FataMorgen
Legenda
- Poruka
- 64.174
Elektrošokovi Vlade Srbije
Strujni udar po džepu
Vladu Srbije uopšte ne pogađa neviđen lopovluk u Kolubari i posle svega dozvoljava EPS-u poskupljenje struje. Usput nam baca prašinu u oči da poskupljenje neće pogoditi građane koji troše do 350 kilovata mesečno! To je spas za siromašne, a znači još manje kupanja, svi pred jedan televizor sa gledanjem programa u mraku, kuvanje svaka tri dana (bez uključenja rerne), noćno pranje veša bez peglanja, ručno pranje sudova, isključenje kompjutera, nedajbože uključenje usisivača, gašenje klima uređaja i ko zna čega se sve moramo odreći da bismo primili vladinu milost koja treba da ublaži naše siromaštvo
Verujem da nisam jedina osoba koja se pita, zašto je tako teško živeti u Srbiji? Zar smo kao građani uistinu zaslužili da se zlopatimo poslednjih 30 godina? Ako zanemarim najgore i razmislim o poslednjoj deceniji, jasno mi je u čemu je problem. U Srbiji su oduvek na vlasti nesposobnjakovići koje su u prvi plan izbacile ideološke i razne partijske kombinatorike, plus slepa poslušnost nadređenima. Za razliku od komunističke podobnosti, današnja raznopartijska je u tesnoj sprezi sa mitom i korupcijom. Nekompetencije i neodgovornost za počinjene greške učinile su Srbiju ovakvom kakva je danas.
Gledam otoič krajičkom oka TV prilog koji „reklamira“ izmene i dopune zakona o prostornom uređenju i planiranju, dok ministar Oliver Dulić pominje olakšice prilikom dobijanja građevinskih dozvola. Slušala sam pažljivo i jedva sam razumela o čemu govori. Konfuzno, zbunjeno, bez i jedne jasne misli. Pomislim, ko zna šta je rekao na početku razgovora, možda nije kriv ministar, već novinar koji je u montaži „isekao“ njegov iskaz na mestu gde objašnjava u čemu su izmene i novine. Poverujem da je neko zaposlio novinara koji ne zna da radi, kad se u sledećem prilogu pojavila predsednica Skupštine Srbije, Slavica Đukić Dejanović da poftori rečeno i objasni šta je ministar Dulić hteo da kaže. Umesto objašnjenja, gospođa Dejanović reče kako su izmene zakona odlične i svakako će unaprediti prostorno planiranje! Kako to unapred zna kad se do sada pokazalo da je ministar (ili njegovo ministarstvo), napravilo tešku zbrku? Ali koga je briga šta je bilo pre godinu dana i ko je za to odgovoran.
Opet je na potezu Oliver Dulić, dr medicine - ortoped koji prostorno razmišlja, planira i smišlja zakone, a koleginica dr medicine, tačnije psihijatar, Slavica Đukić Dejanović tvrdi da će novi zakon biti bolji od starog! Kako će biti, ustvari niko ne zna. Hoćemo li po običaju sačekati da se u praksi pokažu problemi, pa onda Jovo nanovo? U najgorem slučaju ministar Dulić će ako ustreba lako promeniti resor i preći u Ministarstvo energetike, policije, poljoprivrede, ili postati jedan od savetnika za savetovanje kako treba savetovati. Razumem da psihijatrija može biti adekvatna profesija za vođenje skupštine, ali ortoped ne bi trebao da se bavi prostornim planiranjem čak ni u Srbiji. Ali u Srbiji se poslednju deceniju uporno vodi partijska, burazersko lopovska politika koja nas je odvukla na dno života. Kad pogledam ko je na čelu naftne industrije, energetike, telekomunikacija? Ko je novi guverner i koje su njegove kvalifikacije?
Diana Dragutinović je zasigurno kompetentna, ali avaj, njena snaga nejakog Uroša imaće efekta samo dok nas MMF bude nadgledao, u protivnom mrak će pasti u sred podneva. Partijske podele vlasti, nekompetentni kadrovi i opšta grabež upropastili su i svakodnevno upropašćavaju srpsku ekonomiju, ili ono malo što je od nje ostalo. Nije nam dobro i neće biti sve dok se partijski vlada, to zna svako u Srbiji. Nemamo poverenja prema kompromitovanim partijama poput SNS, ali zar se G17 ne pretvara u URS pred našim očima bez stida i srama. Kako ih nije sramota da nude penzionisanog, kompromitovanog patologa za ministra zdravlja, čoveka koji je, kako tvrde neki izvori, bio itekako blizak sa haškim beguncem i ratnim zločincem Ratkom Mladićem? Koje su njihove veze sa pukovnikom dr Stankovićem, a kakve su njegove kompetencije i garancija da će poboljšati uslove lečenja građana kad se pokazalo da ne razlikuje dobro od zla? Da ne pominjem tvrdnju nekih medija da je prikrivao istinu u vezi sa brojem ekshumiranih žrtava. Nije mu neprijatno da prizna da mu je Ratko Mladić prijatelj, kao što nije sramota vlast u Srbiji da već skoro deset godina zalaže našu budućnost u zamenu za slobodu masovnog ubice i monstruma!
Blic je doneo vest da je sin bivšeg direktora Kolubare Dragana Tomića snimio film „Uslovna sloboda“ za koji je tatina firma platila navodno milion i po evra. U tom filmu se kobajagi lovi Ratko Mladić, ustvari se sprda sa čitavom akcijom hvatanja generala optuženog za genocid. Sin bivšeg direktora Tomića je inače diplomirani glumac, a Lazarevac baš i nije neko mesto za pravljenje filmske karijere. Zato je odlučeno da se izdvoji neka crkavica za direktorovog sina, kad već ima želju da se bavi filmom. Čim namirišu pare, patriote po službenoj dužnosti kreću u akciju. Jedan od grlatijih patriota sa obaveznom suzom u oku, glumac Tihomir Arsić, priskače u pomoć, ali film nema sreće ni sa kritikom ni sa publikom. Zato se momci okreću pozorištu čije predstave takođe plaća Kolubara. Ali nema u pozorištu kinte ni kad te Ministarstvo kulture donira, *******, mnogo je onih koji treba da se ugrade, pa su se glumci okrenuli trgovini ugljem i razvlačenju državne imovine, to jest Alajbegove slame. Samo u Srbiji se profesionalni glumci bave trgovinom ugljem koji dobijaju preko veze po bagatelnoj ceni. Pa šta da rade kad su im male plate? Da reklamiraju deteržent?
Photo: EPA/Harald Schneider
Vladu Srbije uopšte ne pogađa neviđen lopovluk u Kolubari i posle svega dozvoljava EPS-u poskupljenje struje. Usput nam baca prašinu u oči da poskupljenje neće pogoditi građane koji troše do 350 kilovata mesečno! To je spas za siromašne, a znači još manje kupanja, svi pred jedan televizor sa gledanjem programa u mraku, kuvanje svaka tri dana (bez uključenja rerne), noćno pranje veša bez peglanja, ručno pranje sudova, isključenje kompjutera, nedajbože uključenje usisivača, gašenje klima uređaja i ko zna čega se sve moramo odreći da bismo primili vladinu milost koja treba da ublaži naše siromaštvo. Vlada nije svesna da će svojom milošću proizvesti porodično nasilje. Slutim da će početi kućno špijuniranje ko se najviše kupa, ko spava ispred uključenog televizora, ko neprestano zaviruje u frižider (te mu podiže temperaturu), igra igrice, i surfuje na kompu iz čiste zabave, a koga uspavljuje muzika. Nema više opravdanja za svakodnevno presvlačenje, naročito čarapa i donjeg veša. Prljave gaće će postati simbol građanske poslušnosti i vladine velikodušnosti. Lično ima da pogasim sve što svetli, sija, radi i tandrče na struju! Isključiću i zvono na vratima. Nisam sigurna kako da isključim život, ne bih li se uklopila u 350 vladinih, najeftinijih kilovata u regionu. Činjenica da svi plaćamo 450 dinara mesečno i kad ne trošimo nijedan kilovat je deo pljačke koja omogućava deset hiljada viška zaposlenih u EPS-u i natprosečne plate u Srbiji. Vlada se dosetila kako da nas vrati na početak dvadesetog veka. Zato, živelo siromaštvo na čelu sa 350 kilovata!
Strujni udar po džepu
Vladu Srbije uopšte ne pogađa neviđen lopovluk u Kolubari i posle svega dozvoljava EPS-u poskupljenje struje. Usput nam baca prašinu u oči da poskupljenje neće pogoditi građane koji troše do 350 kilovata mesečno! To je spas za siromašne, a znači još manje kupanja, svi pred jedan televizor sa gledanjem programa u mraku, kuvanje svaka tri dana (bez uključenja rerne), noćno pranje veša bez peglanja, ručno pranje sudova, isključenje kompjutera, nedajbože uključenje usisivača, gašenje klima uređaja i ko zna čega se sve moramo odreći da bismo primili vladinu milost koja treba da ublaži naše siromaštvo
Verujem da nisam jedina osoba koja se pita, zašto je tako teško živeti u Srbiji? Zar smo kao građani uistinu zaslužili da se zlopatimo poslednjih 30 godina? Ako zanemarim najgore i razmislim o poslednjoj deceniji, jasno mi je u čemu je problem. U Srbiji su oduvek na vlasti nesposobnjakovići koje su u prvi plan izbacile ideološke i razne partijske kombinatorike, plus slepa poslušnost nadređenima. Za razliku od komunističke podobnosti, današnja raznopartijska je u tesnoj sprezi sa mitom i korupcijom. Nekompetencije i neodgovornost za počinjene greške učinile su Srbiju ovakvom kakva je danas.
Gledam otoič krajičkom oka TV prilog koji „reklamira“ izmene i dopune zakona o prostornom uređenju i planiranju, dok ministar Oliver Dulić pominje olakšice prilikom dobijanja građevinskih dozvola. Slušala sam pažljivo i jedva sam razumela o čemu govori. Konfuzno, zbunjeno, bez i jedne jasne misli. Pomislim, ko zna šta je rekao na početku razgovora, možda nije kriv ministar, već novinar koji je u montaži „isekao“ njegov iskaz na mestu gde objašnjava u čemu su izmene i novine. Poverujem da je neko zaposlio novinara koji ne zna da radi, kad se u sledećem prilogu pojavila predsednica Skupštine Srbije, Slavica Đukić Dejanović da poftori rečeno i objasni šta je ministar Dulić hteo da kaže. Umesto objašnjenja, gospođa Dejanović reče kako su izmene zakona odlične i svakako će unaprediti prostorno planiranje! Kako to unapred zna kad se do sada pokazalo da je ministar (ili njegovo ministarstvo), napravilo tešku zbrku? Ali koga je briga šta je bilo pre godinu dana i ko je za to odgovoran.
Opet je na potezu Oliver Dulić, dr medicine - ortoped koji prostorno razmišlja, planira i smišlja zakone, a koleginica dr medicine, tačnije psihijatar, Slavica Đukić Dejanović tvrdi da će novi zakon biti bolji od starog! Kako će biti, ustvari niko ne zna. Hoćemo li po običaju sačekati da se u praksi pokažu problemi, pa onda Jovo nanovo? U najgorem slučaju ministar Dulić će ako ustreba lako promeniti resor i preći u Ministarstvo energetike, policije, poljoprivrede, ili postati jedan od savetnika za savetovanje kako treba savetovati. Razumem da psihijatrija može biti adekvatna profesija za vođenje skupštine, ali ortoped ne bi trebao da se bavi prostornim planiranjem čak ni u Srbiji. Ali u Srbiji se poslednju deceniju uporno vodi partijska, burazersko lopovska politika koja nas je odvukla na dno života. Kad pogledam ko je na čelu naftne industrije, energetike, telekomunikacija? Ko je novi guverner i koje su njegove kvalifikacije?
Diana Dragutinović je zasigurno kompetentna, ali avaj, njena snaga nejakog Uroša imaće efekta samo dok nas MMF bude nadgledao, u protivnom mrak će pasti u sred podneva. Partijske podele vlasti, nekompetentni kadrovi i opšta grabež upropastili su i svakodnevno upropašćavaju srpsku ekonomiju, ili ono malo što je od nje ostalo. Nije nam dobro i neće biti sve dok se partijski vlada, to zna svako u Srbiji. Nemamo poverenja prema kompromitovanim partijama poput SNS, ali zar se G17 ne pretvara u URS pred našim očima bez stida i srama. Kako ih nije sramota da nude penzionisanog, kompromitovanog patologa za ministra zdravlja, čoveka koji je, kako tvrde neki izvori, bio itekako blizak sa haškim beguncem i ratnim zločincem Ratkom Mladićem? Koje su njihove veze sa pukovnikom dr Stankovićem, a kakve su njegove kompetencije i garancija da će poboljšati uslove lečenja građana kad se pokazalo da ne razlikuje dobro od zla? Da ne pominjem tvrdnju nekih medija da je prikrivao istinu u vezi sa brojem ekshumiranih žrtava. Nije mu neprijatno da prizna da mu je Ratko Mladić prijatelj, kao što nije sramota vlast u Srbiji da već skoro deset godina zalaže našu budućnost u zamenu za slobodu masovnog ubice i monstruma!
Blic je doneo vest da je sin bivšeg direktora Kolubare Dragana Tomića snimio film „Uslovna sloboda“ za koji je tatina firma platila navodno milion i po evra. U tom filmu se kobajagi lovi Ratko Mladić, ustvari se sprda sa čitavom akcijom hvatanja generala optuženog za genocid. Sin bivšeg direktora Tomića je inače diplomirani glumac, a Lazarevac baš i nije neko mesto za pravljenje filmske karijere. Zato je odlučeno da se izdvoji neka crkavica za direktorovog sina, kad već ima želju da se bavi filmom. Čim namirišu pare, patriote po službenoj dužnosti kreću u akciju. Jedan od grlatijih patriota sa obaveznom suzom u oku, glumac Tihomir Arsić, priskače u pomoć, ali film nema sreće ni sa kritikom ni sa publikom. Zato se momci okreću pozorištu čije predstave takođe plaća Kolubara. Ali nema u pozorištu kinte ni kad te Ministarstvo kulture donira, *******, mnogo je onih koji treba da se ugrade, pa su se glumci okrenuli trgovini ugljem i razvlačenju državne imovine, to jest Alajbegove slame. Samo u Srbiji se profesionalni glumci bave trgovinom ugljem koji dobijaju preko veze po bagatelnoj ceni. Pa šta da rade kad su im male plate? Da reklamiraju deteržent?
Photo: EPA/Harald Schneider
Vladu Srbije uopšte ne pogađa neviđen lopovluk u Kolubari i posle svega dozvoljava EPS-u poskupljenje struje. Usput nam baca prašinu u oči da poskupljenje neće pogoditi građane koji troše do 350 kilovata mesečno! To je spas za siromašne, a znači još manje kupanja, svi pred jedan televizor sa gledanjem programa u mraku, kuvanje svaka tri dana (bez uključenja rerne), noćno pranje veša bez peglanja, ručno pranje sudova, isključenje kompjutera, nedajbože uključenje usisivača, gašenje klima uređaja i ko zna čega se sve moramo odreći da bismo primili vladinu milost koja treba da ublaži naše siromaštvo. Vlada nije svesna da će svojom milošću proizvesti porodično nasilje. Slutim da će početi kućno špijuniranje ko se najviše kupa, ko spava ispred uključenog televizora, ko neprestano zaviruje u frižider (te mu podiže temperaturu), igra igrice, i surfuje na kompu iz čiste zabave, a koga uspavljuje muzika. Nema više opravdanja za svakodnevno presvlačenje, naročito čarapa i donjeg veša. Prljave gaće će postati simbol građanske poslušnosti i vladine velikodušnosti. Lično ima da pogasim sve što svetli, sija, radi i tandrče na struju! Isključiću i zvono na vratima. Nisam sigurna kako da isključim život, ne bih li se uklopila u 350 vladinih, najeftinijih kilovata u regionu. Činjenica da svi plaćamo 450 dinara mesečno i kad ne trošimo nijedan kilovat je deo pljačke koja omogućava deset hiljada viška zaposlenih u EPS-u i natprosečne plate u Srbiji. Vlada se dosetila kako da nas vrati na početak dvadesetog veka. Zato, živelo siromaštvo na čelu sa 350 kilovata!