Dukljanski sloveni su došli iz Polablja.
Izgleda da je Relja Novaković ovo prvi primjetio, ali je kasnije dosta detaljnije razrađeno, uzimajući u obzir veliku količinu pisanih izvora u posjedu Poljske, Njemačke, Litve i drugih zemalja sa gravitacijom prema baltičkom moru i polablju i drevnim slovenskim zemljama zapadno i sjeverno od Labe.
Za početak pomenimo oko 1200 istovjetnih toponima za područje baltičkog pomorja i Zete i Pomorja na Balkanu.
Sa sigurnošću se može reći da je čitav prostor od Drača do Stona i od Jadrana do Raške naseljen istovjetnim plemenom Ljutićima i to u prvom talasu slovenske ekspanzije na Balkan. U ovo veliko pleme svakako spadaju drevni Neretljani iz Paganije.
Ipak gro toponima, oronima itd nalazi se na području stare Zete, ali se širi daleko na sjever. Ljutići ili Veleti, Vilci (njemački naziv) važno je pleme za slovenski svijet.
Izuzetno vojno organizovani oni su uspjeli u nekoliko mahova da dođu i do današnje Holandije i dugo da drže u potčinjenosti tamošnje Frizane i Saksonce o čemu imamo obilje pisanih izvora koje berlinska škola minimalizuje, ali naselja kao Slovenburg ili Vilcheburg VIŠE NEGO POUZDANO NAM GOVORE DA SU OSNOVANI KNEŽEVIMA Veletskim, odnosno Ljutićima.
Na istok takođe daleko ekspandiraju naseljavajući zemlje ruskog Novgoroda đe dugo žive u zajednici sa skandinavcima i sjeverjanima formirajući okosnicu nove ruske kolonije na slovenskom sjeveru.
Ipak najznajčajniji pohod prave na jug, đe stižu čitavih sto godina ranije od Srba i drugih slovena na Balkanu. Da su Pomeranci odnosno Ljutićki ogranak držali čuvenu Arkonu odnosno ostrvo Rujan, koje je dobilo ime po biljci Ruj, koja se koristila za farbanje tkanine u crvenu boju, neposredno nam svjedoči istovjetni naziv iste biljke u Crnoj Gori, koja je za vreme knjaževine Crne Gore korišćena za farbanje tepiha i bila značajan crnogorski artikal za izvoz.
Čak imamo i neke od naziva plemena identične u Pomeraniji i sjeverno od Labe sa onim u Zeti i Pomorju. Ovolika količina istih toponima nikako ne može da se podvede pod zakon slučajnosti jer je suviše specifična i u velikom broju a često i odgovara fizičkom rasporedu u baltičkom pomorju tako da je o nekoj slučajnosti nesuvislo govoriti.
Poznata je stvar da oni koji se sele daju svoje nazive rijekama, naseljima, brdima i mikrotoponimima a često se daju imena koja su slična starim nazivima.
Ovaj dio slovenske zemlje je imao svoje ime i zvao se "Pomorje", isto kao sto se dio Jadrana (od Bojane do Neretve) naziva "Pomorje" u istorijskim spisima ,kao i titulama vladara ovih krajeva.
Kako možemo da objasnimo da postoje tako specifični toponimi zapadno od Labe kao npr :
Morača, Cuce, Boan, Podgorica, Bojana, Kriči, Pješivci, Kras, Bjelice, Veleti, Ljutići, Trebinje, Drobnjak, Gorica, Bobovo, Zenta, Lovćen, Rama, Ribnica, Sušica, Gostilj, Gostun, Gradac, Gradište, Grahovo, Kuči, Ceklin, Rumija, Orjen, Prekornica, Lisac, Kom, Vilusi, Mataguži....itd itd.
Mnoga od ovih mjesta postoje i danas, kad su davno ponjemčeni ostaci slovena ali imena ipak svjedoče o zajedničkom korijenu (kao i ista specifična prezimena ili rijetka slovenska imena koja se srijeću isključivo u Crnoj Gori ili nekad u Pomeraniji ili Pomorju kod Veleta = Ljutića.
O tome piše Relja Novaković (on pominje četiristo istih toponima) ali kada su pažljivije analizirali starosaksonke i poljske izvore našlo se još oko osamstotina istih naziva).
Da bi sve vjerodostojnije bilo to su poljski etnolozi i lingvisti obrađivali.
Izgleda da je Relja Novaković ovo prvi primjetio, ali je kasnije dosta detaljnije razrađeno, uzimajući u obzir veliku količinu pisanih izvora u posjedu Poljske, Njemačke, Litve i drugih zemalja sa gravitacijom prema baltičkom moru i polablju i drevnim slovenskim zemljama zapadno i sjeverno od Labe.
Za početak pomenimo oko 1200 istovjetnih toponima za područje baltičkog pomorja i Zete i Pomorja na Balkanu.
Sa sigurnošću se može reći da je čitav prostor od Drača do Stona i od Jadrana do Raške naseljen istovjetnim plemenom Ljutićima i to u prvom talasu slovenske ekspanzije na Balkan. U ovo veliko pleme svakako spadaju drevni Neretljani iz Paganije.
Ipak gro toponima, oronima itd nalazi se na području stare Zete, ali se širi daleko na sjever. Ljutići ili Veleti, Vilci (njemački naziv) važno je pleme za slovenski svijet.
Izuzetno vojno organizovani oni su uspjeli u nekoliko mahova da dođu i do današnje Holandije i dugo da drže u potčinjenosti tamošnje Frizane i Saksonce o čemu imamo obilje pisanih izvora koje berlinska škola minimalizuje, ali naselja kao Slovenburg ili Vilcheburg VIŠE NEGO POUZDANO NAM GOVORE DA SU OSNOVANI KNEŽEVIMA Veletskim, odnosno Ljutićima.
Na istok takođe daleko ekspandiraju naseljavajući zemlje ruskog Novgoroda đe dugo žive u zajednici sa skandinavcima i sjeverjanima formirajući okosnicu nove ruske kolonije na slovenskom sjeveru.
Ipak najznajčajniji pohod prave na jug, đe stižu čitavih sto godina ranije od Srba i drugih slovena na Balkanu. Da su Pomeranci odnosno Ljutićki ogranak držali čuvenu Arkonu odnosno ostrvo Rujan, koje je dobilo ime po biljci Ruj, koja se koristila za farbanje tkanine u crvenu boju, neposredno nam svjedoči istovjetni naziv iste biljke u Crnoj Gori, koja je za vreme knjaževine Crne Gore korišćena za farbanje tepiha i bila značajan crnogorski artikal za izvoz.
Čak imamo i neke od naziva plemena identične u Pomeraniji i sjeverno od Labe sa onim u Zeti i Pomorju. Ovolika količina istih toponima nikako ne može da se podvede pod zakon slučajnosti jer je suviše specifična i u velikom broju a često i odgovara fizičkom rasporedu u baltičkom pomorju tako da je o nekoj slučajnosti nesuvislo govoriti.
Poznata je stvar da oni koji se sele daju svoje nazive rijekama, naseljima, brdima i mikrotoponimima a često se daju imena koja su slična starim nazivima.
Ovaj dio slovenske zemlje je imao svoje ime i zvao se "Pomorje", isto kao sto se dio Jadrana (od Bojane do Neretve) naziva "Pomorje" u istorijskim spisima ,kao i titulama vladara ovih krajeva.
Kako možemo da objasnimo da postoje tako specifični toponimi zapadno od Labe kao npr :
Morača, Cuce, Boan, Podgorica, Bojana, Kriči, Pješivci, Kras, Bjelice, Veleti, Ljutići, Trebinje, Drobnjak, Gorica, Bobovo, Zenta, Lovćen, Rama, Ribnica, Sušica, Gostilj, Gostun, Gradac, Gradište, Grahovo, Kuči, Ceklin, Rumija, Orjen, Prekornica, Lisac, Kom, Vilusi, Mataguži....itd itd.
Mnoga od ovih mjesta postoje i danas, kad su davno ponjemčeni ostaci slovena ali imena ipak svjedoče o zajedničkom korijenu (kao i ista specifična prezimena ili rijetka slovenska imena koja se srijeću isključivo u Crnoj Gori ili nekad u Pomeraniji ili Pomorju kod Veleta = Ljutića.
O tome piše Relja Novaković (on pominje četiristo istih toponima) ali kada su pažljivije analizirali starosaksonke i poljske izvore našlo se još oko osamstotina istih naziva).
Da bi sve vjerodostojnije bilo to su poljski etnolozi i lingvisti obrađivali.