Baby Yoda
Contributor
- Poruka
- 21.753
Baš čitam o ovome (ne slučajno) i pokušavam da razumem svoje mentalno stanje. Primetio sam da mi nekako nedostaje empatija. Ako je neko tužan, ja mogu da tešim tu osobu, ali ne osećam ništa. Kao mašina. Evo simptoma:
Čitam i kao da neko opisuje mene. Ne kapiram zašto.
- Oni skaču brzo na kritiku drugih ljudi, bez postavke u situaciju tih osoba.
- Oni se čine hladno ili jednostavno nedodirljivo za ljude koji pate ili su manje srećni.
- Oni veruju 100% u ispravnost sopstvenih ideja i/ili uverenja i sude bilo kome ko ne podržava ista time što im ukazuju da greše, da su neznalice ili da su glupi.
- Imaju problema da se osećaju srećno zbog drugih.
- Imaju problema da sklapaju ili zadržavaju prijateljstva.
- Imaju problema da se slažu sa članovima porodice.
- Osećaju se privilegovano da im se čine usluge i koriste vas da ispune svoje potrebe bez iskazivanja zahvalnosti. Oni će se čak uvrediti ukoliko nešto ne bude kako su oni zamislili.
- U grupama, oni će puno pričati o sebi i svojim životima, bez da zaista brinu o tome šta drugi ljudi imaju da kažu ili podele.
- Oni rade ili kažu nešto što povređuje prijatelja ili voljenu osobu i teže da krive nju/njega za sopstvene postupke. Oni istinski veruju da je greška u osobi koja proživljava bol – zato što su reagovali loše, zato što su bili nepristojni ili preosetljivi.
Čitam i kao da neko opisuje mene. Ne kapiram zašto.