Pitanje upotrebe pisma bilo je i pitanje ideološkog opredeljenja.
Kakva ideologija?
Ništa nije slučajno naročito kada je identitet u pitanju.
Ne osporavam da Matej Ninoslav govori o Srbima, niti da su Srbi živjeli na prostoru njegove banovine. To sve stoji.
Ali apslutno ne slijedi iz toga da su Srbi tu bili jedini narod, niti njegov narod, niti da je on sebe smatrao pripadnikom srpskog naroda.
Srbi su živjeli u istočnim krajevima banovine i Matej poveljom daje do znanja Dubrovniku kako postupati prema njima.
Zašto bosanski vladari latininsko pismo ne nazivaju hrvatskim ili ugarskim pismom? Latinica se u Bosni proširila odatle.
Zašto se njemački ovčar zove po narodu, a Tornjak po toru iako oba ovce čuvaju? Zašto se za ćirilicu koristio naziv "slavensko pismo", a Grci su ga osmislili? Zašto je ćirilica nosila ime po Ćirilu, a glagoljica po slavenskoj riječi "glagol" tj. riječ?
Zato jer su postojali drugačiji povijesni procesi, često kompleksni i često nasumični. Jedan od faktora je zasigurno taj što ni Hrvati ni Ugari nisu Bosni najednom nametnuli latincu, već je ona postupno ulazila među puk i već je imala ustaljen naziv.
U 3 povelje bana Mateja Ninoslava spominju se Srbi i niko drugi osim naravno Vlaha koji se odnose na stanovnike Dubrovnika.
Bosanski ban smatra svoj narod bosanskim, to se podrazumijeva.
Vlasi tj. Romani su u vrijeme Ninoslava već bili manjina u Dubrovniku, kao i Srbi u Bosni.
Aj nađi neku povelju gde se spominju Hrvati kao podanici Bosne a da nije titularni naziv u poslednje dve godine poslednjeg bosanskog kralja Stefana Tomaševića?
Hrvatska je i u Tvrtkovoj tituli.
Odnos je bio drugačiji. Banovina Bosna je od početka pod snažnim utjecajem Ugarske, kao i Hrvatska - status Hrvata na njenom teritoriju je već jasan i razriješen. Štoviše, Bosna je zasigurno i počela kao jedna od hrvatskih banovina koja je s vremenom stekla veću autonomiju, pa su odnosi među narodom već bili stvar prakse.
Srbija je pak u to vrijeme samostalna i već je jačala, tako da je valjalo urediti pravne odnose dijela njenog naroda.