možeš da pobegneš od bivše :zcepanje:
 

Back
Top