smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Milevice,
Pametna odluka i divno je da ste dobili novog clana porodice
Bice to lepo druzenje sa puuuuuno medjusobne ljubavi.
Ja sam samo jednom pored odraslog psa donela stene (sin mog Larija, dobijen od parenja, dok sam "obradjivala" drugaricu da ga uzme i navikavala ga na voriste) i upravo sam to radila: obojica unutra ii obojica napolje. S tim sto Lari nije navikao na drustvo, uvek je bio sam i jedini, ljubomoran - ko pas. Jako brzo oni uspostave poredak i jako brrzo mali nauci sta sme a sta ne. I to je nrmalno i super da je tako. Cak je i moj (pre)ljubomorni Lari naucio da se igra sa malim debelim i po malo i tuzio kad je ponovo ostao sam. I kad god su se njih dvojica sretali kao odrasli psi - super su funkcionisali.
Ja bih malo o tvojoj ljubavi i "izdaji"
Pazi, ja nikad nisam imala dva psa istovremeno, upravo zato sto sam se uvek jako vezivala za jednog. I kad ostanem bez njega, to je ... znas i sama.
Kada sam nakon Amijve smrti konacno odlucila da uzmem stene iste rase i kad je dosao Lari, prvih dana je bilo upravo tako: sta ce on meni, nikad ga necu voleti kao Amija, niije ni lep kao Ami... ma, grozno. Plus taj osecaj da "izdajem" sopstvenu ljubav i psa koji je bio bas poseban.
Naravno, stene kao stene... slatko, simpaticno, sasavo... jednostavno covek ne moze da ga ne zavoli. I onda pocnes da prepoznajes njega, njegove osobine i shvatas da ti pored one velike i ispunjene ljubavi prosto raste jos jedna... i naravno da se vezes i za tog nivog antihrista i imate neki drugi zajednicki svet koji ni na koji nacin ne ugrozava mesto i pijedasstal onog sa kim si se ranije druzila.
Izmedju Larija i Done je proslo cetiri godine. Ima tu i objektivnih okolnosti, ali i cinjenice da nisam imala snage... on je takodje bio poseban pas,koji me je bukvalno naterao da ga volim... I kad smo uzeli Donu, raadost sa jedne strane i tuga i podsecanje sa druge. Ona je opet, toliko umiljata i slatka (takva je sasava i dan-danas) da nije bilo nikakve sanse ne zavoleti je... I jeza me hvata na pomisao da ima punih 8 godina i razmisljam o tome da bi pametno bio uzeti stene cisto da "pokupi" neke njene osobine (bilo bi dobro da neke preskoci), ali me koci pomisao da bi se mozda mogla osetiti izdanom, manje voljenom i sl. Htedoh reci da te razumem i emotivno, ali opet racionalno sam gotovo ubedjena u to da je psima lepse, zabavnije, ispunjenije... kada ih ima vise. Pogotovo za tvog Baju koji je citavog svog zivota imao i psece drustvo.
Dakle... ne brini. Oni ce se vec snaci, a i ti ces
Samo se opusti
Pametna odluka i divno je da ste dobili novog clana porodice

Bice to lepo druzenje sa puuuuuno medjusobne ljubavi.
Ja sam samo jednom pored odraslog psa donela stene (sin mog Larija, dobijen od parenja, dok sam "obradjivala" drugaricu da ga uzme i navikavala ga na voriste) i upravo sam to radila: obojica unutra ii obojica napolje. S tim sto Lari nije navikao na drustvo, uvek je bio sam i jedini, ljubomoran - ko pas. Jako brzo oni uspostave poredak i jako brrzo mali nauci sta sme a sta ne. I to je nrmalno i super da je tako. Cak je i moj (pre)ljubomorni Lari naucio da se igra sa malim debelim i po malo i tuzio kad je ponovo ostao sam. I kad god su se njih dvojica sretali kao odrasli psi - super su funkcionisali.
Ja bih malo o tvojoj ljubavi i "izdaji"
Pazi, ja nikad nisam imala dva psa istovremeno, upravo zato sto sam se uvek jako vezivala za jednog. I kad ostanem bez njega, to je ... znas i sama.
Kada sam nakon Amijve smrti konacno odlucila da uzmem stene iste rase i kad je dosao Lari, prvih dana je bilo upravo tako: sta ce on meni, nikad ga necu voleti kao Amija, niije ni lep kao Ami... ma, grozno. Plus taj osecaj da "izdajem" sopstvenu ljubav i psa koji je bio bas poseban.
Naravno, stene kao stene... slatko, simpaticno, sasavo... jednostavno covek ne moze da ga ne zavoli. I onda pocnes da prepoznajes njega, njegove osobine i shvatas da ti pored one velike i ispunjene ljubavi prosto raste jos jedna... i naravno da se vezes i za tog nivog antihrista i imate neki drugi zajednicki svet koji ni na koji nacin ne ugrozava mesto i pijedasstal onog sa kim si se ranije druzila.
Izmedju Larija i Done je proslo cetiri godine. Ima tu i objektivnih okolnosti, ali i cinjenice da nisam imala snage... on je takodje bio poseban pas,koji me je bukvalno naterao da ga volim... I kad smo uzeli Donu, raadost sa jedne strane i tuga i podsecanje sa druge. Ona je opet, toliko umiljata i slatka (takva je sasava i dan-danas) da nije bilo nikakve sanse ne zavoleti je... I jeza me hvata na pomisao da ima punih 8 godina i razmisljam o tome da bi pametno bio uzeti stene cisto da "pokupi" neke njene osobine (bilo bi dobro da neke preskoci), ali me koci pomisao da bi se mozda mogla osetiti izdanom, manje voljenom i sl. Htedoh reci da te razumem i emotivno, ali opet racionalno sam gotovo ubedjena u to da je psima lepse, zabavnije, ispunjenije... kada ih ima vise. Pogotovo za tvog Baju koji je citavog svog zivota imao i psece drustvo.
Dakle... ne brini. Oni ce se vec snaci, a i ti ces

Samo se opusti


Jesu u pitanju mačke ali imaju tu neku sličnu crtu... I Mirko je Gingera hteo da pojede prvo, a onda smo ga branili od komšijskog čopora i tad ga je moj debeli usvojio. Možeš tu ludu šarplaninku da iskoristiš, ali jaaako oprezno. S druge strane, Mirko jeste kastriran i to mi je bila olakšavajuća okolnost.



Ne znam gde su ga šetali i šta su radili da se ovako unakazi za nedelju dana. E sad je lep i pep i mirišljav 






