Ekstrovertne i introvertne osobe

То о чему ти причаш је "склоност ка друштвеним активностима". Анатомски прецизна реч за ту појаву би била "социоверзија".

Екстраверзија је заправо шири појам и односи се на склоност ка активностима које се баве стварима које се налазе ван ума појединца. Те активности могу али не морају да буду друштвене. Могу, например, да буду у потпуности солитарне.
S moje tacke gledista ja bih odvojio introvertnost i introspekciju i ekstraverziju i ekstrospekciju.
Introvertnost i ekstravertnost je nacin na koji ljudi dobijaju energiju i ponasanje u drustvenim situacijama, a ekstrospekcija i introspekcija se odnosi na tendenciju kako razmisljamo i kako osmatramo svet, jedni su vise okrenuti sebi i unutrasnjem svetu, a drugi vise vanjskom.
 
S moje tacke gledista ja bih odvojio introvertnost i introspekciju i ekstraverziju i ekstrospekciju.
Introvertnost i ekstravertnost je nacin na koji ljudi dobijaju energiju i ponasanje u drustvenim situacijama, a ekstrospekcija i introspekcija se odnosi na tendenciju kako razmisljamo i kako osmatramo svet, jedni su vise okrenuti sebi i unutrasnjem svetu, a drugi vise vanjskom.
Ја само кажем како Јунг и МБТИ дефинишу интроверзију и екстраверзију.

Интроверзија: окренутост ка унутрашњем свету. ( Није исто што и интроспекција одн. посматрање унутрашњег света. )
Екстраверзија: окренутост ка спољашњем свету. ( Није исто што и екстраспекција одн. посматрање спољашњег света. )

Узми компоновање као пример.

У најпростијем облику, компоновање је процес састављања секвенце нота и пауза између истих која би требала да служи одређеној сврси. Компоновање није исто што и интроспекција али у себи може да садржи интроспекцију.

У зависности од циља и начина на који компонујеш, компоновање може бити интровертно или екстравертно тј. мање или више једно или друго.

Например, ако ти је циљ да саставиш композицију која теби пружа задовољство, ти ћеш вероватно компоновати тако што ћеш прво помоћу одређеног механизма написати неколико нота а затим помоћу интроспекције опазити количину задовољства коју ти оне пружају. Ако ти се не буде свидео опажени ниво задовољства, избрисаћеш претходну ноту или две и на њиховим месту уписати неке друге. Ако ти се буде свидео, онда ћеш наставити даље. То би било интровертно компоновање

Међутим, ако ти је циљ да пружиш забаву некој другој особи, онда ћеш вероватно као повратну информацију да користиш вербалну или невербалну реакцију те друге особе, што ће рећи, ослањаћеш се на екстрапекцију. Самим тим, тај облик компоновања би био екстравертан. Исто важи и за компоњаве са циљем да продаш и зарадиш.

Сам процес компоновања може да буде додатно интровертан ако се например трудиш, не нужно свесно, да савладаш правила која одређују количину задовољства коју дата композиција пружа и на тај начин убрзаш сам процес компоновања.

Све у свему, разлика између интроспекције и интроверзије лежи у томе што је интроспекција активност ( тј. интровертна активност и то само једна од многих ) док је интроверзија склоност ка интровертним активностима.
 
Ја само кажем како Јунг и МБТИ дефинишу интроверзију и екстраверзију.
U principu radi se o sirokom spektrumu, a gde su ekstremi retki, vecina je negde izmedju,
tako da je tesko praviti cvrste definicije, niti je to toliko potrebno, poenta je uskladiti sebe i nacin zivota onome sto ti prirodno odgovara, ukljucujuci kolicinu i nacin druzenja.
 
U principu radi se o sirokom spektrumu, a gde su ekstremi retki, vecina je negde izmedju,
tako da je tesko praviti cvrste definicije, niti je to toliko potrebno, poenta je uskladiti sebe i nacin zivota onome sto ti prirodno odgovara, ukljucujuci kolicinu i nacin druzenja.
Нема везе колико су ретки екстреми. Једнорози не постоје па опет постоји врло јасна дефиниција речи "једнорог". Сви знају шта је једнорог иако нико никада није видео једног.

Ум поседује нешто што се зове машта а што омогућава појединцу да без икаквог претходног искуства замисли апсолутно све појаве које могу да се перцепирају а које можда никада нису постојале и које можда никада неће постојати. Довољан је само мотив. А један од мотива код људи који су склони дубоком ( "интровертном" ) размишљању јесте антиципација до тада невиђених појава.

Свакако не видим нити једно оправдање за недостатак јасних дефиниција осим чињенице да већина мислиоца, барем данас, припада школи емпиризма што значи да се превише ослањају на искуство одн. на екстравертан начин размишљања.
 
Poslednja izmena:
Свакако не видим нити једно оправдање за недостатак јасних дефиниција осим чињенице да већина мислиоца, барем данас, припада школи емпиризма што значи да се превише ослањају на искуство одн. на екстравертан начин размишљања.
Zato sto je vrlo tesko napraviti vrlo jasnu definiciju, pogotovo kad se radi o ljudima, jer se uvek radi o sirokom spektru boja i jako mnogo vanjskih uticaja, biti introvertan u Teksasu i Hapanu se razlicito shvata i dozivljava, zato uvek kad s nekim novim poznanicima u pocetku pokusavas sa svatis njihov “referentni okvir” (reference frame) da bi mogao da uspostavis normalan dijalog, a na kraju krajeva, za mnogo pojmova mi nikad ne mozemo naci dokaz o tacnosti, sta je dibro i zlo, koje su zaista moralne vrline?
Bog nece doci da bam objasni, a majku prirodu je bas briga.
 
Zato sto je vrlo tesko napraviti vrlo jasnu definiciju, pogotovo kad se radi o ljudima, jer se uvek radi o sirokom spektru boja i jako mnogo vanjskih uticaja, biti introvertan u Teksasu i Hapanu se razlicito shvata i dozivljava, zato uvek kad s nekim novim poznanicima u pocetku pokusavas sa svatis njihov “referentni okvir” (reference frame) da bi mogao da uspostavis normalan dijalog, a na kraju krajeva, za mnogo pojmova mi nikad ne mozemo naci dokaz o tacnosti, sta je dibro i zlo, koje su zaista moralne vrline?
Bog nece doci da bam objasni, a majku prirodu je bas briga.
Мали је број људи који заправо разуме шта значи реч "дефиниција". Већина меша дефиниције се тврдњама. Али опет кажем, то је последица тога што им је начин размишљања превише екстравертан тј. усмерен ка искуству.

Дефиниција неке речи јесте опис њеног значења, тј. појма који је везан за ту реч, а не потпун опис једне појаве или опис свих појава које постоје у реалности а које се могу представити том речју. То је јако битна разлика. Из тог разлога, није потребно да видиш једнорога да би знао шта је једнорог. Довољно је да видиш које су значење људи додели речју "једнорог" нпр. тако што отвориш речник и прочиташ шта тамо пише за реч "једнорог".

Узми у обзир да није могуће опазити човека ако претходно не поседујеш концепт човека ( не нужно разумевање значења српске речи "човек". ) Дакле, човек је морао прво да створи појам човека пре него што је могао да опази једног. А дефиниција није ништа него опис појма.

Конкретно на овој теми, а пре свега у овој нашој расправи, оно што је битно јесте начин на који МБТИ дефинише појам екстраверзије.
 
Ja sam izrazito ekstrovertna osoba,verovatno pomalo i ekscentrik, u smislu da sam brbljiv, lako stupam u kontakt sa ljudima, onako sam neposredan, volim da se zezam (pa i sa nepoznatim ljudima ili kad i nije vreme i mesto za to), znam da animiram ljude, volim da se ljudi oko mene osećaju pozitivno i prijatno i imam tu neku vrstu harizme, ali sa druge strane ono uvek sam se teško prilagođavao u uklapao u bilo kakvu vrstu kolektiva, retko gde sam se osećao poželjnim, često je bilo e to je "onaj", svuda bi na ovaj ili onaj način štrčao, ono malo teže bi sklapao neka dublja prijateljstva, teže ulazio u veze i uspevao da pronađem neku meni kompatabilnu osobu i na neki način sam ceo život bio u većoj ili manjoj meri vuk samotnjak (pa čak i kad bi bio okružen ljudima) i to je neki moj krst koji manje-više nosim čitav život, jer ono čim si malo specifičan na ovaj ili onaj način i malo drugačiji od ostalih na ovaj ili onaj način odma je to "problem" i osećaš se na neki način marginalizovano i izolovano, a i pritom ja sam jako emotivna osoba, ono uvek bio džek, ono neposredan, iskren, dobronameran ali ono prosto vremenom sam uviđao da drugi ljudi nisu takvi, da uglavnom nisu ni iskreni, ni dobronamerni, ni kul , itd i stoga logično da sam razvio neko nepoverenje prema ljudima, da nemam neko naročito mišljenje o ljudima generalno i da nemam toliko ni potrebu da budem okružen ljudima i u centru nekih socijalnih zbivanja a pogotovo ne da sad imam neka očekivanja od drugih ljudi već uglavnom sam bio uvek više u fazonu ono use i u svoje kljuse.

Tako da ono, po prirodi, karakteru i ponašanju sam svakako ekstrovertna osoba ali imam malo na neki način i tu neku intovertnu i asocijalnu crtu.
 
Ја сам јако екстровертан у свом свету и јако интровертан у реалу.

E jako lepo sročeno, inače možda se malo i ja isto uklapam u ovaj opis, sad ja nije da ono živim baš u nekom izmaštanom svetu ali ono na neki način uvek sam bio mimo sveta i mikro-svet i mikro-kosmos za sebe, ono uvek sam si furao svoj fazon i pratio neki svoj ritam (ne obazirući se previše na okolinu niti trudeći se previše da joj se prilagodim i da se utopim u nju) i nekako sam uvek malo teže funkcionisao van neke svoje zone komfora i ono i pored moje ekstrovertnosti, neposrednosti, komunikativnosti, iskrenosti i činjenice da sam lik sa kojim zaista nije teško fino se slagati ono nekako relativno su retke osobe sa kojima uspevam da nađem neki zajednički jezik i sa kojima bi uspevao uspostavim neki dublji i intenzivniji kontakt.
 
Ne možemo stalno da živimo u mašti, u svom mikrokosmosu koji je naša mirna luka. Iz te "zone komfora" teško izlazimo, ali moramo.

Život nam donosi probleme, ali život zna da bude lep. Lepota života se sastoji od brojnih sitnica.

Veliki događaji kao što su venčanje, eventualni razvod, selidba u drugi deo grada ili u drugi grad..gubitak voljenih osoba, odlazak u penziju, sve se to ne dešava svaki dan.

Probleme treba da rešavamo, ne smemo da ih guramo pod tepih. Ako ih guramo pod tepih, biće sve veći i veći.

Ovo je moje mišljenje koje može, ali i ne mora da bude tačno.
 
Poslednja izmena:
Тако што не будеш у својим мислима и у својој интроспекцији.

Zašto bi na poslu bio u svojim mislima? Kada se dođe na posao, svoje misli ostavljaju se "ispred vrata", tačnije ne razmišlja se o njima.

Na poslu se radi, ćaska povremeno sa kolegama i kada se završi radno vreme, slobodno možemo ponovo da se vratimo svojim mislima.

Otišli smo predaleko od teme.
 
Zašto bi na poslu bio u svojim mislima? Kada se dođe na posao, svoje misli ostavljaju se "ispred vrata", tačnije ne razmišlja se o njima.
Зато што сам физикалац и нисам плаћен за умни рад нити ми је била потребна икаква школа за то, зато што је ултра-досадно, зато што размишљам шта тачно треба да радим и о сличним глупостима а не како нешто урадити, јер они мени треба детаљно да објасне шта радим а не да се ја нешто питам, и јер сви причају између себе а ја сам одбачен. Кад будем у некој канцеларији тада ћу да мислим и нећу бити у интроспекцији када други буду ћутали. Ја на послу никад не знам до детаља шта тачно треба да радим а шта не треба.
 
Pogledajte prilog 1680900Ekstrovertne i introvertne osobe su dva modela ponašanja koja je definisao Jung.

Iako ekstrovertne i introvertne osobe predstavljaju dva različita tipa ličnosti, stručnjaci smatraju da se ne može izvršiti jasna podela. Većina ljudi poseduje crte i jednog i drugog tipa, tj. nalazi se u sredini. U određenim životnim okolnostima ili pod uticajem porodice i okruženje karakteristike jednog tipa prevladavaju.


To znači da je introvertna ličnost povučena, teško stupa prva u razgovor sa ljudima, stidiljiva i, gotovo, neupadljiva u društvu. Ona radije bira da bude sama nego u velikoj grupi. S obzirom da je sklona maštanju često ima nerealna shvatanja.

Ekstrovertna ličnost je otvorena, lako ostvaruje komunikaciju čak i sa nepoznatim ljudima, voli društvo i zajedničke aktivnosti. Kako im odgovara buka i dinamično okruženje nije redak slučaj da ove osobe vole da budu u centru pažnje.

Ceo tekst https://psiholoskosavetovanje.rs/ekstrovertne-i-introvertne-osobe/


Foto sa sajta Psihološko savetovalište rs


Da li ste ekstrovertna ili introventna osoba?

Koliko taj tip ličnosti utiče na vaš socijalni život?

Ne znam...mislim da sam introvertna, verovatno neki knjiski primer, mada mi tema nije posebno poznata.

Volim ljude, izlaske i druzenje...ali kratko. Kada sam dugo izlozena nekoj grupi ljudi, kroz par sati se silno istrosim. Zbunim se, neretko me zaboli glava, zelim kuci, cak i kada mi je super prijatno bilo.

Svakodnevno mi je potrebno neko vreme u tisini i samoci, sigurno oko dva sata, makar te sate uzela od sna.
Kada sam bila dete znala sam da vicem "nisaaaam kuci" na zvuk telefona...i sada znam dugo da ne odgovorim na poziv ili poruku. Neki ljudi tumace to kao nekulturu, ali zaista nije povezano sa tim. Jednostavno ne mogu.
Solidno se krecem kroz masu, stalno se smejem...ali vremenski ograniceno.

Drustveni zivot...ne znam, meni su potrebni "moji ljudi".
Lojalna sam im i kada znam da grese.
To ima i dobre i lose strane.

Guzva mi smeta, koncerti i utakmice su moja nocna mora, kontakt sportovi uzas uzasa. Gode mi mirnije aktivnosti i uvek kontakt jedan na jedan. Mnogo mi je potrebno do bliskosti, jedna od boljih strana je ta sto nakon uspostavljene bliskosti retko odlazim.
Posebno se vidi kod bivsih veza, uvek sam im ostajala verna u prijateljstvu.

Ali mogu se baviti zanimanjima koja podrazumevaju lahorast kontakt sa puno ljudi, cak mi takva zanimanja idu lakse od kancelarije sa desetak zaposlenih.
Te grupe od nekih dvadesetak ljudi me plase, uvek pokusavam da nadjem nekog medju njima da me zagrli i da mu pripadam.
 

Back
Top