dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
Zbilja, šta je to toliko primamljivo u perverziji što nas toliko privlači? Zašto svi naginjemo perverznom? Ne bih se složio da je sve počelo od Zmije. Ona je samo ukazala na prostu činjenicu da pored svih onih banana, ananasa, jagoda, krastavaca i malina postoji i-jabuka. Želim da otvorim priču do kraja: stvoreni smo kako smo stvoreni, kreacijom i(li) evolucijom, i imamo to u sebi. To nam je suštastveno. Prema tome, to je u nama.
Vid`te, i sam sistem 10 Božijih zapovjesti koncipiran je na provokativan način. Bog kaže "ne kradi", ali On je dovoljno pametan, a i stvorio je čovjeka, te ga dobro pozna i svjestan je, kao i svaki kvalitetan psiholog, da umjesto "ne kradi" čovjek čuje "kradi". I ne samo to, on čuje "o daaa, kradi, kradi što više"
"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga"-"on je, nisam ja, majke mi". I moja omiljena "ne poželi ništa što je tudje", koja odzvanja u glavi, srcu i žilama "hoću da spavam sa njegovom ženom", "hoću njegov posao", "želim njenu slavu".
Medjutim, da se stvari na tome završavaju, ni po muke, a ni ovog teksta
Ne staje se sa "o da, kradi što više", priča se unapredjuje. "Kradi, i gledaj u oči onoga koga potkradaš, i govori mu da je šarmantan i pametan dečko". Namagarči ga dok ga kradeš. Neka misli da si mu ti najbolji prijatelj. Neka vjeruje tebi više no sebi. I neka na kraju, ako čak i ukapira da si ga krao, pomisli "pa i neka je, imao je pravo na to; ja sam kriv, ne on".
Kad spavate sa ženom najboljeg prijatelja, sam seks kao takav ne znači ništa- prost snošaj mu dodje kao "djes`, šta ima". Morate da je opalite u njihovom bračnom krevetu, po mogućstvu dok vam je prijatelj otišao da kupi pivo, za vas, jer ste putovali sat vremena do njih, i on želi da vam maksimalno ugodi. Ona mora da vam uradi što njemu nikad nije. Morate da je ponizite do maksimuma, kako biste zapravo ponizili njega, jer je on ponizio vas tako što je uradio otišao da kupi pivo za vas. U tom krugu svi su krivi.
Zapravo, kao što možete da primjetite, svoja najznačajnija kreativna dostignuća čovjek pravi kad se prepusti perverziji. Ne moralnim pobudama. Ne osjećaju čestitosti i odgovornosti. Ne znanju. Perverziji
Jer, u perverziji više nema ograničenja. Sve je dozvoljeno. Još bolje, sve se traži. Sloboda je potpuna, i vi je neometano koristite. Vi se svetite.
Jer, i vas su zajebali. Umirete. Dobro, možda i ne umirete, ali možda i umirete. U tom "možda" i jeste ključna stvar: neki prokleti sadista nije rekao ni ovo, ni ono. Ostalo nam je da se pečemo na "možda". Perverzni sadistički gad. I svi zajebi koji su vam se desili, a koje svakako niste tražili, i svo djubre koje posmatrate kako plovi po ovom svijetu, i potpuno ludilo koje osjećate da struji zrakom-sve to vam sugeriše da zajebete sve, i da se prepustite jedinom mogućem uživanju, uživanju u samodestrukciji, sadističko-perverznom nasladjivanju svojim umiranjem.
Tako dolazite do toga da kroz perverziju ne samo da oslobadjate u potpunosti svoje kreativne potencijale, ne samo da shvatate da je ona jedina mogućnost realizacije vaše ličnosti, nego da, naposljetku, samo kroz perverziju i ubijate-perverziju. Ogolite je, pljunete je, i ostavite je da crkne.
Šta vi mislite?
Vid`te, i sam sistem 10 Božijih zapovjesti koncipiran je na provokativan način. Bog kaže "ne kradi", ali On je dovoljno pametan, a i stvorio je čovjeka, te ga dobro pozna i svjestan je, kao i svaki kvalitetan psiholog, da umjesto "ne kradi" čovjek čuje "kradi". I ne samo to, on čuje "o daaa, kradi, kradi što više"

Medjutim, da se stvari na tome završavaju, ni po muke, a ni ovog teksta

Kad spavate sa ženom najboljeg prijatelja, sam seks kao takav ne znači ništa- prost snošaj mu dodje kao "djes`, šta ima". Morate da je opalite u njihovom bračnom krevetu, po mogućstvu dok vam je prijatelj otišao da kupi pivo, za vas, jer ste putovali sat vremena do njih, i on želi da vam maksimalno ugodi. Ona mora da vam uradi što njemu nikad nije. Morate da je ponizite do maksimuma, kako biste zapravo ponizili njega, jer je on ponizio vas tako što je uradio otišao da kupi pivo za vas. U tom krugu svi su krivi.
Zapravo, kao što možete da primjetite, svoja najznačajnija kreativna dostignuća čovjek pravi kad se prepusti perverziji. Ne moralnim pobudama. Ne osjećaju čestitosti i odgovornosti. Ne znanju. Perverziji

Jer, i vas su zajebali. Umirete. Dobro, možda i ne umirete, ali možda i umirete. U tom "možda" i jeste ključna stvar: neki prokleti sadista nije rekao ni ovo, ni ono. Ostalo nam je da se pečemo na "možda". Perverzni sadistički gad. I svi zajebi koji su vam se desili, a koje svakako niste tražili, i svo djubre koje posmatrate kako plovi po ovom svijetu, i potpuno ludilo koje osjećate da struji zrakom-sve to vam sugeriše da zajebete sve, i da se prepustite jedinom mogućem uživanju, uživanju u samodestrukciji, sadističko-perverznom nasladjivanju svojim umiranjem.
Kao samoubica. Popeli ste se na vrh zgrade, sa cigarom u ruci, i kažete svima: jeb`te se. Jebi se i ti tamo gore. Pušite mi svi. Sad ću baš da se ubijem. Stavljam tačku na tu vašu bolesnu igru, prokleta gamadi. Stavljam tačku na perverziju-perverzijom. Drugačije ne ide.
Tako dolazite do toga da kroz perverziju ne samo da oslobadjate u potpunosti svoje kreativne potencijale, ne samo da shvatate da je ona jedina mogućnost realizacije vaše ličnosti, nego da, naposljetku, samo kroz perverziju i ubijate-perverziju. Ogolite je, pljunete je, i ostavite je da crkne.
Šta vi mislite?
