Intuitivno govoreći, to ti je mera haosa u sistemu i jedan od prirodnih zakona je da sve u svemiru teži maksimumu haosa, tj. maksimumu entropije. Entropiju možeš posmatrati sa termodinamičkog i statističkog stanovišta. Kao što znaš prvi zakon termodinamike daje ti zakon održanja energije za termodinamičke procese, dok drugi zakon definiše koji su od ovih procesa mogući. Tu ti na scenu stupa entropija. Prosto misli o njoj kao o načinu da matematički izrazimo da li je neki proces moguć ili ne: procesi u kojima se ukupna količina entropije povećava su mogući, dok obrnuto nije moguće, što znači da se obavljanjem bilo kakvog procesa povećava entropija. Ona je kao i unutrašnja energija aditivna veličina, tj. ukupna entropija složenog sistema jednaka je sumi pojedinačnih entropija sistema konstituenata. Postoji nekoliko načina da se ona uvede, ali ja ne znam na kom nivou je tvoje poznavanje matematike. Naravno, postoje i dublja tumačenja jer je izgleda entropija tesno vezana sa protokom vremena. Kao što znaš, svi mehanički zakoni su invarijantni na inverziju vremena, tj. ako bismo snimili neku mehaničku pojavu (npr. kotrljanje lopte niz strmu ravan) i potom pustili taj snimak unazad, samo poznavanje mehaničkih zakona ne bi nam ništa moglo reći o smeru protoka vremena. Nisu samo zakoni klasične mehanike invarijantni na inverziju vremena, već je i Šredingerova jednačina, kao osnovna jednačina kvantne mehanike takođe invarijantna na inverziju vremena. Međutim, termodinamički zakoni nisu invarijantni na promenu vremena i mi uvek možemo reći da je pozitivan smer vremena onaj smer u kome se entropija povećava. Ovo je jako zanimljiva situacija, zato što mikrosvetom vladaju vremenski invarijatni kvantni zakoni, a kao što znaš sve makroskopske pojave sastavljene su od ogromnog broja mikroskopskih pojava, međutim jedne jesu vremenski invarijantne a druge nisu, tj. negde na prelazu iz makroskopskog u mikroskopsko dešava se nešto što uništava vremensku simetriju. Ako gledaš čisto statistički, stanje haosa mnogo je verovatnije od uređenog stanja zato što je broj mogućih realizacija haosa daleko veći od broja realizacija uređenih stanja za dati sistem. Kada vršiš neki proces ti uvek mešaš dva ili više sistema i time samo još više povećavaš broj mogućih realizacija haosa čime naravno i entropija raste. Prosto, rečeno, propadanje je prirodan sled događaja, te zato i imaš onu izreku: Vreme je sluga smrti. Mogu još puno o ovome da pišem pa me najbolje pitaj nešto konkretnije, pa ako znam odgovoriću ti.