Etnički sastav stanovništva Zapadnog Balkana za vreme rimske uprave

vinodol

Zainteresovan član
Poruka
272
Zanima me da li se što može reći o ovome. Rim počinje sa svojim širenjem na istočnu obalu Jadrana krajem trećeg veka p.n.e. i završava početkom drugog veka n.e. osvajanjem Dakije. Centralni deo Balkana stavljen je pod rimsku vlast krajem prvog stoleća p.n.e.,da bi bio stabilizovan prvih godina nove ere.
Etničke promene se uglavnom prate preko pisanih spomenika i materijalnih ostataka koji se mogu povezati sa određenom kulturom. Period na koji se odnosi tema je dosta dug i sigurno je bio različitih promena, od istrebljivanja manjih ili većih zajednica predrimskog stanovništva do doseljavanja stanovništva iz drugih provincija Rimskog carstva.

266.png
 
Ја нисам експерт за ову проблематику.

Ја сам прост и неук човек.

Али здрава сељачка логика би диктирала да су на Балкану пре Римљана живеле популације Грка, и Келта- па отуда и назив Сингидунум. Јер су у њему живели Келти.

Е, али највише је било "староседелаца Балкана", које историја назива "Илирима".

Е, ти Илири, мислим да они нису себе доживљавали као "Илири". На пример, вероватно су причали истим језиком и имали исте богове и свадбене и погребне обичаје, али себе нису видели као исту "етничку групу", него су се та племена мрзела и волела по потреби. Баш као и данас, што између Срба, Црногораца и Македонаца, а у основи ни Хрвата ни Бошњака, нема разлике, али се ипак држе за гушу.

На пример, знамо поуздано да је у Рисну у Боки била нека краљица Теута, која је била "Илирка", и њена "држава" је имала јаку флоту која је гусарски нападала римске бродове, па је на крају поразио Император Тиберије.

Е сад, мислим да није остало познато да ли се та Теута осећала делом истог народа као нека краљица са нпр. Хомоља или неки краљ из Ниша.

Ја мислим да нису.

Иначе, баш негде на данашњој граници Србије и Бугарске, била је граница између илириских и трачанских насеља.

Тако да, ти Илири су живели од данашње српско-македонске границе до Дунава, и од српско-бугарске границе (мање-више) па до Словеније.
 
Ја нисам експерт за ову проблематику.

Ја сам прост и неук човек.

Али здрава сељачка логика би диктирала да су на Балкану пре Римљана живеле популације Грка, и Келта- па отуда и назив Сингидунум. Јер су у њему живели Келти.

Е, али највише је било "староседелаца Балкана", које историја назива "Илирима".

Е, ти Илири, мислим да они нису себе доживљавали као "Илири". На пример, вероватно су причали истим језиком и имали исте богове и свадбене и погребне обичаје, али себе нису видели као исту "етничку групу", него су се та племена мрзела и волела по потреби. Баш као и данас, што између Срба, Црногораца и Македонаца, а у основи ни Хрвата ни Бошњака, нема разлике, али се ипак држе за гушу.

На пример, знамо поуздано да је у Рисну у Боки била нека краљица Теута, која је била "Илирка", и њена "држава" је имала јаку флоту која је гусарски нападала римске бродове, па је на крају поразио Император Тиберије.

Е сад, мислим да није остало познато да ли се та Теута осећала делом истог народа као нека краљица са нпр. Хомоља или неки краљ из Ниша.

Ја мислим да нису.

Иначе, баш негде на данашњој граници Србије и Бугарске, била је граница између илириских и трачанских насеља.

Тако да, ти Илири су живели од данашње српско-македонске границе до Дунава, и од српско-бугарске границе (мање-више) па до Словеније.

Ja sam još nepismeniji, ali ću se usuditi da pretpostavim da je među tim "Ilirima" bilo različitih jezika i bogova... inače Kelti nisu originalno stanovništvo Balkana, ani su samo imali osvajačke pohode iz Panonske nizije, stigli čak i do Delfa pod Brenom u 3. vijeku p.n.e., ali se nisu duže zadržavali itd.
Singidun i Taurun su osnovali Skordisci koji su najvjerovatnije keltoizirani Iliri (primili keltsku religiju)...

Inače vrlo brzo se latinski jezik i rimski stil života i kultura širi Balkanom (na jugu helenski još od ranije) pa je vrlo teško govoriti o etničkoj strukturi...

Misterija je i porijeklo Helena i antičkih Makedonaca takođe...
 
Poslednja izmena:
Zanima me da li se što može reći o ovome. Rim počinje sa svojim širenjem na istočnu obalu Jadrana krajem trećeg veka p.n.e. i završava početkom drugog veka n.e. osvajanjem Dakije. Centralni deo Balkana stavljen je pod rimsku vlast krajem prvog stoleća p.n.e.,da bi bio stabilizovan prvih godina nove ere.
Etničke promene se uglavnom prate preko pisanih spomenika i materijalnih ostataka koji se mogu povezati sa određenom kulturom. Period na koji se odnosi tema je dosta dug i sigurno je bio različitih promena, od istrebljivanja manjih ili većih zajednica predrimskog stanovništva do doseljavanja stanovništva iz drugih provincija Rimskog carstva.

266.png

Ово је одличан научни рад на ову тему. Римска Далмација је била много већа од данашње и укључавала је и делове данашње Србије:
Becoming Slav, Becoming Croat: Identity Transformations in the Post-Roman and Early Medieval Dalmatia.

https://loomen.carnet.hr/pluginfile... Middle Ages, 450-1450, Volume 12) (2010).pdf
 
Ја нисам експерт за ову проблематику.
Ја сам прост и неук човек.
Али здрава сељачка логика би диктирала да су на Балкану пре Римљана живеле популације Грка, и Келта- па отуда и назив Сингидунум.
Opet Singidunum keltski grad.
Sigidunum dokaz da su na Balkanu živeli Kelti.

Da Singidon (kako je zabeležen u vizantijskim izvorima), slučajno nema neke veze sa Singima?

Kod Singa don, kod Dačana dava.
Singidunum keltska vatijanta, a ne orginalni naziv.
"Many city names of the Dacians were composed of an initial lexical element (often the tribe name) affixed to -dava, -daua, -deva, -deba, -daba or -dova (<PIE *dhe-, "to set, place").[1]"

Međutim, na sanskritu deva znači svetli.
Kod nas je to dan.
Ili beli, možda, u prenesenom značenju, glavni. (Istog korena je dios, bog)
Prestonica Singa.

I dačka Singidava, kasnije je Alba Julija, odnosno Beograd.

Zanimljivo je da je i srednjevekovna srpska prestonica Ras u osnovi istog značenja, makar to bilo i u vezi sa latinskim arsa.
 
Poslednja izmena:
...
"Roșia Montană (Romanian pronunciation: [ˈroʃi.a monˈtanə], "Roșia of the Mountains"; Latin: Alburnus Maior; Hungarian: Verespatak, [ˈvɛrɛʃpɒtɒk]; German: Goldbach, Rotseifen) is a commune of Alba County in the Apuseni Mountains of western Transylvania, Romania. It is located in the Valea Roșiei, through which the small Roșia River flows.
There is archaeological and metallurgical evidence of gold mining in the 'Golden Quadrilateral' of Transylvania since the late Stone Age.[2] Alburnus Maior was founded by the Romans during the rule of Trajan as a mining town, with Illyrian colonists from South Dalmatia .[3] "

It seems that the Roman state encouraged or mandated colonisation of the area
by skilled miners from neighbouring provinces, particularly Dardanians and Dalmatians
(see next section). The Roman state often used mixed forms of exploitation, involving
both forced labour and free waged labour (the latter illustrated by the labour contract
writing tablets). Miners and mine contractors often belonged to consortia (societas)
and professional associations (collegia), such as burial clubs. All these are attested at
Ro������ia Montan������: the writing tablets include labour contracts for waged labour;87 but
they also name slaves and record the purchase of slaves (including children) – in one
case at the settlement around the legionary fortress of Apulum/Alba Iulia.

Archaeological and epigraphic evidence from Ro������ia Montan������ and other Roman mining
sites in Dacia indicates that a sizeable population group active in the Roman mining
operations in Dacia were migrants of Dalmatian and Dardanian origin, attested
principally by Dardanian and Dalmatian names on inscriptions, dedications to the Dea
Dardanica (‘Dardanian goddess’), and the MKS burial type characteristic of the areas
where these settlers came from.95 The settlement of these people in Dacia would have
been ordered (perhaps through forced resettlement) or encouraged by the Roman
state in order to exploit the mines, using personnel skilled in mining in their region of
origin. This picture is richly illustrated at Ro������ia Montan������ by several strands of
evidence: a writing tablet of AD 159 mentions the Vicus Pirustarum or ‘village of the
Pirustae’, a Dalmatian people;96 names on funerary stelae and votive altars include
some characteristic Illyrian names (Bato, Beucus, Dasius, Verzo, etc.); and finally, the
distinctive trapezoidal cross-section of Roman mines in Dacia, so characteristic of the
Roman workings at Ro������ia Montan������, seems also to be paralleled at some Roman mines
in Serbia (e.g. Kosmaj), and the provinces of Dalmatia and Upper Moesia may be the
origin of this technique.97

The religious dedications at the various settlements and sacred areas in the mining
zone give further insights into the nature of the communities there. The votive altars
are dedicated to much the same array of deities as found in other Balkan mining sites,
and many are of course particularly appropriate to mining communities: Terra Mater
(Mother Earth); Sol (associated with gold); Diana (with silver); Mercury (trade and
commerce); Silvanus (a woodland deity, perhaps of particular relevance to loggers
and carpenters involved in providing the timber shoring for mine galleries).
Interestingly, the beneficarii consularis dedicated mainly to Jupiter Optimus Maximus (Jupiter Best and Greatest), a deity strongly identified with the welfare of the Roman
state.

To the West of Cetate, the Nanului Valley feeds into the Ro������ia valley; excavations here
found a series of ‘sacred areas’ or religious buildings associated with 35 votive altars
inscribed in Latin.54 The three main religious structures, situated on parallel ridges
100-200 m apart from each other, are known after the modern property owners:
Dalea (with at least 13 altars to Fortune, Aesculapius, Mercury, Apollo, Silvanus,
Nymphs, Liber, Terra Mater [Mother Earth], Iuppiter Optimus Maximus [Jupiter Best
and Greatest, abbreviated to IOM]); Drumus (altars to IOM, Terra Mater, the genius
(spirit) of the Sardiates, Janus Geminus, Apollo and reference to a collegium or guild
of the Sardiates); Szekley (altars to Mercury, Apollo, Neptune). The range of deities
attested at these three closely clustered sites is striking and would suggest that this
part of the landscape had unusual religious significance for the mining community.
The identification of four cremation graves suggests an associated funerary zone.
http://users.ox.ac.uk/~corp0057/Raport-Oxford-Rosia-Montana-MD1.pdf
 
Poslednja izmena:
Opet Singidunum keltski grad.
Sigidunum dokaz da su na Balkanu živeli Kelti.

Da Singidon (kako je zabeležen u vizantijskim izvorima), slučajno nema neke veze sa Singima?

Kod Singa don, kod Dačana dava.
Singidunum keltska vatijanta, a ne orginalni naziv.
"Many city names of the Dacians were composed of an initial lexical element (often the tribe name) affixed to -dava, -daua, -deva, -deba, -daba or -dova (<PIE *dhe-, "to set, place").[1]"

Međutim, na sanskritu deva znači svetli.
Kod nas je to dan.
Ili beli, možda, u prenesenom značenju, glavni. (Istog korena je dios, bog)
Prestonica Singa.

I dačka Singidava, kasnije je Alba Julija, odnosno Beograd.

Zanimljivo je da je i srednjevekovna srpska prestonica Ras u osnovi istog značenja, makar to bilo i u vezi sa latinskim arsa.

Грешиш.

Исто је као Ада Циганлија.

Онда је некад била Ада Сингалија.

То значи да су Синги у ствари Цигани.

Сингидон је дакле сасвим јасно основан од стране Цигана. У Индији сви су смеђи а воле шарене ствари и рашрафљену музиу. Исто као и Цигани. Они су донели знања и митове у Европу у праскозорје времена.

А језичка веза са дачанским суфиксима само дубље подвлачи ту тезу, јер сви знају да су Румуни заправо Цигани.
 
Грешиш.

Исто је као Ада Циганлија.

Онда је некад била Ада Сингалија.

То значи да су Синги у ствари Цигани.

Сингидон је дакле сасвим јасно основан од стране Цигана. У Индији сви су смеђи а воле шарене ствари и рашрафљену музиу. Исто као и Цигани. Они су донели знања и митове у Европу у праскозорје времена.

А језичка веза са дачанским суфиксима само дубље подвлачи ту тезу, јер сви знају да су Румуни заправо Цигани.
Nije ni to slučajno.
Singi nisu istog porekla kao Cigani, ali ako se držimo herodotovog opisa to su trgovci na malo koji se kreću na kolima, koje vuku mali konji,i koji se oblače na medski načim.
Kada su se u srednjem veku pojavili Cigani, postoji velika verovatnoća da su ih prozvali po ovim drevnim trgovcima na malo.
Ove drevne trgovce imamo prikazane na novčićima Derona.
https://www.google.rs/search?q=dero...ved=0ahUKEwi85tS2wJfKAhWDWywKHWrDB-wQ_AUIBigB
 
Poslednja izmena:
Грешиш.

Исто је као Ада Циганлија.

Онда је некад била Ада Сингалија.

То значи да су Синги у ствари Цигани.

Сингидон је дакле сасвим јасно основан од стране Цигана. У Индији сви су смеђи а воле шарене ствари и рашрафљену музиу. Исто као и Цигани. Они су донели знања и митове у Европу у праскозорје времена.

А језичка веза са дачанским суфиксима само дубље подвлачи ту тезу, јер сви знају да су Румуни заправо Цигани.

Kažem im ja za Avalu, ali mi ne veruju:

Geoffrey of Monmouth referred to it in Latin as Insula Avallonis in the Historia. In the later Vita Merlini he called it Insula Pomorum the "isle of fruit trees" (from Latin pōmus "fruit tree"). The name is generally considered to be of Welsh origin (though an Old Cornish or Old Breton origin is also possible), derived from Old Welsh aball, "apple/fruit tree" (in later Middle Welsh spelled avall; now Modern Welsh afall).[SUP][1][/SUP][SUP][2][/SUP][SUP][3][/SUP][SUP][4][/SUP] In Breton, apple is spelled "aval"/ "avaloù" in plural. It is also possible that the tradition of an "apple" island among the British was influenced by Irish legends concerning the otherworld island home of Manannán mac Lir and Lugh, Emain Ablach (also the Old Irish poetic name for the Isle of Man),[SUP][1][/SUP] where Ablach means "Having Apple Trees"[SUP][5][/SUP] – derived from Old Irish aball ("apple")—and is similar to the Middle Welsh name Afallach, which was used to replace the name Avalon in medieval Welsh translations of French and Latin Arthurian tales. All are etymologically related to the Gaulish root *aballo- (as found in the place name Aballo/Aballone, now Avallon in Burgundy or in the Italian surname Avallone) and are derived from a Common Celtic *abal- "apple", which is related at the Proto-Indo-European level to English apple, Russian яблоко (jabloko), Latvian ābele, et al.[SUP][6][/SUP][SUP][7][/SUP]
 
Kažem im ja za Avalu, ali mi ne veruju:

Geoffrey of Monmouth referred to it in Latin as Insula Avallonis in the Historia. In the later Vita Merlini he called it Insula Pomorum the "isle of fruit trees" (from Latin pōmus "fruit tree"). The name is generally considered to be of Welsh origin (though an Old Cornish or Old Breton origin is also possible), derived from Old Welsh aball, "apple/fruit tree" (in later Middle Welsh spelled avall; now Modern Welsh afall).[SUP][1][/SUP][SUP][2][/SUP][SUP][3][/SUP][SUP][4][/SUP] In Breton, apple is spelled "aval"/ "avaloù" in plural. It is also possible that the tradition of an "apple" island among the British was influenced by Irish legends concerning the otherworld island home of Manannán mac Lir and Lugh, Emain Ablach (also the Old Irish poetic name for the Isle of Man),[SUP][1][/SUP] where Ablach means "Having Apple Trees"[SUP][5][/SUP] – derived from Old Irish aball ("apple")—and is similar to the Middle Welsh name Afallach, which was used to replace the name Avalon in medieval Welsh translations of French and Latin Arthurian tales. All are etymologically related to the Gaulish root *aballo- (as found in the place name Aballo/Aballone, now Avallon in Burgundy or in the Italian surname Avallone) and are derived from a Common Celtic *abal- "apple", which is related at the Proto-Indo-European level to English apple, Russian яблоко (jabloko), Latvian ābele, et al.[SUP][6][/SUP][SUP][7][/SUP]


Sve bolje i bolje. Sad je i Avala po autohtonistima zapravo Avalon? Artur je onda zapravo Radojica, poznati Srbin iz 12345. veka p.n.E, od kog su potekli primati, pa posle i Homo Sapiens, a Merlin je pravim imenom zapravo Živojin, poznatiji kao magic-Žika. :zblesav: :zlud:
 
Nije ni to slučajno.
Singi nisu istog porekla kao Cigani, ali ako se držimo herodotovog opisa to su trgovci na malo koji se kreću na kolima, koje vuku mali konji,i koji se oblače na medski načim.
Kada su se u srednjem veku pojavili Cigani, postoji velika verovatnoća da su ih prozvali po ovim drevnim trgovcima na malo.
Ove drevne trgovce imamo prikazane na novčićima Derona.
https://www.google.rs/search?q=dero...ved=0ahUKEwi85tS2wJfKAhWDWywKHWrDB-wQ_AUIBigB

Može citat?
 
"А нико није у стању тачно да каже шта се налази северно од ове земље и ко тамо станује.
Ипак изгледа да се преко Истра налази једна бескрајна пустиња. Једини за које сам био у стању да
дознам да станују преко Истра јесу људи: којима је име Сигини, а који се одевају као Међани.
Коњи су им рундави по целом телу, а длака им је дугачка до пет цоли, мали су, са затубастом
њушком и не могу на себи да носе човека, док су у колима врло брзи; због тога се тамошњи људи
и возе на колима. Земља им се протеже до Енета на Јадрану. За себе кажу да су досељеници из
Медије, али како су се оданде доселили, нисам у стању да објасним. То се све могло десити у
великом временском раздобљу. Лигијци који станују изнад Масалије називају трговце на мало
''сигини'', а код Кипријаца тако се називају копља."
 
Poslednja izmena:
jezik im je germanski, znaci da su tu trebali doci nekakvi Germani. Interesuje me, kada se to moglo desiti.

Do Norikuma Germani stižu, koliko mi se čini, oko114-113 g.p.n.e kao Kimbri i Teutoni. Rimljani ih izbacuju iz Norika koji zadržava keltsko-romanski karakter do kraja četvrtog veka kad na taj prostor konačno počinju da se naseljavaju germanska plemena, no ostaje granica Rimskog carstva do njegove propasti. Inače, presudnu ulogu u odbijanju jednog napada Markomana u Norik odigrao je beograđanin Rasel Krou, što je verno prikazano u filmu "Gladijator" kao i njegova jedinica, IX Legia "Flavia Felix".

The gradual disintegration of Roman power through the third and fourth centuries did not affect Noricum as much as its neighbouring provinces, Raetia to the west and Pannonia to the east. Raetia was invaded by the Alamanni, a Germanic people, in 213, and some fifty years later the territory between the Iller, the Rhine and Lake Constance was abandoned. Just over a century later, the Goths settled in Pannonia Superior after defeating the Roman armies at Adrianople in 381.
http://historum.com/medieval-byzant...an-rule-noricum-ripense-late-5th-century.html

Imaš i ovde nešto i rimskim snagama koje su čuvale limes na Dunavu. Uglavnom Italici i Hispanci.

http://romanrecruit.weebly.com/legio-ii-pia-italica.html
 
jezik im je germanski, znaci da su tu trebali doci nekakvi Germani. Interesuje me, kada se to moglo desiti.
Indogermanska škola polazi od praindoevropljnja i preti odvajanje savremenijh grana i novih jezika uz zanemarivanje međusobnih uticaja.
Međutim danas znamo da su svi narodi, pre svega, mešavina raznih populacija.
Jedan bitan elemenat za sve kentum jezike, uključujući i germanske, R1b HG. Kod germana imamo i I1 supstrat, koji je jako izražen kod Skandinavaca, i verovatno, drevnih Germana. A kod svih indoevropljana je očuvan neolitski sloj, koji se može pretiti kroz mtDNA (žensku genetiku).
Genetski Austrijanci i Česi gotovo da su identični.

Naravno imamo Langobarde, koji su jedno vreme tu bitisali. I neka druga plemena.
Markomani su zanimljivi, Mavro Orbini govori o nekakvom spomeniku sa natpisom koji kao da je pisan na nekom slovenskom jeziku.

Postoji rasprava da li su Kimbri Kelti ili Germani.
Verovatno ni jedno ni drugo.
a meni se cini da je govorio o Rimljanima
Po tumačenju Turbačova, u pitanju su Kelti Volosi Tektosagi (ljubitelji putovanja).
Ovo se hronološki poklapa sa pojavom nove, neautohtone, zarubinjecke kulture na istoku.
Možda ne treba postaljati Kelti ili Latini, verovatno Volosi, Vlasi mogu biti i Kelti i Latini.
 
Poslednja izmena:
Da podsetim na ovo

"VELTHA, VOLTUMNUS, VERTUMNUS, (V)LADA
...
Vertumnus odnosno Voltumna kao i toponim Volsinii (verovatno od starijeg Voltinii) sadrži semantičku jezgru princeps. Stoga je teško odbiti vezu sa imenom ilirskog vojskovodje Volsimos, koji dovodi ilirske Peligne sa Balkana u centralnu Italiju. Ovaj doklasični društveno-politički termin volt/vort- »dux, princeps«, kome pripada i ime Vertumnus od starijeg Vortumno-, kao da nije bio ograničen u antičko doba na ilirski i etrurski onomastik.
...
Ako zbog pomenute genealoške veze sa apulskim odnosno balkansko-ilirskim Daunom grupi Voltumna Vertumnus pridružimo i ime onog ilirskog vođe, koji dovodi Peligne sa Balkana u apeninsku oblast, a ono glasi Volsimos, verovatnije je da u paru imena Voltumna Vertumnus imamo posla sa sekundarnim složenim sufiksom -mo i -no. U tom su pogledu interesantne varijante ilirskog toponima Birziminium Birizaminio Bersumno i Burzumon. (v. Krahe, ''Die alten Balkanill. Geogr. Namen'' 17). Ali ovaj detalj u našem slučaju nije od presudne važnosti. Daleko je važnija veza između samog Vertumna i Diane koja se po rimskom shvatanju mora zvati i Virbia. To bi značilo da Virbia ima istu semantičku vrednost kao i Voltumna. Imajući u vidu istovetnost italske Diane sa dogrčkom Artemidom s jedne strane i poznate dorsko-ilirske veze s druge strane, primorani smo da apeninska imena Voltumna Volsimos Vertumnus (od starijega Vortumnus) i Virbius * Virbia (od starijega Verthia) identifikujemo sa dogrčkim epiklezama boginje Artemide: Vorthia u Arkadiji i Borthia u Sparti iako je kod ovih imena očigledna paretimološka adaptacija. Kako se ovde radi o dogrčkoj »carici zveri« (potnia thērōn, isp. Ch. Picard, ''Les Religions Prehelleniques'' 208), koja se prema Herodotu u Trakiji zove Bendis odnosno Artemis Basilēīē ne preostaje nam ništa drugo nego da isto značenje tražimo u doklasičnoj grupi B/Vorthia Vol/rtumno na što nas već upućuje i ime ilirskog kralja zvanog Volsimos. Za ilirski konsonantizam karakterističan je prelaz l/r (isp. Hesihijevu glosu akiros nasuprot dolat. aquilo), koji Meillet smatra protoindoevropskim (v. Rečnik 1331 i 1141). Stoga se u ovoj seriji imena sa semantičkom jezgrom »vladar« može bez kolebanja naslutiti pripadnost poznatoj leksičkoj grupi veldh/voldh- »gospodarim« koja je dobro dokumentovana u baltsko-slovenskom rečniku (isp. TRAUTMANN, Bsl. Wb. 340) i kojoj pripada i baza lad (v. VASMER, Russ. Et. Wb. II, 4). Završni dental određen je kao zvučni aspirat stoga što se baltsko-slovenski članovi ove leksičke grupe zbog svojih vokalskih alternacija, koje su opšteindoevropske prirode ni u kom slučaju ne mogu smatrati pozajmicom iz germanskih govora kako se to piše u Klugeovu Rečniku 12 s.walten. Iz toga izlazi da je ova leksička grupa bogato zastupljena u baltsko-slovenskom, ilirskom (v. KRAHE; Altill. Personennamen. 153, 158), germanskom i nešto slabije u keltskom (v. WALDE-POKORNY-ev Rečnik I, 219), dakle upravo u onim indoevropskim dijalektima koji se sa gledišta lingvističke geografije moraju smatrati susedima. Drugo je pitanje da li ovoj grupi pripada i lat valeo, iako su za tu pripadnost sa izvesnom rezervom Ernout i Meillet (v. njihov Rečnik 3 1258).
...
Za ilirski konsonantizam karakterističan je prelaz l/r (isp. Hesihijevu glosu akiros nasuprot dolat. aquilo), koji Meillet smatra protoindoevropskim (v. Rečnik 3 1331 i 1141). Stoga se u ovoj seriji imena sa semantičkom jezgrom »vladar« može bez kolebanja naslutiti pripadnost poznatoj leksičkoj grupi veldh/voldh- »gospodarim« koja je dobro dokumentovana u baltsko-slovenskom rečniku (isp. TRAUTMANN, Bsl. Wb. 340) i kojoj pripada i baza lad (v. VASMER, Russ. Et. Wb. II, 4). Završni dental određen je kao zvučni aspirat stoga što se baltsko-slovenski članovi ove leksičke grupe zbog svojih vokalskih alternacija, koje su opšteindoevropske prirode ni u kom slučaju ne mogu smatrati pozajmicom iz germanskih govora kako se to piše u Klugeovu Rečniku12 s.walten. Iz toga izlazi da je ova leksička grupa bogato zastupljena u baltsko-slovenskom, ilirskom (v. KRAHE; Altill. Personennamen. 153, 158), germanskom i nešto slabije u keltskom (v. WALDE-POKORNY-ev Rečnik I, 219), dakle upravo u onim indoevropskim dijalektima koji se sa gledišta lingvističke geografije moraju smatrati susedima. Drugo je pitanje da li ovoj grupi pripada i lat valeo, iako su za tu pripadnost sa izvesnom rezervom Ernout i Meillet (v. njihov Rečnik 3 1258)."
 
Poslednja izmena:
Snežana Ferjančić:"Naseljavanje legijskih veterana u balknskim provincijama od 1.do 3. veka"
http://www.balkaninstitut.com/pdf/izdanja/posebno/ferjancic.pdf

Izgleda da je bilo dosta naseljavanja isluženih legionara na našim prostorima. Na kraju knjige nalazi se karta sa veteranskim naseljima.
Bilo bi čudo da su svi izginuli i da nisu ostavili nikakvo potomstvo. Pojava nekih haplogrupa (J1, J2a i J2b) mogla bi se povezati sa naseljavanjem malozijskih, sirijskih i ostalih legionara na ovim prostorima.
 
Snežana Ferjančić:"Naseljavanje legijskih veterana u balknskim provincijama od 1.do 3. veka"
http://www.balkaninstitut.com/pdf/izdanja/posebno/ferjancic.pdf

Izgleda da je bilo dosta naseljavanja isluženih legionara na našim prostorima. Na kraju knjige nalazi se karta sa veteranskim naseljima.
Bilo bi čudo da su svi izginuli i da nisu ostavili nikakvo potomstvo. Pojava nekih haplogrupa (J1, J2a i J2b) mogla bi se povezati sa naseljavanjem malozijskih, sirijskih i ostalih legionara na ovim prostorima.
Verovatno da je uobičajeno da se vrate u kraj iz koga su potekli.
 

Back
Top