Lancia Delta
Ekscentrična Italijanka
Nesvakidašnjeg stila, korpulentna i nakićena, nova Lancia Delta želi da se nametne kao alternativa renomiranim nemačkim vozilima u C segmentu
Bezmalo trideset godina ”iscurelo” je od pojavljivanja prve generacije Delte (proglašena Automobilom godine 1980.), koja je preživela jednu i po deceniju, pre svega zahvaljujući slavi verzije sa integralnim pogonom. Počevši od 1986. godine, takozvana HF 4WD, osvojila je šest uzastopnih titula u svetskom reli šampionatu, i verovatno je zbog ovakvog uspeha, ”civilna” verzija uspela da se proda u bezmalo pola miliona primeraka.
Delta druge generacije pojavila se na tržištu 1993. godine, ali kako nije postigla veći komercijalni uspeh, a još manje ponovila sportsku slavu prethodne, nestala je iz kataloga krajem 2000. Od tada, pa sve do prošle godine, nije bila zamenjena, a sve zbog neizvesne finansijske situacije grupacije FIAT. Lancia je tako već godinama odsutna iz tzv. ”Golf” klase, što je postalo više nego opasno za opstanak marke. Jer mali gradski Ypsilon, kao i mikro-monovolumen Musa i ekstravagantna limuzina Thesis (prodaje se praktično samo još u Italiji), potpuno su deplasirani u poređenju sa konkurencijom.
Biti drugačiji
Ukoliko vam je do diskrecije, odmah zaboravite na ovu Lanciju! Počevši od agresivne prednje maske, sa LED diodama ispod farova, gomile hroma, pa do zadnjeg dela, koji kao da je upravo izašao iz nekog dizajnerskog studija, Delta privlači poglede. E sad, da li će vam se svideti njen barokni stil, pomalo težak zbog nesvakidašnjih formi i dimenzija, druga je stvar, no Lancija izgleda da igra na kartu originalnosti. Iako je postavljena na platformi Fiata Bravo, sa produženim međuosovinskim odstojanjem na 2,7 m (10 cm više od Bravo), ravna je jednoj Cromi SW! Što da ne, reči će neko, višak lima u principu ne podiže cenu, a kako Lancia nema model iznad, nema ni opasnosti da dođe do kanibalizma u okviru familije.
Delta, dakle, pleni svojim spoljašnjim izgledom, tako da bi se dalo pomisliti kako joj je mesto upravo u premijum segmentu. Nažalost po nju, ukoliko spolja šarma zaista ne nedostaje, u unutrašnjosti je posve druga priča. Daleko od manijačke preciznosti germanskih proizvođača, Delta donekle potvrđuje lošu reputacija italijanskih. Na stranu spojevi od oka i jeftina metalizirana plastika na centralnoj konzoli, jednostavno nedostaje osećaj luksuza, kao kod recimo jednog Audija A3.
Sama komandna tabla, baš kao i određene komande, deluje već viđeno, reklo bi se da su dizajneri iscrpeli gotovo sve ideje kada su se latili enterijera. Ukoliko još i možemo relativizovati spomenute nedostatke, kada se smesti za upravljač, vozač nikako ne može ignorisati formu sedišta. Dopadljiva na oko, pokazala su se neudobnim, pre svega zbog previše ispupčenog sedalnog dela, dok u krivinama, slabi bočni oslonci ne zadržavaju telo. Najgori su, zapravo, nasloni za glave, ravni i tvrdi ”k’o drvo”. Dizajneri Lancie zaista bi mogli mnogo toga da nauče od francuskoh kolega, koji su na ovom polju za primer.
Zatečeno stanje
Drugo, ukoliko ste pomislili da i osnovna Delta ima kožna sedišta, pogrešili ste! Unutašnjost je, zapravo, presvučena nekakvom sintetičkom materijom od poliuretana (do sada upotrebljavana samo u luksuznoj klasi, kao kod recimo Maseratija), koja, ruku na srce, lako može prevariti neupućene. Nije nam se preterano dopala ni pozicija za upravljačem, bez obzira što se ovaj, kao i sedišta, podešava po visini. Vozač visine 1,8 m, oseća se prijatno tek kada se spusti da maksimuma, što za veoma krupne osobe, neće biti dovoljno. A kada se lati sigurnosnog pojasa, u želji da ga zakopča i eventualno podesi po vertikali, ostaće zatečen pred činjenicom da je fiksiran! Ne možemo, a da ne kritikujemo i nedovoljno prostrane police i boksove za sitnice, posebno u automobilu koji ima porodične pretenzije.
S druge strane, Delta je izuzetno gostoljubiva prema putnicima pozadi, posebno kada se radi o prostoru za noge (izmerili smo čitavih 35 cm). Deljiva na 2/3, klupa se ujedno pomera po horizontali (petnaestak centimetara), a ko želi da odspava, može podesiti i nagib naslona.
Kao logična posledica rekordnog prostora pozadi, prtljažnik je, uprkos impozantnim spoljašnjim dimenzijama, sasvim prosečne zapremine od 380 litara. Ukoliko se zadnja klupa pomeri, povećava se za nekih 85 litara, ali u tom slučaju, pozadi se mogu smestiti samo deca.
Integralno vaša
Na putu, odnosno u pokretu, Delta nam se učinila znatno homogenija nego li prilikom statičnog razgledanja. Za jednonedeljno druženje sa njom, izabran je novi 2,0 Multijet od 165 KS, koji, zašto ne reći odmah, potpuno odgovara ovoj teškoj Lanciji (testirana verzija ima preko 1500 kg). Na prvi zaokret kontakt ključa, previše je bučan, no nivo decibela progresivno opada sa porastom radne temperature, bez da se na ovome polju može meriti sa recimo Renaultovim 2,0 dCi/160 KS, odnosno Volkswagenovim 2,0 TDi/170 KS. Naprotiv, njegove performanse potpuno su na nivou najboljih, te čim se ”zavrti” na nekih 1800 obrtaja, isporučuje svih 360 Nm obrtnog momenta. U bilo kom stepenu, ubrzanja i međuubrzanja su odlična, tako da se dozvoljena brzina prebacuje za tren oka. Ukoliko želi, vozač može nadgledati obrtaje turbine (na istom displeju kao i bord-kompjuter), što je direktno povezano sa potrošnjom. Na kraju testiranja, putni računar pokazao nam je da smo za upravljačem proveli 21 h i 37 min, a da se prosečna potrošnja stabilizovala na 7,7 litara. Može se spustiti i do nekih 5,5 l, dok po gradu ova Delta troši između 9 i 10 l/100 km.
Inače, motor je u sprezi sa preciznim šestostepenim manuelnim menjačem, kojem bi jedino hod ručice mogao biti kraći. Nema nikakvih zamerki ni na snažne kočnice, a još manje na upravljanje. Servo asistencija je dobro odmerena, a prilikom parkiranja, moguće ju je pojačati, pritiskom na taster (mod City).
Prirodna stabilnost
Ostaje nam još ponašanje na putu, za koje mirne savesti možemo reći da je izuzetno efikasno. Podešena na udobnost, Delta poseduje prirodnu stabilnost, potpomognutu raznim elektronskim ”štakama”. Možda je nepotrebno zamarati se nabrajanjem svih sistema, no navedimo ipak novo reaktivno ogibljenje, i Absolute Handling i Drive Steering Torque. Ukratko, prvi podrazumeva elektronsku kontrolu ponašanja podvozja (doplata od 800 evra), kada računar bira najadekvatniji trim amortizera, dok elektronska blokada diferencijala, sprečava nepotrebno rasipanje snage. Sve navedeno, vozač teško može da oseti u svakodnevnoj vožnji, za razliku jednog drugog sistema, nazvanog ”Driving Advisor”, koji reguje u slučaju da se iznenada promeni saobraćajna traka (bez pokazivača pravca). Za razliku od sličnog kod grupacije PSA (dva vibratora u sedištu samo opominju, tj. ”razbude” vozača), kod Lancije se aktivira elektromotor, koji deluje na upravljač, lagano korigujući pravac. Reaguje pri brzinama od 65 do 135 km/h, i po ugledu na spomenute, nije u serijskoj opremi.
No, sva navedena pomagala u principu nisu neophodna, i sa klasičnim amortizerima (naš slučaj), Delta pruža veoma dobar kompromis stabilnost/udobnost, a i cena ostaje podnošljiva.
Na pola puta
Sa testiranim agregatom i prvim završnim nivom Oro, Delta košta 26.000 evra, što je za par hiljada jeftinije od jednog A3 Sportback TDi/170 Ambition (slična oprema), ali i znatno više od recimo Megana 2,0 dCi/160 Dinamique (21.200 evra). Početna cena na našem tržištu kreće se od 19.500 evra, za benzinski 1,4 T-Jet, a kulminira verzijom 1,9 M-JTD od 190 KS (počevši od 27.500 evra).
Dodajmo i to da je na raspolaganju ukupno šest agregata, od čega su tri benzinska. Već smo spomenuli 1,4 Turbo Jet, od 120 i 150 KS, a odnedavno je tu i 1,8 T-Jet, koji je izveden iz Fiata Bravo Abarth (motor sa direktnim ubrizgavanjem, kome je snaga smanjena sa 230 na 200 KS). Pored testiranog i snažnog 1,9 M-JTD, boje dizela brani još 1,6 Multijet od 120 KS.
Zaključak
Nova Delta kao da želi da zaboravi svoju slavnu sportsku prošlost! Civilizovana, prostrana i udobna, cilja na manje porodice sa solidnim budžetom, koje ne žele da se utope u svakodnevno automobilsko sivilo. Jer kupiti jednu Lanciju, više je od kupovine običnog automobila. To je kao da posedujete jedan deo Italije. Pri tome, Lancia nije bila škrta kada je oprema u pitanju. Šta više, sve verzije poseduju automatski dvozonski klima-uređaj, CD/mp3 auto-radio, tempomat, elektronsku blokadu diferencijala, električne podizače prozora, klizeću zadnju klupu, spoljašnje retrovizore sa elektro-podešavanjem i preklapanjem, sedam vazdušnih jastuka, ESP, alu-felne od 16 cola... Nema šta, za osnovnu verziju, više nego bogato.
Nažalost, slika nije potpuno idilična, bez obzira na veoma dobru tehničku bazu i originalan dizajn spoljašnjosti. Malo više šarma u unutrašnjosti, uz kvalitetnije materijale i bolju ergonomiju, sigurno bi uticalo na znatno povoljnije impresije.
Preuzeto sa vrelegume.rs