Emotivni copy/paste ili da li ste nekada "preneli" emocije sa jene osobe na drugu???

pitanje je jasno....
mislim na one situacije u kojima smo,zbog nemogucnosti ostvarenja nekog ljubavnog odnosa,iz bilo kog razloga,samo "preneli" nase emocije sa jedne osobe na drugu,bez mnogo razmisljanja i suocavanja sa istim.....
znaci,novu pricu gradimo na temeljima stare,potiskujuci to saznanje duboko u zaborav....
a idemo na ista mesta,slusamo istu mjuzu,ponavljamo iste fore,sve, sve je isto,samo njega/nje nema....
i da li se bojimo mogucnosti da nas takva "igra asocijacija" kad tad vrati na startnu poziciju,tj. da shvatimo da osobu A nikada nismo preboleli....

ne, nikad...zato posle svake veze samujem neko vreme...jer uletanje iz jedne priče u drugu je najsigurniji način da neko bude povređen...i ja naravno...
 
objasnjenje: ja te loodo zavooolim....i ti mene...ali iz nekog razloga ne mozemo da budemo zajedno....ja budem ocayna...pojavi se neko drugi i ja samo "prenesem" ono sto sam osecala prema tebi na tu osobu....8-)


ne preneseš....nego i dalje voliš mene....a tog sa kime si umesto mene.....foliraš.....i otaljavaš.....groobo malo rečeno...ali istine gledi....tako stoje stvari.....
 
bas je bila zanimljiva tema
pa sam resila da je dignem
sto se toliko cudite?
mislim da se vecini ljudi u odredjenoj meri nesto slicno desavalo
zar niste nebrojeno puta culi pricu: bili su toliko i toliko godina zajedno, raskinuli, i za tri meseca ona pocela da zivi sa drugim/udala se/whatever? to je najekstremniji primer
imamo potrebu da ono sto osecamo iskazemo
kao sto prenesemo npr ljutnju ili nervozu prema nekome ko nam nije ni kriv ni duzan, tako isto ucinimo i sa drugim emocijama
kad nema objekta, nesvesno nadjemo novi
i to nam je neka kompenzacija
ali to su opasne stvari koje na dug rok po pravilu ne vode nicem dobrom
ako se i dese - svesno i oprezno!
 
Iz licnog ugla:

Svi mamo neku svoju sliku, i nju uvek nosimo i prenosimo.
Cesto druge kalupimo u nju. Slika se adaptira, malo, ljudi se promene...
No na kraju neka cipela je udobna, a neka uvek zulja.

Naravno, da. Osecanja se prenose. Kao dobra knjiga, kada je zavrsis, ipak zelis da se nastavi, pa se obavezno razocaras u nastavak.

Ja se nadam da sam do sada nesto i naucio o tome da ljude volim, ili ne volim, ali ne menjam zbog sebe. Neka se manjaju sami, ako hoce.
 
znaci,novu pricu gradimo na temeljima stare,potiskujuci to saznanje duboko u zaborav....
a idemo na ista mesta,slusamo istu mjuzu,ponavljamo iste fore,sve, sve je isto,samo njega/nje nema....

Meni je mrsko kad se taj potencijalni, novi, zove isto kao neki bivshi koji je odigrao znacajniju rolu u mom zivotu, pa ga ladno izbegnem, zaobidjem .. i mrsko mi je da imam sex u istim pozama koje su bile forsirane u tom nekom bivsem odnosu sa bivshim znachajnim likom .. a onda bi mi i sve ovo shto si ti nabrojala u temi - bilo mrsko.
 
Meni je mrsko kad se taj potencijalni, novi, zove isto kao neki bivshi koji je odigrao znacajniju rolu u mom zivotu, pa ga ladno izbegnem, zaobidjem ..
Ovo je i meni nekada smetalo, a onda sam shvatio da je broj Marija, Ana, Jelena i Ivana na ovom svetu prevelik da bih unapred eliminisao svaku samo zato što se zove poput junakinje neke prošle priče... Isto važi i kada ima figuru, lice, boju kose, glasa, manire, bilo šta što je imala i neka koju sam ranije sreo - to nije razlog da se sad ograđujem od nje kao od (delimično) pročitane knjige. Mada ako ima to nešto što me je privuklo nekoj ranije mogu neka probuđena sećanja da učine svoje i da ih "prenesem" na tu novu - samo se trudim da to budu ona lepa, ako je bilo drugih. Nije iskustvo samo kada ugledaš opasnost na vreme - dobro je katkad biti pripremljen i za uživanje.
 
Mislim da je to suludo...neizvodljivo je i nemoguce,preneti ljubav koju osecas prema nekom,na drugu osobu...nema smisla...

ili nisam koncipirao kako treba ili me nisi shvatila

u nama postoji odredjena kolichina ljubavi koju raspodeljujemo onako kako nam odgovara
delimo je kroz razne sfere zivota,kroz porodicu,prijatelje,momke ili devojke i sl
ako nam neki deo zafali autom se preorijentishemo na drugi i popunjavamo prazninu na neki chudan nachin
emocije samo prebacujemo
to shto se osetja prema nekome ostaje ali
tu je neko drugi ko je popunio prazninu
prema starom ja mislim da je ostala samo emotivna ljushtura i seta ali su emocije
usmerene ka drugome
e ta seta je razlog zbog chega ljudi misle da ka tome nekome proshlom i postoje emocije
mislim zamrshena teorija u mojoj vugla a mrzi me da pishem
 

Back
Top