granice evrope pre svega geografski nisu UOPSTE definisane. niko i nikada nije prirodnim granicama omedjavao evropu, izuzev cesto izrabljivanog urala kao krajnje istocne linije.
ali i ta je granica cisto ideoloska, ural ne predstavlja nikakvu liniju posle koje ide nesto sasvim drugacije. ural je taj status dobio upravo zbog mongolsko-tatarskog istorijskog faktora, kada su 'evropljani' demarkacionu liniju u svojoj defanzivi uspeli da zadrze na uralu. evropa je prvi put dobila neku svoju opstu 'evropsku' svest samo kroz svoj otpor mongolima, tj kasnije, velikoj tartariji. i to je bila cisto politicka vatikanska konstrukcija,
slicno americkoj konstrukciji paradigme "zapadne demokratije" tokom epohe hladnog rata sa "komunistickim azijatima". znaci, pojam evrope je samo politicki pojam, i tokom istorije podleze isuvise velikim kolebanjima i manipulacijama da bi zadrzao svoje pravo na postojanje.
tu bi rec definitivno trebalo izbaciti iz (makar politickog) recnika. ako se nastavi i dalje sa 'evropskom' zvakom u onom pravcu u kojem to ide u poslednjem veku, onda bi je trebalo nazvati tacnije - sveto rimsko carstvo franacke nacije, ili u svojoj restaurisanoj varijanti, kada se restaurise istocna vizantijska imperija zajedno sa centr. azijom, jermenijom, gruzijom, turskom itd - sveto rimsko carstvo. to bi odgovaralo politickoj i teritorijalnoj omedjenosti zloupotrebljavanog i praznog pojma 'evropa'. ovako, mrka kapa. zapravo, posto reci svejedno ne znace bas puno - mrka kapa u svakom slucaju.
jednostavno, sve te drzave 'evrope' izgradile su svoj 'identitet evropljana' iskljucivo kroz dve kontradikcije - 'antivizantizam i antislovenstvo/azijstvo'. jasno je da narodi koji svoj grupni identitet ne grade prirodnim putem, unutrasnjim kulturnim resursima, vec kroz cisto negiranje neceg/nekog drugog, jednostavno moraju biti osudjeni na propast. "evropa" je projekat bez fundamenta, ako i mozemo da priznamo da postoje neki narodi kao englezi, nemci i francuzi (iako su to samo nacije, sa pojmom naroda imaju malo veze), onda nikako ne mozemo da priznamo da postoji neka nezavisno, sama sobom utvrdjena evropa.
evropa ka prosto - "ne-vizantija", "ne-azija" ili "ne-slavija" je potpuna besmislica. infantilno i glupo. ako vam se to danas cini neociglednim, proucavajte malo nastanak tog gradjanskog evropskog identiteta u sprezi sa kljucnim istorijskim faktorima pocev od renesanse na ovamo. videcete da nikakve unutrasnje kohezije nikad nije bilo. samo vestacki usadjen strah i zazor od "Kazne sa Istoka" paralelno sa vesto artikulisanim usadjivanjem anti-ucenja (ne novih, drugih, vec bas - protiv-ucenja) na svim poljima od filozofije i umetnosti do politickih ideologija i doktrina. evropa je skupina bivsih 'otpadnickih drzava', da se izrazim tako jezikom strvine. jedne politicke skupine koja je u srednjem veku uspela da dobije relativnu nezavisnost od azije (tj istocne rimske imperije, tj. njenog de-fakto najuticajnijeg etnosa - slovenskog), a potom da je postepeno subordinira. radi se dakle o cistom istorijskom (svesnom ili nesvesnom) revansizmu, i taj pojam 'evrope' je jedna od njegovih kljucnih zackoljica. vi kako hocete, ali to sto nudi i daje evropa za mene je - ispod mojih mogucnosti. ja pripadam strani pobednika a ne vecitih luzera, otpadnika i intriganata.
J.A. Buchilov - guru moderne misli.
Podebljavanja Duh Sekire
