Etiopska Biblija je najstarija

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
problem je kada nam je epifanije jedini izvor, a njega smo diskutovali na nekoj od tema, bese u onoj razmeni pisama sa svetim jovanom zlatoustim, sto je za mene indikativno... kako, god, iz mnostva gnostickih koja su odbacena, zadrzala se zapadnom ujdurmom samo "apokalipsa" [znam, ne spada zanrovski u jevandjelja], ali cak i da nemamo sve info koje imamo, za cije babe zdravlja bi neko popisivao sva zastranjivanja? da se ucimo na greskama? [samo naglas razmisljam, ne drzim stranu nickfreak-u, vec sam negde izmedju vas dvojice]
Pa i to popisivanje je bilo po promislu Božjem. Recimo kada moderne američke vjerske zajednice krenu govoriti kako su one izvorno hrišćanstvo mi možemo provjeriti i tim zbirkama podataka o raznoraznim jeresima i saznati da vjerske grupe koje vjeruju kao američke vjerske zajednice nisu postojale u ranom hrišćanskom periodu, dakle tvrdnja da su oni izvorno hrišćanstvo je do temelja porušena.
 
Pa i to popisivanje je bilo po promislu Božjem. Recimo kada moderne američke vjerske zajednice krenu govoriti kako su one izvorno hrišćanstvo mi možemo provjeriti i tim zbirkama podataka o raznoraznim jeresima i saznati da vjerske grupe koje vjeruju kao američke vjerske zajednice nisu postojale u ranom hrišćanskom periodu, dakle tvrdnja da su oni izvorno hrišćanstvo je do temelja porušena.
To се не може рећи осим теологије првих хришћана апостола који су били уз Исуса.
На жалост од њих најмање имамо осим Павла.
 
Na Novi zavjet i djela apostolskih učenika poput sv. Klimenta Rimskog ili sv. Ignjatija Bogonosca.
Добро теологија се одаљила већ у првом веку након смрти Јакова Праведног и након 70. екзодуса Јудејаца и Јудеохришћана. Дакле теологија апостола Павла није била тотално избалансирана са њима али је ипак победила нарочито у погледима тумачења како коме одговара.
Имамо неколико апостолских посланица али неупоредиво мање од апостола Павла.
 
Pa i to popisivanje je bilo po promislu Božjem. Recimo kada moderne američke vjerske zajednice krenu govoriti kako su one izvorno hrišćanstvo mi možemo provjeriti i tim zbirkama podataka o raznoraznim jeresima i saznati da vjerske grupe koje vjeruju kao američke vjerske zajednice nisu postojale u ranom hrišćanskom periodu, dakle tvrdnja da su oni izvorno hrišćanstvo je do temelja porušena.
pa, znam, ali to nema sta da se "proverava", vidi se odmah kada je neko puki sarlatan, i da nudi sarlatanstvo, ocigledno nikakvu sponu, vezu nema sa ranim hriscanstvom... po meni je bolje da se popisuje sta jeste sustina hriscanstva, nego da se popisuju pogreske i jeresi, na primer sto nickfreak navodi Danila. mi vec znamo da je Bozije vecno carstvo i sta ima onda da popisujemo hilijaniste./milenariste? mislim, ja kada vec znamo, koristim priliku da ih raskrinkam jos jednom, ali jednako je 1000-godisnje carstvo u suprotnosti sa vecnim, to nema sta ko da mi govori, ili mi soli pamet da su i neki oci bili - meni nisu, ni oci ni ucitelji, samo mi posao olaksava saznanje da je milenarizam-hilijazam jeres, ali i da nije ja bih njihovo ucenje odbacio.
 
Било је много апокрифне литературе и међу Јеврејима и хришћанима. Много књига као Јубилеји ,Енох ту коју си поменуо и књига о Марији Магдалени.
Дакле те књиге нису избачене због нечег лошег у њима већ нису имали теолошку форму новог хришћанства.
Тројство настаје бар према подацима њихових непријатеља као начин да не дође до унижавања и деградирања самог Исуса Христа и да опет не би падало на памет некоме да се појављује као нови месија и шири саблазан као Симон Магуш и много њих. У том смислу је настала догма због великих теолошких расправа и разлика о природи Исуса Христа да ли је рођен или створен и тд. Мени је тројдтво прихватљиво као симбол вре али да су сва 3 = 1 То Исус никада нигде није рекао.
to je sada sve diskutabilno sto iznosis, neke knjige jesu, a neke nisu problematicne, mora pojedinacno svaka od tema da se analizira. ne moze se u jednoj replici, npr., didahe i jermu pastira smo diskutovali. enoha mnogi prihvataju, biblija ga citira, a o mariji mmagdaleni mislim ipak ne, zaboravio sam
 
Имамо неколико апостолских посланица али неупоредиво мање од апостола Павла.
cuda su se desavala u tom jezgru judeje i jerusalima, nije bilo potrebno da se pise ista, prvih decenija tekstovi i ne postoje, a pavle je imao drugu ideju, da se hriscantvo siri i medju neznaboscima, i onda je kretao u misijska putovanja, a ne mozes sve odjednom da pokrijes, i zato pises pisma, poslanice, gde si vec bio, da im jos jednom napomenes sta treba

tek kada se shvatilo da 2. dolazak mozda nastupi sa nekom od narednih generacija, ta prva pise poslanice i jevandjelja, a mislim dela prvo... u startu se desavaju cuda, nema potrebe za pisanjem... i bratski da kazem, napisano je sasvim dovoljno
 
Poslednja izmena:
cuda su se desavala u tom jezgru judeje i jerusalima, nije bilo potrebno da se pise ista, prvih decenija tekstovi i ne postoje, a pavle je imao drugu ideju, da se hriscantvo siri i medju neznaboscima, i onda je kretao u misijska putovanja, a ne mozes sve odjednom da pokrijes, i zato pises pisma, poslanice, gde si vec bio, da im jos jednom napomenes sta treba

tek kada se shvatilo da 2. dolazak mozda nastupi sa nekom od narednih generacija, ta prva pise poslanice i jevandjelja, a mislim dela prvo... u startu se desavaju cuda, nema potrebe za pisanjem... i bratski da kazem, napisano je sasvim dovoljno
Био је и апостол Петар активан на Медитерану па и Риму.
Међутим сасвим сигурно је победила струја коју је Константин подржао тамо да су предања и канони у складу с њима.
Баш ето корисна тема Етиопска библија

Етиопска Библија (Етиопски канон) садржи више књига него већина других хришћанских Библија. Док католички и православни канон укључују неке девтероканонске (другоканонске) књиге, етиопски канон има и додатне списе који нису део грчког (Септуагинта) или латинског (Вулгата) канона.

Књиге које су у Етиопској Библији, али нису у другим канонима:

Старозаветне додатне књиге:

1. Књига Јубилеја – Хронолошки преглед од Адама до Мојсија, са нагласком на празнике и закон.

2. Прва књига Енохова (Ханохова) – Описује пад анђела (Нефилима), небеске визије и пророчанства.

3. Трећа књига Ездрине – Додатна верзија Ездрине књиге.

4. Четврта књига Ездрине – Апокалиптична књига која говори о последњим временима.

5. Књига Пророка Баруха (укључује Писмо Јеремијино) – Проширена верзија Барухове књиге.

6. Меккабијске књиге (3, 4 и 5 Мекавејска књига) – Наставак прича о јеврејском отпору Хеленистима.

7. Псалам 151 – Додатни псалам за који се веровало да га је написао Давид.

8. Књига Премудрости Соломонове – Слична Књизи мудрости у католичком канону.

9. Књига премудрости Исусовог сина Сираховог (Сирах) – Нешто другачија верзија него у другим канонима.

Новозаветне додатне књиге:

1. Прва књига Клифе (Книфе) – Нејасног садржаја, вероватно спис о закону.

2. Друга књига Клифе – Слично као прва, садржи додатне законе и тумачења.

3. Дидаскалија (Учитељска књига) – Књига о хришћанском моралу и црквеним прописима.

4. Први завет Петра – Различит од канонских Петрових посланица.

5. Други завет Петра – Апокрифна књига која није призната у другим традицијама.

6. Посланица Клементова (Климентова посланица) – Текст приписан папи Клименту Римском.

7. Пастир Хермин – Визионарска књига која је у раној цркви имала велики ауторитет.

8. Књига Јосипа Бесаге – Јеванђеоски спис о животу Исуса.

9. Књига Ковчега завета – Апокрифни спис о улози Ковчега у историји.

Етиопска Библија је веома јединствена, јер укључује текстове који су раније били распрострањени у јеврејским, хришћанским и гностичким заједницама, али их већина цркава није прихватила у канон.

Дакле ја овде приступам историјски не канонски шта треба шта не треба али чињеница да би били богатији са више литературе.
Имамо још једну ствар да хришћансво постаје изједначена мало затим империјална религија. Да би хришћанство то постало морало је да се дотера и политички.
 
Poslednja izmena:
Дакле ја овде приступам историјски не канонски шта треба шта не треба али чињеница да би били богатији са више литературе.
Имамо још једну ствар да хришћансво постаје изједначена мало затим империјална религија. Да би хришћанство то постало морало је да се дотера и политички.5
Politicki, jezicki i teoloski, ali neki i svestenici prevodise na nas jezik, kao pok. Amfilohije npr,:https://www.pravoslavlje.net/index.php?title=Премудрости_Соломонове
8. Књига Премудрости Соломонове

Приложени текст бави се анализом рада митрополита Амфилохија (Радовића) и епископа Атанасија (Јевтића) на пољу превођења и тумачења девтероканонских књига и следствено томе анализом доприноса ових аутора теологији старозаветног канона. Рад у фокусу има предговоре, коментаре и друге текстове ових аутора који су објављени уз појединачне преводе девтероканонских књига до њихових коначног обједињења у издању Светог Писма из 2010. године као и након тог периода.

Ključne reči:​

Свето Писмо / старозаветни канон / девтероканонске књиге / богонадахнутост / Макавејске књиге / Премудрости Соломонове / Holy Scriptures / Old Testament Canon / deuterocanonical books / divine inspiration / Maccabees / Book of Wisdom

Допринос митрополита Амфилохија (Радовића) и владике Атанасија (Јевтића) теологији старозаветног канона

dakle, rangiramo ih kao drugo-kanonske, kao na politici sto neki poturaju da postoje i drugo-srbi, i onda je pitanje prihvacanja, tj. teze da su samo biblijske rec Bozija, i da oko toga nema spora... pa, mozda nema u da kazemo grcko-rimskom jezickom domenu, i politickom istocno-zapadno rimsko carstvo, ali teoloski ja im to osporavam:

Isaija 65,5
Koji govore: odlazi, ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe. Ti su dim u nozdrvama mojim, oganj koji gori vas dan.

Isaija 65,6
Eto, napisano je preda mnom: neću mučati, nego ću platiti, platiću im u njedra.


Bog Duha ne daje na meru, nema svetijih, i manje svetih, vec je ili-ili, pa tako i bogonadahnutih knjiga, ili jesu, ili nisu

ovde imas isto https://www.pravoslavlje.net/index.php?title=Библиотека

Девтероканонске (другоканонске) књиге​

samo mu fali
4. Четврта књига Ездрине – Апокалиптична књига која говори о последњим временима.
  • sta to znaci, jel ovaj nas brat etiopljanin? ne bih rekao
 
Poslednja izmena:
Видео сам да су превели књиге Макабеја ,Еноха етиопског и још по нешто има на православном сајту али није део канона.
Не мота ни бити али треба бити у црквеној литератури.

Јер без књиге Макабеја и малих прорека које су сад превели човек коми не зна историју и види Нови Завет као НЛО одакле сад ово а кад имаш Макабејанске књиге онда се све уклопи.
 
Видео сам да су превели књиге Макабеја ,Еноха етиопског и још по нешто има на православном сајту али није део канона.
Не мота ни бити али треба бити у црквеној литератури.
enoha je taj decko privatno prevodio, a ja ti ovde podvlacim kategorizaciju da je nesto drugog reda, manje vaznosti od bogonadahnutih kada kazemo deutero-drugo kanonsko, mi zapravo stepenujemo svetinju, a to je svetogrdje!!! - citirao sam vec u prethodnoj replici

St. Augustine seems to theoretically recognize degrees of inspiration; in practice he employs protos and deuteros without any discrimination whatsoever. Moreover in his "De Doctrinâ Christianâ" he enumerates the components of the complete Old Testament. The Synod of Hippo (393) and the three of Carthage (393, 397, and 419), in which, doubtless, Augustine was the leading spirit, found it necessary to deal explicitly with the question of the Canon, and drew up identical lists from which no sacred books are excluded. These councils base their canon on tradition and liturgical usage.<a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Deuterocanonical_books#cite_note-canonOT-4"><span>[</span>3<span>]</span></a>

a kod nas imamo backpedaling, mada i avgustin sto teoretski uci, prakticno pobija

The Eastern Orthodox synod, the Synod of Jerusalem, held in 1672 receive as its canon the books found in the Septuagint, and in the Patristic, Byzantine, and liturgical tradition. The Synod declared the Eastern Orthodox canon as follows:
https://en.wikipedia.org/wiki/Deuterocanonical_books#In_Orthodox_Christianity
specifically, "The Wisdom of Solomon," "Judith," "Tobit," "The History of the Dragon" [Bel and the Dragon], "The History of Susanna," "The Maccabees," and "The Wisdom of Sirach." For we judge these also to be with the other genuine Books of Divine Scripture genuine parts of Scripture. For ancient custom, or rather the Catholic Church, which has delivered to us as genuine the Sacred Gospels and the other Books of Scripture, has undoubtedly delivered these also as parts of Scripture, and the denial of these is the rejection of those.
znaci tek u 17 veku je shvaceno da nema rangiranja, vec ILI-ILI, a ko negira ove spise taj negira i biblijska jevandjelja cak!!! to je ogromna tvrdnja, implikacije jos uvek ne vidim da neko sagledava

And if, perhaps, it seems that not always have all of these been considered on the same level as the others, yet nevertheless these also have been counted and reckoned with the rest of Scripture,...

znaci, ostade kontradiktorenje, jesu PISMO, ali i nisu ISTOG RANGA

ako jesu PISMO, gde je da ga se tako stampa?
a ako su i sveti Pismo, onda nema rangiranja
 
Poslednja izmena:
od jednog poznanika. ali enoh ne spada u deuterokanonske, vec ga je stavio u

Апокрифни списи​

znaci, zato rekoh na svoju ruku, ne mozes ti apokrife da mesas sa dozvoljenim, meni neka se zali kome smeta, bilo je na moju ruku
 
od jednog poznanika. ali enoh ne spada u deuterokanonske, vec ga je stavio u

Апокрифни списи​

znaci, zato rekoh na svoju ruku, ne mozes ti apokrife da mesas sa dozvoljenim
Мени је драго што га имамо јер је сјајна помоћна литература још и Јубилеје да преведу и супер.
 
Постоји.
То је текст Q или Quelle који су користили свети Јеванђелист Матеј и Лука за писање Јеванђеља.
u teoriji da, ali nemoj ti kao avgustin, teoretski jedno,a prakticno drugo, cak suprotno
ja ne sporim q inace. mozda je bio, i [ne] zvuci logicno, ali kako mozemo da znamo? ja ne znam, a znam za 4. jevandjelje da nije iz q, vec tacno da ga je napoisao onaj voljeni ucenik, znaci licno ON.
a ovo da je postojao predlozak Q je teorija, isto sam citao o njoj, kao i ti.
 
Poslednja izmena:
enoha je taj decko privatno prevodio, a ja ti ovde podvlacim kategorizaciju da je nesto drugog reda, manje vaznosti od bogonadahnutih kada kazemo deutero-drugo kanonsko, mi zapravo stepenujemo svetinju, a to je svetogrdje!!! - citirao sam vec u prethodnoj replici

St. Augustine seems to theoretically recognize degrees of inspiration; in practice he employs protos and deuteros without any discrimination whatsoever. Moreover in his "De Doctrinâ Christianâ" he enumerates the components of the complete Old Testament. The Synod of Hippo (393) and the three of Carthage (393, 397, and 419), in which, doubtless, Augustine was the leading spirit, found it necessary to deal explicitly with the question of the Canon, and drew up identical lists from which no sacred books are excluded. These councils base their canon on tradition and liturgical usage.<a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Deuterocanonical_books#cite_note-canonOT-4"><span>[</span>3<span>]</span></a>

a kod nas imamo backpedaling, mada i avgustin sto teoretski uci, prakticno pobija

The Eastern Orthodox synod, the Synod of Jerusalem, held in 1672 receive as its canon the books found in the Septuagint, and in the Patristic, Byzantine, and liturgical tradition. The Synod declared the Eastern Orthodox canon as follows:
https://en.wikipedia.org/wiki/Deuterocanonical_books#In_Orthodox_Christianity

znaci tek u 17 veku je shvaceno da nema rangiranja, vec ILI-ILI, a ko negira ove spise taj negira i biblijska jevandjelja cak!!! to je ogromna tvrdnja, implikacije jos uvek ne vidim da neko sagledava

And if, perhaps, it seems that not always have all of these been considered on the same level as the others, yet nevertheless these also have been counted and reckoned with the rest of Scripture,...

znaci, ostade kontradiktorenje, jesu PISMO, ali i nisu ISTOG RANGA

ako jesu PISMO, gde je da ga se tako stampa?
a ako su i sveti Pismo, onda nema rangiranja
То ти је као Јермин пастир. Није јеретичка књига. Нрки су је сматрали и канонском. Већина као корисну за читање.
Нема дакле богонадахнутост као остале књиге.

Спис Q се може реконструисати верно јер су га Матеј и Лука користили. Анализом та два Јеванђеља добијамо спис Q.
У пракси значи да. То дело су сами јеванђелисти сачували тако што су га преписали.
 
Што се мене тиче литература хришћанска би требала постојати и не мора бити део канона.
Међутим рецимо небиблијске књиге рецимо дед ди скролс су биле револуција у разумевању људи како су своје списе доживљавали тумачили и како си први хришћани то разумели.
Не мислим баш све сад неке ђавоље библије и то.
 
Мени је драго што га имамо јер је сјајна помоћна литература још и Јубилеје да преведу и супер.
njegov prevod je malo ofrlje, ali imas i na hrvatskom da se nadje na netu, oni kazu HENOK, mozda i uporedo sa charles i lawrence, sto je zanimljivo uporedjivati

iznad si pomenuo i petrovu, a ja sam citao samo apokalipsu, tako da ne mogu zasigurno da tvrdim da je isto delo, mislim da "petrovih" ima vise, i da su false,a dojam na mene je ostavila samo ta apoklipsa, i svojevremeno je bila jednako rangirana sa jovanovom, pa ja cesto podbadam zasto sad ova ne, a ova da, umesto obrnuto
 
То ти је као Јермин пастир. Није јеретичка књига. Нрки су је сматрали и канонском. Већина као корисну за читање.
Нема дакле богонадахнутост као остале књиге.
to je tvoj licni zakljucak, teleogumena, a ja sam iznad naveo sabor
The Eastern Orthodox synod, the Synod of Jerusalem, held in 1672
gde se kaze:
specifically, "The Wisdom of Solomon," "Judith," "Tobit," "The History of the Dragon" [Bel and the Dragon], "The History of Susanna," "The Maccabees," and "The Wisdom of Sirach." For we judge these also to be with the other genuine Books of Divine Scripture genuine parts of Scripture. For ancient custom, or rather the Catholic Church, which has delivered to us as genuine the Sacred Gospels and the other Books of Scripture, has undoubtedly delivered these also as parts of Scripture, and the denial of these is the rejection of those.

to znaci, da ja imam pravo da odbijem jermu pastira i didahe ako nisu bogonadahnute, a ti ili bilo ko drugi nema pravo ove koje se specificno navode jednako bogonadahnute kao i jevandjelja - razlika drasticna, moras da me shvatis
Спис Q се може реконструисати верно јер су га Матеј и Лука користили. Анализом та два Јеванђеља добијамо спис Q.
У пракси значи да. То дело су сами јеванђелисти сачували тако што су га преписали.
to je neka reverzna logika, dedukcija, sta li?
matej, marko, luka, svi pisu za razlicitu publiku, sticaj okolonsti ih je mozda odveo na razlicite strane, i sad da su vadili i dopunjavali neki pranacrt, izvor Q, a ne svoju memoriju angazovali, tj vlastito secanje, meni je ta logika bezveze

najlogicnije shvatanje je da se hriscanstvo sirilo zahvaljujuci cudima, govorenje jezicima itd, a da su propoved ti novi hriscani o Isusu koji je vaskrsao i vazneo se - culi naknadno, kasnije, sto znaci za mene da napisanog nije bilo nicega, i sta ce im, ako se desavaju cuda? posle vise decenija su zapisali, kada shvatise da ce ko zna koja generacija docekati zaista 2. dolazak, a ne oni sami, kako svi mi verujemo, bdijuci, strazeci

dakle desi se cudo, ljudi su u cudu, i onda im se kaze zahvaljujuci Isusu koji je vaskrsao i vazneo se, prosta logika, ne trebaju nikakve puskice i zabeleske za prvu generaciju, proveri datovanja, prvo idu pavlove poslanice i to od 50-ih, a jevandjelja mozda 20 godina kasnije... a sta cemo sa skoro 20 godina lufta, neka bude 15? pokrivao ih neki izvor Q? JA IPAK VERUJEM DA SU CUDA,A NE NIKAKAV TEKST, osim starog zaveta na koji se pozivaju kako se ispunjava, janije i jamvrije, koji cak i nisu PISMO BILI, i klime targuma koji tada upravo dobijaju na znacaju

zivotno iskustvo sa Uciteljem se urezuje u secanja za vek i vekov, tako da oni nisu nista pisali, dok ne shvatise da dolazi sledeca generacija, a njihovi zemaljski dani prolaze... pisao je Pavle jer je imao providjenje
 
Poslednja izmena:
i onda Luka rece daj bar Dela da sastavi, da imamo tih 15-ak godina pokriveno.. Pavle pominje jevandjelje,a gde je napismeno? nema ga, on misli na zivu rec koju javljaju, i veru koja se siri zahvaljujuci iskljucivo cudima, tj. vlascu koju dobise od Isusa da cine ta cuda, a ne da pisu romane

onda su se tekstovi razmnozili, poceli fals da cirkulisu i cuda su prestala
tada su tek napisana 4-rojevandjelja, a pre ne, eto kao uteha, da ne ostanemo bez icega mi naredne generacije
 
Poslednja izmena:
to je neka reverzna logika, dedukcija, sta li?
Скрећеш са питања. Јесу ли Матеј и Лука комплетно сачували најстарији спис Q и може ли се тај спис реконструисати из њихових дела ?
Може јер су га преписали и употребили у својим Јеванђељима
 

Back
Top