Evropski prijedlog za normalizaciju odnosa Srbije i Kosova u 11 tačaka

Po mišljenju cijenjenih forumaša, Sporazum je ...

  • Dobar

    glasova: 4 25,0%
  • Loš

    glasova: 7 43,8%
  • Zao

    glasova: 5 31,3%

  • Ukupno glasova
    16
О чему причаш какве дозволе не би имали. Све време покушавам да ти докажем да су од почетка имали одрешене руке за етнички чисту хрватску, а да су сва могућа примирја и споразуми служили само и једино да би се купило време да оснаже војску. Егзодус је био питање времена. Највећи број операција који је изведен, изведен је током примирја из забрањених зона. ХВО је користио и авионе док је трајала забрана летова, која је њима толерисана, а на нас се примињивала. Сваког дана рата и поред ембарга трајало је масовно наоружавање усташке и муслиманске војске, супротно свим споразумима и резолуцијама.

Дакле немој да фантазираш да би било које парче папира спречило било кога да учини нешто, посебно зато што је постојала дозвола запада за све то.

Из ове временске дистанце, понављам, анализирај важеће уговоре, споразуме и слично. Немој да идеш даље од Дејтонског споразума, Кумановског споразума и Резолуције 1244 УН. Погледај који је тачно део остао примењен.
Pa Hrvatska je imala snage da već 1993. sruši Krajinu što su i pokušali Medačkim džepom i Maslenicom i u oba puta zaustavljeni od strane Amerikanaca. Kanada je zbog ratnih zločina u tim akcijama tražila konkretne akcije protiv Hrvatske poput sankcija. Razmatrali su se i vojni udari na Zagreb ako nastavi dalje. Nakon toga su se Hrvati smirili ali su kasnije predlagali ograničene vojne akcije. Jedna od takvih bila je presecanje Slunjskog koridora, Amerikanci ni za to nisu dali dozvolu...


Vreme su kupili Vensovim planom a već 1993. su bili spremni da ostvare sve ratne ciljeve, ne znam kakvo vreme su kupovali još 2 godine. Vensov plan je bilo privremeno rešenje prekida vatre dok se ne pronađe političko rešenje a to je upravo plan UN - plan Z4 i na tome je Amerika insistirala sve do 1995, dakle na mirnom rešenju. Oni su hteli da se plan z4 sprovede u u 3 faze. Prvo konačni i trajni prekid vatre, potom ekonomski sporazum i na kraju politički pregovori o statusu Krajine.

Да је српска позиција била јача у РСК, да је Србија пружила озбиљну војну подршку, можда би опстало. Али Слоба се уздао у неке потписе и гаранције, наравно насанкали га ко павијана у свим ситуацијама. Хвала Богу да Република Српска није превише слушала Слобу и Београд и да су успели да се одрже, пре свега војно, а после и политички. И данас под свим притисцима да се брутално мења Дејтон они се опиру.

Da je Srbija izvršila vojni udar na Hrvatsku (postojao je takav plan - plan za operaciju Drina 95) ali to bi samo pogoršalo stvari jer bi se taj napad tretirao kao agresija na suverenu zemlju, Srbiju bi tretirali kako sad tretiraju Rusiju s tim što bi Srbija verovatno bila napadnuta (Rusiju ne mogu jer je nuklearna sila). Da ne govorim o posledicama takvog rata, jer bi to bio ubedljivo najžešći sukob u čitavom ratu. Hrvati su imali tada oko 150.000 vojnika koliko bi otprilike i Srbija poslala na Hrvatsku.

Plan Z4 je bio maksimum za Krajinu a ujedino i najbezbolnije rešenje...
 

Lajčak sa Eskobarom: Važno je dogovoriti načine implementacije i primeniti sve postojeće obaveze


1661440054-FIL_2838-02-750x500.jpeg


Specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak objavio je danas na Tviteru da je razgovarao sa američkim specijalim predstavnikom za Zapadni Balkan Gabrijelom Eskobarom, posle sastanaka sa srpskim i kosovskim zvaničnicima u Briselu.

„Eskobar i ja smo seli da usaglasimo korake za naredni sastanak. Saglasili smo se da je važno dogovoriti načine implementacije, kao i primeniti sve postojeće obaveze iz dosadašnjeg dijaloga“, napisao je Lajčak.

Kako prenosi Glas Amerike, on je na Tviteru objavio i da se sastao sa zamenikom premijera Kosova Besnikom Bisljimijem, posle susreta na najvišem nivou u Briselu, i da su razgovarali o načinima implementacije.

„Istakao sam značaj aneksa o implementaciji koji garantuje da će sve što je dogovoreno biti i primenjeno“, napisao je Lajčak.

Lajčak bi prema najavama uskoro trebalo da poseti Beograd i Prištinu, uoči najvljanog sastanka predsednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Aljbina Kurtija 19. marta u Severnoj Makedoniji.
 
Danas? Zašto danas?
Može Hrvatska želeti šta hoće kad je iza plana Z4 stajala čitava Međunarodna zajednica. Teško da bi Hrvatska išla protiv Amerike i Nemačke...

Zato što je eliminisanje Srba iz Hrvatske za Hrvate bilo pitanje nacionalnog identiteta. Državu su svakako imali i sa Srbima.

Pogledaj ovo danas u Ukrajini, pa ćeš možda razumeti zašto tako mislim.

Ni tamo 91-ve, posle mirnog razlaza, nije izgledalo da će se pakao otvoriti 30 godina kasnije.

Pogledaj BiH, gde je za Bošnjake eliminisanje i Srba i Hrvata isto nacionalno, a ne državno pitanje. Da BiH nije pod protektoratom, nije pitanje da li bi, nego kad bi međusobno klanje opet počelo.

Spomenuo si paniku. Panika je iracionalna, ali ovo nisu racionalne stvari, jer ljudi dokazano nisu racionalni.

Kad nekome od začetka formiranja nacije, od Ante Starčevića na ovamo, generacije vaspitavaš da mu je neko neprijatelj i identitetska pretnja, to se ukoreni u svest i određuje način razmišljanja,ponašanje i ciljeve za dug, dug vremenski period.
 
Pa Hrvatska je imala snage da već 1993. sruši Krajinu što su i pokušali Medačkim džepom i Maslenicom i u oba puta zaustavljeni od strane Amerikanaca. Kanada je zbog ratnih zločina u tim akcijama tražila konkretne akcije protiv Hrvatske poput sankcija. Razmatrali su se i vojni udari na Zagreb ako nastavi dalje. Nakon toga su se Hrvati smirili ali su kasnije predlagali ograničene vojne akcije. Jedna od takvih bila je presecanje Slunjskog koridora, Amerikanci ni za to nisu dali dozvolu...


Vreme su kupili Vensovim planom a već 1993. su bili spremni da ostvare sve ratne ciljeve, ne znam kakvo vreme su kupovali još 2 godine. Vensov plan je bilo privremeno rešenje prekida vatre dok se ne pronađe političko rešenje a to je upravo plan UN - plan Z4 i na tome je Amerika insistirala sve do 1995, dakle na mirnom rešenju. Oni su hteli da se plan z4 sprovede u u 3 faze. Prvo konačni i trajni prekid vatre, potom ekonomski sporazum i na kraju politički pregovori o statusu Krajine.



Da je Srbija izvršila vojni udar na Hrvatsku (postojao je takav plan - plan za operaciju Drina 95) ali to bi samo pogoršalo stvari jer bi se taj napad tretirao kao agresija na suverenu zemlju, Srbiju bi tretirali kako sad tretiraju Rusiju s tim što bi Srbija verovatno bila napadnuta (Rusiju ne mogu jer je nuklearna sila). Da ne govorim o posledicama takvog rata, jer bi to bio ubedljivo najžešći sukob u čitavom ratu. Hrvati su imali tada oko 150.000 vojnika koliko bi otprilike i Srbija poslala na Hrvatsku.

Plan Z4 je bio maksimum za Krajinu a ujedino i najbezbolnije rešenje...
Па Србију су од самог почетка рата третирали и горе него данас Русију, тако да ми и даље није јасно о чему ти причаш. Ми смо имали санкције какве нико до сада на свету није имао. Буквално смо били херметички затворени. Србија је имала шансу да заврши све до 1994. године причу јер је и даље имала оружје за то. Могла је 1992. године када су кренули да газе ка Загребу. Али тада је Слоба подлегао политичком притиску запада, а када су му једном нашли тачку пуцања увек су је користили.

Зе 4 план никада није предвиђао суживот Срба и хрвата и да Срби у тој држави буду неки политички фактор. Зе 4 је као и сви други планови, потписани и непотписани, требао само да купи време за коначно решење, а то је етнички чиста хрватска. Да је прихваћен не би се протеривање догодило можда 1995. године, можда би у најбољем случају било 2-3 године касније.

А до тог закључка може се доћи анализом свих планова од којих ниједан није испоштован од стране која је била супротно од српске, уз здушну подршку запада. Дакле бајке немој да ми причаш и просиопаш.

Хвала Богу да су Срби у Босни били много боље организовани пре свега војно, али и одлучнији у одбрани. Хвала Богу што Срби у ЦГ имају Српску православну цркву која је у последњем тренутку успела да их мобилише и спасе од новог потурчивања у виду милогорства. На жалост РСК није имала ту срећу. Једино што је успех РСК, успела је много више српских живота да спасе, али не и територију.

И понављам, ако постоји нешто што се зове карма, или поетска правда, то је чињеница да су протеривањем Срба, хрвати изгубили свој смисао постојања. Нација која је храњена мржњом према Србима у случајевима када Срба више нема, сама напушта сопствену државу коју је на тацни добила. За 10 година, од којих је ваљда 7 чланица ЕУ, изгубила је 10 одсто становништва. Ако се упореди са 2000. годином, бројке су још горе. Осипање и лињање победника рата је незапамћено.
 
Danas? Zašto danas?

Sigurno bi Krajina imala razne poteškoće i vrv bi Hrvatska uspela neke nadležnosti oduzeti Krajini, možda bi čak i ime uspela da joj promeni, ali bi se hrvatski napadi sveli isključivo na političke, Hrvatska ne bi smela ništa vojno preduzimati protiv Krajine niti bi bilo ikakvih egzodusa danas... ali to bi zavisilo od korumpiranosti samih krajiških vlasti da li bi dozvolili oduzimanje nadležnosti, jer Hrvatska ne bi imala nikakve pravne mehanizme oduzimanja nadležnosti Krajini ukoliko Krajina ne pristane na to.

Ovaj tvoj paničarski tekst je gotovo identičan onim hrvatskim tekstovima kad pišu o "hororu" kakav bi zadesio Hrvatsku da je pristala na Z4. Doslovno veruju da bi ih Krajina zaustavila na putu ka EU i NATO, da bi i dan danas pravili barikade zbog kojih bi propao turizam u Hrvatskoj itd., da bi Hrvatska danas bila siromašna rupa gora od BiH, da bi Hrvati stalno strepeli od novih nemira i divljaštva krjaišnika a da oni ne bi mogli ništa jer bi Krjaina imala punu podršku Međunarodne zajednice. Luda kuća.

Kao što je Milošević naterao Karadžića da prihvati Dejtonski sporzaum još bi lakše naterao lojalnog Martića na plan Z4. Hrvatsku bi onda zapad pritisnuo i plan Z4 u nekom izmenjenmom obliku bi bio prihvaćen (drugačija mapa + valuta i pravo Krajine na diplomatske odnose vrv ne bi prošli finalni deo pregovora). Doduše Galbrajt je priznao da čim krajišnici pristanu na plan će krenuti sa smanjivanjem nadležnosti Krajini pa možda još neka nadležnost ne bi prošla finalni deo razgovara, ali suštinski plan Z4 bio bi realizovan da su Martić i Milošević pristali.

Može Hrvatska želeti šta hoće kad je iza plana Z4 stajala čitava Međunarodna zajednica. Teško da bi Hrvatska išla protiv Amerike i Nemačke...
Ne bi.
Za Hrvate, Srbi su bili i ostali zalutali orijentalni element koji samo zagadjuje i truje Hrvatsku kao deo zapada. I kad-tad bi gledali da ga uklone, pa makar i Belivuk-metodama. ;)
 
Pa Hrvatska je imala snage da već 1993. sruši Krajinu što su i pokušali Medačkim džepom i Maslenicom i u oba puta zaustavljeni od strane Amerikanaca. Kanada je zbog ratnih zločina u tim akcijama tražila konkretne akcije protiv Hrvatske poput sankcija. Razmatrali su se i vojni udari na Zagreb ako nastavi dalje. Nakon toga su se Hrvati smirili ali su kasnije predlagali ograničene vojne akcije. Jedna od takvih bila je presecanje Slunjskog koridora, Amerikanci ni za to nisu dali dozvolu...


Vreme su kupili Vensovim planom a već 1993. su bili spremni da ostvare sve ratne ciljeve, ne znam kakvo vreme su kupovali još 2 godine. Vensov plan je bilo privremeno rešenje prekida vatre dok se ne pronađe političko rešenje a to je upravo plan UN - plan Z4 i na tome je Amerika insistirala sve do 1995, dakle na mirnom rešenju. Oni su hteli da se plan z4 sprovede u u 3 faze. Prvo konačni i trajni prekid vatre, potom ekonomski sporazum i na kraju politički pregovori o statusu Krajine.



Da je Srbija izvršila vojni udar na Hrvatsku (postojao je takav plan - plan za operaciju Drina 95) ali to bi samo pogoršalo stvari jer bi se taj napad tretirao kao agresija na suverenu zemlju, Srbiju bi tretirali kako sad tretiraju Rusiju s tim što bi Srbija verovatno bila napadnuta (Rusiju ne mogu jer je nuklearna sila). Da ne govorim o posledicama takvog rata, jer bi to bio ubedljivo najžešći sukob u čitavom ratu. Hrvati su imali tada oko 150.000 vojnika koliko bi otprilike i Srbija poslala na Hrvatsku.

Plan Z4 je bio maksimum za Krajinu a ujedino i najbezbolnije rešenje...
Tuđman nikad ne bi potpisao plan Z4 sve i da su ga Srbi prihvatili.
 
Zato što je eliminisanje Srba iz Hrvatske za Hrvate bilo pitanje nacionalnog identiteta. Državu su svakako imali i sa Srbima.

Pogledaj ovo danas u Ukrajini, pa ćeš možda razumeti zašto tako mislim.

Ni tamo 91-ve, posle mirnog razlaza, nije izgledalo da će se pakao otvoriti 30 godina kasnije.

Pogledaj BiH, gde je za Bošnjake eliminisanje i Srba i Hrvata isto nacionalno, a ne državno pitanje. Da BiH nije pod protektoratom, nije pitanje da li bi, nego kad bi međusobno klanje opet počelo.

Spomenuo si paniku. Panika je iracionalna, ali ovo nisu racionalne stvari, jer ljudi dokazano nisu racionalni.

Kad nekome od začetka formiranja nacije, od Ante Starčevića na ovamo, generacije vaspitavaš da mu je neko neprijatelj i identitetska pretnja, to se ukoreni u svest i određuje način razmišljanja,ponašanje i ciljeve za dug, dug vremenski period.
A Srbi kao nisu neprijatelji i identitetska pritnja Hrvatima? Svo to negiranje i svojatanja hrvatske nacije, hrvatskog jezika, hrvatske književnosti, hrvatskih pisaca, hrvatske zemlje, hrvatskog mora, hrvatskih običaja, hrvatske tradicije, hrvatskih kraljeva, hrvatske povijesti, ma to se nama vjerojatno sve "pričinjava", "ne bi" Srbi to "nikada" radili, Srbi su poznati kao "normalan" narod koji "poštuje" svoje susjede.
 
Па Србију су од самог почетка рата третирали и горе него данас Русију, тако да ми и даље није јасно о чему ти причаш. Ми смо имали санкције какве нико до сада на свету није имао. Буквално смо били херметички затворени. Србија је имала шансу да заврши све до 1994. године причу јер је и даље имала оружје за то. Могла је 1992. године када су кренули да газе ка Загребу. Али тада је Слоба подлегао политичком притиску запада, а када су му једном нашли тачку пуцања увек су је користили.

Зе 4 план никада није предвиђао суживот Срба и хрвата и да Срби у тој држави буду неки политички фактор. Зе 4 је као и сви други планови, потписани и непотписани, требао само да купи време за коначно решење, а то је етнички чиста хрватска. Да је прихваћен не би се протеривање догодило можда 1995. године, можда би у најбољем случају било 2-3 године касније.

А до тог закључка може се доћи анализом свих планова од којих ниједан није испоштован од стране која је била супротно од српске, уз здушну подршку запада. Дакле бајке немој да ми причаш и просиопаш.

Хвала Богу да су Срби у Босни били много боље организовани пре свега војно, али и одлучнији у одбрани. Хвала Богу што Срби у ЦГ имају Српску православну цркву која је у последњем тренутку успела да их мобилише и спасе од новог потурчивања у виду милогорства. На жалост РСК није имала ту срећу. Једино што је успех РСК, успела је много више српских живота да спасе, али не и територију.

И понављам, ако постоји нешто што се зове карма, или поетска правда, то је чињеница да су протеривањем Срба, хрвати изгубили свој смисао постојања. Нација која је храњена мржњом према Србима у случајевима када Срба више нема, сама напушта сопствену државу коју је на тацни добила. За 10 година, од којих је ваљда 7 чланица ЕУ, изгубила је 10 одсто становништва. Ако се упореди са 2000. годином, бројке су још горе. Осипање и лињање победника рата је незапамћено.
Nismo na tacni dobili državu nego smo se borili za nju odnosno naši branitelji. Ako je istina da smo hranjeni mržnjom prema Srbima za to postoje razlozi jer nitko nikog ne mrzi iz čista mira. Samim tim što podržavaš RSK i žališ što je ona propala zapravo sam sebi uskačeš u stomak i daješ opravdanje Hrvatima da mrze Srbe. Zar bi mi tribali voljeti one koji žele da nas okupiraju i otmu dijelove naše države?
 
A Srbi kao nisu neprijatelji i identitetska pritnja Hrvatima? Svo to negiranje i svojatanja hrvatske nacije, hrvatskog jezika, hrvatske književnosti, hrvatskih pisaca, hrvatske zemlje, hrvatskog mora, hrvatskih običaja, hrvatske tradicije, hrvatskih kraljeva, hrvatske povijesti, ma to se nama vjerojatno sve "pričinjava", "ne bi" Srbi to "nikada" radili, Srbi su poznati kao "normalan" narod koji "poštuje" svoje susjede.

To ti je pitanje šta je starije, kokoška ili jaje?

Antiša ludi Stračević i njegovi "Slavjanoserbi" ili isti takvi rezoni kao tvoji, samo obrnuti, koji potiču od Srba, o srpskoj zemlji, jeziku, *****, palcu koji su kao Hrvati ukrali Srbima?

Nije ni bitno, u suštini me zabole.

Poenta je da si ti potvrdio da je percepcija hrvatske nacije poslednjih 150 godina takva, zato i kažem da je jedini način, u datim okolnostima, da se to reši bio ovakav kakav je bio.

Da nije bilo 90-tih, bilo bi danas, ili za 40 godina.
 
To ti je pitanje šta je starije, kokoška ili jaje?

Antiša ludi Stračević i njegovi "Slavjanoserbi" ili isti takvi rezoni kao tvoji, samo obrnuti, koji potiču od Srba, o srpskoj zemlji, jeziku, *****, palcu koji su kao Hrvati ukrali Srbima?

Nije ni bitno, u suštini me zabole.

Poenta je da si ti potvrdio da je percepcija hrvatske nacije poslednjih 150 godina takva, zato i kažem da je jedini način, u datim okolnostima, da se to reši bio ovakav kakav je bio.

Da nije bilo 90-tih, bilo bi danas, ili za 40 godina.
Vuk Karadžić je sa tim negiranjima i svojatanjima drugih nacija počeo prije Ante Starčevića.
 
Vuk Karadžić je sa tim negiranjima i svojatanjima drugih nacija počeo prije Ante Starčevića.

Možda jeste, možda nije. Sumnjam da se Antiša nešto bavio Karadžićem, pa ga je to, nesretnog, izazvalo...

Istina je uvek siva, a percepcija tog sivila na kraju bude crna ili bela.

A percepcija je ono što dovodi do akcije, ne istina kao takva.

Kao što ti rekoh, nije mi ni bitno.
 
A Srbi kao nisu neprijatelji i identitetska pritnja Hrvatima? Svo to negiranje i svojatanja hrvatske nacije, hrvatskog jezika, hrvatske književnosti, hrvatskih pisaca, hrvatske zemlje, hrvatskog mora, hrvatskih običaja, hrvatske tradicije, hrvatskih kraljeva, hrvatske povijesti, ma to se nama vjerojatno sve "pričinjava", "ne bi" Srbi to "nikada" radili, Srbi su poznati kao "normalan" narod koji "poštuje" svoje susjede.
Ko krade Dubrovnik i Rudjera Boskovica drugima, njemu ce ukrasti Teslu i Milankovica.
Akcija - reakcija.
 
Зе 4 план никада није предвиђао суживот Срба и хрвата и да Срби у тој држави буду неки политички фактор. Зе 4 је као и сви други планови, потписани и непотписани, требао само да купи време за коначно решење, а то је етнички чиста хрватска.
Z4 znači demilitarizacija Krajine. Nijednoj vojsci ne bi bio dozvoljen ulazak osim pripadnicima UN snaga (UNPROFOR ili nešto slično). Hrvatska bi verovatno pokušavala da krajinska ovlašćenja svede na nivo županije i ili što niži nivo, međutim u vojnom smislu ne bi smela ništa jer bi se sukobila sa međunarodnom zajednicom (a to osim zapada znači i Rusija i Kina npr.). SAD i Kanada takođe sigurno ne bi dozvolile vojni angažman Hrvatske u autonomnoj Krajini. Možda bi Hrvatska na kraju i uspela da ukine demilitarizaciju Krajine zavisi od toga koliko bi bila uspešna u toj kampanji, ali to bi teklo regularnim putem i preko zapada - npr. da vojne snage u Hrvatskoj budu ogrnaičene u Krajini i da vojni sastav čine lokalni Srbi, odnosno da odgovora etničkom sastavu, slično Erdutskom sporazumu u Istočnoj Slavoniji.

Да је прихваћен не би се протеривање догодило можда 1995. године, можда би у најбољем случају било 2-3 године касније.
Teško da bi Tuđman krenuo u nekakav sumanuti vojni udar na Knin bez podrške zapada kršeći sporazum kojeg je upravo zapad kreirao. Zapravo Tuđmanova korumpirana i autokratska vlast bi možda pala sa vlasti već na sledećim izborima a koja tek šansa da bi onda SDP krenula tim putem...

Хвала Богу да су Срби у Босни били много боље организовани пре свега војно, али и одлучнији у одбрани. Хвала Богу што Срби у ЦГ имају Српску православну цркву која је у последњем тренутку успела да их мобилише и спасе од новог потурчивања у виду милогорства. На жалост РСК није имала ту срећу. Једино што је успех РСК, успела је много више српских живота да спасе, али не и територију.
Krajina u nekom obliku bi mogla biti spašena da je Milošević hteo da bude spašena...

И понављам, ако постоји нешто што се зове карма, или поетска правда, то је чињеница да су протеривањем Срба, хрвати изгубили свој смисао постојања. Нација која је храњена мржњом према Србима у случајевима када Срба више нема, сама напушта сопствену државу коју је на тацни добила. За 10 година, од којих је ваљда 7 чланица ЕУ, изгубила је 10 одсто становништва. Ако се упореди са 2000. годином, бројке су још горе. Осипање и лињање победника рата је незапамћено.
Pa demografsku katastrofu Srbije je ublažio upravo priliv Srba iz Bosne i Hrvatske devedesetih, inače ništa Srbija nije bolje po tom pitanju...
 
Ne bi.
Za Hrvate, Srbi su bili i ostali zalutali orijentalni element koji samo zagadjuje i truje Hrvatsku kao deo zapada. I kad-tad bi gledali da ga uklone, pa makar i Belivuk-metodama. ;)
Pa mnogi i bosanske Hrvate tako gledaju... a sad kad su shvatili šta depopulacija čini ekonomiji dobri su im i pravi orjentalci sa bliskog istoka.
 
Nismo na tacni dobili državu nego smo se borili za nju odnosno naši branitelji. Ako je istina da smo hranjeni mržnjom prema Srbima za to postoje razlozi jer nitko nikog ne mrzi iz čista mira. Samim tim što podržavaš RSK i žališ što je ona propala zapravo sam sebi uskačeš u stomak i daješ opravdanje Hrvatima da mrze Srbe. Zar bi mi tribali voljeti one koji žele da nas okupiraju i otmu dijelove naše države?
АКо сам вам ја потребан као оправдање да мрзите Србе, онда је стварно задње време дошло. То вам је у генима, као бившим Србима, конвертитима, да мрзите оно што сте некад били како бисте доказали нов идентитет. Питам се које је оправдање било за твог деду 1941. године када је масакрирао своје српске комшије, јел је и онда сметала РСК. Иначе да није било РСК, поново би били Јасеновци.

А државу сте свакако добили на тацни, јер је читав свет био уз вас док сте је формирали.

И државу сте добили онакву какву сте сањали, етнички чисту. Али проблем је што више нема Срба па нема ни разлога да ви боравите на тим просторима. Зато из сопствене државе бежите у бројевима који су далеко већи него за време рата. Од сопствене власти, од сопственог народа бежите више него пред Арканом. Само што од ове масовне бежаније у ЕУ, више нама повратка у НДХ. То су карте у једном смеру. Да кажемо нека врста мале карме за сав покољ који сте чинили у 20. веку.
 
Z4 znači demilitarizacija Krajine. Nijednoj vojsci ne bi bio dozvoljen ulazak osim pripadnicima UN snaga (UNPROFOR ili nešto slično). Hrvatska bi verovatno pokušavala da krajinska ovlašćenja svede na nivo županije i ili što niži nivo, međutim u vojnom smislu ne bi smela ništa jer bi se sukobila sa međunarodnom zajednicom (a to osim zapada znači i Rusija i Kina npr.). SAD i Kanada takođe sigurno ne bi dozvolile vojni angažman Hrvatske u autonomnoj Krajini. Možda bi Hrvatska na kraju i uspela da ukine demilitarizaciju Krajine zavisi od toga koliko bi bila uspešna u toj kampanji, ali to bi teklo regularnim putem i preko zapada - npr. da vojne snage u Hrvatskoj budu ogrnaičene u Krajini i da vojni sastav čine lokalni Srbi, odnosno da odgovora etničkom sastavu, slično Erdutskom sporazumu u Istočnoj Slavoniji.


Teško da bi Tuđman krenuo u nekakav sumanuti vojni udar na Knin bez podrške zapada kršeći sporazum kojeg je upravo zapad kreirao. Zapravo Tuđmanova korumpirana i autokratska vlast bi možda pala sa vlasti već na sledećim izborima a koja tek šansa da bi onda SDP krenula tim putem...


Krajina u nekom obliku bi mogla biti spašena da je Milošević hteo da bude spašena...


Pa demografsku katastrofu Srbije je ublažio upravo priliv Srba iz Bosne i Hrvatske devedesetih, inače ništa Srbija nije bolje po tom pitanju...
Човече, ја ти овде ко зна који пут објашњавам да ниједан договор и пре и после предложеног Зе 4 није испоштован од друге стране потпомогнута западом који је гарантовао сва та документа. Буквално је за њих то парче папира којим може да се обрише гуз.ица и ништа више од тога. И покушавам да ти објасним да је у Зе 4 могло да пише да ће усташе сваког дана лизати крајишка му.да, у реалности би дан након потписивања све било припремано за етничко чишћење Срба, било кроз занемаривање сегрегацију, било кроз погром. Како је могуће да ти то након свега овога није јасно. РСК је одиграла своју улогу да већи део Срба преживи, али није могла територијално да се одржи и то је то.
 

Drecun: De fakto priznanje (Kosova) u suštini ništa ne znači


1677760106-Milovan-Drecun-750x422.png


Predsednik skupstinskog odbora za Kosovo Milovan Drecun kaže je Srbija prihvatila da razgovara o evropskom predlogu kao konceptu, "s tim što bi predlagači želeli da on bude identičan sa eventualnim sporazumom". Dodaje da će glavna bitka biti za plan implementacije, kojim će se utanačiti šta će se iz predloga primeniti. "Nećemo da implementiramo članstvo Kosova u UN i njegovo priznanje i de fakto i de jure", ističe Drecun i navodi da će to pisati u planu implementacije.

„Ovo je predlog, sporazum je nešto drugo. Prihvatam predlog da razgovaram, ali neću da taj predlog bude konačni sporazum. Obavezujuće je samo ono na šta se stavi potpis. To što stoji u predlogu ne znači da ćemo mi sve da prihvatimo. De fakto priznanje u suštini ništa ne znači, to je za unutrašnje političke potrebe Kosova i Kurtija. Priznanja de jure apsolutno neće biti, neće ni de fakto. Ali, ako želimo da postignemo bilo kakav sporazum, onda moramo da napravimo neki kompromis“, poručuje Drecun u N1 Studio Live.

On navodi da se evropski predlog našao i pred Prištinom i pred Beogradom po principu „uzmi ili ostavi“, kao i da je zaprećeno nekim sankcijama.


„Bilo je pitanje da li da prihvatimo ili da odbijemo, i kad odbijemo da se suočimo sa posledicama. Mi smo rekli ‘prihvatićemo da razgovaramo o predlogu kao konceptu’, s tim što bi predlagači želeli da taj predlog bude identičan sa eventualnim sporazumom. Oni su rekli da ako se prihvata predlog ne mogu odredbe da se menjaju. Mi smo rekli ‘u redu’, seli smo da razgovaramo. Odbili smo bilo kakve pokušaje da budemo okrivljeni zubog neuspeha, prekida razgovora i da se suočimo sa kaznenim merama“, kaže Drecun.


Smatra da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić povukao „izuzetan politički potez, gde smo iz situacije gde nismo imali manevarski prostor, Vučić rekao ‘prihvatamo sve ovo, ali uz jasna ograničenja'“.

Dodaje da su i mnogi iz međunarodne zajednice rekli da ovaj predlog sporazuma ne znači priznavanje.

Na pitanje zašto je onda visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Žozep Borel posle razgovora dve strane rekao da će EU objaviti tekst predloga jer nijedna strana nema primedbe na njega, Drecun kaže da je Srbija na „šest gusto kucanih strana“ poslala svoje zamerke i šta nije prihvatljivo, „ali smo prihvatili predlog kao koncept za razgovor“.

U tački 2 predloga piše da će se „obe strane rukovoditi ciljevima i principima postavljenim u Povelji Ujedinjenih nacija, posebno onim o suverenoj ravnopravnosti svih država, poštovanju njihove nezavisnosti, autonomije i teritorijalnog integriteta, pravu na samoopredeljenje, zaštiti ljudskih prava i nediskriminaciji“, dok se u tački 4 navodi da se Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj orgnizaciji.

„Preko plana za implementaciju dogovoriće se šta može da bude u sporazumu. Predlog je nepromenljiv, ali to je predlog. Mi ćemo prosto reći – to i to nećemo da implementiramo“, ističe Drecun.

A upitan ko nam je veći partner trenutno po pitanju Kosova, da li EU, SAD ili Rusija, Drecun navodi da ako bi problem bio u UN, onda su to i dalje Rusija i Kina.

„U vezi sa ovim predlogom – naravno Zapad“, poručuje.

Dodaje da moramo da zadržimo naše partnerstvo sa Rusijom, ali uz jačanje partnerstva sa Zapadom.

„Da bismo održali strateška partnerstva na istoku (sa Kinom i Rusijom), moramo da jačamo partnerstva sa Zapadom“, smatra on.

Na pitanje da li treba da idemo ka Zapadu, kao što je, između ostalih, poručio i ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil, Drecun kaže „da, ali to ne znači isključivo, da treba da se odreknemo prijateljstva sa Kinom i Rusijom, moramo da nastavimo da gradimo gde god možemo strateška partnerstva“.
 

Drecun: De fakto priznanje (Kosova) u suštini ništa ne znači


1677760106-Milovan-Drecun-750x422.png


Predsednik skupstinskog odbora za Kosovo Milovan Drecun kaže je Srbija prihvatila da razgovara o evropskom predlogu kao konceptu, "s tim što bi predlagači želeli da on bude identičan sa eventualnim sporazumom". Dodaje da će glavna bitka biti za plan implementacije, kojim će se utanačiti šta će se iz predloga primeniti. "Nećemo da implementiramo članstvo Kosova u UN i njegovo priznanje i de fakto i de jure", ističe Drecun i navodi da će to pisati u planu implementacije.

„Ovo je predlog, sporazum je nešto drugo. Prihvatam predlog da razgovaram, ali neću da taj predlog bude konačni sporazum. Obavezujuće je samo ono na šta se stavi potpis. To što stoji u predlogu ne znači da ćemo mi sve da prihvatimo. De fakto priznanje u suštini ništa ne znači, to je za unutrašnje političke potrebe Kosova i Kurtija. Priznanja de jure apsolutno neće biti, neće ni de fakto. Ali, ako želimo da postignemo bilo kakav sporazum, onda moramo da napravimo neki kompromis“, poručuje Drecun u N1 Studio Liv
Z4 znači demilitarizacija Krajine. Nijednoj vojsci ne bi bio dozvoljen ulazak osim pripadnicima UN snaga (UNPROFOR ili nešto slično). Hrvatska bi verovatno pokušavala da krajinska ovlašćenja svede na nivo županije i ili što niži nivo, međutim u vojnom smislu ne bi smela ništa jer bi se sukobila sa međunarodnom zajednicom (a to osim zapada znači i Rusija i Kina npr.). SAD i Kanada takođe sigurno ne bi dozvolile vojni angažman Hrvatske u autonomnoj Krajini. Možda bi Hrvatska na kraju i uspela da ukine demilitarizaciju Krajine zavisi od toga koliko bi bila uspešna u toj kampanji, ali to bi teklo regularnim putem i preko zapada - npr. da vojne snage u Hrvatskoj budu ogrnaičene u Krajini i da vojni sastav čine lokalni Srbi, odnosno da odgovora etničkom sastavu, slično Erdutskom sporazumu u Istočnoj Slavoniji.


Teško da bi Tuđman krenuo u nekakav sumanuti vojni udar na Knin bez podrške zapada kršeći sporazum kojeg je upravo zapad kreirao. Zapravo Tuđmanova korumpirana i autokratska vlast bi možda pala sa vlasti već na sledećim izborima a koja tek šansa da bi onda SDP krenula tim putem...


Krajina u nekom obliku bi mogla biti spašena da je Milošević hteo da bude spašena...


Pa demografsku katastrofu Srbije je ublažio upravo priliv Srba iz Bosne i Hrvatske devedesetih, inače ništa Srbija nije bolje po tom pitanju...

KUMANOVSKI SPORAZUM samo sa drugim imenom
SVAKI DOGOVOR I UGOVOR prekrše i syebu nas posle toga
zato od sada sa ZAPADOM nikakvih pregovora VIŠE NEMA!
već borba do KRAJA!
 

Back
Top